Kolumne

Televizija, štampa, internet portali.

Moderator: Krokodil Behko

User avatar
Mohr
Inventar foruma
Inventar foruma
Reactions: 256
Posts: 7994
Joined: 16 Aug 2015, 21:15
Status: Offline

Re: Kolumne

Post by Mohr » 14 May 2018, 17:26

Tko se s Iranom preigrao?

Autor: Zlatko Dizdarević

Objavljeno: 13. svibanj 2018. u 9:35



Jedno od starih pravila u politici jest da se nikada ne smije dovesti u situaciju u kojoj su sve karte odigrane, pa povratka – ako se ne dobije sanjani maksimum – više nema. A baš se to dešava sada kada mnogi veliki igrači odigravaju, samo formalno na terenu Bliskog istoka, a zapravo na široj svjetskoj pozornici, igre nakon kojih za neke ništa više neće biti kao prije. U tim igrama i brojne uobičajene taktike i strategije rijetko su viđene, pa i nepoznate. Valjda zato jer su i mnogi ključni igrači po svojim profilima i dometima, ali i do sada neviđeno bolesnim sujetama kao pokretačima svega, također rijetko viđeni.

Pojednostavljeno, danas su mimo glavnog fokusa na prvoj liniji sudara, ne obavezno vojnog, dvije koalicijske trojke. Na jednoj strani zajedno su Donald Trump, vidno pogubljen u preopasnim nesnalaženjima (blago kazano), političkim groteskama i egzibicionizmima, potom Benjamin Netanyahu, nezajažljivi i samododjeljenom povijesnom misijom opijeni okupator i konačno, saudijski princ prijestolonasljednik Muhammad bin Salman, vlašću i ambicijama opsjednuti mlađahni beduin. Sva trojica zajedno košmarni su povod za zle slutnje najgore vrste.

Na drugoj strani, odjednom, ali dugoročno, bez obzira na vidljiviji »raketni« dio bliskoistočnog scenarija, moćnici su nekada respektabilne Evrope, lideri Njemačke, Velike Britanije i Francuske. Još uvijek dominantna Angela Merkel, poprilično nesnađena imitatorka nekadašnje »čelične lady« Theresa May i ambiciozni, drčni, ali po istinskim kapacitetima upitni Emmanuel Macron. Ishod krvave borbe za egzistencijalno pozicioniranje između ove dvije grupe, bez obzira na to što neće biti na bojnom polju, suštinski je za priču o budućim odnosima na planeti. Ako prva trojka prisili na bilo koji način Evropljane na savijanje kiičme, Trump, Bibi i zaigrani prestolonasljednik iz Rijada koji je već »sahranio« oca, kralja Salmana, morat će tada na novu liniju fronta. Tek tamo ih čeka istinska bitka bez neriješenog rezultata s Rusijom, Iranom, u pozadini Kinom, zemljama BRICS-a i nebrojenim drugim pristašama istinski novog svjetskog poretka. U tom sudaru jasni će biti i poraz i pobjeda.
Ako Evropa poklekne i odustane od obećanja datih da će nastaviti obećanu misiju s potpisnicama sporazuma i s Iranom, odoše i formalno pod ekonomsku i svaku drugu čizmu Amerike. Naprotiv, njihovo očuvanje na nogama, uspravno, otvara nove vidike za cijeli svijet. Gubitnicima se crno piše, prvo u vlastitim kućama, potom i na svjetskoj sceni. To valjda znaju.

Rat u kojem se istine na do sada neviđene načine izvrću sramnim medijskim dodvoravanjima zaigranim moćnicima pravda se groteskama o ljudskim pravima, demokraciji, pravdi, međunarodnom poretku itd. Iole razumnom promatraču jasno je, međutim, da je pokrenut temeljem procjena vlasnika globalnog kapitala, da im se poslušnici i potčinjeni otimaju. U odbrani otimačine svjetskih dobara de facto pljačkom, posebno energenata i vode, izmišljeno je takozvano »arapsko proljeće«. Njime su oni što se bude morali da se vrate u novi srednji vijek. Zato će ih voditi »umjereni islamisti (?!)«. A »revolucionare« operativce mraka vodit će Al Qaeda, ISIL i slični »koji će da ih obuče u vojnim znanjima, disciplini i surovosti...« Istinskim izmanipuliranim borcima za preobražaj snovi su oteti u startu.

Ova i slična precizno ispisivana uputstva »osloboditeljima«, u snishodljivo uvažavanim medijima Zapada, davno smo već zaboravili. Kolektivni umovi i pamet su oprani. Zato i jeste bilo moguće minulog četvrtka gledati kao normalno kako novinarima u Bijeloj kući detalje pogubne odluke Trumpa o ekonomsko-egzistencijalnom satiranju Irana objašnjava niko drugi do novi savjetnik za nacionalnu sigurnost John Bolton. A ako je iko opasan po nacionalnu sigurnost Amerike, i šire, onda je to on. Jedan ga je pronicljivi američki novinar nazvao »cheerleaderom« Bushove administracije u invaziji na Irak s milion mrtvih, temeljem one monstruozne prevare i laži o Sadamovom oružju za masovno uništavanje.»So what!« Pa se čudimo gdje smo.

Priča o Bliskom istoku danas, mimo nijansi, jasnija je nego što se globalno prikazuje. Ukratko, Amerika, Izrael i Saudijska Arabija kao akteri i sponzori drame u Siriji, svako iz svojih razloga, do prije samo dva mjeseca tamo su gubili rat. Zemlja se oslobađa korak po korak. Propagandom preparirani to zovu »okupacijom« Sirije. Mentalna konstrukcija »najjačih na svijetu« poraz ne može podnijeti. Pogotovo ne od Rusije, davno otpisane i glupo zaboravljene. Vijetnam nije donio pamet. Posebno se ne može podnijeti činjenica povratka te »odjednom« Rusije na veliku geostratešku scenu. A uz Iran koji se dizao na svaki način na noge, nakon Sporazuma s pet svjetskih sila ( SAD, V. Britanija, Rusija, Francuska, Kina) plus Njemačka, topila se i nada Netanyahua o njegovoj vojnoj i svakoj drugoj dominaciji u regionu. Njihova ekskluzivnost posjedovanja atomske bombe na Bliskom istoku gubila je polako na značenju. Hezbollah, eno s kršćanima pobjednik na izborima u Libanu, blokirao im je ambicije tamo. Uzdizanje Sirije s Basharom posebno je zamućivalo sretne svevladarske vizije. Opsesije princa poletarca porasle su suštinski već preuzetom vlašću u Rijadu. Trump je pružio kinder-jaje bin Salmanu, a ovaj ga zgrabio. Unutra poruka: Iran je centar terorizma, Rijad je lider borbe protiv tog terorizma, a to vas košta toliko i toliko stotina milijardi dolara...Sjajno!

Sve ovo manje ili više poznato je u krvavoj priči o preigranosti Zapada na Istoku. I o nezajažljivoj pohlepi prebogatih da uzmu još više od sve siromašnijh, o lažima, prevarama, propagandi i propalom svjetskom sistemu kojeg činjenice više ne interesiraju, već samo nalog korporativnih i bankarskih gazda. Sistemi su se sveli na klanjanje lažima i obmanama. Tako je već i u vrhovima svjetskih institucija i organizacija, ali i država i njihovih aparata. U takvoj situaciji, evo i realne slutnje: mogućnost oružanog sudara dva vojna bloka, američko-izraelskog i rusko-iranskog uz definitivno lomljenje kičme Evropi.

Na jednoj je strani moćni sistem koji s Trumpom i okolnim čuvarima svjetske dominacije ubrzano podriva vlastite temelje potezima koje ne pamti moderna politika. Na drugoj je Evropa koja se sve više tek nostalgično može sjećati nekadašnje veličine, danas pogubljene u nedostatku snage da se vrati vlastitim vrijednostima i principima. Trump i njegovi mentori takvoj Evropi sada su kobajagi povodom Irana otvoreno podnijeli nož pod grlo ucjenjujući je hladnim saopštenjem »boltonovaca« i sličnih da sankcije zločinačkom Teheranu neće ni slučajno zaobići i sve evropske banke, ekonomiju i njihov business, ako se samo drznu da se ne povinuju presudi iz Washingtona.

Mnogi vodeći američki ekonomski analitičari odmah su se potrudili da razjasne kako nije riječ samo o parcijalnim sankcijama, već o cjelovitom sistemu represivnih mjera koje će doći Iranu glave jer se drznuo da ne poštuje »Zajednički sveobuhvatni akcijski plan« iz 2015. godine. Laž je ogromna, bez ijednog dokaza, po tvrdnjama iz relevantnih svjetskih institucija. A sankcije će automatski doći glave svima što posluju s Iranom. Mali dokaz »principijelnosti« je i odluka Washingtona da njihov »Boeing« mora odustati od dogovorene prodaje Iranu više od stotinu aviona u vrijednost oko 20 milijardi dolara!

Odluka evropskih vodećih zemalja da ostanu uz Iran ili ne, direktno je odluka o karakteru odnosa između Amerike i Evrope. Ili uz velike finansijske žrtve sačuvati kičmu, dostojanstvo i prosperitetnu budućnost, ili se zakovati dugoročno u vazalski pa i ponižavajući odnos s nesagledivim posljedicama, ekonomskim, političkim, kulturološkim, bezbjednosnim, temeljno civilizacijskim...

Naravno, eventualno savijanje kičme Evrope u ovom slučaju neminovno će biti i upaljač mnogim stanovnicima Starog kontinenta da pokažu svojim vladama kako nisu spremni ni na egzistencijalno ni na civilizacijsko poniženje. Bio bi to signal i konzervativcima u Iranu potisnutim od umjerenjaka, da Rohaniju kažu likujući: Eto vam vašeg povjerenja u Zapad ! I da krenu u akciju.

Pitanje je da li je »politička pamet« aktuelnih lidera Washingtona, Tel Aviva i Rijada uzimala sve ovo u obzir krećući u operaciju koja je već počela. Netanyahu avionima, Trump egzaltiran što je »glavni« na planeti, a junoša iz Rijada u smišljanju novih pasjaluka bližoj i daljoj okolini u ljubavi s Izraelom, a protiv najmržeg Irana. Iza ćoška lukavi Erdogan igra svoju igru nadvijajući se kao tamni oblak nad Balkan, njegovu otomansku opsesiju. Pri tome balansirajući orijentalno najmanje na dvije stolice, američkoj i ruskoj. Dokle će, vidjet će se. A iza dalekih brda eto i velike Kine, pa i mnogih drugih. Rusija se neće dati nazad, predaleko je i samoprofitabilno otišla. Ko se tu doista preigrao, bez šansi na povratak ako se ustanovi da je pogriješio, vidjet će se ubrzo.

U posebnom je problemu Evropa u igri kojoj je i sama doprinosila njušeći uvijek strasno dolare Bliskog istoka. I zatvarajući se pred izbjeglicama kojih nije bilo prije »arapskog proljeća«, proizvedenog na Zapadu.


novilist.hr
0

User avatar
Femea
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Reactions: 2706
Posts: 18088
Joined: 24 Mar 2016, 17:26
Status: Offline

Re: Kolumne

Post by Femea » 14 May 2018, 19:29

VIKTOR IVANČIĆ - Bilježnica Robija K.: Prilog za Hateve
Viktor Ivančić

Robi K. (IIIa)

Nama je priko velikog odmora došla isprid škole ekipa iz Hatevea. U ekipi iz Hatevea su bili jedna teta sa žutom frčkavom kosom i jedan kamerman. Mi rulja iz razreda smo sidili na zidiću i žljopali smo smokije i krafne. Onda je teta dogibala do nas i pitala je: „Alo, mališi, jel može po jedna izjavica za Hateve?“ Onaj Kane Šteta je rekao: „Može, kako ne bi moglo!“ Onaj Rino Sajla je rekao: „Prva liga!“ Nela Svinjogojstvo je rekla: „Samo da malo popravin frizuru…“ Moj drug Dino je rekao: „Srića da mi je mater jutros dala obuć čistu majicu…“

Onda je barba nacalijo se sa kamerom za snimanje. Teta je pružila nikrofon prema Kani Šteti i pitala je: „Dečko, možeš li za gledaoce Hatevea reć šta bi ti najviše želija postat kad porasteš?“ Kane Šteta je rekao: „Ja bi kad porasten najviše želija postat Irac!“ Dino je uletijo: „A ja Njemac!“ Ja sam rekao: „Meni bi najveća gula bila da buden Belgijanac!“ Nela Svinjogojstvo je rekla: „Ja bi kad odrasten volila da buden Šveđanka!“ Mala Teica je rekla: „A ja bi tila postat Norvežanka!“ Teta je sa zbunjitisom zatrepćala sa očima i rekla je: „Kakvi su to odgovori, jebaga svetac?“ Rino Sajla je rekao: „Šta fali odgovorima?“ Teta je pitala: „Pa želi li iko od vas kad poraste možda ostat Hrvat?“ Tu je nama ekipi uletijo živi kes. Dino je rekao: „To je malo teži slučaj!“ Teta je pitala: „Zašto je teži slučaj?“ Ja sam rekao: „Hrvat budeš samo dok si još mal i glup!“

Onda je teta spustila nikrofon i okrenila se prema barbi sa kamerom. Ona je njemu rekla: „Neće nan ovo emitirat, a?“ Kamerman je zavrtijo sa glavom i rekao je: „Nema šanse!“ Onda je teta okrenila se prema nama i rekla je: „Okej, ruljo, skužajte šta smo sa vama gubili vrime! Idemo mi isprid neke druge škole!“ Nela Svinjogojstvo je pitala: „Jel to znači da nećemo bit na televiziji?“ Teta je rekla: „Nou ćens, darling!“ Rino Sajla je pitao: „Ali zašto, jebate?“ Teta je rekla: „Nemoš za Hateve davat izjave koje će uznemirit gledaoce i političko vostvo zemlje, a onda očekivat da se to emitira! To je prosta matematika, ka šta su dva i dva četri!“ Ja sam uletijo: „Ali sve šta smo rekli je živa istina!“ Kamerman je dobacijo: „Pa o tome se i radi, mladiću…“

Nama je na zidiću uletila teža komatoza. Teta je nama rekla: „Vidite, mališi, gledaoci Hatevea i političko vostvo zemlje su željni malo optimizma i vedrine! Žele malo vire, nade i radosti! A ne da se samo širi mrak i beznađe!“ Dino je pitao: „Šta to znači?“ Teta je rekla: „Znači da kad te ja pitan šta bi tija postat kad odrasteš, onda mi odgovaraš ka normalno dite! Da bi tija postat astronaut, ili avijatičar, ili likar, ili advokat, ili, štajaznan, neki drugi k....… A ne da mi prosipaš spiku kako bi samo želija uteć iz Hrvacke! Kapito?“ Rino Sajla je rekao: „Aaaa, pa šta nisi odma rekla…“ Kane Šteta je rekao: „Nije nikakvi problem…“ Mala Teica je rekla: „Došlo je do manjeg nesporazuma…“ Ja sam rekao: „Ljudi smo, dogovorićemo se…“

Onda je uletijo dogovor da sve ide ispočetka. Barba sa kamerom je nacalijo se za snimanje. Teta je pružila nikrofon prema Kani Šteti i pitala je: „Dečko, možeš li za gledaoce Hatevea reć šta bi ti najviše želija postat kad porasteš?“ Kane Šteta je rekao: „Ja bi kad porasten najviše želija postat engleski avijatičar!“ Dino je uletijo: „A ja američki marinac!“ Rino Sajla je rekao: „Meni bi najveća gula bila da buden francuski biznismen! Ili katarski šeik!“ Nela Svinjogojstvo je rekla: „Ja bi volila bit nizozemska likarica!“ Mala Teica je rekla: „A ja bi tila postat švicarska bankarica! Ili glumica u turskoj sapunici!“

Teta je vrtila sa glavom i kolutačila je sa očima. Onda sam ja uletijo: „Ja bi kad porasten ipak želija po svaku cjenu ostat u Hrvackoj!“ Teta je uzdahnila: „Aj, fala kurcu!“ Onda je ona okrenila se prema kamermanu i rekla je: „Ovo ćemo izrizat! Greškon san zabeštimala!“ Onda je opet okrenila se prema meni i pružila je nikrofon: „Dečko, oš molinte ponovit ovo šta si maloprije reka?“ Ja sam rekao: „Ja bi kad porasten po svaku cjenu nastoja da ne oden iz Hrvacke!“ Teta je pitala: „A šta bi tačno tija postat u Hrvackoj?“ Ja sam rekao: „Tija bi postat jugoslavensko đubre i izdajnik!“

Teta je spustila nikrofon i rekla je: „E jebiga bože…“ Onda je okrenila se prema barbi sa kamerom i dobacila je: „Krešo, ajmo isprid druge škole!“ Moj drug Dino je pitao: „Šta je sad?“ Teta je podviknila: „Šta šta je sad?! Lipo san van objasnila da gledaoci Hatevea i političko vostvo zemlje žele čut malo optimizma i vedrine! A ne da in se sa ekrana sipa mrkla mrakuša! Da već i dica iz trećeg razreda osnovne govore kako in je najveći životni san uteć iz Hrvacke! Nemoš imat takvu spiku i očekivat da ti je Hateve emitira! To je čista matematika, ka pet i šest su… šta ja znan!“ Rino Sajla je rekao: „Ali mi van govorimo istinu!“ Barba Krešo je dobacijo: „Pa o tome se i radi, mladiću…“

Onda sam ja teti rekao: „Ali zar nije normalno, šjora novinarka, šta svi žele pobić iz ove pripizdine i otić negdi di mogu živit ka ljudi? Negdi di će te pošteno platit za posal koji napraviš?“ Teta je stavila ruke na kukove i rekla je: „Ma koji to posal, molinte lipo?“ Ja sam nagnijo se prema njoj i rekao sam: „Naprimjer primjera ako daješ izjavu za Hateve koja neće uznemirit gledaoce i političko vostvo zemlje, normalno je da ti se to pošteno plati! Minimum deset kuna!“ Teta je raskobečila oči i zapiljila se u nas. Mi smo isto zapiljili se u nju. Teta je dalje piljila u nas. Mi smo dalje piljili u nju. Onda je ona zavrtila sa glavom i rekla je: „C, c, c, c, nećete vi sa takvin pogledom na život nikad otić odavde! Nou ćens, miki…“ Mi smo nastavili piljit u nju. Onda je teta pitala: „Jel može umisto đengi svakom po kola?“ Mi smo rekli: „Može!“



Onda je barba Krešo izvadijo iz ruksaka limenke kole i podilijo nam je svakom po jednu. Mi smo odma ih otvorili i drinknili smo po guc. Teta je rekla: „Okej, idemo sve ispočetka! Al saćemo bogami prvo uvježbat izjave! A ne da opet sa vama izgubin tri ure!“ Onda smo mi nabrzihen uvježbali izjave. Onda je barba Krešo nacalijo se sa kamerom za snimanje. Mi rulja smo namistili se isprid zidića sa limenkama u rukama. Onda je teta ispružila nikrofon i rekla je: „Dico, izvolte!“ Kane Šteta je rekao: „Život nije…“ Rino Sajla je rekao: „… nigdi tako…“ Nela Svinjogojstvo je rekla: „… lip i ugodan…“ Mala Teica je rekla: „… ka u našoj…“ Svi smo viknili: „… voljenoj Hrvackoj!“

Teta je cijuknila: „Bravo! Prva liga! Perfektamisimo! Gotovi smo!“ Onda je barba Krešo skinijo kameru sa ramena. Teta je dodala mu nikrofon. Barba Krešo ga je spremijo u ruksak. Teta je nama rekla: „Puno van fala, ekipa! Izjave su van nom plus ultra! Ovo će bit idealno za Hateve!“ Dino je pitao: „Oćel prilog ić u dnevniku? Da znan doma reć kad da me gledaju!“ Teta je rekla: „Neće baš u dnevniku, nego malo posli dnevnika!“ Ja sam pitao: „Kakvi je to prilog koji ide posli dnevnika?“ Teta je nama namignila i rekla je: „Reklama za kokakolu!“
0

User avatar
Pasaga
Hadžija
Hadžija
Reactions: 1097
Posts: 18226
Joined: 09 Dec 2012, 16:58
Location: NORDPOL
Status: Offline

Re: Kolumne

Post by Pasaga » 14 May 2018, 19:36

:hoi


... dobro nam dosla u club ..... :cvijece :cvijece :pusa
0
"Ne uzimaj hranu iz tanjira brata svojeg, jer će oslabiti, i ma koliko te volio, tako slab ti neće biti od pomoći, i ostaćeš sam".

User avatar
Mohr
Inventar foruma
Inventar foruma
Reactions: 256
Posts: 7994
Joined: 16 Aug 2015, 21:15
Status: Offline

Re: Kolumne

Post by Mohr » 26 May 2018, 16:58

Liber alles

Viktor Ivančić, Novosti


Gotovo ekstatični žal za tradicionalnom žurnalističkom etikom – čini se zauvijek izgubljenom – iskazao je prošloga ponedjeljka na stranicama Jutarnjeg lista komentator Viktor Vresnik. U naslovu svoje kolumne pita se u ime svih nas ‘znamo li kako izbjeći transfer na neliberalnu stranu demokracije’.

Što bi to bila ‘neliberalna strana demokracije’, prema kojoj neko kolektivno biće može biti ‘transferirano’, nije jednostavno razabrati, kao što nije lako dokučiti što je to, na primjer, okomita strana horizontale, ili suha strana mora, no Vresnik nam pomaže da se u toj terminološkoj zavrzlami lakše snađemo kada u svome tekstu, nastupajući kroz prvo lice množine, postavlja pitanje ‘što mi sami zapravo želimo’: ‘Je li to liberalna, socijalno osjetljiva i svijetu otvorena europska Hrvatska, što nikako ne uspijevamo postati, ili ‘neliberalna demokracija’ po orbanovskom modelu’?

Odgovor se isprva može činiti jednostavnim, sve dok nam komentator ne objasni da je put prema ‘’neliberalnoj demokraciji’ po orbanovskom modelu’ u Hrvatskoj trasiran 16. svibnja, kada su na portalu Index prvi put objavljeni mejlovi Martine Dalić i članova njene savjetničke skupine (koji su sebe od milja nazvali ‘grupom Borg’), što je ubrzo dovelo do smjene gospođe ministrice, a moglo bi – bude li pravde i sreće – glave stajati i premijera Andreja Plenkovića.

Da ne bude zabune: ‘transfer’ u nepoželjnom smjeru, zastranjivanje u odnosu na zdravi demokratski razvoj, prema kolumnistu Jutarnjeg lista, ne leži u navadi pripadnika političkog i ekonomskog klana da dopisnim putem, izvan državnih institucija, na tajnim sastancima, skroje jedan sumnjivi zakon, a zatim međusobno razdijele milijune za savjetničke usluge, već u odluci Indexa da tu prepisku učini dostupnom javnosti.

Vresnikovo prvo lice množine takav postupak smatra vrlo neliberalnim. Vresnikovo mi drži da nas to treba ozbiljno zabrinuti: ‘U skladu s Orbanovom neliberalnom demokracijom (koju barem zasad službeno ne podržavamo), čini se da smo se i mi odlučili prikloniti valu neracionalnih politika utemeljenom na populističkom manipuliranju osiromašenom nacijom koja je odavno izgubila perspektivu i lako joj je prodati sve što imalo sugerira da ‘oni na vrhu’ zapravo rade protiv ‘onih na dnu’ zamišljene piramide moći i utjecaja.’

Zbog čega bi ‘piramida moći i utjecaja’, gdje postoje ‘oni na vrhu’ i ‘oni na dnu’, bila ‘zamišljena’, također nije jednostavno razumjeti, a ni Vresnik se ne trudi razjasniti, osim što se valjda podrazumijeva kako je takvo ‘zamišljanje’ strukture društvene moći neracionalno, odnosno neliberalno, i što je samo po sebi jasno da akcija nestašnog portala predstavlja kardinalno kršenje etičkih normi liberalnog žurnalizma: ‘Tko je Indexu dostavio ispis internetske prepiske među članovima grupe Borg sada je zato manje važan, za težinu sadržaja nebitan detalj, ali (dalje Vresnika puštam u kurzivu) zastrašujuće je ponovo otkriti da se ničija privatna prepiska zapravo ne može smatrati privatnom.’

Samo nekoliko tjedana ranije Jutarnji list je preko četiri novinske stranice (uz naslov ‘Ekskluzivni detalji života Todorićevih’) objavio mnoštvo faksimila računa iz trgovina u kojima su različitu robu (uključujući kruh, jogurt i paštetu) kupovali članovi obitelji Ivice Todorića – računa što su ih novinari dobili ispod stola od policije ili tužilaštva – a kao specijalni ‘dokazni materijal’ o bahatoj rastrošnosti u dnevniku su osvanule i upečatljive fotografije privatnog ormara Todorićeve kćeri Ive Balent, ispunjenog kožnim torbama i cipelama, koje su, dakako, snimili vrijedni inspektori tokom istrage. ‘Ljudi bliski istrazi kažu da se enormno bogatstvo nalazi samo u torbicama, tridesetak komada u raznim bojama, uglavnom marke Hermes Birkin’, navodi se u tekstu.

Začudo, nije se tada javio Viktor Vresnik da na stranicama istoga lista prozbori koju o ‘populističkom manipuliranju osiromašenom nacijom’, kojoj je ‘lako prodati sve’ što sugerira da se ‘oni na vrhu’ nesmiljeno bogate na račun ‘onih na dnu’ u nekoj ‘zamišljenoj piramidi moći i utjecaja’, ili da svečano zavapi i izrazi svoju građansku užasnutost zbog napuštanja etičkih standarda tradicionalnog i liberalno shvaćenog novinarstva. Na primjer: ‘Zastrašujuće je ponovo otkriti da se ničiji privatni ormar zapravo ne može smatrati privatnim.’

Zašto je sadržaj privatnog ormara gospođe Balent (u kojem ona drži svoje torbe i cipele) prikladan za izlaganje na javni uvid, dok sadržaj privatne prepiske gospođe Dalić (u kojoj ona dogovara izradu državnoga zakona i raspodjelu novca poreznih obveznika u džepove svojih kompanjona) to nije, zbog čega je prodor u ministričinu privatnu korespondenciju ‘zastrašujući’, dok je kopanje po privatnom ormaru tajkunova mladunčeta dobrodošlo, to su pitanja koja etički usplahireni žurnalist Jutarnjeg lista ne postavlja.

A ne postavlja ih zato jer ga ne zanimaju. Ono što njega zanima je da, bez suvišnih zašto, okači ‘neliberalnu’ etiketu na novinarsko narušavanje ‘svetosti privatnosti’ koje smjera dekomodirati političku i državnu vlast, a blaženom ravnodušnošću poprati slične novinarske inicijative uperene prema onima koje, stjecajem trenutnih okolnosti, politička i državna vlast izlaže progonu. Ergo: ‘liberalno’ je i etički neupitno kada vlast svesrdno opslužuješ, uključujući sudjelovanje u policijskim hajkama, dok je ‘neliberalno’ i etički suspektno kada tajne poslove vlasti razotkrivaš, makar to činiš u očiglednom javnom interesu.

Jutarnji list je i inače postizao vrhunske rezultate u disciplini rastvaranja privatnosti palih tranzicijskih heroja. Kada je protiv Ive Sanadera bila podignuta optužnica, stranice zagrebačkog dnevnika vrvjele su fotografijama skrivenog umjetničkog blaga i tajnim svjedočenjima koje je ljubazno doturao državni odvjetnik, a publika se gostila pikantnim detaljima čija je svrha bila da u što kraćem roku okrivljenoga pretvore u javno prepoznatljivog monstruma. Policajca koji je za potrebe novina snimio stado prepariranih zvijeri u podrumu Nadana Vidoševića, dakako u momentu kada su optuženoga u lisicama odvodili u zatvor, Jutarnji list proglasio je ‘hrvatskim Snowdenom’.

Zajedničko svim tim slučajevima je što su glavni akteri već bili pouzdano mrtvi i što je vlast naoštrila glogove kolce da dokrajči njihovu ostavštinu, pa su medijske operacije, bez prenemaganja oko etičkih zasada liberalnog žurnalizma, imale karakter postmortalnog masakra. Kao što je danas pokojni i Ivica Todorić, što će reći da je sezona lova otvorena, da na scenu stupa angažirano strvinarstvo, to jest da posrnulog tajkuna i njegovu širu obitelj valja satirati istim neumoljivim intenzitetom (Vresnik bi rekao ‘zastrašujućim’) kakvim ga je ugledni dnevnik još jučer kovao u zvijezde.

Razlika između dva medija u tome je dakle što se Index, objavljujući privatnu prepisku potpredsjednice Vlade, suprotstavio vlasti, dok je Jutarnji list, kopajući po privatnim ormarima i podrumima svojih dojučerašnjih ikona, vlast pedantno servisirao, do toga da je vlastite novinare pridružio organima državne represije.

Osim toga, zadiranjem u ministričinu ‘privatnost’, Index je provalio državnu tajnu, dok je Jutarnji list, koristeći državne resurse, razotkrivao privatne tajne građana koje je u skladu s vladajućom voljom trebalo efikasno ozloglasiti i istaknuti na medijski stup srama kao moralne nakaze. Što je pritom deklarativno ‘zadovoljavanje javnog interesa’ izjednačeno s utaživanjem javne pohote jednako je plitko i jednako podlo kao kada Viktor Vresnik u svome petparačkom moralizmu briše razliku između liberalnog i provladinog.

Istinabog, kolumnistički liberal u argumentaciji ima znatno širi zamah, ne bježeći ni od teorija zavjere, pa nas poučava kako je svojedobna afera s objavom snimke tajnoga sastanka mađarskoga premijera Ferenca Gyurcsányja dovela na vlast Viktora Orbana i njegovu ‘neliberalnu demokraciju’ (makar je Vresnikov mađarski imenjak preuzeo premijersku funkciju četiri godine nakon rečenog skandala!), kao što su rušilačke aktivnosti Wikileaksa i Edwarda Snowdena u Americi osujetile izbornu pobjedu Hillary Clinton i ustoličile ekscentričnoga Donalda Trumpa. Analogno tome, medijski angažmani poput onoga koji upražnjava Index, lišeni patetične etičnosti i racionalnog služenja statusu quo, odvest će Hrvatsku u kataklizmu, naime ‘na neliberalnu stranu demokracije’.

Kako izbjeći tu nesreću? Biti tup kao Vresnik ili liberalan kao Jutarnji list? Ili je to ista stvar? Ili je sve proizvod industrije obmana vladajuće svite? Parafrazirajmo uvaženog komentatora: ‘Zastrašujuće je ponovo otkriti da se nečija privatna glupost zapravo ne može smatrati privatnom.’
0

storm
Urednik foruma
Urednik foruma
Reactions: 5021
Posts: 50553
Joined: 16 Oct 2013, 12:19
Status: Offline

Re: Kolumne

Post by storm » 26 May 2018, 18:17

Index zakon....pet su ministara već "razriješili"....znaju seruckat ali i oštro do istine... :ok
0

User avatar
Krokodil Behko
Globalni moderator
Globalni moderator
Reactions: 2753
Posts: 74907
Joined: 21 Apr 2010, 22:40
Location: nesto u čevljanovićima
Status: Offline

Re: Kolumne

Post by Krokodil Behko » 21 Jun 2018, 18:40

NOVA KOLUMNA DRAGANA BURSAĆA: Dragan Čović, „doktor za odliv Hrvata“


Image

Dragan Čović je za vrijeme rata držao Bošnjake kao roblje, a onda je prešao na svoj narod. Samo sada eksportuje jeftinu radnu snagu za Hrvatsku. Oslušnite samo konobare na jadranskoj obali

„... Vani, na hodniku, među fotografijama počasnih doktora, i ona je Nikole Tesle, Lavoslava Ružičke, Vladimira Mažuranića, Tomaša Masaryka, Dorothy Hodgkin, Vladimira Preloga. Uvjerena sam da Draganu Čoviću među njima nije mjesto...“

Ovo je prije mjesec dana rekla pred Senatom profesorica Đurđica Čilić, pročelnica Odsjeka za zapadnoslavenske jezike i književnost na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, inače rođena u Livnu.

Ako neko zna zbog čega u ljudskim kategorijama Dragan Čović ne može biti ne počasni profesor, nego bilo šta u javnoj sferi, onda je to profesorica Čilić. Dabome, bila je u manjini, vrlo lako je preglasana, a njene opaske na skaradni politički život Dragana Čovića usisalo je nepregledno carstvo interneta.

Akademska sprdnja u Zagrebu

A za one koji ne znaju, Čovića je za počasni doktorat predložio rektor zagrebačkog Sveučilišta Damir Boras. I to biranim riječima:

„Hrvati iz BiH bili su izvor iz kojeg se najvećim dijelom nadoknađivao manjak stanovništva u Hrvatskoj, a vjerojatno će tako biti u budućnosti. Stoga je važno da Hrvatska, ali i odgovarajuće hrvatske institucije prepoznaju nositelje pozitivnih pomaka za Hrvate u BiH i da im na svim potrebnim razinama dadu potporu.“

Pa tako od danas imamo 99. počasnog doktoranda, našeg i vašeg Čović Dragana. Andrej Plenković je prisustvovao opskurnoj ceremoniji, čime je dao puni legitimitet ovoj ujdurmi i od strane državnog čelništva Republike Hrvatske. Ujdurmi koje se ponajprije treba zastidjeti rukovodstvo Sveučilišta. Ali, kako je obraz-đon i kako su ljudi poput profesorice Čilić rijetki, ujeo vuk magare. Preciznije, okitio se Čovke lentom. Do sada je iz akademskih krugova reagovao Jurica Pavičić - pisac, sveučilišni profesor, filmski kritičar, publicist i jedan od najuglednijih novinara u Hrvatskoj, koji je u znak protesta javno i demonstrativno ponudio vratiti svoj doktorat.

Dakle, da razjasnimo na početku, NIJE Dragan Čović akademik, kako ga zaziva rektor Boras zato što je otkrio kako se tretiraju kancerogene ćelije u ljudskom tijelu. Nije odogonetnuo kvadraturu kruga, niti je smislio najbolji način borbe protiv globalnog zatopljenja. Jer da jeste, vjerovatno bi bio negdje u bijelom svijetu, radio na vrhunskom sveučilištu i teško da bi došao na ceremoniju ustoličenja među hrvatski akademski vrh.

Nekoliko razloga za doktorat

Dragan Čović je punokrvni savremenik i nasljednik politike jastrebova Herceg-Bosne, istih onih koji su osuđeni za Udruženi zločinački poduhvat. Dragan Čović je za vrijeme rata bio direktor mostarskog „Sokola“, iste one firme koja je nedostatak zaposlenih namirivala zarobljenim Bošnjacima, koji su kao roblje radili u istoj. Pa je onda vrlo moguće da je Dragan zaradio svoju titulu u sociološkoj akciji sa kraja 20. vijeka u kojoj se zarobljeni ljudi pretvaraju u robove. Nekažnjeno je prošao za ovo. Zapravo, nagrađen je kako se čini.

Ili je možda Dragan Čović dobio tiulu doktora nauka zato što se bez kazne izvukao iz tri sudska spora.

Podsjetimo, jedan je vezan za organizovani privredni kriminal, primanjem mita od vlasnika firme Lijanović , za što je prvostepenom presudom osuđen na pet godina zatvora. Na drugostepenom sudskom postupku presuda je ukinuta. Drugi sudski proces, 2009. godine, pokrenut je optužbom koja Čovića tereti za privilegovanje određenih osobama u kupovini nekretnina. Treći put je optužen 2010. godine, za zloupotrebu položaja u prenosu duga Hrvatske pošte i telekoma na privatne firme.

Ni u jednom od tih procesa Čović nije osuđen. Bravo, majstore! To se zove pravno-finasijski slalom. Tako se vozi i država i društvo i narod i pravosuđe. A ne kao Mamić u hrvatskoj, naivno i bukački. Zato je Dragan Čović počasni doktorand, a Maminjo se slika sa BIH ličnom kartom. I o ovome je profesorica Čilić pisala, ali je dabome ostala tek prazna priča.

Ili je možda Dragan Čović dobio titulu počasnog doktora zato što u koaliciji sa Miloradom Dodikom planira od Bosne i Hercegovine, nefunkcionalne državne prćije napraviti još nefunkcionalniju državnu prćiju? Ne zaboravite u kantonima u kojim stoluje Čovićev HDZ do prije nekoliko dana srpski narod nije imao potpunu konstitutivnost. I da su se pitali Čović i Dodik, ostali bi Srbi građani trećeg reda. E, ako to nije za počasni doktorat u očima ovakvog Senada na Sveučilištu, onda ne znam šta je.

Mali mu je ovaj doktorat

Biće da je od svega pomalo. Čović je izbjegao ruku Haaga, izbjegao je terazije domaćih privrednih sudova, kao svaki "pravi ‘Rvat" radi na rastakanju BiH, a Srbe odavno tretira kao nekonstitutivan narod na «svom» dijelu teritorije. Pa to je vlažni san svakog pravog hrvatskog nacionaliste. Dragan Čović je ikona kojoj je jedan ovakav doktorat malo, premalo.

Ne treba smetnuti sa uma činjenicu da on to sve radi sa mjesta člana predsjedništva BiH, pa se kad god stigne posere na ovu funciju. Evo i sada će na konto iste za pare BiH poreskih obveznika otići u Rusiju na Mondijal da navija za Hrvatsku protiv Islanda. Pa ako to nije za doktorat, ma kakav doktorat, za Nobela, opet ne znam šta je?!

Na kraju, ne manje bitno, Dragan Čović, poput Mojsija skreće vodene tokove. U njegovom slučaju to je rijeka Radobolja, čiji tok je promijenjen kako bi Draganova hacijenda imala bolji pogled. A ako hoćete vidjeti hacijendu, ne dao vam Bog. Možete je vidjeti iz mostarske bolnice, koja je arhetip domaćeg zdravstva na samrti. Gluho bilo, dok umirete možete odmarati pogled na hacijendi i iskrivljenoj Radobolji. Opet za doktorata.

Hrvatsko roblje

„Hrvati iz BiH bili su izvor iz kojeg se najvećim dijelom nadoknađivao manjak stanovništva u Hrvatskoj, a vjerojatno će tako biti u budućnosti“, kaže rektor Maras. I u pravu je. I ono malo Hrvata koji su ostali sa ono malo Srba i Bošnjaka, Draganovom politikom će dostojanstveno pobjeći prvo za Hrvatsku, pa onda za treće zemlje.

Dragan Čović je za vrijeme rata držao Bošnjake kao roblje, a onda je prešao na svoj narod. Samo sada eksportuje jeftinu radnu snagu za Hrvatsku. Oslušnite samo konobare na jadranskoj obali. I to je djelo jednog doktora. Počasnog doktora.

No, sve se čini da će Dragan Čović nastaviti da jaše i nakon izbora i zdravu pamet i narod, prije svega hrvatski. Pa se nemojte začuditi još kojoj tituli.

A šta ćemo sa ostalim počasnim doktorandima poput Nikole Tesle, Lavoslava Ružičke, Vladimira Mažuranića, Tomaša Masaryka, Dorothy Hodgkin, Vladimira Preloga...Ma svi bi oni kod Dragana u „Soko“ na neplaćeni rad.



(Buka)
2
2 Image
online

User avatar
Femea
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Reactions: 2706
Posts: 18088
Joined: 24 Mar 2016, 17:26
Status: Offline

Re: Kolumne

Post by Femea » 01 Jul 2018, 16:48

VIKTOR IVANČIĆ - Bilježnica Robija K.: Ostvarenje dna
Piše: Viktor Ivančić




Ja i moj tata i moj dida smo sidili u primaćoj da gledaćemo tekmu. Tata je naginjao se prema naprid u hotelji u kockastoj maji i kockastim kratkim gaćama. Plus je svako malo potizao iz limenke po guc pivuše. Dida je meni rekao: „Jelda da ti tata u onim kockicama malo baca na kretena?“ Ja sam šutijo i gledao sam u televiziju. Dida je mene pitao: „Šta je, ali ne čuješ dobro?“ Ja sam rekao: „Ne smin govorit ništa protiv tate! Jerbo bi posli moga popit peščurinu!“ Dida je rekao: „Okej, okej! Onda ti samo šuti ako se slažeš!“ Onda je dida počeškao se iza uva i rekao je: „Unukiću, jelda da ti tata u onim kockicama malo baca na kretena?“ Ja sam šutijo i piljio sam u televiziju. Onda je tata okrenijo se prema meni i dreknijo je: „Tiš mali dobit takvu peščurinu da će ti se glava raspast!“ Ja sam cijuknijo: „Zašto?! Nisan rič reka!“ Tata je zamavao sa kažimprstom i rekao je: „Čujen li te još jednom da šutiš protiv tate, najeba si ka žuti!“

Onda smo mi svi tri ušutili jer pošto je spiker rekao da počinje utakmica. Tata je u hotelji skakućao na gujici i mavao je sa stisnutim šakama. Onda je dida mene pitao: „A ko je tebi, unukiću, najdraži igrač na svitu?“ Ja sam rekao: „Leo Mesi! On mi je turbo dizel! On mi je genije na kvadrat!“ Dida je rekao: „E, pa oš onda sad navijat za Mesija iliš se priklonit primitivnim nagonima krda?“ Tata je okrenijo se i podviknijo je: „Prikloniće se primitivnim nagonima krda!“ Dida je njemu rekao: „Šta se ti mišaš, koji k....?“ Tata je rekao: „Ne, nego ću pustit da mi stari bolesnik odgaja dite… Postavija si pitanje i čuja si odgovor – unuk će ti se priklonit primitivnim nagonima krda!“ Dida je rekao: „A i nema drugog izbora ako mu je ćaća tovar!“ Tata je odmahnijo sa rukom i okrenijo se nazad prema televiziji. Dida je rekao: „Leo Mesi je drug Tito u nogometu! Ne može normalan čovik navijat protiv druga Tita!“

Onda je tata opet okrenijo se prema didi i rekao je: „Drug Tito je lapan, govno i škovaca! I plus toga ima dvi live noge!“ Dida je rekao: „Nemoš tako govorit, zete! Pa siti se kako je drug Tito predribla Švabe na Neretvi…“ Tata je skupijo ombrve i podviknijo je: „Drug Tito je lapan, govno i škovaca! U ovoj kući se već tries godina navija protiv druga Tita, pa nema razloga da to sad minjamo!“ Dida je rekao: „E znan! Zato šta tako navijate, zato van i je tako lipo!“ Tata je pitao: „Šta sa tim oš reć?“ Dida je rekao: „Oću reć da je država u totalnom kurcu, čoviče! Ljudi ostaju bez posla, ne primaju plaće, žive ka zadnja guba i jadnici, ako se razbole ne mogu doć na red u likara nego ih se pusti da umru, mladi svit biži glavon bez obzira u emigraciju, crkva narodu ispire mozak, ženama će zabranit abortus, na vlasti side fašisti i crnokošuljaši, ekonomija je totalno sjebana, po naroda kopa po komtejnerima za prehranit se…“ Tata je uletijo: „Šta ti drobiš, jebate irud? Kakve to ima veze?“ Dida je rekao: „Ima veze zato šta sve to postaje nevažno ako će Hrvacka uspit u nogometu!“

Tata je stisnijo oči i piljio je u dida. Onda je on njemu rekao: „Šta si se ti mene nadoveza, čoviče božji? Namjerno me dekomcentriraš dok gledan utakmicu!“ Dida je rekao: „Nije, zete, nego vidin di to ide! Evo, priznaj pošteno, jel tebi važnije da Hrvacka večeras sašije Argentinu il da ti ovi misec dobiješ plaću?“ Tata je dignijo kažimprst uzrak i rekao je: „He-he, neš mene prcat na te baze! Jednom u životu se sašije Argentina!“ Dida je rekao: „Eto viš! Ako Hrvacka dobiva u nogometu, tebi je skroz nevažno štaš živit ka govno! Tebi je, znači, draže da budeš zadovoljen ka navijač, nego ka čovik!“ Tata je rekao: „Jebeš čovika koji nije navijač!“ Dida je rekao: „Pa to ti ja i govorin! Kad se otpuste primitivni nagoni krda, moš sa krdom činit šta te volja! Moš ga odvest drito u klaonicu!“ Tata je dreknijo: „Moš ti sebe odvest u trokurac, fosilac! Pusti me da gledan utakmicu, jebaga bog!“ Dida je rekao: „Dobro, zete, šta se ljutiš! Samo ti tumačin vezu između ostvarenja nogometnog sna i ostvarenja životnog dna!“

Onda je u primaću uletila moja mama. Ona je tati rekla: „Mišu, oš da ti donesen i onu kakiranu traku za oko glave? Odlično bi ti se slagala sa majom i kratkim gaćama!“ Tata je u nju gledao sa zblentozom. Onda je on rekao: „Jel me to zajebavaš?“ Mama je rekla: „Normalno da te zajebavam, papane! Tila bi da se kompletiraš u kretenoida!“ Tata je rekao: „Pa zašto me zajebavaš?“ Mama je podviknila: „Cila zemlja je u kockicama, jebate jarac! Samo mi je još doma to falilo! Ovo nije normalno! Di god se okreneš kockaste glave nose kockastu robu i ukrase! Moš se Hrvatima posrat na glavu, moš ih pljačkat i cidit, moš ih držat gladne i žedne, moš im nametnit fašističku vlast, može in crkva ispirat mozak, al samo in daj da nose kockice i oni su sritni ka guzice! Toliko je u ovoj zemlji sve poglupilo da se masovno viruje da je zemlja ravna ploča! I to šahovska!“ Dida je rekao: „Uzalud ti je govorit, ćerce! Ja san ti mužu već tumačija da je Leo Mesi drug Tito u nogometu! I da normalni ljudi ne navijaju protiv druga Tita! I to već skoro tries godina!“

Onda je moj tata ustao se iz hotelje sa zaškarpunjenom facom i prosikćao je: „Evo ovako ćemo! Dabogda ja ovi misec ne dobija plaću, dabogda više nikad ne dobija plaću, dabogda svi u Hrvackoj ostali bez posla, dabogda se svi hranili po komtejnerima, dabogda mi se dica iselila u Irsku, dabogda nas do kraja života pljačkali i cidili, dabogda se proveli ka Sodoma i Gomora… samo da večeras sašijemo Argentinu! Jel to sad kjaro?!“ Ja sam rekao: „Nije kjaro! Jer pošto je sviralo poluvrjeme, a još je nerješeno!“ Tata je rekao: „Jeben vas sve u glavu! Zbog vas ništa nisan vidija!“ Onda je on u teškoj bjesnoći izjurio iz primaće. Tata je odgibao na balkon da zapali španjulet i smiri ganglije. Dida je odgibao u hodnik na telefon. On je okrenijo broj i rekao je u sluju: „Alo, druže Tito, Hrvati su zreli za kataklizmu! Puštaj utakmicu!“ Sluja je rekla: „Koliko golova da primimo?“ Dida je rekao: „A šta ja znan, ti procjeni!“ Sluja je pitala: „Jel dosta jedan?“ Dida je rekao: „Malo je to, druže Tito! Triba nastat malo žešća euforija, da Hrvacka ode dublje u provaliju!“ Sluja je pitala: „Onda dva?“ Dida je rekao: „Ma nek ide u tri pizde materine!“
0

Post Reply

Return to “Mediji”

Who is online

Users browsing this forum: No registered users and 3 guests