Kolumne

Televizija, štampa, internet portali.

Moderator: Krokodil Behko

vila
Inventar foruma
Inventar foruma
Reactions: 485
Posts: 8656
Joined: 08 May 2014, 08:45
Status: Offline

Re: Kolumne

Post by vila » 10 Feb 2019, 19:09

Citat necu ali cu te pozdravit
Druze mohr :pusa
0

User avatar
Mohr
Inventar foruma
Inventar foruma
Reactions: 464
Posts: 8342
Joined: 16 Aug 2015, 21:15
Status: Offline

Re: Kolumne

Post by Mohr » 10 Feb 2019, 20:00

Heeeey, vilenice... Image


:kiss
1
1 Image

User avatar
Mohr
Inventar foruma
Inventar foruma
Reactions: 464
Posts: 8342
Joined: 16 Aug 2015, 21:15
Status: Offline

Re: Kolumne

Post by Mohr » 26 Feb 2019, 21:32

Katolički spam


Tako je u maloj, katoličkoj Hrvatskoj – sasvim u skladu s velikim historijskim vremenom, koje je ovdje stalo negdje u prvoj polovici prošlog stoljeća – razvijen posve osobit, analogni spam. Načelo je isto kao kod internetskog, digitalnog spama, samo što neželjena pošta ne stiže u mail-inbox, već u one fizičke, davno zaboravljene limene poštanske sandučiće. I što je najbolje – nema opcije blokiranja spama. :obrve Ukoliko ne želite i dalje primati Glas Koncila, Hrvatsko slovo ili upute za krunicu, morate otkazati pretplatu na srpske Novosti. Nije li to genijalno?



https://www.portalnovosti.com/katolicki-spam
0

User avatar
Krokodil Behko
Globalni moderator
Globalni moderator
Reactions: 5527
Posts: 79985
Joined: 21 Apr 2010, 22:40
Location: nesto u čevljanovićima
Status: Offline

Re: Kolumne

Post by Krokodil Behko » 15 Mar 2019, 18:35

Zašto bijeli kršćani misle da imaju pravo na Europu?


Image

"Europski narodi moraju shvatiti da Europa neće imati slobodan život bez svoje kršćanske kulture", izgovorio je mađarski premijer Viktor Orban. U toj je rečenici sadržan sav strah europskih desničara.

Europa je starija od kršćana

Čega se ta ksenofobna, konzervativna ekipa u Mađarskoj, Austriji, Poljskoj, Francuskoj, Hrvatskoj i Njemačkoj toliko plaši? Ukratko, strah ih je da će im netko oteti nešto što nikada nije bilo njihovo. Odnosno, bilo je, ali u povijesnim mjerama vrijeme u kojem su vladali Europom mjeri se treptajem oka. Europa je starija od njih i postojat će nakon njih.

Silovani kontinent

Ovim su kontinentom prije njih vladali, svojom civiliziranošću, Grci. Pogani, rekli bi oni.

Europa se u mitologiji prvi put pojavljuje kao kći Tetide i Oceana, djevojka koju je Zeus silovao preobličen u bika. Rodila mu je tri sina i dala ime kontinentu. Nasilna prošlost je, dakle, u samom imenu kontinenta koji nastanjujemo.

Rimljani se, za razliku od Grka, nisu zamarali davanjem imena kontinentu. Bilo im je dovoljno da njime vladaju i da svatko od Britanije preko Rajne i Dunava štuje njihove bogove. U tome nisu nimalo različiti od Viktora Orbana u Mađarskoj ili Vice Batarela u Hrvatskoj.

Došli divljaci

I onda dođoše kršćani. Religiozno pleme prvo je pokorilo dva rimska carstva, a onda je asimiliralo i divlje narode koji su dolazili s istoka. Svi ti Vizigoti, Lombardi, Orbanovi Huni, Batarelovi Hrvati, Franci, Goti i Vandali nasilno su došli u Europu. Pregazili su limes i osvojili područja na kojima su dotad živjeli građani rimskih carstava – Zapadnog i Istočnog.

Nisu to bila miroljubiva plemena. Ni blizu. Pregazili su i uništili kulturu koja se nije oporavila sljedećih 1000 godina. Da nije, nešto kasnije, bilo Arapa u Španjolskoj, zbrisali bi i posljednju uspomenu na antičku povijest Europe. Došli su divljaci, pobili domaćine pa se obukli u kršćane i nazvali svoje novo carstvo, miješano od mnogih naroda, kršćanskom zemljom.

Sad bi se branili zidovima

Ni tisuću i pol godina kasnije ti bi divljaci dizali ograde, zidove i bodljikave žice. U njima i danas postoji kolektivno sjećanje na ono što su učinili Europi. Silovali su je daleko brutalnije nego Zeus. I ne samo da su je silovali nego su, još uvijek mokri od vlastitog sjemena, krenuli silovati druge dijelove svijeta.

Povijest će ih zgaziti

Ubojica na Novom Zelandu je u pokolj krenuo zabrinut što se muslimani brže razmnožavaju od bijelih kršćana. Pobio je četrdesetak muslimana na otoku na koji nikada nije imao pravo. Jer su njegovi preci nasilno došli na njega. I pritom je, kao i Orban i Batarelo, bio zabrinut za kršćanstvo. Za bijele kršćane koji misle da imaju Bogom dano pravo na svaki komadićak Zemlje, a ne znaju jadni da su samo treptaj u povijesti koja će ih zgaziti.
0
online

User avatar
Krokodil Behko
Globalni moderator
Globalni moderator
Reactions: 5527
Posts: 79985
Joined: 21 Apr 2010, 22:40
Location: nesto u čevljanovićima
Status: Offline

Re: Kolumne

Post by Krokodil Behko » 16 Mar 2019, 19:37

Miloš Obilić goes global

Dubravka Stojanović

Image

Kako ono beše? Sačuvaj me Bože od prijatelja, a od neprijatelja ću se već sam nekako sačuvati, ili tako nekako? Kako god da tačno glasi, upravo to je ono što se Srbiji i Srbima dogodilo 15. marta 2019. Na Novom Zelandu.

Neprijateljima odolevamo evo već više od 30 godina. Od kraja 80-ih odbijamo svaki napad! Od onih prvih besramnika koji su govorili da je Memorandum SANU zapravo ratni program za rušenje Jugoslavije. Pa preko onih nedoličnih koji su tvrdili da je rat pažljivo pripreman i finansiran, jer su tenkovi JNA stali na granice zamišljene nove Srbije, sve do onih gradova kao što su Karlobag, Karlovac… Da ni ne govorimo o onima koji su klevetali da snage Radovana Karadžića skoro četiri godine drže Sarajevo pod opsadom, da u tom gradu nema struje, vode, grejanja, prozora, hrane. Da je samo u tom gradu ubijeno oko 1.500 dece. Ne želim ni da pomislim na sve one, uključujući i domaće izdajnike, koji u Srebrenici vide 8.373 groba. A šta tek reći o onima koji u Prijedoru i dalje nose belu traku oko ruke da bi se setili naredbe iz 1992. godine, po kojoj su nesrbi u tom gradu bili prinuđeni da nose belu traku i istaknu belu zastavu na kući kao znak lojalnosti srpskim vlastima. Logori, strateška silovanja, masovne grobnice, sekundarne grobnice, tercijalne grobnice, Batajnica, Perućac… Najodlučnije se suprotstavljamo svima koji mogu i da pomisle da je država na Kosovu sprovodila nasilje koje je dovelo do stvaranja UČK, pa onda otvorenog rata, odbacivanja ponude iz Rambujea, zatim do Račka, pa NATO bombardovanja, progona 800.000 Albanaca…

Kako kaže poslovica, sami smo se sačuvali od svih neprijatelja koji su zahtevali da nasilje stane, koji su nam nametnuli sankcije, koji su nas izolovali i izbacili iz zajednice civilizovanih naroda. Šta su sve posmatrači UN-a i međunarodne snage smislili da nam okače kao stigmu i da nas tako nadobudno optuže. Odbranili smo se i od onih koji su posle Markala hteli da nas bombarduju, koji su posle Srebrenice gađali srpske položaje u BiH. Zalepili smo šamarčinu svima koji su nas optuživali da smo za sve to odgovorni, u lice se smejali Haškom sudu i njegovim komičnim presudama za ratne zločine. A tek Međunarodni sud pravde! Pa ta njihova presuda da je u Srebrenici izvršen genocid! Tek to smo s neprijateljem i posebno sami sa sobom odlučno i ćutke rešili. Sve smo to odbacili, prezreli, porekli i ostali čvrsto pri stavu da se ništa od toga nije ni desilo.

A onda se pojavio prijatelj! Na dalekom Novom Zelandu! Na patološkom FB snimku pokolja čuje se kako iz kola trešti „Karadžiću, vodi Srbe svoje“. Na njegovom oružju jasno, ćirilicom piše: Miloš Obilić, Knez Lazar, Bajo Pivljanin, Marko Miljanov. Neobičan izbor istorijskih ličnosti, možda mu se tu nešto i pobrkalo, ali pogodio je „u sridu“. Drži ih tako ispisane, blizu srcu, kao inspiraciju. Da ga podsete kako se treba boriti protiv muslimana, kako biti dobar rasista, kako uspešno ubijati, kako ići do kraja.

Odao je tako, prijatelj, sve što smo odlučno odbacili i kao sakrili od samih sebe. Tu nam ni Bog više ne može pomoći.

Peščanik.net, 16.03.2019.
0
online

User avatar
storm
Urednik foruma
Urednik foruma
Reactions: 11901
Posts: 59254
Joined: 16 Oct 2013, 12:19
Status: Offline

Re: Kolumne

Post by storm » 18 Mar 2019, 07:15

IVO ANIĆ
KOLUMNA
UDJEL ĐAVLA Dosta nam je vas i vaše crne sramote

Sunce mu j.... treba li nas stalno netko podsjećati kakva smo sramota? Ako vas nije sram što vas takve spodobe predstavljaju u svijetu i u takvom svijetlu, mene bogami jest.


Image

Dokle mislimo kao društvo tolerirati da nam zatucana manjina, neobrazovana, ispranih i zakržljalih mozgova ostavlja takvu sliku o nama, kao narodu, kao pojedincima? Kolika je zapravo civilizacijska sramota svih nas kada nam iz Koruške, iz tamošnje nadbiskupije stigne ovakva poruka? Kada zgranuti biskupi, uvrijeđena Hrvatica i vjernica predsjednica, vrh državne politike osupne jedna ovoliko civilizacijski normalna vijest da se misa na Lojbaškom polju pored Bleiburga neće više održavati, ja se jedino pitam – što se do sada čekalo?

Svjedočili smo iz godine u godinu sramotnom, skandaloznom skupu na kojem je praktički kompletan državni vrh sudjelovao u ritualu kanoniziranja i rehabilitacije ustaštva. Ta manifestacija, do srži instrumentalizirana u cilju i smislu revitaliziranja povijesti i potpuno krivom tumačenju iste, služila je isključivo kako bi se naciji poručilo da je antifašizam samo nebitno slovo u Ustavu RH, a ustaštvo naša tradicija, borba za slobodu i neovisnost i volja velikog dijela Hrvata. Iz godine u godinu, ponavljam, čitav civilizirani svijet zgražao se nad crnim uniformama, crnim zastavama, čitavim obiteljima obučenim u crno zajedno s djecom, dok je tamošnja Katolička crkva primala “vjernike”, hodočasnike i visoke goste na Bleiburško polje.

Distanca prema fašističkom svjetonazoru, koja je uzus i temelj moderne Europe poljuljala se upravo na tom nesretnom polju, i poljuljao ju je zatucan i primitivan narod kojeg su tamo isporučivali iz godine u godinu autobusima financiranim iz župa i nadbiskupija diljem Hrvatske. Tu sramotnu perverziju Katoličke crkve u Hrvata prenosila je državna televizija, a tiskani i elektronički mediji davali su joj dimenziju više. No nitko nikada nije do danas, kada su očito shvatili u Koruškoj, kada im je došlo iz guzice u glavu što se na toj ledini radi, stavio stvari na svoje mjesto i rekao Hrvatima – dosta.

Trebale su godine “temeljnih analiza”, trebale su godine suzdržanosti jer smo im prijateljski i europski narod, jer su nam dragi i rado viđeni gosti na Jadranu, trebalo je lobiranja i uvjeta koji se nikada nisu ispunili, pisama i prosvjednih nota, da ta lijena i nadležna Katolička crkva u Koruškoj konačno se odredi i konačno Hrvatima kaže ono što ih ide. Ako mislite rehabilitirati ustaštvo, ako mislite i dalje imati nekakvu svoju povijest suprotnu povijesti svijeta, ako mislite raditi to što radite, izvolite, dragi Hrvati, pa radite lijepo to kod svoje kuće. Crkvi u Koruškoj, kako doznajemo iz neslužbenih izvora, kap koja je prelila čašu i nisu bili Hrvati. Još bi se derneka i svetih misa zadušnica na toj ledini itekako slavilo, da austrijska vlada i parlament nisu usvojili zakon koji zabranjuje ustaške simbole kao fašističke.

Ako niste dobro čuli dragi Hrvati, draga predsjednice, nadbiskupi i biskupi, vojni ordinariji i ostali jebivjetri, ponovit ću vam ponovo. U Austriji, nama susjednoj zemlji donesen je zakon, zakon koji izričito zabranjuje isticanje ili nošenje ustaških simbola kao fašističkih te su za tu mjeru predviđene visoke novčane i zatvorske kazne. Meni je osobno žao što Hrvatica i vjernica Kolinda Grabar – Kitarović toliko žali zbog odluke mjesnog dijecezanskog upravitelja Koruške, a od svojih mudrih savjetnika nije doznala za tu zgodu, jer bi valjda svoje iskreno žaljenje zadržala za sebe, ovako je snebivanjem i konsternacijom opasno stavila upitnik na jedan europski zakon. Iako se iz godine u godinu spomenuti skup održava na privatnom posjedu, zakon jedne uređene države kakva je Austrija je jasan i nedvosmislen. Nema isticanja simbola, nema crnih košulja i oznaka, nema ustaštva i misa zadušnica za fašiste. Nema, gotovo, točka. Gdje mislite održavati iste?

Iskreno, boli nas k.....

I tako funkcionira jedna normalna, civilizacijski uređena, povijesno jasno određena, država koja smatra da je nedopustivo da bilo tko na njenom državnom teritoriju ističe, slavi ili veliča fašizam. U bilo kojem njegovom obliku. A ustaštvo nije samo oblik fašizma, već njegov najsrašniji dio. Nije li stoga sramotno ponašanje predsjednika hrvatskog sabora Gordana Jandrokovića? I što taj lik sebi umišlja? Tko je on da nas sve tako sramoti? I kakav je to Sabor koji je pokrovitelj takve manifestacije koju Europa drži sramotnom i zabranjuje je? Treba li takav predsjednik, takvog jednog tijela podnijeti neopozivu ostavku? Naravno da treba i naravno da mora, no on kao i njegova kamarila u tome ne vide ništa sporno. Kao što bivši premijer, nečasno otpušten zbog izdaje nacionalnih interesa drži kako je čitava Hrvatska – Bleiburg, kao što sadašnji kaže kako je to najveća tragedija Hrvata.

I tko su ti ljudi u Počasnim vodovima koji drže sebi za pravo da mogu raditi bilo što u ime jednog naroda, velikog naroda kao što je naš, Hrvatski? Zar mi Hrvati nismo bili sudionici antifašističke borbe? Zar nismo bili u najvećoj koaliciji koju je svijet ikada vidio, a koja se okupila da se jednom zauvijek s planete iskorijeni zlo, zlo fašizma, zlo ustaštva? Zar se mi kao Hrvati ne smijemo ponositi tom činjenicom?

I zašto bi se danas ja, kao Hrvat, trebao sramiti? Zbog koga? Zbog tih spodoba u crnom u tim autobusima? Jer se dogodilio što? Poraženi fašisti dobili su po pički na Bleiburškom polju? A što su zapravo trebali? Da im se donese cvijeće nakon četiri godine klanja, silovanja, ubijanja vlastitog naroda? Zar se ista sudbina nije događala diljem Europe nacistima koje se proganjalo kao zvijeri, jer su to zapravo i bili? Zar trebamo zanemariti šest milijuna ubijenih samo Židova za vrijeme Drugog svjetskog rata i danas veličati njihove krvnike? Njihova krv je na rukama svih koji su obukli crnu uniformu. Svih. Kao i krv nedužnih Roma, Srba, komunista koji su skončali po sabirnim logorima diljem Hrvatske. Ustaše su najveća sramota ovog naroda i dobro su prošli, sam general Patton izričito je tražio da svaki vojnik s tetoviranim SS na ramenu bude streljan na licu mjesta, svaki kolaboracionist osuđen, svaka sluga ljudi koji su plinom gušili djecu objesi kao primjer povijesti da se više nikada ne ponovi? Zašto? Zbog svih nevinih ljudi ugušenih plinom za vrijeme njihove kvislinške države, zbog sve djece koja su završila u plinskim komorama, u Auschwitzu, Jasenovcu, Treblinki.

Antifašizam je u izvorišnim osnovama Europe, pa tako i Ustava RH. Antifašizam, uvažena najveća vjernice i Hrvatice, a ne fašizam. Fašizam je zaslužan za najstrašnije stranice europske, ali i svjetske povijesti, uvaženi Gordane Jandrokoviću. Fašizam je odgovoran za koncentracione logore i sve užase koje je ljudska vrsta napravila u ime jedne ideologije, ideologije koju povijest naziva nacizmom, Tomislave Karamarko, ideologije protiv koje je ustao cijeli svijet u koaliciju do tada nezamislivu po svojoj veličini, koaliciju koja se više u povijesti nikada neće ponoviti jer više nikada nije bilo potrebe. Tih sudbonosnih mjeseci svijet je jasno rekao svojim zajedničkim činom borbe što misli o fašizmu i koliko je važan antifašizam u daljoj povijesti, koliko je važno učiti djecu o tim danima da se nikada ne ponove, da nikada takvo zlo ponovo ne digne glavu i užasne svijet.

A što mi radimo?

Mi, koji smo bili dijelom te ponosne, oslobodilačke alijanse. Mi koji smo oslobodili svoju zemlju od okupatora, od domaćih izdajnika ustaša, od domaćih izdajnika četnika, mi čiji su djedovi ispisali možda najslavniju stranicu cjelokupne povijesti svijeta? Što mi danas radimo? Sramimo se tih činjenica. Zar je naša povijest nešto čega bi se mi kao narod trebali sramiti?

Sramimo se i šutimo. Dok iz našeg državnog vrha dolaze prosvjedne note i poruke kako nećemo odustati. Sram nas može biti sve i uistinu. Jer smo davno pljunuli na svoje djedove kada smo ih se odrekli. Jer smo davno pljunuli iz straha od tih spodoba u crnom na te časne starine koje su znale na čijoj se strani oni nalaze i što treba raditi s njima. Jesmo li mi, ako sve sagledamo, svu današnju sramotu, civilizirana, suvremena država koja pazi da se djecu uči što je bio fašizam, ili smo ustrašena nacija kojom manipuliraju besramni skotovi koji bi prekrajali, rehabilitirali zločince za račun svojih trenutnih političkih ciljeva?

I na koncu kome ta besramna igra koristi može donijeti? Kome ta nečuvena transvestija nad poviješću? Samo onima kojima je trn u oku antifašizam. Jer je izrodio socijalizam, jer je iz njega nastao progres, isti onaj progres koji oni nisu u stanju pokrenuti jer im prosperitet naroda nije bitan, već njegova zatucanost, nepismenost i nazadnost. Ono što je nastalo iza NOB-a, industrija, školstvo, besplatno zdravstvo, radništvo i prosperitet oni nisu sposobni ponoviti. I zbog toga nas sve drže zaključanima u prošlom stoljeću.

Jer se nismo dužni sjećati. Ponajviše naših časnih djedova koji su nam, pregazivši fašizam osigurali budućnost i korak sa svijetom. Tog svijeta oni se gnušaju jer ih stalno na to podsjeća.

Kakvi smo jednom bili, a kakvi smo sada.

Kada me ti i takvi ljudi sramote ja kao čovjek reagirati moram. Jer ne pristajem biti dijelom te i takve politike. Ne pristajem da se sa mnom manipulira i da me se svrstava u njihov crni tor. Jer ta sramota na tom polju je upravo to, orgija u toru s crnim dekorom.

Pa ako i nakon ovakvog šamara izvana mislite nastaviti i dalje, to ćete morati van zakona civilizacijskog svijeta. I ja se kao Hrvat ne želim više sramiti ni zbog čega. Ja se danas sramim jedino vas, vas koje će povijest označiti kao mračnim akterima, mračnog razdoblja jedne prosperitetne zemlje kakva je mogla biti Hrvatska.
0
... Volim u inat kilometrima...

User avatar
Mohr
Inventar foruma
Inventar foruma
Reactions: 464
Posts: 8342
Joined: 16 Aug 2015, 21:15
Status: Offline

Re: Kolumne

Post by Mohr » 30 Mar 2019, 23:58

IZ ĆORSOKAKA; Zlatko Dizdarević: Tragični izbor kukavičluka

Danas je Dan zemlje u Palestini. Praznik dostojanstva i sjećanja na žrtve pobune protiv sile i otimanja 30.marta 1976. godine. Koliko ljudi na svijetu zna šta je Dan zemlje, gdje je i zašto je? Uz mnogima i "realno" pitanje, zašto bi im to bilo važno pored svih njihovih muka. Planetarnih tragedija, velikih i malih, intimnih, bezbroj je, pa ljudi i ne znaju. I misle, pa šta?

Piše: Zlatko Dizdarević za Interview.ba


Prije neki dan Trump mrtav hladan poklonio Izraelu Golan koji nije njegov, a Izrael proglasio već odavno svojim to što nije njegovo. Eno u četvrtak u Savjetu bezbjednosti UN-a svi osim Amerike rekli da to ne važi, "nema pravno značenje", pa Izrael opet ostaje na Golanu. Pa šta? Tako je bilo i '67. i '76. i '81...Uz rezolucija nebrojeno. Bila je eno i preklani, u decembru 2017. kada se 128 država svijeta, hej 128, usprotivilo na Generalnoj skupštini UN-a američkom poklanjanju planetarno svetog Jeruzalema Izraelu. Pa šta. Rekla ona tada tamo ambasadorica Trumpova Nikky Haley "ovo je uvreda koju nećemo zaboraviti". Ispade onda eto da su u tom takozvanom realpolitičkom svijetu straha i naši politički jadovani bili na "pravoj" strani: Nemajući ni pršljen kičme da se pridruže onoj ogromnoj većini država što su branile Jeruzalem – a toliko obožavaju i Allaha i Isusa i sve svetinje u Jeruzalemu – svrstaše se uz šaku "uzdržanih"... Kako se onda može očekivati da shvate i u čemu je smisao Dana zemlje kojim Palestinci i svi iole uspravni na svijetu ustaju protiv nepravde, otimačine, mizerije planetarnog kukavičluka, spremnosti da se makar malim gestom naklone ljudskom dostojanstvu.

Nema to veze eto baš samo sa Palestinom, već i sa svima nama koji smo na malom kvadratiću planete. I sa spremnošću hladnog prihvatanja da nas gomila s ljubavlju izabranih nikogovića vuče za nos evo pola godine od izbora, premišljajući se kako posložiti u vlastite džepove interese onih što su ih birali. I da sve bude po njihovome, uz saglasnost i odobrenje još bjednijeg Bruxellesa, uz matematiku vlastitog dobitka a da je opet "demokratski", i da se onda zafrknu oni drugi a mi ostanemo čista obraza, pravedni i merhametli... I da onda pomno pratimo svijet i kažemo, Trump je lud ali ga treba glasno ljubiti tamo gdje treba. :poltron Ili, Izraelci su okupatori i to stvaaaaarno nema smisla što rade ali šta ćeš, nije to naša stvar. A Palestinci i njihovi Dani zemlje jesu, naravno važni. Baš ono, kada su i gdje su ono ti dani... Pa zar nisu to obilježili lani...

I jesu, evo 43 godine otkada su izašli na ulice da bace kamen na oklopnjake koji su tada, 30. marta 1976. krenuli da im majku majčinu jer su se drznuli pobuniti protiv novog zakona o otimačini zemlje čije im gruntovnice u kućnim seharama postoje vjekovima. Tada ih je ubijeno šest, a od tada do danas na hiljade. I opet izlaze, i opet će biti ubijeni jer branitelji onoga što im Trump i slični poklanjaju, donose nove i nove zakone da uknjiže sebi silom još više – tuđeg. Uz naloge vojnicima da snajperima smaknu svakoga koji se tome uprotivi. Tako je bilo lani, preklani i četiri decenije prije, tako će biti i danas. Pa šta?

Kazat će neko da je sve ovo potpuno blesavo, kakve veze imaju Palestina, Trump, Dan zemlje pa i ismijane rezolucije UN- a sa našim izborima, prevarantima i dupeliscima, konvertitima i lažima o brizi za narod, o malim ljudima koji su na svoj privatni konto uknjižili i današnje nejadankopravnosti i hiljadugodišnju Bosnu od Tvrtka do ZAVNOBiH-a. i posebno u tridesetak posljednjih godina. Tačno je, kao da nema nikakve. Ali ima nešto planetarno zajedničko u ovom haotičnom trpanju u isti koš puno toga što se nije ni u putu srelo.

Zajedničko je ono "Pa šta?". I zajedničko je pitanje kako na svijetu postoje ljudi koji ne odustaju evo duže od sedam vijekova u svojoj borbi za pravdu, goloruki protiv tenkova i snajpera – uz sve unutrašnje i vanjske podvale i kupljene duše (o čemu puno znamo iz kuće), kao i oni ljudi koji su se evo izborili protiv tenkova i snajpera, niko više ni na koga ne puca, svi su na svome, a šute kao zadnji miševi. Iako ih se svakodbnevno zajebava u zdrav mozak na svaki način i na svakom koraku. Zajedničko je strašno licemjerstvo onih po raznim un-ima koji decenijama glasaju za isto, a to im moćni uz šprdanje otimaju pokazujući srednji prst, i onda opet svi idu dalje, jako važni i odlučni u zajedničkom stavu "So What ?" Takvima, očigledno, već pomalo idu na živce i "Dani zemlje" i "Nakba", ovdje bliže dani antifašizma, neovisnosti, ujedinjavanja, ustanaka...Svi oni dani što su se slavili kad nismo bili govna. :grana

Kukavičluk je vječiti saputnik čovjeka u istoriji. Bitno je da li je čovjek na njega pristane ili ne.

U Izraelu, recimo, živi sjajni i čudesni pisac i novinar Gideon Levy. Svojim je kolumnama u "Haaretzu", novini što je noćna mora Netanyahua koji će i danas pucati na Palestince, zaradio je epitet najomraženijeg čovjeka u svojoj zemlji, ali za ne mali broj njih i najvećega heroja. Jednostavno je objasnio zašto uporno svake sedmice ide na okupiranu palestinsku Zapadnu obalu i odatle hladno faktografski piše o onome što je vidio. Veli, “da ne kažu jednoga dana, nismo znali!” :rol

Kako stvari stoje, svijet se, zajedno sa nama malima u njemu, opet bavi samoproizvedenom slikom, a ne namjerno zaboravljanim istinama. I odabrao je kukakvičluk. Pa i nijanse i gradacije u tom kukavičluku, koje su nekako smirujuće za preostalu mrvu savjesti. Već smo se navikli, kao i taj svijet, na "malo teroriste" i na "malo fašiste...", a počelo je od "pomalo nacionalista" i "pomalo govana..." Nekada toga nije bilo. Baš smo bili grubi. Danas je to dio mentaliteta. Pa šta?

Mark Twain je negdje zapisao da "ima nekoliko dobrih zaštita od iskušenja, no najbolji je kukavičluk..."

Svijet je izabrao, od mnogih iskušenja sa kojima je nekada znao da se nosi, kukavičluk kao zaštitu pred silom kojoj služi. I pred malim ljudima, profiterima te sile. A mi, služenje njima, i šutnju uz kukavičluk. Zato Dan zemlje, tamo daleko gdje se i danas, nakon četiri decenije nastavljaju protesti uz krvave rezultate - nije dan kukavica. Za koga je to "Pa šta?" a za koga nije, ostaje svakome da sam odluči. Hrabro ili kukavički.
0

User avatar
Mohr
Inventar foruma
Inventar foruma
Reactions: 464
Posts: 8342
Joined: 16 Aug 2015, 21:15
Status: Offline

Re: Kolumne

Post by Mohr » 19 Apr 2019, 19:33

Viktor Ivančić: JAVNOST NA TAJNOM ZADATKU


Kako je Sigurnosno obavještajna agencija – oficijelna tajna služba Republike Hrvatske, skraćeno SOA – reagirala na ozbiljne, utemeljene i dokumentirane optužbe da su njeni agenti vrbovali i ucjenjivali građane Bosne i Hercegovine, pripadnike selefijske zajednice, s ciljem da susjednu zemlju diskreditiraju i lažno prikažu kao vježbalište islamskih terorista?

SOA se oglasila kratkim saopćenjem: sve je to izmišljotina, tendenciozna manipulacija i jeftino podmetanje.

Kako je SOA reagirala na ozbiljne, utemeljene i dokumentirane optužbe da su njeni agenti tajno snimali slovenske političare s ciljem da susjednu zemlju diskreditiraju dok traje proces međunarodne arbitraže oko slovensko-hrvatskoga graničnog spora?

SOA se oglasila kratkim saopćenjem: sve je to izmišljotina, tendenciozna manipulacija i jeftino podmetanje.

Tko u Hrvatskoj vjeruje da SOA u svojim saopćenjima govori istinu?

Praktički nitko.

Što to znači?

Znači da je gotovo svakome u Hrvatskoj nedvojbeno jasno kako agenti SOA-e jesu vrbovali i ucjenjivali građane BiH s namjerom da ocrne susjednu zemlju i, generalno uzevši, provode na terenu službenu hrvatsku politiku koja je usmjerena na proizvodnju kaosa i dezintegraciju Bosne i Hercegovine; kao i da agenti SOA-e jesu prisluškivali slovenske političare s ambicijom da ih uhvate u „nedopuštenim kontaktima“ i pronađu izliku za povlačenje Hrvatske iz postupka međunarodne arbitraže oko graničnoga spora.

Kako je onda šira hrvatska javnost reagirala na ozbiljne, utemeljene i dokumentirane optužbe koje dolaze iz Slovenije i Bosne i Hercegovine?

Ako „širu hrvatsku javnost“ svedemo na mnoštvo pripadnika političkih elita, vladajućih i opozicijskih, kao i na sve vodeće medije, reakcija je bila odlučna i jednoglasna: sve su to izmišljotine, tendenciozne manipulacije i jeftina podmetanja.

A nakon toga?

Nakon toga je oglašena opća šutnja. Političke i medijske scene u Sloveniji i BiH su zakuhale, objavljuju se nova i nova otkrića, sastaju najviša državna tijela, povlače ambasadori, šalju prosvjedne note, organiziraju žustre debate… a u Hrvatskoj vlada kompaktna, jednoobrazna i dostojanstvena tišina, bilježi se impresivan nastup organizirane ignorancije, kao da je u središtu skandala obavještajna služba neke daleke i nepoznate zemlje.

Zašto hrvatska javnost na taj način reagira na skandalozni rad SOA-e, premda nitko ozbiljan ne sumnja u njene nezakonite aktivnosti prema susjednim zemljama?

Zato jer, prema općem uvjerenju, sve što SOA čini spada u red najstrožih tajni, uključujući ono očigledno.

Što je onda to što SOA-u čini tajnom službom?

SOA-u tajnom službom čini čelična odlučnost hrvatske javnosti da ne vidi i ne čuje ono što ova više-manje otvoreno poduzima. Hrvatska javnost odnosi se prema aktivnostima hrvatske tajne policije na isti način kao što se odnosila prema hrvatskim ratnim zločinima. Princip je jednostavan i uzorno istreniran: nitko ne zna ništa o onome što je svakome do detalja poznato.

Što to zapravo znači?

Znači da je hrvatska tajna policija konstituirana na hrvatskoj javnoj percepciji. Tajni karakter njenih operacija zasniva se isključivo na riješenosti javnosti da od njih energično okrene glavu. U tome leži javna tajna njene zajamčene konspirativnosti. Da nije tako, da element skupne hipokrizije nema utemeljiteljsku težinu, čak bi i iz regularne nacionalističke perspektive aktualni skandal imao drugačiji rasplet.

Kakav rasplet?

Otvorilo bi se, na primjer, pitanje eklatantne nesposobnosti rukovodstva SOA-e. Uvjereni nacionalisti bi ogorčeno zaključili: da, sasvim je legitimno i poželjno da SOA aktivno djeluje na diskreditiranju Slovenije i rasturanju Bosne i Hercegovine, budući da zalog hrvatske sreće leži u antagonističkom odnosu prema njima, ali kakva je to tajna služba, bog ga jebo, kada je Slovenci i Bosanci uspijevaju tako sramotno razotkriti? Tko je krivac što su njene akcije provaljene? Otkud taj debakl? Kakvi su to usrani paceri? Zašto tu nesposobnu bagažu hitno ne smijenimo?!

Zašto se takva reakcija nije dogodila?

Zato jer takva optika nije moguća ako licemjerje leži u srcu cinične zajednice. Tu važi kredo: zbiva se ono što se ne događa. Javno opsluživanje tajne policije u tom je smislu mnogo više od puke logistike.

Što bi to bilo, „mnogo više od puke logistike“?

U većini zemalja, rekli smo, tajne se službe smatraju tajnima zato što svoje poslove kriju od javnosti, a u Hrvatskoj zbog toga što javnost prikriva pregalaštvo koje SOA u pravilu otvoreno poduzima. Radi se o takvoj razmjeni nadležnosti. Čim počnu žmirkati crvene lampice i oglasi se sirena za uzbunu koja upozorava da bi nacionalni interesi mogli biti ugroženi, ovdašnja se javnost – mobilizirana od kompletne političke garniture i kompletne medijske industrije – jedinstveno i bez pogovora odaje kontraobavještajnom radu.

Drugim riječima?

Drugim riječima: najmoćnija hrvatska tajna služba je hrvatska javnost!

Do kojih razmjera to može ići?

Samo je nebo granica, pod uvjetom, jasno, da je ono hrvatsko. Bez sumnje se teži ostvarenju ideala: svaki bi građanin imao biti agent koji neprestano djeluje u najboljem interesu hrvatske države, spreman da podredi svoj život – a naročito principe, savjest, uvjerenja i slične tričarije – tome uzvišenom cilju. Za sabotere su predviđene najoštrije kazne.

Ako je tome tako, ako je takozvana javnost konstituirana na način da preuzima svojstva i ingerencije tajne službe, što je onda zadaća same SOA-e?

SOA je tek jedna od podružnica krovne institucije, a krovna institucija je dresirano društvo, entitet koji nepogrešivo slijedi volju vlasti. Ukoliko formalno ustrojena tajna služba i ima istražne kompetencije, one se svode na pronalaženje dodatnih argumenata za službene, politički i ideološki nametnute, pa onda i većinski usvojene stavove.

Na primjer?

Ako je, na primjer, službeno stajalište da je Bosna i Hercegovina leglo terorista i prostor visokoga rizika prema kojemu valja isukati sve raspoložive sigurnosno-obrambene mjere, kao što je to kompetentno i autoritativno obznanila predsjednica Republike Hrvatske, SOA nije tu da provjeri je li to istina ili nije, već da zadanu istinu potkrijepi odgovarajućim dokaznim materijalima, makar te dokaze morala fabricirati, naime – makar podmetnula oružje u muslimanske bogomolje.

Zvuči prilično bogohulno?

Zavisi čiji je bog u igri. Normalno da je onda pater Ivan Tolj, kao delegat hrvatske javnosti, odnosno hrvatske obavještajne zajednice, pokušao obraniti pravo SOA-e da slobodno, bez ometanja od strane novinara i protivničkih tajnih službi, poduzima takve opačine.

Tko je pater Ivan Tolj?

Pater Ivan Tolj je, najprije, crkveno lice, zatim je predstavnik krupnog kapitala austrijsko-katoličkog porijekla, zatim je šef uprave najveće hrvatske novinske kompanije, a zatim je i čovjek koji je, predstavljajući se zastupnikom hrvatske vlade, ucviljeno molio nekakvoga međunarodnog medijskog moćnika da spriječi objavu priloga na slovenskoj POP televiziji o ilegalnim rabotama SOA-e u Sloveniji i BiH. To mu nije pošlo za rukom jer je, rekosmo, POP televizija slovenska, a ne hrvatska.

Kako je taj pop uopće nagrabio tolike ovlasti?

Život ne piše romane, već crta karikature. U ličnosti patera Ivana Tolja zbila se frankenštajnovski kombinirana smjesa religijske, političke, ekonomske, medijske i policijsko-obavještajne moći, pa prije možemo govoriti o ekstraktu vladajućeg poretka, nego o osobi. U normalnim okolnostima, budući da pater Tolj vodi najveću hrvatsku novinsku kompaniju, bilo bi za očekivati da ga zbog odurnog pokušaja gušenja slobode štampe svojski razguzi barem konkurentska novinska kompanija, kada to već nisu učinili Hrvatsko novinarsko društvo ili organizacije koje se bave zaštitom slobode informiranja.

Pa zašto ga nisu razguzili?

Zato jer, kada je nacionalni interes u pitanju, liberalno-demokratski ideali padaju u vodu, ponajprije sloboda medija, a bogme i sloboda tržišnog natjecanja. Razguziti patera Tolja u takvom ambijentu bilo bi isto što i razguziti Hrvatsku. A razgužena Hrvatska, kako god okreneš, bila bi prostor visokoga rizika, skoro kao i BiH sa svojim tisućama zloglasnih terorista.

Zbog čega?

Zbog lojalnosti prema matičnoj domovini koju je hrvatska javnost u bezbroj navrata potvrdila. U slučaju razgužene Hrvatske, građani bi do te mjere dijelili sudbinu svoje države da bi ih boljelo dupe za nju.
0

User avatar
Mohr
Inventar foruma
Inventar foruma
Reactions: 464
Posts: 8342
Joined: 16 Aug 2015, 21:15
Status: Offline

Re: Kolumne

Post by Mohr » 19 Apr 2019, 19:54

Assange je Che Guevara našeg vremena

Piše: Andrej Nikolaidis


Dobro, djeco. Ako su vam se od pranja izlizale majice sa likom Che Guevare, nabavite one sa likom Juliana Assangea. Jer on je Che vašeg vremena. Hoćete heroja? Ne morate ići sve do Kube, ne morate ići šezdeset, sedamdeset, osamdset godina unatrag. Eno vam heroja u londonskom zatvoru.

Assange se nije tukao u džungli, jer tući se u džungli više nema nikakvog smisla – džungla, napokon, više i ne postoji, barem ne kao skrovito, opasno mjesto, dom odmetnika. Za satelite, Google Earth i naše nadzornike sve je to isto – i Brixton i Amazon.

Assange se tukao na serverima, tamo gdje se odvija naš život.


Assange nije pucao na moćne. On je učinio nešto daleko nasilnije, daleko ubojitije: on nam je omogućio da saznamo istinu o njima. On nije dizao pruge u vazduh, nije zemlju oduzimao bogatima da bi je vratio siromašnima – jer zemlja, ionako, više nikome ne treba. On je izvršio mnogo razorniji napad: obznanio je da su prevara i laž krvotok i srce koje pokreće svijet.

Assange nije, kao Sjeverna Koreja, lansirao raketu dugog dometa. Nije bacio atomsku bombu. On je aktivirao nešto neusporedivo moćnije: istinu. Koja, je li tako, tako je, oslobađa. Assange je učinio sve što je mogao ne bi li nas oslobodio. To što ipak nismo - i nećemo biti – slobodni, nije do njega.

Koliko je ozbiljno to što je Assange učinio, razvidno je iz toga što na ulici nećete sresti klince sa njegovim likom na majicama. Protiv Assangea su se odavno okrenuli i oni koji su profitirali od njegovih informacija – šampioni "slobodnog novinarstva" poput The Guardiana, na primjer. Za Assangeom neće zakukati ni američki republikanci ni demokrate. Niti jedan visoki funkcioner Evropske unije neće posjetiti Assangea u zatvoru i izraziti zabrinutost zbog stanja ljudskih prava u Engleskoj. Niti jedna nagrada EU za novinarstvo neće nositi Assangeovo ime.

Ne, nećete gledati koncerte na kojima muzičke zvijezde, udružene, zahtijevaju slobodu za Assangea. Beyonce i Coldplay nisu svoje nastupe na poluvremenu Super Bowla ni započeli, a ni završili uzvikom: Free Assange!


Treba li pomenuti: da je Assangea uhapsio Putin, ili Assad, svega bi toga bilo.Image

Nakon što je WikiLeaks objavio prljave tajne zapadnih demokratija, saznali smo i koliko danas vrijede Ujedinjene nacije.

Assange je na balkonu ambasade Ekvadora u Londonu pred novinarima mahao odlukom radne grupe UN-a. Radna grupe za proizvoljna hapšenja je odlučila: odnos prema Assangu je protivzakonit, on pod hitno mora na slobodu i treba da mu se isplati odšteta za 2.000 dana koje je protivzakonito proveo u pritvoru.

Samo što Veliku Britaniju odluka Radne grupe Ujedinjenih nacija ne zanima ni koliko zaključci koje, recimo, Senad Pećanin, Mile Stojić i ja možemo donijeti na ručku u bašči kod, recimo, Ene.

Britanske vlasti su na šuplju priču Ujedinjenih nacija odgovorile hladnim saopštenjem da će Assange, čim kroči iz ambasade Ekvadora u Londonu, biti uhapšen. Na kraju je uhapšen ne ispred, nego u ambasadi.


Ako ste slučajno zaboravili šta to, ono, sa tim Assangeom bi, dozvolite da vas podsjetim. Protiv tog čovjeka, koji je godinama u pritvoru, do sada nije bila podignuta optužnica. Barem ne javna. Nedavno smo, zahvaljujući činovničkoj grešci, saznali da su Amerikanci ipak proizveli optužnicu, spremnu da bude ispaljena kad bude vrijeme za to.

Britansko pravosuđe je isprva svoje postupke pravdalo nalogom za hapšenje koji je izdat na nivou EU. Tužiteljka iz Švedske je, kao, htjela da ispita Assangea prije zvanične istrage.

Tužiteljka kojoj je Assangeov slučaj prvobitno povjeren optužbe je smatrala neosnovanim, pa ih je odbacila. Onda su slučaj dali drugoj, naravno, nezavisnoj tužiteljki iz Geteborga. Assange nije imao ništa protiv da bude ispitan – u Londonu, u ambasadi Ekvadora. Ali tužiteljka nije htjela. Ona je insistirala da ispitivanje bude obavljeno u Švedskoj. Uzgred budi rečeno: otkako je Assange zatočen, švedski istražitelji su u preko 40 drugih slučajeva izvršili ispitivanje u Engleskoj.

To je, dakle, uobičajena praksa.


Švedski "slučaj" je, sjećate li se, već sam po sebi bio bizaran. Assange je optužen da je namjerno učinio da kondom koji je koristio pukne, čime je u opasnost doveo svoju/e seksualnu partnericu/e.

Svaka bena znala je da se ne radi o tome. Kao što je svaka bena znala da bi Assange, da je otišao u Švedsku na izjašnjenje o puknutom kondomu, završio u američkom zatvoru gdje bi se, ili ne bi, izjasnio o svojim aktivnostima koje je State Department okarakterisao kao "cyber terorizam".

Kao što je i svaki politički idiot do sada morao shvatiti poruku "slučaja Assange".

Julian Assange je odabrao "pogrešnu" borbu protiv "pogrešnog" neprijatelja. Možete imati svoje plemenite ciljeve: možete voditi svoje kulturalne, feminističke, transrodne borbe do mile volje, možete, koliko vam srce hoće, najavljivati kraj kapitalizma i revoluciju, možete, kad hoćete, ustati u zaštitu raznih ugroženih grupa, od kitova do izbjeglica, možete imati svoje antizapadne, proputinovske mitinge, možete, eto, kao ja, ako vam je do toga, napisati nešto lijepo i o Assangeu.

Sve to može. Ali za one koji objavljuju istinu ne postoji safe space. Teror istine neće biti tolerisan.

A upravo ona, istina, čije se dejstvo uvijek čini kao apsolutni teror, jedino je što nas može osloboditi i iskupiti. Što ne velim ja. Nego Isus.


Hapšenje Assangea veliki je trenutak našeg vremena. To je jedan od onih događaja koji sistem tjeraju do njegovih posljednjih, vanjskih granica, kada se, nemajući više kamo, monstrum okrene prema građanima kojima je neko (Assange) na desktop zalijepi sliku cara koji je go, pa raširi ruke i poruči:

"Dobro, vrijeme je da prestanemo sa šalom. Niste valjda stvarno vjerovali u ono što smo vam govorili o vladavini naroda, o tome da vaš glas vrijedi, da sami odlučujete o svojoj sudbini? Niste valjda stvarno vjerovali da se mi zalažemo za to da mediji otkrivaju istinu, koja i nije istina ako nije iznimno neugodna? Niste valjda zaista mislili da mi podržavamo borbu protiv korumpirane moći? Mislimo, svako zna da je moć uvijek korumpirana? Mislimo, jasno vam je da antikorupcijsku borbu svi podržavaju – sve dok je to borba protiv korupcije u tuđim redovima? Jasno vam je da, kada je po srijedi naša korupcija, po pravilu postoji viši interes zbog kojega se pitanjem korupcije nije uputno baviti baš sada, baš na eksplicitan način? Jer, valjda ste to razumjeli, odavanje prljavih tajni naših neprijatelja je put do Nobelove nagrade, dok je odavanje naših prljavih tajni put u zatvor?

Mi, naravno, računamo da ste vi glupi, vaša je glupost, napokon, temelj naše moći; mi, naravno, računamo da vi hipokriziju smatrate mudrošću, pa je i vaša hipokrizija temelj naše moći - ali niko nije toliko glup da bi stvarno povjerovao u naše priče o demokratiji i slobodi govora? Mislimo, stvarno?"

Onda građani odu u shoping mall ili na porno sajt, moć ostane moćna, a Assange umre u zatvoru.

Tako završava savremena verzija Andersenove bajke Carevo novo ruho.


Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera
0

Post Reply

Return to “Mediji”

Who is online

Users browsing this forum: No registered users and 2 guests