INTERVJUI

Televizija, štampa, internet portali.

Moderator: Krokodil Behko

User avatar
storm
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 74128
Joined: 16 Oct 2013, 12:19
Status: Offline

Re: FANTASTIČAN INTERVJU: Francis Fukuyama, jedan od najvećih živućih umova

Post by storm » 05 Jul 2017, 05:39

Bla wrote: 05 Jul 2017, 00:55
Krokodil Behko wrote: 04 Jul 2017, 10:08 - Sve do 2010. godine bio sam republikanac. No, kada je ta stranka oteta od onih koji nemaju vizije, kada je stranka otišla toliko daleko da prosto nisam mogao pojmiti, niti podnijeti, prešao sam među demokrate.
Ih koliko mi ovakvih živućih umova ovdje imamo :oo
Umnjak do umnjaka :oo
Citajuci intervju...dosta toga ne zna...mozda je i zbog toga um...
Ovi nasi sve znaju...sto god ih pitas :ooo

Uglavnom...mudro zbori :ok
Habibti, ya nour el - ain... :srce

User avatar
Krokodil Behko
Globalni moderator
Globalni moderator
Posts: 120132
Joined: 21 Apr 2010, 22:40
Location: nesto u čevljanovićima
Has thanked: 6876 times
Been thanked: 7755 times
Status: Offline

Re: FANTASTIČAN INTERVJU: Francis Fukuyama, jedan od najvećih živućih umova

Post by Krokodil Behko » 05 Jul 2017, 09:34

storm wrote: 05 Jul 2017, 05:39
Bla wrote: 05 Jul 2017, 00:55
Krokodil Behko wrote: 04 Jul 2017, 10:08 - Sve do 2010. godine bio sam republikanac. No, kada je ta stranka oteta od onih koji nemaju vizije, kada je stranka otišla toliko daleko da prosto nisam mogao pojmiti, niti podnijeti, prešao sam među demokrate.
Ih koliko mi ovakvih živućih umova ovdje imamo :oo
Umnjak do umnjaka :oo
Citajuci intervju...dosta toga ne zna...mozda je i zbog toga um...
Ovi nasi sve znaju...sto god ih pitas :ooo

Uglavnom...mudro zbori :ok

I zbog toga što je došao u BiH i ostat će tu 5 dana.
Čovjel će se na licu mjesta uvjeriti i testirati svoje teorije. Nije on tu jedini. Ima ih mnogo koji dolaze iz svijeta, studiraju nas, izučavaju našu historiju, uključujući tu i zadnji rat, pišu i objavljuju knjige, sam0o što to do nas nikad ne dolazi. Mislim da svi u svijetu, bar u zapadnom dijelu, znaju kako do rješenja u BiH. Svi osim nas samih.
online

User avatar
Bla
i dva polipa
i dva polipa
Posts: 75774
Joined: 30 Aug 2013, 14:21
Location: Rodna grudva
Mood:
Has thanked: 1 time
Been thanked: 34 times
Contact:
Status: Offline

Re: FANTASTIČAN INTERVJU: Francis Fukuyama, jedan od najvećih živućih umova

Post by Bla » 05 Jul 2017, 11:49

rješenje čega :??
mislim, šta ti fali|? :oo
ćućešćećemoćeteće samsijesmostesu
:back: :underage: :no_mobile_phones: :do_not_litter: :stew: :pizza: :smoking: :ok:

User avatar
Melek
Deer Hunter
Deer Hunter
Posts: 29042
Joined: 20 Jun 2013, 23:18
Has thanked: 3593 times
Been thanked: 2420 times
Status: Offline

Re: FANTASTIČAN INTERVJU: Francis Fukuyama, jedan od najvećih živućih umova

Post by Melek » 05 Jul 2017, 11:55

Zar nije jedino logicno, razumno i pragmaticno rjesenje Parking s velikim "P"?
Pa to smo vec hiljadu puta do sad zakljucili! :cudi
Weak people revenge.
Strong people forgive.
Intelligent people ignore.

User avatar
SPINERKA
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 18479
Joined: 20 Aug 2015, 18:13
Been thanked: 1 time
Status: Offline

Re: FANTASTIČAN INTERVJU: Francis Fukuyama, jedan od najvećih živućih umova

Post by SPINERKA » 05 Jul 2017, 13:02

Bla wrote: 05 Jul 2017, 11:49 rješenje čega :??
mislim, šta ti fali|? :oo

:djed

-u sred dana - kahva , slane štapiće, multivitamin sok i kiselu. :roll
Image

User avatar
storm
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 74128
Joined: 16 Oct 2013, 12:19
Status: Offline

Re: INTERVJUI

Post by storm » 31 Jul 2017, 10:06

Dok je bio rat u Bosni nismo nastupili u Srbiji iako su nas zvali, nismo ni u Hrvatskoj dok se rušio Mostar Autor: Adela BEVANDA
150824184047-laibach-north-korea-full-169.jpg
Slovenski avangardni sastav “Laibach” objavio je prije nekoliko dana svoj novi album "Also Sprach Zarathustra". Ovo je prvo izdanje nakon albuma "Spectre", objavljenog 2014. godine, a ispraćeno je spotom za pjesmu "Vor Sonnen-Aufgang". Muzika na albumu originalno je bila namijenjena za pozorišnu adaptaciju romana "Tako je govorio Zaratustra", koja je premijerno prikazana u martu prošle godine. Novo izdanje legendarni bend promovirat će na evropskoj turneji, koja starta 4. novembra u Budimpešti, dok će u međuvremenu održavati samo festivalske nastupe. Tako će kultni Slovenci, poznati po svojim provokativnim nastupima i analizi politike i ideologija kroz svoja djela, nastupiti i u Sarajevu, tačnije 16. avgusta u Bosanskom kulturnom centru. Tim povodom, ali i povodom objavljivanja novog izdanja, razgovarali smo s članovima kontroverzne grupe, na čijem je čelu Ivan Jani Novak, idejni začetnik benda. Poznato je da “Laibach” djeluje kao kolektiv pa tako daju i intervjue, a ovog puta su u ekskluzivnom i vrlo otvorenom razgovoru za “Dnevni avaz” otkrili kako će prije nastupa u bh. prijestonici na Sarajevo Film Festivalu biti prikazan i film “Dan oslobođenja”. Sigurno je da ne postoji mnogo ljudi koji ne znaju o čemu govori priča koja će biti premijerno prikazana u Open Air Cinema Vatrogasac. No, za one koji, ipak, ne znaju, riječ je o filmu koji govori o gostovanju “Laibacha” u Sjevernoj Koreji, nastupu koji je prije dvije godine uzdrmao svijet. Graditelji duša Kontroverzna turneja u Sjevernoj Koreji 2015. godine dovela je “Laibach” u žižu interesiranja svjetske javnosti s obzirom na to da su prvi i jedini zapadni rok bend koji je ikada svirao tamo. Cijelo njihovo iskustvo, kao i sam nastup, zabilježio je norveški reditelj Molten Travik (Traavik) i pretočio ga u film koji je prikazan na filmskim festivalima širom svijeta. Osnovan 1980. godine u tada jugoslavenskom industrijskom gradiću Trbovlju, “Laibach” je još međunarodno najpoznatiji sastav iz neke od bivših komunističkih zemalja Srednje i Istočne Evrope. Vrhunac slave dosegli su u vrijeme kada je zemlja srljala u samouništenje te se dosljedno protivio svakom etiketiranju, rok, pop, tehno ili industrijskom. Sami članovi benda definirali su se kao graditelji ljudskih duša. Filozofi dokumentarac smatraju “najfascinantnijim kulturnim, ideološkim i političkim događajem 21. stoljeća”, a jedna od recenzija kaže: “U svemiru ovoga filma stvari nisu ono što biste očekivali.” Šta je to što bi narod očekivao? - To treba pitati recenzenta. Ne znamo šta je on očekivao od očekivanja naroda. Priča počinje citatom koji kaže da je “sva umjetnost podložna političkoj manipulaciji, osim one koja govori jezikom te iste manipulacije”. - Taj se citat specifično odnosi na relaciju između umjetnosti i politike. Inače je danas sve podložno političkoj manipulaciji, jer je politika sveprisutna i sveobuhvatljiva. Uvijek je bila, ali sada živimo u razdoblju dominacije informacijskih medija pa je sveprisutnost svega sveprisutnija. Provokacija je organski dio Vašeg karaktera? Ali, to nije način na koji Vi postižete originalnost... - Mi, u principu, ne vjerujemo u originalnost pa zbog toga ni ne nastojimo biti originalni. Već u ranim osamdesetima smo izjavili da je “originalnost iluzija nadrirevolucionara”. A možda nas baš zbog takvog stava neki smatraju originalnim. Ko bi to znao... A cenzure? - Svaka cenzura otvara mogućnost za kreiranje novog, “skrivenog” stilskog jezika, bogatog suptilnim, duhovitim i uznemiravajućim metaforama. Zato o cenzuri imamo dobro mišljenje. A, osim toga, cenzura može donekle djelovati i ekološki. Može li se “Laibach” cenzurisati? - Ne može. Svakim pokušajem cenzure “Laibacha” je sve više i više. Zašto ste odlučili otići u Sjevernu Koreju, i to u periodu ekstremne političke napetosti u ovom dijelu Azije? - Politička napetost je u tom dijelu Azije folklor, zato bi bilo svejedno kad bismo tamo otišli. Uprkos konfliktu koji se zbivao na granici između Sjeverne i Južne Koreje, život u Pjongjangu je bio sasvim normalan. Čak smo u to doba kao turisti posjetili granicu između obje države. U Sarajevu ste 1995. godine održali koncert koji se poklopio s historijskim datumom, kada je Dejtonskim mirovnim sporazumom okončan rat u BiH. Kako izgleda uveseljavati ljude u ratom razorenim zemljama? - Demoni stvaraju ratove, a ratovi stvaraju situacije gdje osnovne ljudske vrijednosti najviše dolaze do izražaja. “Laibach” teško uveseljava ljude, ali uvijek možemo dati moralnu podršku i pokloniti se onima koji su uspjeli zadržati tu ljudskost. U Sarajevo dolazite u BKC, u zgradu odmah do Pozorišta u kojem ste tada nastupili. Šta ćemo moći vidjeti? - Vidjet ćete “Laibach” glavom i bradom. Što manje očekujete, to ćete više dobiti. Modus vivendi Postoji li mjesto gdje “Laibach” zbog bilo kojih razloga ne bi nastupio ili je odbio? - Ako bi razlog da negdje ne nastupimo bio dobar i uvjerljiv, onda, vjerovatno, ne bismo. Dok je bilo rata u Bosni i dok je Sarajevo bilo okupirano, nismo, recimo, nastupili u Srbiji iako su nas tamo zvali nekoliko puta. Nismo nastupili ni u Hrvatskoj dok se rušio Mostar. Ali, to za “Laibach” nije nužno univerzalno pravilo. Na Vašoj koncertnoj listi su Pariz, London, Berlin... mjesta koja su u posljednje vrijeme meta terorističkih napada. Imate li Vi straha? - Imamo straha, ali ga upotrebljavamo kao osnovu za optimizam. Terorizma je uvijek bilo i bit će ga i u budućnosti. U Evropi je, zapravo, statistički bilo najviše terorizma u sedamdesetim i osamdesetim godinama. Veliki gradovi, kao što su Pariz, London, Berlin, uvijek će biti izloženi terorističkoj opasnosti. Terorizam je danas modus vivendi (način života, op. a.) s kojim moramo doslovno naučiti živjeti. Ako nema rata, onda volimo da teroriziramo sami sebe svim mogućim sredstvima i razlozima. Postoji li zajednička Evropa bez granica? - Ne još, ali postoji politička volja da se ide prema njoj. No, dok postoje granice u glavama, postojat će i konkretne granice. Jedan ste od prvih bendova sa prostora bivše Jugoslavije koji se probio na internacionalno tržište i postao dio globalne muzičke industrije. Gdje je danas ta pozicija? - Eto nas, tu smo. Ne određuje nas samo tržište nego i naša vlastita volja da smo ono što jesmo. Tržište iskorištavamo samo onoliko koliko nam pomogne da funkcioniramo izvan njegovih zakona. I, za kraj, moram Vas pitati, s obzirom na to da postoji mnogo ljudi koji se plaše “Laibacha”, šta poručujete takvima uoči nastupa 16. avgusta u BKC-u? - Plašite se i dalje. “Laibach” vas sve bezuvjetno voli. “Laibach” nije moguće uvrijediti Zbog scenske upotrebe uniformi, optuživali su Vas i za previše lijevo i za previše desno političko stajalište. Kako danas odgovarate na takve otpužbe? - Ne odgovaramo. “Laibach” nije moguće uvrijediti optužbama pa nema potrebe da se brani. Narod je paraliziran demokratijom Na albumu “Also Sprach Zarathustra” muzika je iz predstave bazirane na istoimenoj Ničeovoj knjizi, koja govori o proroku koji želi od naroda naučiti nešto. Gdje je narod u današnjici? - Narod je paraliziran demokratijom i očekuje da će ona odlučivati umjesto njega. Ali, to se neće dogoditi. Demokratija funkcionira samo onoliko koliko se narod aktivno u njoj angažira. :klanja

Budućnost danas nije ono što je bila u prošlosti Publika “Laibacha”, u vrijeme njegovog nastajanja, vjerovala je u budućnost. Griješim li ako kažem da za današnju ne bismo mogli isto reći? - Pa budućnost danas nije ono što je bila u prošlosti. Ali, ne treba posebno vjerovati u budućnost. Ona će zasigurno doći.
Habibti, ya nour el - ain... :srce

User avatar
Krokodil Behko
Globalni moderator
Globalni moderator
Posts: 120132
Joined: 21 Apr 2010, 22:40
Location: nesto u čevljanovićima
Has thanked: 6876 times
Been thanked: 7755 times
Status: Offline

Re: INTERVJUI

Post by Krokodil Behko » 31 Jul 2017, 10:13

A fino se sjećam kako ih je nakadašnji SKOj sumnjičio za fašizam :D
online

User avatar
storm
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 74128
Joined: 16 Oct 2013, 12:19
Status: Offline

Re: INTERVJUI

Post by storm » 20 Aug 2017, 20:50

Krokodil Behko wrote: 31 Jul 2017, 10:13 A fino se sjećam kako ih je nakadašnji SKOj sumnjičio za fašizam :D
Oni su sve samo ne fašisti, provociraju ikongrafijom, ali tko se malo zadubi u lik i djelo, nema ni trunke toga....samo su ogledalo, pa tko što vidi :oo
Habibti, ya nour el - ain... :srce

User avatar
storm
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 74128
Joined: 16 Oct 2013, 12:19
Status: Offline

Re: INTERVJUI

Post by storm » 20 Aug 2017, 20:50

Chomsky: Antifa je "ogroman poklon za desnicu"
Piše: Ž.L.

Image
Foto: Getty Images

LJEVIČARSKI antifašistički pokret Antifa u SAD-u našao se pod povećalom javnosti nakon sudjelovanja u prosvjedu protiv neonacista odgovornih za nasilje u Charlottesvilleu.

Poznati znanstvenik, filozof i aktivist, ljevičar Noam Chomsky je u razgovoru za Washington Examiner komentirao američku organizaciju Antifa: "Oni su minijaturna frakcija ljevice, baš kao njihovi prethodnici. Antifa je ogroman dar za desnicu, uključujući velik broj njenih militantnih članova".

"Kada sukob dospije na teren nasilja, pobjeđuju najotporniji i najbrutalniji"

Mnogi aktivisti povezani s američkom Antifom sami sebe smatraju anarhistima i socijalistima. Često nose crnu odjeću i skrivaju svoj identitet. Chomsky je o njima izjavio: "Često rade pogrešne stvari, kao što je sprečavanje razgovora, a cijeli pokret općenito djeluje štetno za interese njegovih članova".

"Kada sukob dospije na teren nasilja, pobjeđuju najotporniji i najbrutalniji - a mi znamo tko su oni. Ovo također dovodi do gubitaka prilika za obrazovanje, organizaciju te ozbiljnu i konstruktivnu kritiku", rekao je Chomsky.


"Ljevičarsko nasilje nije bilo problem u Njemačkoj"

Donald Trump je zgrozio javnost komentarom u kojem je izjednačio protuprosvjednike i neonaciste odgovorne za ubojstvo 32-godišnje Heather Heyer u Charlottesvilleu. Vođe Ku Klux Klana su mu čestitale na "ogromnoj pobjedi" koju im je omogućila njegova tvrdnja da krivce za nasilje treba tražiti na obje strane.

Chomsky je rekao da je zabrinut zbog Trumpove izjave te usporedio Antifu s antifašizmom za vrijeme nacističke vladavine u Njemačkoj. Naglasio je da "ljevičarsko nasilje nije bilo problem u Njemačkoj".

"Antifa je direktna posljedica jačanja fašističkih organizacija"

Profesor na sveučilištu Georgetown Mark Lance je izjavio da je pokret Antifa direktna posljedica jačanja fašističkih organizacija u SAD-u.

"Postupci Antife ne moraju biti nasilni, ali većina članova je spremna na fizički otpor fašističkim marševima te obranu od napada fašista", rekao je Lance.
Habibti, ya nour el - ain... :srce

posmatrac
Inventar foruma
Inventar foruma
Posts: 5944
Joined: 29 Nov 2016, 18:11
Been thanked: 1 time
Status: Offline

Re: INTERVJUI

Post by posmatrac » 24 Aug 2017, 10:17

Slavuj Žižek :Treba ustrajati na ideji komunizma

Kao već tradicionalni gost Subverziv film festivala, u sklopu međunarodne konferencije “Kolaps neoliberalizma i ideja socijalizma danas”, Slavoj Žižek ovih je dana ponovo posjetio Zagreb. Pred punim kinom “Europa” održao je predavanje “Zašto trebamo napustiti svaku nostalgiju za jugoslavenskim socijalističkim samoupravljanjem”. Naravno, naslov je trik: ne trebamo napustiti baš svaku nostalgiju, već uvidjeti što je pošlo krivo s tom velikom idejom. Nostalgiju za samoupravljanjem jugoslavenskog podneblja valja napustiti upravo zato kako bismo je ostvarili na pravi način, tj. umjesto gledanja u prošlost valja gledati u budućnost, i tu je, dakako, od presudnog značaja pozivanje na Beketa: “Pokušajte iznova. Pogriješite iznova. Pogriješite bolje.”



Na zagrebačkom predavanju Žižek je, međutim, istaknuo da valja itekako biti oprezan: ako kapitalizam sve više preuzima oblik socijalizma, onda valja vidjeti koja je prava alternativa. Uloga države umjesto da slabi, sve više jača, a ako država ostaje, onda bez stida valja ugrabiti vlast gdje god se to može, i do neke mjere uraditi ono što je Aristid učinio na Haitiju, Čavez u Venecueli ili Evo Morales u Boliviji.

Kapitalizam treba državu

U svojoj novoj knjizi koja u Hrvatskoj izlazi pod nazivom “Druga smrt neoliberalizma” pokazujete da alternativa zapravo više nije kapitalizam ili socijalizam, već socijalizam ili komunizam?

- Da, upravo tako, jer nije slučajno da se nacizam zvao nacionalsocijalizam. Komunizam predstavlja radikalni egalitarizam, dok je socijalizam više neka organska društvenost. Ja mislim da će sam vladajući kapitalizam, kako bi preživio, morati izumiti neku vrstu svog socijalizma. Možda u smislu Kine, “kapitalizma s azijskim vrijednostima”, odnosno u smislu jačanja državnog aparata. Kapitalizam nije glup. Lekcija je sada, to već svi znaju, da su pričice o tome da o svemu odlučuje tržište promašene. Svima postaje jasno kakvu ogromnu ulogu ima država. Ali to je tajna koju nitko ne priznaje. Država odumire? Ma kakvi, ona je sve snažnija! Da bi tržište uopće funkcioniralo, potrebna je država, ne samo koja regulira, nego koja čak pravi velike strateške odluke, koja garantira sirovine itd. U tome vidim novi državni kapitalistički socijalizam.

Znači iza nas je era “sretnih devedesetih”, u kojoj se vjerovalo da će “nevidljiva ruka” i “slobodno tržište” zamijeniti tromi i spori državni aparat?

- Bit je u tome da kapitalizam, da bi preživio, treba državu. I zato će jedina alternativa postati socijalizam ili komunizam. Jer kao što znate, pouka svih ovih neugodnih događaja, od 11. rujna do financijske krize, jest da je neoliberalni kapitalizam kakvog smo poznavali mrtav, odnosno da se preobražava. Vladajuća ideologija s diskusijom kakva se vodila u SAD-u, s naizgled jedinom alternativom “državna intervencija ili slobodno tržište”, proizvodi lažni izbor. To više nije alternativa, jer država i tržište sasvim dobro funkcioniraju zajedno. Nije stvar u tome koliko privatizirati, ni kod vas u Hrvatskoj ni kod nas u Sloveniji, što je lijepo pokazao Vang Hui, koji je bio i gost vaše “ljevičarske orgije” u Zagrebu prije godinu dana, nego upravo suprotno – sama privatizacija je uvijek dio neke grandiozne državne politike, to je uvijek državna strategija. Država je ključna. Zato ja ne bih tako brzo otpisao državu i zato se ne slažem s onim ljevičarima, kao što je Badiju, kada kažu da nam je potrebna subtrakcija, povlačenje. Ne, ugrabi što više iz države, ali prisili je da radi na drugačiji način, jer bez toga se marginaliziramo! Opet, ja nemam neke gotove formule, ali se djelomično slažem s Negrijem da nam model Brazila, više nego Venecuele, može pokazati put – poanta je u tome da vladaš društvenim pokretima, da imaš dovoljno snažnu mobilizaciju naprednih pokreta, pokreta radnika, za mir, energiju, zelene, nezavisne seljake, i da ti pokreti, kroz pritisak, koji čak ne mora da bude prijateljski, budu u stalnom dijalogu s državom.

Povijesna zakonitost nije na našoj strani

Zar to onda opet nije pristajanje na igru, ostajanje unutar okvira države, neka vrsta “civilnog društva” koje služi kao svojevrsni korektiv?

- Da, ali to je ipak više, to nije ono čisto civilno društvo, to je civilno društvo koje neposredno pritišće i vrši pritisak na državu i tako uvodi neko permanentno izvanredno stanje, što je u ovom slučaju dobro, jer su svi oni normalni mehanizmi reprezentativne demokracije pomaknuti na stranu. Lijepo je kazati da smo protiv države, ali zar npr. Titova Jugoslavija nije bila jedan od vodećih pokušaja da se smanji uloga države? I zar se to zaista dogodilo? Nije se dogodilo. Dakle, lijepo je biti na toj poziciji da ne pristajemo na državu, ali što to znači – da ćeš realno završiti kao Badiju, da ćeš ispunjavati neki autentični prostor na distanci spram države. Ja mislim da se time previše popušta državi, jer joj se dopušta da radi što hoće.

Nemam nekih velikih neposredno dobrih vijesti. Na nivou neposredne politike ja sam bezuslovno pragmatičan, ne u smislu pakta sa svima, nego u smislu – grabi sve što imaš. Pitanje je kako u središte ponovo postaviti problem “zajedničkih dobara”.

Kako bi moglo izgledati to ponovno prisvajanje “zajedničkih dobara”?

- Sada dolazimo na osjetljiva pitanja. Moj plan je, ali to je moj plan, da se država treba još više totalitarizirati i još više spojiti s društvom, ja sam za neki novi egalitarno-autoritarni oblik.

U smislu diktature proletarijata?

- Pustite proletarijat, samo diktatura. No budimo ozbiljni, treba ustrajati na onome što Badiju naziva “vječnom” Idejom komunizma, ili komunističkim “invarijantama” – “četiri temeljna koncepta” koja su na djelu od Platona, preko srednjovjekovnih milenarističkih pobuna, pa sve do jakobinistva, lenjinizma i maoizma: stroga egalitarna pravda, disciplinarni teror, politički voluntarizam i povjerenje u narod. Tu matricu nije nadvladala nijedna nova postmoderna ili postindustrijska ili post-što-god-želite dinamika. Sve do sadašnjeg povijesnog trenutka, ta je vječna Ideja funkcionirala upravo kao Platonova Ideja koja je ustrajavala, vraćajući se iznova i iznova nakon svakog poraza. Povjerenje i egalitarna pravda su manje-više jasni, voluntarizam ovdje ne valja shvatiti ni u marksističkom ni u evolucionističkom smislu uvjerenja da je povijest na našoj strani. Ne, povijesna zakonitost nije na našoj strani, treba ludo raditi. Teror nije onaj u smislu policije, već teror kao neka vrsta socijalne solidarne narodne samo-kontrole.

User avatar
storm
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 74128
Joined: 16 Oct 2013, 12:19
Status: Offline

Re: INTERVJUI

Post by storm » 24 Aug 2017, 10:53

Dobro ga procitati...to sto on prica, nije komunizam. A i nalupao je par gluposti, mada ga cijenim u principu
Habibti, ya nour el - ain... :srce

posmatrac
Inventar foruma
Inventar foruma
Posts: 5944
Joined: 29 Nov 2016, 18:11
Been thanked: 1 time
Status: Offline

Re: INTERVJUI

Post by posmatrac » 24 Aug 2017, 11:12

Misis ne podupire diktaturu proleterijata, ali za Komunizam zivi.

Komunizam će pobediti

NTERVJU SA SLOVENAČKIM FILOZOFOM SLAVOJEM ŽIŽEKOM OBJAVLJEN NEDAVNO U LONDONSKOM "GARDIJANU"

Kada ste bili najsrećniji?

Nekoliko puta kada sam se nadao srećnom trenutku ili ga se sećao – nikada kada bi se dešavao.
Čega se najviše plašite?
Da se ne probudim posle smrti – zato želim da budem spaljen odmah.
Koje je vaše najranije sećanje?
Moja naga majka. Odvratno.
Kojoj živoj ličnosti se najviše divite i zašto?
Žan-Bertranu Aristidu, dva puta svrgavanom predsedniku Haitija. On je primer za ono što može da se uradi za ljude čak i u beznadežnim situacijama.
Koju svoju osobinu najviše osuđujete?
Ravnodušnost prema nevoljama drugih.
Koju osobinu najviše osuđujete kod drugih?
Nespremnost da mi ponude pomoć kada mi nije potrebna ili je ne želim.
Šta vas najviše uznemirava?
Kada stojim nag pred ženom pre vođenja ljubavi.
Koja je najskuplja stvar koju ste kupili izuzev nepokretnosti?
Novo nemačko izdanje Hegelovih sabranih dela.
Koja je najdragocenija stvar koju posedujete?
Vidi prethodni odgovor.
Šta vas čini depresivnim?
Kada vidim glupe ljude srećne.
Šta vam se najmanje dopada u vašem izgledu?
To što izgledam ovako kako izgledam.
Koja je vaša najčešća nesvesna navika?
Smešno mahanje rukama dok govorim.
Šta biste odabrali kao kostim za zabavu?
Stavio bih na lice masku sa sopstvenim likom; tako bi ljudi mislili da to nisam ja već neko prerušen u mene.
Koje je vaše najgrešnije zadovoljstvo?
Gledanje žalosno patetičnih filmova kao što je Zvuk muzike.
Šta dugujete svojim roditeljima?
Nadam se ništa. Nisam utrošio ni minut oplakujući njihovu smrt.
Kome biste prvo rekli izvini i zašto?
Svojim sinovima, zato što nisam dovoljno dobar otac.
Kako doživljavate ljubav?
Kao veliku nesreću, monstruoznog parazita, neprekidno stanje uzbune koje uništava sva sitna zadovoljstva.
Šta je ili ko je ljubav vašeg života?
Filozofija. Potajno mislim da stvarnost postoji da bismo o njoj spekulisali.
Koji je vaš omiljeni miris?
Priroda u fazi truljenja, kao trulo drveće.
Da li ste ikada rekli "volim te" a da to niste mislili.
Stalno to radim. Kada nekog stvarno volim, to pokazujem samo pravljenjem grubih i neukusnih primedbi.
Koje ličnosti najviše prezirete i zašto?
Lekare koji asistiraju pri mučenju.
Koji je najgori posao koji ste radili?
Predavač. Mrzim studente, oni su (kao i većina ljudi) uglavnom glupi i dosadni.
Šta je bilo vaše najveće razočaranje?
Ono što Alen Badiu naziva "mračnom nesrećom" XX veka: katastrofalan neuspeh komunizma.
Kada biste mogli da izmenite svoju prošlost, šta biste promenili?
Svoje rođenje. Slažem se sa Sofoklom: najveća sreća je ne roditi se – ali, vic se nastavlja, nekolicini ljudi je to uspelo.
Kada biste mogli da se vratite kroz vreme, gde biste otišli?
U Nemačku početkom XIX veka, da pratim Hegelova predavanja.
Na koji način se opuštate?
Slušajući Vagnera iznova i iznova.
Koliko često upražnjavate seks?
Zavisi od toga šta podrazumevate pod seksom. Ukoliko je to uobičajena masturbacija sa stalnim partnerom, trudim se da ga uopšte ne bude.
Kada ste bili najbliže smrti?
Kada sam imao blaži srčani udar. Počeo sam da mrzim svoje telo: odbija da obavlja svoju dužnost da mi slepo služi.
Koja okolnost bi poboljšala kvalitet vašeg života?
Izbegavanje senilnosti.
Šta smatrate svojim najvećim uspehom?
Poglavlja u kojima sam razvio svoje mišljenje kao dobru interpretaciju Hegela.
Koja je najvažnija lekcija kojoj vas je život naučio?
Život je glup, besmislena stvar koja vas ničemu ne uči.
Otkrijte nam neku tajnu.
Komunizam će pobediti. :pusi

User avatar
Krokodil Behko
Globalni moderator
Globalni moderator
Posts: 120132
Joined: 21 Apr 2010, 22:40
Location: nesto u čevljanovićima
Has thanked: 6876 times
Been thanked: 7755 times
Status: Offline

Re: INTERVJUI

Post by Krokodil Behko » 24 Aug 2017, 14:45

Možda, ali neki drugi u nekoj drugoj varijanti koju će razraditi neki normalni ljudi u nekim normalnim državama, a ne Rusi, Kinezi i tako i narodi sa bogatom demokratskom tradicijom. Komunizam može pobijediti samo dobrovoljno i mirnim putem, a to se baš i ne dešava trenutno.
online

User avatar
storm
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 74128
Joined: 16 Oct 2013, 12:19
Status: Offline

Re: INTERVJUI

Post by storm » 24 Aug 2017, 15:02

Nista od toga...pa i kad bude nesto novo proizaslo...iz kapitalizma ce. Revolucija nema vise.
Habibti, ya nour el - ain... :srce

posmatrac
Inventar foruma
Inventar foruma
Posts: 5944
Joined: 29 Nov 2016, 18:11
Been thanked: 1 time
Status: Offline

Re: INTERVJUI

Post by posmatrac » 25 Aug 2017, 14:46

Krokodil Behko wrote: 24 Aug 2017, 14:45 Možda, ali neki drugi u nekoj drugoj varijanti koju će razraditi neki normalni ljudi u nekim normalnim državama, a ne Rusi, Kinezi i tako i narodi sa bogatom demokratskom tradicijom. Komunizam može pobijediti samo dobrovoljno i mirnim putem, a to se baš i ne dešava trenutno.
Koje su po tebi " normalne" drzave, one koji svoju " normalnost" pravdaju visevijekovnim kolonijalnim imperijalistickim osvajanjima i crpljenjem robovske jeftine radne snage u proslosti.

Ne mozes tu paralelu Komunizma i Kapitalizma da posmatras kroz desavanja sa pocetka 20 vijeka, kada su zaista zemlje koje su tada bile Feudalne pokusale preko noci da bez industrijskog razvoja da ostvare MArxove zamisli, sto je bilo nerealno i nemoguce.

Danas je sitiacija drugacija, mnoge od tih Feudalnih zemalja to vec odavno nisu, mnoge od njih su se industrujski i tehnoloski vremenom razvile( Kina, Rusija itd) u onolikoj mjeri koliko bi njihova medjusobna ekonosmka i svaka druga saradnja mogla biti primjer i drugima, posebno onom dijelu planete( vecinskom) koji je izlozen ogromnom stepenu klasne nejednakosti i siromastva, uvjetovanog surovim neoliberalnim Kapitalizmom, tj fasizmom 21 vijeka.

Kako mislis da Komunisti mirnim putem mogu ostvariti svoje zamisli, kada se Kapitalisti svim silama trude da svoja "pravila ponasanja" nametnu gdje stignu, i da ekonomije i vlasti svih zemalja na planeti ( to im samo Komunisti nedaju) podrede iskljucivo svome materijalnom interesu.

Dovoljan primjer ti je pred nosim, Ex Jugo republike i zapadni BAlkan.

ALi mozda budes i u pravu, sva drzavna uredjenja, robovlasnistvo, feidalizam, kapitalizam su na scenu dolazili revolucijom( oruzanim putem) ali si u pravu kad kazes da u buducnosti Komunizmu nece trebati ad hok " nastup", nego ce KApitalizam sam sebe unistiti, posto ce ponrestati prostora za exlploataciju i stvaranja viska kapitala, bez cega je zapravo KApitalizam mrtav.

User avatar
Krokodil Behko
Globalni moderator
Globalni moderator
Posts: 120132
Joined: 21 Apr 2010, 22:40
Location: nesto u čevljanovićima
Has thanked: 6876 times
Been thanked: 7755 times
Status: Offline

Re: INTERVJUI

Post by Krokodil Behko » 25 Aug 2017, 20:39

posmatrac wrote: 25 Aug 2017, 14:46 Kako mislis da Komunisti mirnim putem mogu ostvariti svoje zamisli, kada se Kapitalisti svim silama trude da svoja "pravila ponasanja" nametnu gdje stignu, i da ekonomije i vlasti svih zemalja na planeti ( to im samo Komunisti nedaju) podrede iskljucivo svome materijalnom interesu.

Pa zato sam i rekao, "ali se ništa ne dešava" , jer to je samo u domenu ŠBBKBB.
online

User avatar
Mohr
Inventar foruma
Inventar foruma
Posts: 8978
Joined: 16 Aug 2015, 21:15
Has thanked: 1 time
Been thanked: 11 times
Status: Offline

Re: INTERVJUI

Post by Mohr » 02 Sep 2017, 19:56

Političari su neobrazovana bagra

Kako to da se, recimo, Zoran Milanović, bivši predsjednik SDP-a Hrvatske, hvali da mu je deda bio ustaša ili da predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović kaže da se radikalizira islam, a ne pojedinci u njemu? Odakle fašizam na Balkanu? Šta je sa dobrim ljudima, dobrim političkim idejama?- Na ova pitanja, ali i mnoga druga, za magazin Start odgovara novinar i književnik, Viktor Ivančić.

Image


Razgovarala: Rubina Čengić
Foto: Milomir Kovačević Strašni


• Na Bookstanovoj školi pisanja i mišljenja govorili ste o fašizaciji društva, prvenstveno hrvatskog. Na Balkanu smo svi u istom problemu. Kako nam se to desilo?

- Konkretna stvar o kojoj sam sa studentima pokušao razgovarati ticala se utvrđivanja povijesnog fašizma kao tabua sa negativnim predznakom u današnjim društvima i njihovim vodećim medijima. Uspostavljena je svojevrsna garnitura zlih svetinja, elitnih demona koji imaju ekskluzivni patronat nad takozvanim apsolutnim zlom, i čije dovođenje u vezu sa današnjicom predstavlja neoprostivu blasfemiju. Oni su odloženi na deponij na čijem ulazu stoji natpis „Zabranjeno aktualizirati“, pa je pristup dozvoljen samo smjernim historičarima, nastavnome osoblju i moralizatorima. Ta vrsta tabuizacije nekadašnjeg fašizma, uvjeren sam, poduzima se radi obrane današnjih fašistoidnih praksi. Ljubljanskoj Mladini, recimo, nedavno je dosuđena drakonska novčana kazna radi toga jer je, objavom usporednih fotografija, dovela u vezu slovenskoga političara Branka Grimsa sa Josephom Goebbelsom, iako nema nikakve sumnje da desničar Grims u svojem javnom djelovanju baštini tipično gebelsovske političke metode. Beogradski Danas, list dokazano demokratske orijentacije, nedavno je povodom Dana pobjede nad fašizmom objavio bez komentara dva citata Adolfa Hitlera, pa su ga najprije prijavili Savetu za medije s optužbom da širi fašističku mržnju i vrijeđa žrtve fašizma, a onda iz liberalnih krugova napali da pravi podmuklu usporedbu između današnje Srbije i nekadašnje nacističke Njemačke. To je vrlo zanimljivo, jer je Danasov potez istodobno tumačen i u bukvalnome i u ironijskom ključu, što je logički nepodnošljivo. List je, prema tome, optužen za širenje fašističke propagande upravo zbog toga što upozorava na opasnost od fašizacije. U najkraćem, poza u kojoj se baškare današnje političke i kulturne elite, osobito one što se busaju u liberalna prsa, nešto je poput antifašistički intoniranog fašizma, odnosno proizvodnje antifašističkog ambijenta za konzumaciju fašizma. Na sasvim prizemnoj razini: oni koji danas u Sarajevu ulicu i školu nazovu po antisemiti i simpatizeru NDH Mustafi Busuladžiću ne podnose da ih se naziva fašistima, kao što aktualna hrvatska vlast, koja sasvim ležerno tolerira da se parola „Za dom spremni“ kači usred Jasenovca, ne trpi da ju se naziva proustaškom. Takvi nesporazumi su, držim, konstitutivne prirode, i učinili su da se ova društva razviju u cinične zajednice.

• Kako to da se, recimo, Zoran Milanović, bivši predsjendik SDP-a Hrvatske, hvali da mu je deda bio ustaša ili da predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović kaže da se radikalizira islam, a ne pojedinci u njemu?

- To je ista stara nacionalistička matrica koja je početkom 90-tih godina postala dominantna i sve do sada nije napuštena, pa niti od provizorno lijevih centrističkih partija, a u Hrvatskoj je to SDP. Nacionalizam je u međuvremenu postao način života, dakle obavezujuća, jedina ideološka figura koja je zaista u igri, a onda će se političke razlike utvrđivati ovisno o intenzitetu strasti sa kojim se taj gard brani. Hrvatski socijaldemokrati sve vrijeme imaju iluziju da mogu ponuditi neku ljepšu, građanski uljuđenu, baršunastu varijantu nacionalizma, a nikada nisu smogli snage, niti su imali volje, da samu matricu dovedu u pitanje, da joj se suprotstave i da je dokinu. U tom smislu je historijska odgovornost te partije za štetu koja je počinjena ogromna. Što se mene tiče, čak i veća nego kada je riječ o HDZ-u. Ako bismo se ispomogli jurističkom retorikom - HDZ se može smatrati počiniteljem zločina jer se i inače radi o zločinačkoj organizaciji, a SDP je zaslužan za to da je zločinačkom djelu odreknut kriminalni karakter. Da sam pripadnik nekog nepostojećeg višeg sudišta, zalagao bih se za to da se potonjima razreže stroža kazna. Dodamo li tome potpuno prihvatanje ideologije neoliberalnog kapitalizma, odnosno odustanak od bilo kakvog vida borbe za socijalno pravedno društvo, učinak socijaldemokrata je čista katastrofa.

• Političari, bez obzira iz koje opcije dolaze, imaju istu retoriku, gube politički identitet, kao da se dodvoravaju nacionalistima?

- Naši političari su u prosjeku - dakle uz rijetke izuzetke - neobrazovana bagra ispražnjena od bilo kakvih uvjerenja, zainteresirana samo za poziciju unutar mreže kroz koju se distribuira društvena moć. Kao i novinari, uostalom. Narodi na ovim prostorima zaista nisu bogzna što, ali trenutne političke elite su čak i ispod njihova nivoa, što uopće nije malo postignuće. One su najgore što su ovi narodi mogli dati, zahvaljujući dugogodišnjoj negativnoj selekciji.

• Negativna selekcija?

- Da, radi se o negativnoj selekciji. Velike političke stranke danas su ustrojene kao korporativni pogoni zaduženi za poslovanje sa državom i javnim sektorom, dakle organizacije preko kojih se obavlja kapilarno institucionaliziranje korupcije. Stranački ključ je ključ uspješnog života, a presudne kvalitete koje se traže su poslušnost i oportunizam. Mladi ljudi danas se u pravilu upisuju u prominentne partije zbog karijernih razloga, uz motive koji nemaju nikakve veze s političkim idealima ili zainteresiranošću za javnu dobrobit. Logika negativne selekcije je tu neumoljiva, jer u politiku u startu ulazite kao sitno govno da bi vam stranka poslužila kao odskočna daska u karijeri, a kasnije, ako se spretno prilagođavate zadanim kriterijima, to svoje govnarstvo samo okrupnjavate.

• Ali šta sa dobrim ljudima, dobrim političkim idejama?

- Ne kažem da nema dobrih ljudi i dobrih političkih ideja, samo što ih je, najprije, relativno malo, a zatim, vladajući im poredak sa svojim pisanim i nepisanim normativima bez sumnje ne ide naruku, pa bez prestanka traje njihova sistemska eliminacija. Zygmunt Bauman je tu obranu poretka prikazao kroz metaforu „vrtlarenja“: treba ustrajno čupati i plijeviti korov da bi poželjne i korisne biljke mogle uspješnije rasti. Jedini kriterij opstanka je dakle korisnost iz perspektive zadanoga i strogo definiranog projekta. Ideja je da dominantna ideologija ne smije imati alternativu, pa će sve što remeti „zdravi rast i razvoj“, odnosno što sam sustav dovodi u pitanje, biti prokazano kao neka varijanta ekstremizma i, sa više ili manje sile, biti uklonjeno iz tzv. regularnog političkog života.

• Kako ideje koje su daleko od nacionalizma ne uspijevaju na političkom tržištu?

- Ne znam što bi to zapravo bilo političko tržište. Ako mislite na „tržište“ kreirano parlamentarnom demokracijom, bojim se da je to odviše skučeno. Problem je što su učinjeni golemi napori da se kompletan smisao demokracije iscrpi kroz parlamentarne izbore, to jest da se nešto što bi imalo biti tek jedna od elementarnih pretpostavki stvarne demokracije predstavi kao njeno konačno i puno ostvarenje. To je, dakako, prevara, jer demokratski život bi trebao biti mnogo više od toga. Ako prosječni građanin participira u demokratskom životu isključivo tako da jednom u četiri godine pristupi glasačkoj kutiji, „obavi svoju građansku dužnost“ i pridonese legitimiranju garniture uzurpatora koji će nakon toga odlučivati o svemu, dok će njemu, građaninu, biti uskraćena mogućnost da sudjeluje kod donošenja bilo kakvih odluka, onda je to potpuno neprihvatljivo. Onda su parlamentarni izbori tek jedan od načina preko kojih se demokracija sabotira. Zbog toga ja uglavnom sabotiram izbore. Nedavno je na izborima za gradonačelnika Splita čak deset posto glasača demonstrativno uništilo glasačke listiće. Bio je to divan paradoks: jedini istinski demokratski element na tim izborima činila je spontana poruka građana da realan izbor ne postoji.

• Kako prepoznati fašizam oko nas? U Sarajevu je povodom 9. maja gostovao Mirko Ilić i govorio upravo o tim simbolima kojih ima svuda?

- U Hrvatskoj je fašizacija društva, i to na jedan staromodno prostački način, banalno očigledna, ne morate biti osobito pronicljivi da je uočite. No, stvar je u tome da se ona ne dovršava u prostoru pukoga folklora ili simboličkog imaginarija. Ako baš hoćete, reafirmacija ustaštva u Hrvatskoj od samoga početka nije bila sentimentalne naravi, niti se zadovoljavala nekakvom romantičnom ustašonostalgijom, već je predstavljala ozbiljan državni projekt. Njega je jasno definirao Franjo Tuđman na početku devedesetih onom porukom da je „NDH bila izraz povijesne težnje hrvatskoga naroda za svojom državom“, pa kasnije idejom tzv. „nacionalne pomirbe“ koja je bila samo izlika za rehabilitaciju fašističkog pokreta i sve tako do današnjih otvorenih zastupnika i provoditelja ustaške politike i ustaške kulture poput Zlatka Hasanbegovića. Nije se, dakle, radilo o ekscesnim pojavama, nego o programu. Ovdje je organiziranim radom državnoga aparata, a ne nekakvom greškom, uništeno više od tri tisuće partizanskih spomenika, sa simboličke mape Splita uklonjena je, primjerice, Ulica žrtava fašizma, o Titu da ne govorimo, u prvome sazivu hrvatskoga parlamenta sjedio je i jedan član Vlade NDH i to u klupama vladajuće stranke... A posljedica svega, i to je ono što osigurava reprodukciju fašistoidnog mraka, jest da se desni ekstremizam uselio u prostor političkoga centra, da je on bez ostatka normaliziran, štoviše - manifestira se, između ostaloga, i tako što će sve one koji ga nazovu pravim imenom ozloglasiti kao ekstremiste. Utoliko se i tzv. politički mainstream u Hrvatskoj ne realizira kroz ono tipično liberalno peglanje ekstrema, kroz potkresivanje radikalizama, već je to, naprotiv, najobičnija krinka iza koje nastupa nesputani desni ekstremizam, sa Katoličkom crkvom na čelu. Hrvatska u tom smislu doista jest neka vrsta nedovršene, invalidne NDH - invalidne utoliko jer je prisiljena nevoljko se držati stanovitih međunarodnih kodeksa o poštivanju ljudskih prava i plaćati neke liberalno-demokratske koncesije svojim zapadnim tutorima - kao što je i izumitelj njene državnosti Franju Tuđman bio kastrirani diktator.

• Šta smo onda živjeli do 90-tih, u godinama socijalizma, ako su sada najvidljiviji fašisti ljudi koji su i onda bili u samom svrhu vlasti?

- Ha, može biti da je na ovim prostorima jedino kameleonstvo nepodložno promjenama. Nema tog ideološkog odijela koje kvalitetan ovisnik o vlasti neće navući na svoja junačka pleća.

• Šta se desilo medijima tokom tih procesa, ako već postoje jasna zanatska pravila?

- Novinarski profesionalizam, shvaćen u tradicionalnom smislu, uglavnom više ne stanuje u novinama. Taj zanat se strukturalno promijenio na dosta dramatičan način i novinarstvo danas više sliči na servisnu, uslužnu djelatnost, sa tim da ne govorim o izuzecima kojih ima i koji mahom borave na marginama. Novinari su u velikoj mjeri sami krivi za takav rasplet. Već je sama medijska industrija, ako je čak i lišimo direktnih političkih pritisaka, sebi zadala suicidalnu crtu razvoja jer danas novinarski pogoni ne žive od svojih temeljnih proizvoda, nego od marketinga. Kada, dakle, proizvedete novinarski tekst, on služi kao ambalaža za oglas, a to ih vodi u gustu mrežu lojalnosti koja po definiciji guši kritičnost i slobodu. Cenzura tako više nije devijacija, ne nastupa u izvanrednim prilikama, nego se nametnula kao uređivački standard, dio svakodnevne kreacije, takoreći, pa su mediji postali najinteresantniji po onome što ne objavljuju. Patetično bi se moglo kazati da novinarstvo, osim kada širi legende o svojoj slavi, odavno nije u službi istine i pravde, već u službi bogatstva i moći. Ne govorim to kao pesimist, nego jer volim novinarstvo i mislim da vrijedi pisati protiv toga. Pošteno novinarstvo danas bi se u najvećoj mjeri trebalo baviti štetama koje uzrokuje samo novinarstvo. Radi toga je, po mome mišljenju, korisnije djelovati sa margine. Velike medijske korporacije više se isplati podrivati, nego popravljati.

• Kud plovi ovaj brod?

- Ne volim takva pitanja. Budući da se ovdje najcrnja predviđanja obično ostvaruju, lako bih vam mogao reći da ovaj brod plovi u pizdu materinu. Ali ne spadam u one koje bi to spriječilo da odrade nešto što smatraju, u najmanju ruku, obavezom prema sebi. Bez obzira na sve, zainteresiran sam za bolje društvo i za ljudsku slobodu. A do toga se ne dolazi bez borbe.

• Mirko Ilić je govorio da je ta borba stalni proces, ali kada čovjek gleda političare, medije... stiče se utisak da je borba izgubljena, da nema smisla?

- U ovim godinama prestao sam si postavljati takva pitanja. Ako je to bila uzaludnost, a najprije će biti da smo mi zaista iza sebe sijali spomenike našoj uzaludnosti, ja vam moram priznati da se sa tom uzaludnošću nosim sasvim dobro. Dao sam sve od sebe, pisao sam o zlu kada to nije bilo popularno, nisam se dao lako ušutkati, a neću ni ubuduće. Da budem frustriran činjenicom što taj angažman nije polučio uspjeh na širem planu, a možda ni imao smisla, to mi se baš i ne da zbog toga što je on sasvim sigurno imao smisla za mene. Osvrnem li se na petnaest godina rada sa svojim drugovima u Feral Tribuneu, naprimjer, osjećam se smireno i ispunjeno, usprkos tome što su sve vrijednosti koje je Feral zagovarao danas više-manje zgažene. Iz neke vanjske perspektive to možda sliči na poraz, ali ja priznajem da to ne apsolviram kao ličnu nesreću, baš naprotiv, a pogotovo ne mislim da je taj rad bio besmislen.

• I dalje je život vrlo komplikovan, politika destruktivna...

- Što da vam kažem - to što nismo uspjeli popraviti društvo ne znači da je pokušaj njegova popravljanja bio pogrešan. Da, možda je to sebična pozicija. Jedino što bi iz moje osobne perspektive bilo neoprostivo to je da svojim pisanjem nisam uspio uspostaviti jasnu distancu između sebe i stvarnosti koja me okružuje. :ok Kada kažem stvarnosti, mislim na osjećaje i referencije većine.

• Pišete više satiru nego „ozbiljne“ novinarske članke. Kome se obraćate kada pišete satiru jer je velika mogućnost da je ljudi ne razumiju?

- Pa ne mislim baš da pišem više satire, a niti da postoji opasnost da je ljudi ne razumiju, barem čitaoci koji do toga drže. Vjerujem da ipak nisam uspio stvoriti toliko brojnu publiku da snizi prosječnu razinu njene inteligencije. Moja je ambicija upravo suprotna. A žanrove mijenjam ovisno o tome kako mi se učini da neku stvar mogu efektnije reći. Nekada u klasičnu novinsku kolumnu ubacujem čistu fikciju, a nekad se u prozi služim dokumentima.

• Šta više volite, novinarski il književni izraz?

- Ne mogu to dijeliti. Postoji samo dobro i loše pisanje.

• Kako ne možete, novinarsto je bazirano na činjenicama, a književnost je znatno slobodnija?

- Moram vam reći da mi je ta predodžba novinarstva koje je dogmatski „bazirano na činjenicama“ oduvijek bila sumnjiva. Nije da ja faktografiji ne pridajem važnost ili da zagovaram laganje, naprotiv, ali nisam impresioniran bezbojnim objektivističkim novinarstvom čija je ideja da pukim navođenjem činjenica obavi svoju funkciju, a sve izvan toga, bilo kakvo iznošenje osobnoga stava, predstavljalo bi ideološko skrnavljenje svetih novinarskih ideala. Nakon dugo godina u ovoj profesiji dobro sam naučio kako je i uz pomoć istinitih činjenica moguće efikasno lagati, a pogotovo manipulirati. Tehnike su tu različite. Jedna od najčešćih je zasljepljivanje publike informativnim bespotrebnostima. Naučio sam i kako je novinarstvo ograničeno na suhe fakte najčešće u službi vladajućeg poretka i obnavljanja status quoa. Svi na ovim prostorima su, recimo, htjeli to ili ne, vrlo detaljno informirani o svim zločinačkim gadostima što su ih sve strane počinile u zadnjem ratu, ali to, kao što znate, uopće ne umanjuje intenzitete kolektivnih poricanja. Mediji u takvim prilikama samo opskrbljuju dokumentarnom građom zadane mentalne matrice. Racionalna aroma informacije može itekako nahraniti društvenu iracionalnost. Zbog toga nemam nikakav problem sa tim da činjenice kojima baratam smjestim u odgovarajući kontekst, da ih nadopunim kritičkim nabojem i prezentiram tako da one, umjesto ravnodušnosti, izazivaju nelagodu. Ovaj posao, uostalom, i ima nekog smisla jedino ako izazivaš nelagodu, ako pokušavaš utjecati na ljude umjesto što ih tek informiraš i na neki način rafiniraš njihovu pasivnost. Jer najpoželjniji produkt suvremene štampe upravo je pasivan čitatelj. A ukoliko će se takva moja navada smatrati ozloglašenim angažiranim novinarstvom, kojim se krše biblijske dogme o „objektivnom informiranju“, nemam ništa protiv. :aplauzz

• U Hrvatskoj Novostima osporavaju da su zaposlili baš Vas iako ste Hrvat?

- Preuzetno je tvrditi da sam Hrvat. To se čak ni ja za sebe ne bih usudio reći. Ali istina je: Novosti se finaciraju iz državnog budžeta po ključu kojim se država obavezala usmjeravati javna sredstva za kulturne djelatnosti nacionalnih manjina, a osnovna primjedba hrvatskih nacionalista je da taj list iznevjerava taj ključ. Drugim riječima, oni ne bi imali ništa protiv Novosti da se one bave folklorom i temama koje su ekskluzivno vezane uz srpsku zajednicu. U suštini se želi reći: dobit ćete pare ako se vratite u geto! Novosti su zaslugom izdavača zaista iskoračile iz tog geta, pa pokrivaju tematiku važnu srpskoj nacionalnoj manjini, ali se ne zadržavaju samo na tome i dao bog da se tamo nikada ne vrate. U svakom iole pristojnom društvu to bi bilo pozdravljeno kao značajno dostignuće i emancipacija, ali u Hrvatskoj je to skaredno. A skaredno je jer sabotira uvriježeni nacionalistički koncept i raskida čvrste granice međusobnog razdvajanja. Tako je način današnjeg financiranja Novosti nešto kao greška u sistemu. E sad, šire gledajući, pristojno društvo i pristojna država potrudili bi se da upravo od te greške u sistemu naprave sistem. Jer jedina krhka nada da profesionalno novinarstvo opstane jest da ono bude tretirano kao javno dobro. Prepusti li se isključivo tržišnoj regulaciji, pogotovo na ovako komično malim tržištima kao što su naša, ono će skončati kao servisna služba ekonomske i političke moći, što najvećim dijelom već i jest. Ponavljam, uvjet za to je da postoji barem minimalno pristojna država, takva koja neće ideološki dirigirati distribucijom javnog novca. Minimalno pristojna država je, naprimjer, ona koja bezuvjetno podupire javno financiranje nezavisnih medija, a naročito onih koji kritiziraju vlast.

• Nijedna od država nastalih raspadom Jugoslavije to nema?

- Naravno da nema, jer ovo su maksimalno nepristojne države. Redovno se u svijetu, prema vrlo čvrstim kriterijima, vode istraživanja o stupnju slobode medija i iz godine u godinu su na vrhu te liste neke nordijske zemlje poput Finske, Švedske ili Norveške. Ali ono što upada u oči jest činjenica da te zemlje imaju i najveća ulaganja javnog novca u nezavisne medije. Iako se bez sumnje radi o kapitalističkim sustavima, ne pada im na pamet pravo ljudi na pošteno informiranje prepustiti regulaciji kapitalističkoga tržišta.

• Zašto smo toliko drugačiji od ostatka „normalnog“ svijeta?

- Pa, ne bih rekao ni da smo među najgorima. Svaka od ovih razjebanih zemalja je, recimo, za moj ukus ugodnija od Amerike.

• Šta radi Robi K.? Šta voli, šta ne voli?

- Hvala na pitanju, Robi K. je dobro! Voli sve što vole mladi. Dakle, Jugoslaviju i te stvari. Budući da i dalje ide u treći osnovne, a egzistira kao glavni junak kolumne već trideset i tri godine, vjerojatno smišlja način kako da preživi smrt autora.

• Kako čitaoci reaguju na njega? Kako ga razumiju stari čitaoci, a kako novi?

- Teško mi je o tome špekulirati. Kažu mi da se čita. Ono što jednom namjeravam napraviti je da skupim sve te radove na jednome mjestu, u jednome izdanju, na par tisuća stranica, tako da kroz statičnu dječiju perspektivu i skučenu obiteljsku scenu prohujaju epohe, od socijalizma, preko rata i tranzicije, do predatorskog kapitalizma i da noseći lik postane vrijeme. Tada bi se to, ako itko uopće izdrži, vjerojatno čitalo malo drugačije. Možda i kao alternativna historija.

User avatar
storm
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 74128
Joined: 16 Oct 2013, 12:19
Status: Offline

Re: INTERVJUI

Post by storm » 02 Sep 2017, 20:17

Ima nekoliko tipicnih zabluda, sto bi mu pripisao političkoj orijentaciji, ali i to je ok...
I jako puno dobro detektiranih cinjenica :ok
Habibti, ya nour el - ain... :srce

posmatrac
Inventar foruma
Inventar foruma
Posts: 5944
Joined: 29 Nov 2016, 18:11
Been thanked: 1 time
Status: Offline

Re: INTERVJUI

Post by posmatrac » 07 Sep 2017, 21:38

Džoni Štulić: Jugoslavija je okupirana, zato ne sviram!

Ta zemlja je sada okupirana, a ja ne sviram na okupiranim teritorijama, poručio legendarni muzičar
Čuveni rok novinar Peca Popović uputio se starom prijatelju u Holandiju, u jedno malo mesto kraj Utrehta, gde Branimir Džoni Štulić živi poslednjih 25 godina u "dobrovoljnom izgnanstvu". Kako Popović zapaža, danas 56-godišnji Džoni dobru liniju čuva igrajući fudbal, kosa mu je proređena, ali duga... Osim starog jugoslovenskog nevažećeg pasoša, druge putne isprave nema, a objašnjava i zašto:

- Imao sam jugoslovenski pasoš. Od kada ta zemlja ne postoji, ja drugi pasoš nisam ni tražio ni imao. Na insistiranje rok novinara da, ipak, odgovori da li bi prihvatio srpsko državljanstvo, koje mu je ministar Ivica Dačić u medijima ponudio, Štulić kaže:
- Život nije bajka. Ako mi knjige nešto naprave, ako mi bude potrebna baza za rad u sledećih 20 godina, uzeću pasoš u praktične svrhe da bih mogao da radim - kaže, ne precizirajući koji bi to pasoš mogao da bude.

I sam priznaje da sve ove godine živi na teretu supruge Džozefine, "glavnog sponzora", ali tvrdi da nije tačno da baša ništa ne zarađuje:- Sada zarađujem više nego ikada, samo sada to ne dobijam. To je drugi par rukava. To kažem kada me pitaju zašto me moja žena trpi i ne izbacuje. Ona vidi koliko radim. Ja mnogo zarađujem, samo me ne isplaćuju!

Kada kaže da radi, Štulić misli na pisanje i prevođenje knjiga, a ne na muziku. Posle objavljivanja prevoda Homerove "Ilijade", posvetio se daljem istraživanju i pisanju, a uskoro očekuje premijeru svoje biblioteke od 14 novih naslova.
Priče o pregovorima za koncerte u Zagrebu i Beogradu, za koje mu se navodno nude velike pare, demantuje, a na insistiranje da kaže pod kojim uslovima bi svirao na prostorima bivše Jugoslavije, Štulić odgovara:

- Da odgovorim teoretski i uslovno na to pitanje. Znači da nema telefonije, da nema snimanja, da nema interneta, da nisam toliko važan koliko ispada da sam važan i da je ta zemlja slobodna kao što je nekada bila slobodna. Ona je sada okupirana, a ja ne sviram na okupiranim teritorijama. :klanja

User avatar
Konsultant
Legenda foruma
Legenda foruma
Posts: 11187
Joined: 22 May 2011, 10:40
Been thanked: 1 time
Status: Offline

Re: INTERVJUI

Post by Konsultant » 09 Sep 2017, 07:47

Ne kontam njegov tersluk.

Post Reply

Return to “Mediji”

Who is online

Users browsing this forum: No registered users and 13 guests