INTERVJUI

Televizija, štampa, internet portali.

Moderator: Krokodil Behko

User avatar
storm
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 74128
Joined: 16 Oct 2013, 12:19
Status: Offline

Re: INTERVJUI

Post by storm » 09 Sep 2017, 07:58

Toliko je volio jugu da se družio i sa već tada deklariranim četnikom



čast mu na umjetničkom izričaju, neponovljiv (kao i svi sa te snimke) ali svjetonazorima malo kontradiktoran.
....a i puko je gore od droge...
Habibti, ya nour el - ain... :srce

User avatar
Krokodil Behko
Globalni moderator
Globalni moderator
Posts: 120132
Joined: 21 Apr 2010, 22:40
Location: nesto u čevljanovićima
Has thanked: 6876 times
Been thanked: 7755 times
Status: Offline

Re: INTERVJUI

Post by Krokodil Behko » 15 Sep 2017, 10:03

Volfgang Petrič, austrijski diplomata: Berlin je uznemiren zbog ponašanja Hrvatske u BiH



Image

Moji kontakti s njemačkom vladom, s predstavnicima obiju stranaka u njoj, kažu mi da je Berlin jako zabrinut zbog politike Hrvatske prema Bosni i Hercegovini. Podrška zvaničnog Zagreba „trećem entitetu“ je nešto što jako uznemirava Vladu Njemačke. Ni Beč ne podržava tu politiku ni stvaranje „trećeg entiteta“ – kaže Volfgang Petrič (Wolfgang Petritsch).

Nekadašnji visoki predstavnik u BiH i austrijski prekaljeni političar, sada je predsjednik tamošnjeg ogranka Austrian Marshall Funda. U razgovoru za „Dnevni avaz“, on detaljno objašnjava političke tokove Zapada, ali i iznosi poglede na situaciju na Balkanu, posebno u BiH.

Odnos s Turskom

Petrič je kritičan i prema politici Bakira Izetbegovića, lidera SDA i bošnjačkog člana Predsjedništva BiH, zbog njegovog odnosa prema Turskoj. - Nikome ne treba smetati ako neko nekome ode na vjenčanje kćerke. Ali, politika se treba graditi u skladu s činjenicom da su Bošnjaci autohtoni evropski narod i da je njihova budućnost u Evropskoj uniji. To je od krucijalne važnosti i za nas u EU, ali i za vas u BiH – ističe on.

Region zapadnog Balkana ponovo je uzburkan. Predsjednica Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović u nekoliko navrata problematizirala je „deset hiljada simpatizera radikalnog islama“...

- To je tipičan primjer zloupotrebe napete situacije u kojoj su za sve „krivi muslimani“. Ta vrsta generalizacije je doista jako loša! Vrlo detaljne evropske i američke analize pokazale su da je jedna Belgija mnogo, mnogo više potencijalno utočište za moguće teroriste, kao i još neke zapadne evropske države, nego BiH.

Procenat mogućih ekstremista tamo je neuporedivo veći nego kada je vaša država u pitanju. No, problem koji ja vidim kada je BiH u pitanju, u prvom redu je imidž koji vi imate u svijetu, te istinski problem slabe unutarnje saradnje u vašoj zemlji. A nje nema jer je BiH toliko nefunkcionalna. Podjele, koje se politički generiraju, čine skoro pa nemogućom za saradnju. U takvom kontekstu, ma koliko mali broj ekstremista bio, on predstavlja istinski problem i izazov.

Spomenuli ste i loš imidž koji BiH ima u svijetu. Na šta ste mislili?

- Koliko god mi imali simpatija i razumijevanja nakon 22 godine od Dejtona, svijet ide dalje. A BIH kao da je zarobljena u post-ratnu situaciju. Mi u Evropi ne vidimo da BiH napreduje. Niti politički, ni ekonomski, ni socijalno, a posebno ne u duhu mirovnog sporazuma koji kaže da je BiH jedna država, dosta decentralizirana, ali koja funkcionira. A funkcionalnosti nema. BiH je i dalje država koja dobiva, a ne pruža sigurnosne usluge. I to je problem. Kada država ne može biti izvor sigurnosti, pitanja poput džihadista, imaju posebnu težinu. Vidite, želim istaći da činjenice, da brojke potencijalnih džihadista, za BiH nisu velike. Govorimo o relativno malim brojevima. Posebno kada ih poredimo s drugima u Evropi, onda su to mali brojevi i procentualno i nominalno. Ali u kontekstu funkcioniranja države i njenih aparata, kada BiH ne funkcionira kako bi trebala, posebno u segmentu sigurnosti, onda je to značajan problem.

Ponašanje Kurza

Osim izjava predsjednice Hrvatske, imali smo i istup šefa diplomatije Austrije, g. Kurza...

- Pa, on se, nažalost, pretvorio u desničarskog populistu Austrije. Žao mi je da moram reći da on, jednostavno, ponekad zloupotrebljava svoju poziciju. Podrškom koju je, pred izbore u Makedoniji dao stranci VMRO-DPMNE i iznimno korumpiranom bivšem premijeru, kreirala je užasnu situaciju za EU i komesara Johanesa Hana (Johannes Hahn).

Dok je on pokušavao osigurati da ovaj kompromitiran političar ne bude više na vlasti, Kurz mu je oslabio poziciju. Naša trenutna vanjska politika odstupa od tradicionalne austrijske politike na Balkanu. Nadalje, islam i veliki migracioni talasi sada su vruća pitanja u cijeloj Evropi. I g. Kurz sada u kampanji nastoji iskoristiti te strahove koji se potpiruju, da dobije što više glasova.

On je najvjerovatniji slijedeći kancelar?

- Neka istraživanja to sugeriraju. Ali sačekajmo ishod izbora, do kojih je još pet sedmica. Vidjet ćemo. Istina je da je on jako popularan, ali njegovi rezultati kao šefa diplomatije su slabi. Puno je priče, malo djela. Nažalost, on zloupotrebljava tešku situaciju u Austriji, posebno kada su u pitanju islam i migranti, i koristi je za lični probitak. To je problem. Kurz je preoteo agendu krajnje desnice. Socijaldemokrate se sada nastoje konsolidirati i vratiti na velika vrata na političku scenu, kako bi stabilizirali prilike i biračima objasnili zablude i dali neke odgovore. Tako da ćemo tek vidjeti raspoloženje austrijskih građana i kako će glasati. Kurz svojim djelovanjem i izjavama, simpatijama prema Orbanu, naprimjer, faktički nanosi štetu Austriji i njenoj poziciji unutar EU.

Da li su utemeljene tvrdnje nekih u regionu koji smatraju da i Hrvatska i Austrija govore ono što Njemačka misli?

- Ne! To nije istina. Izbori u toj državi su za nekoliko dana. Kada oni prođu, vidjet ćemo novu energiju u evropskoj politici. Oni zagovaraju reformu EU, kao preduslov za prijem novih članova. Morate znati da je za Evropu, pa samim tim i Balkan, prioritet reforma institucija EU. Odmah nakon toga vidjet će se jasna perspektiva za države koje nam se žele pridružiti. U prvom redu, za zapadni Balkan.

Dakle, konačno ćemo svjedočiti procesu „debalkanizacije“ EU i evropeizacije Balkana?

- Da. Naravno, ne govorimo o „sutra“. Govorimo o nečemu što je proces koji će trajati godinama. Ali, bez obzira na to, odmah nakon izbora, svjedočit ćemo francusko-njemačkoj akciji koja za cilj ima jaku reformu i snažno oživljavanje projekta EU. Naša ekonomska situacija je izuzetno dobra. Cijela EU bilježi dobre rezultate. Ekonomska kriza je pod kontrolom, stopa rasta u mojoj Austriji je udvostručena u odnosu na nekoliko godina ranije.

Njemačka, kao ekonomski motor Evrope, bilježi jako dobre rezultate. Izborom Donalda Trampa (Trump) za predsjednika SAD mi smo shvatili da se moramo brinuti sami o sebi. Jedan od naših najvećih izazova je zapadni Balkan. A da bi smo se s njim kvalitetno nosili, potrebne su nam jake, reformirane evropske strukture. Nakon Brexita, paradoksalno, proevropske tendencije u svim članicama ojačane su.

Ljudi su uvidjeli u kakvoj nevolji je Velika Britanija i kakvi problemi tek čekaju tu državu zbog napuštanja Unije. Populizam je na zalasku. Mnogi nekada „snažni“ pokreti doživjeli su poraz, neki su na izdisaju. Primjera je sve više. U Njemačkoj su sve ozbiljne partije proevropske. Imate AfD, koji bi trebao dobiti mjesta u parlamentu, kao jedina stranka koja nema takvu politiku. Svi ostali su snažni za EU. U Austriji smo izabrali proevropskog predsjednika koji je porazio protivnika EU, desničara i populistu. Vidjeli ste šta se desilo u Francuskoj...

Time se šalje i poruka Balkanu – podržat ćemo samo demokratske tendencije. Ko god od političara u vašem dijelu Evrope misli da će mu proći kojekakve igrice, vara se! U suštini, to je jako dobro za BiH. No, problem je u tome što ste vi previše objekat, a premalo subjekat evropske politike.

Ankara i Moskva

Zašto? Je li zato što smo se udaljili od Brisela i previše gledamo u Ankaru i Moskvu?

- Ne želim kritizirati odnose koje neki ljudi imaju s različitim državama. Bez obzira da li su to odnosi koje bosanski Srbi gaje sa Srbijom, bosanski Hrvati s Hrvatskom ili Bošnjaci s Ankarom. Za mene to, čak, i nije problem. No, problem jeste kada se takve politike vode na uštrb BiH.

Na dijelu SDA je ogromna odgovornost da to uvide i odgovorno djeluju, kada su u pitanju odnosi s Turskom i da znaju postaviti prioritete. Definitivno, BiH je evropska država. Bosanski muslimani su evropski muslimani! Njihova uloga u BiH je izuzetno bitna ne samo za vas već i za nas. Jer imamo uspješnu priču integracije jednog naroda u evropsko društvo.

Ta priča treba i nama i vama. Evropi zapljusnutoj novim talasima imigranta treba primjer kojim će demonstrirati uspjeh integracije. Treba nam i za gastarbajtere iz Turske. Treba nam i zbog naših populista koji na strahu žele profitirati. Kada vidim jako bliske odnose Izetbegovića i Erdoana, zabrinem se. Uredu, ne smeta meni kad jedan drugome idu na privatne proslave.

Politika je nešto sasvim drugo. Ona, kada su Bošnjaci u pitanju, mora ostati evropska politika. Izetbegović, stoga, mora biti jako pažljiv, kada su njegovi odnosi s turskim predsjednikom u pitanju. Ali i Brisel prema Sarajevu. Istina, EU nije „otpisala“ BiH. No, ne bavi se njom kako bi trebala. Mada, jedina perspektiva koju imate, jedini „igrač u gradu“ je EU.

Putina nije briga za Balkan

- Rusija Balkan koristi samo da bi destabilizirala Evropu. Ko god misli da se može osloniti na Moskvu, grdno se vara. Putin nije glup. Jasno je njemu gdje je Balkan, a gdje su Ukrajina i Gruzija, naprimjer. Balkan je u srcu Evrope. Kada ima EU koja provodi anemičnu politiku u BiH, ali i cijelom regionu, naravno da će iskoristiti priliku i umiješati se. To je politika moćnih. Šta je Milorad Dodik dobio od Rusije? Gdje su toliko potrebni novci? On je toliko puta pričao o ogromnim ciframa. Šta je donio iz Moskve? Naplaćen klirinški dug u novcu? Mnogo više je otišlo Federaciji nego RS. I tu se tako jasno vidi da je odnos Rusije prema Balkanu mnogo više priča, nego stvarna, realna (finansijska) pomoć.

Zeman je poseban slučaj

- Moram to tako reći, gospodin Miloš Zeman, predsjednik Češke Republike, poseban je slučaj. Njegovo zdravlje nagriženo je alkoholom. On tu ima veliki problem. Žao mi je da je tako, ali je to istina. Stoga, njegove izjave ne treba uzimati kao vrijedne.

Kurz je usamljen, Turska je u problemima

- Kurz ima svoju poziciju i kada je Turska u pitanju i ja je smatram neinteligentnom. U EU on je praktično usamljen u svom fundamentalnom protivljenju Turskoj i njenim tendencijama pristupanja EU. To je po nas loše. Ipak, Njemačka je ta koja ima najjaču ulogu kada su odnosi s Turskom u pitanju. Toj zemlji to stvara rastuće probleme. Ne znam više koliko je Nijemaca u zatvorima u Turskoj sada.

Jako je tužno da se Turska odlučila da napusti put demokratskih reformi. I to nanosi toj državi sve veće štete. Kao Evropljani, moramo imati dobre odnose s Turskom, biti veoma otvoreni prema toj zemlji i jasno reći šta nas brine i šta smatramo lošim trendovima u toj zemlji. Neprihvatljivo je hapšenje i zatvaranje novinara, petljanje u evropske unutarnje stvari, posebno kada su izbori u pitanju... Mi se njima ne petljamu, ne mogu ni oni nama!

Erdoan pravi probleme milionima Turaka u Evropi..


(avaz)
online

posmatrac
Inventar foruma
Inventar foruma
Posts: 5944
Joined: 29 Nov 2016, 18:11
Been thanked: 1 time
Status: Offline

Re: INTERVJUI

Post by posmatrac » 17 Sep 2017, 11:45

storm wrote: 09 Sep 2017, 07:58 Toliko je volio jugu da se družio i sa već tada deklariranim četnikom



čast mu na umjetničkom izričaju, neponovljiv (kao i svi sa te snimke) ali svjetonazorima malo kontradiktoran.
....a i puko je gore od droge...
Svi oni koji su cijenili Borino muzicko stvaralstvo, koji su saradjivali sa njim ili su ga slusali su bili obavezno Cetnici i nisu voljeli Jugoslaviju , ma nemoj zahebavat :D.

Ev jos jednog narkomana :D

Marijan Beneš je bio pop-ikona države koje više nema, tukao se krvnički šakama, a kad bi skinuo rukavice, svirao je violinu i flautu, pisao poeziju i pokazao svijetu da ljudi koji se tako tuku i razbijaju kafane nisu samo strojevi već da imaju dušu.

Te večeri shvatio sam sve što znam i danas, u životu kao i u sportu postoje veliki ljudi i postoje oni mali, veliki ljudi ti ostanu zauvijek i u srcu i u duši i oni ne mogu biti nacionalisti jer su svjetski prvaci, onima malima mala je i zemlja u kojoj žive pa je zaborave i pretvore u još manju, onima malima domovina nije niti u srcu niti u sportu, domovina je tamo gdje su veliki i gdje su svjetski prvaci pametnim ljudima na ponos i diku, budalama na njihovu sramotu.

Ključnu utakmicu te burne 1979. godine igrao je Hajduk protiv zagrebačkog Dinama u dvadeset sedmom kolu na svom Starom Placu, a moj djed slomio je palac negdje kod desetog kata armature Splita 3 koji je nicao neslućenom brzinom. Sedam kola dijeli nas do kraja, a ostali smo bez Slaviše Žungula koji nas je vodio kroz prvenstvo, ono prvenstvo za koje se znalo da će biti prekretnica jedne generacije koja je grizući travu pod vodstvom Tomislava Ivića gazila sve pred sobom.

Cvilio sam kao ljuta godina, moj djed, moja uzdanica i fanatični navijač Hajduka tek je došao iz bolnice, a ja sam tulio u sobi držeći u rukama možda najvrijednije dvije ulaznice u svom životu. Moj otac kojeg nogomet nije zanimao poveo me na stadion pod jednim uvjetom, da moramo izaći ranije jer u dvadeset sati u Banjaluci počinje meč njegova života. Svoje djetinjstvo obilježio mi je Hajduk, strašni Hajduk od kojeg je strepila Europa, Hajduk koji je bio avangarda, Hajduk koji je igrao moderni – totalni nogomet nedokučiv tadašnjem vremenu, Hajduk koji nije umirao u ljepoti ali je umirao na terenu. Čovjek koji je svog unuka naučio plemenitosti igre i složenosti iste u rasporedu centarhalfova i Žungulovoj „drugoj stativi“, opsesiju svog unuka pretočio je u svakodnevicu koja se sastojala od škole i treninga Hajduka, od igre na inproviziranom terenu iza obiteljske kuće i onom najsvetijem u tjednu, domaćoj utakmici nedjeljom na Starom Placu.

Naš ritual bio je uhodan i jednostavan, njeoo malo pivo „s ljudima“ i moja Toblerone, njegova čista bijela košulja i moj dres s brojem 11, sveti dres mog idola, mog božanstva, mog Ivice Šurjaka. Dok su se tribine tresle moj otac je uplašeno pogledavao mene onako sitna što visim na svom mjestu, žici tik kod lijeve korner zastavice, a kada je Boro Primorac zabio pobjednički gol za 2:1 Stari Plac je eruptirao. Ljudi su doslovno nagrnuli kroz žicu na teren, a moj me otac podigao visoko u zrak dok su reflektori kupali najdražu travu mog života, najdraže ljude mog djetinjstva i najdraži teren jednog grada zauvijek nestalog u vremenu.

Moj otac bio je amaterski boksač i čovjek duboko predan tom plemenitom sportu i kako to obično biva jedan od onih koji sportom smatraju isključivo boks, njegove mečeve Mate Parlova pamtim kao nešto najsmiješnije što bih u životu gledao jer je moj otac za televizorom boksao s Parlovom refleksno lupajući šakama kroz zrak. No te večeri sve je bilo drugačije, u ring je ušao mrk i zbijen čovjek kojega ću puno, puno kasnije gledati kao Rockya u kinu i kao Razjarenog bika u jednoj možda najljepšoj večeri između oca i sina, Marijan Beneš bio je živući filmski lik i taj 17. Svibnja 1979. zapamtit ću kao prekretnicu u svom djetinjstvu. Sportaše koje sam gledao do tada, gentlemane i zvijezde tog doba zamijenit će jedan ulični borac, jedan razjareni bik koji je udarcem gonga krenuo iz svog kuta na Europskog prvaka po EBU verziji Francuza Ziberta Cohena.

Ono što će se dogoditi u iduće dvije sekunde promijenilo je zauvijek moje poimanje sporta i života koji se isprepliću kroz moje odrastanje i s pravom mogu kazati da su jedinstven i neodvojiv spoj mog karaktera, ono što će uslijediti u iduće dvije sekunde kada je moj otac ustao i ukućanima objasnio da će sve što su do sada gledali od omiljenog Cassiusa Claya do Mate Parlova koji je bio ikona u mojoj kući zaboraviti kao što je u iste dvije sekunde zaboravio preneraženi Zibert Cohen na kojeg je nasrnuo razjareni bik, čovjek koji je boks naučio u kafanskim tučama i čovjek koji se boriti navikao na ulicama Banja Luke tukući se sa radnicima rafinerije i pijanim gostima kojima je lomio vilice. Na Ziberta koji je kao plemeniti boksač nosio jednu vrijednu titulu nasrnuo je gladan streetfighter, žestoki ulični borac, jurišnik koji je napadao otvorena garda, brz kao kobra, s arsenalom ubojitih krošea i aperkata.

Te večeri promijenio se boks kao sport, te večeri promijenio se moj otac kojem sam vidio novi i neobičan sjaj u očima, te večeri sam se promijenio i ja koji sam shvatio da sport nije samo nogomet već je sport ljepota i raznolikost koji objedinjuje sve ono što se igra rukama, nogama, glavom i šakama, naučio sam da u sportu pobjeđuju samo oni gladni, samo oni sa sjajem u očima i samo oni koji su spremni bez straha nasrnuti na Europskog prvaka i bez respekta, samo oni koji toliko jebeno vjeruju u sebe da pred sobom ne vide stroj već samo jednog kojeg prebiti treba i izbaciti ga iz kafane. Marijan Beneš te je večeri uradio upravo to, prebio je nesretnog Cohena kako se prebija u kafani kada protivnika polomiš o stol, prebio ga je u prve tri runde kako se prebija pijane mornare pred lučkim gostionama, prebio ga je kako se prebija one koji treniraju u toplim i ugodnim dvoranama dok je Marijan Beneš trenirao po prljavim ulicama i mračnim podrumima. Marijan Beneš tukao je onako kako tuku redari koji nemaju tehniku ali imaju jeben i razarajući kroše, Marijan Beneš tukao je kao maljevima neprikosnoveno i bez zadrške lomeći kosti sebi i protivniku, Marijan Beneš stjerao je preneraženog Cohena u kut i mlatio ga širokim zamasima kakve nikada do tada nisam vidio da bi mu se zabio u gard i lomio ga udarcima u jetru, udarcima u tijelo koji su ga odvajali od tla. Sve Benešove iduće borbe biti će preslika te povijesne i obično nisu trajale tri runde, završavale su nokautom ili prekidom.

U četvrtoj rundi Marijan Beneš je nasrnuo na nesretnog Cohena poput razjarenog bika potpuno svjestan da je to runda njegova života, da su to sekunde ili – ili, da je to minuta kada će ga ili polomiti ili polomiti sebe, a tako je Marijan i krenuo dok smo ga ja i otac ispratili bez daha u tri koraka prema Cohenu koji se sagnuo da izbjegne udarce, a primio je onaj presudni, onaj koji ga je odvojio od poda, onaj koji prime samo najveći i ostao na nogama. Marija Beneš koji je tada s leđa izgledao kao Rocky shvatio je da je taj trenutak onaj presudan i uhvatio ga u klinč udarajući ga prvo lijevo pa desno dok se nesretni Cohen nije konačno srušio, a dvorana u Banja Luci eksplodirala kao i naša familija pred televizorom, srce mi je udaralo snažno vjerujem kao i njemu Marijanu Benešu novom heroju i novom idolu mog djetinjstva.

“Sve je to život. Od najljepših trenutaka kada sam ostvario pobjedu nad, do tada, 11 godina neporaženim prvakom svijeta Elisom Obedom 1978. godine, pa do ovog najtužnijeg i najtežeg trenutka, kada sam izgubio oko u meču protiv Toresa. Inače, tokom svoje karijere, imao sam puno povreda. Dvadeset šest puta su mi slomljene kosti na različitim mjestima, kazat će Marijan Beneš, a ja ću u godinama koje slijede svoje neprospavane noći obilježiti još jednim razjarenim bikom Mikeom Tysonom ali nitko nikada neće obilježiti moje srce kao što ga je te večeri obilježio taj ulični borac iz Banja Luke, taj jaki i bezkompromisni momak koji nam je te večeri pokazao što je boks zaista, što je sport uistinu i što je život kada želiš toliko jako i toliko žestoko uspjeti u njemu dok nitko u tebe ne vjeruje. Beneš je u karijeri 400 puta ulazio u ring, a u samo 29 mečeva borilište je napustio pognute glave. Beneš je imao ukupno 39 profesionalnih mečeva, od kojih je 32 pobijedio (21 meč nokautom), a šest je izgubio (tri nokautom) i jedan meč je boksao neriješeno. Beneš se povukao iz boksa 1983. godine i boksao je još dva egzibiciona meča tokom devedesetih godina prošlog stoljeća.

Na njegov finale došlo je pola Banje Luke, a cijeli grad ga je dočekao kao svog heroja. Marijan Beneš je bio pop-ikona države koje više nema, tukao se krvnički šakama, a kad bi skinuo rukavice, svirao je violinu i flautu, pisao poeziju i pokazao svijetu da ljudi koji se tako tuku i razbijaju kafane nisu samo strojevi već da imaju dušu.



Danas, 42 godine poslije ne spominjemo ga kao “našeg” europskog prvaka. Beneš je Hrvat iz Banje Luke, a on će reći da nije ni Hrvat, ni Srbin, ni Bosanac, nego “ja sam i Hrvat, i Srbin, i Bosanac“ i to je razlog zbog kojeg je Marijan Beneš doživio što je doživio raspadom Jugoslavije, Marijana Beneša i njegove titule nije htio nitko jer nikada i nije pripadao nikome, nikakvom krdu. Mate Parlov objasnit će jednom taj mentalni sklop kratkom rečenicom da on ne može biti nacionalista jer je svjetski prvak, upravo tako razmišljao je i Marijan Beneš ostavši do dana današnjega, zaboravljen i siromašan upravo to ničiji prvak jedne zemlje o kojoj se više ne govori i koja se ne spominje. Pred njegovom kafanom poslijednji put su ga pretukli upravo govoreći mu to: “A tko je sad jači, šampione?” Napustila ga je žena s djecom i otišla u Srbiju. Brat Ivica mu je ubijen, a on je morao ponižavan u egzil među izbjegličke kampove kopajući rovove za vojsku, ponižavan i šikaniran. Sve je izgubio, ostao je bez ičega, sramili su ga se svi i ismijavali ga, svjetskog prvaka koji nije ničiji, u Hrvatskoj četnik, u Banja Luci ustaša.

Marijan Beneš promijenio je boks kao sport, te večeri Beneš je promijenio mog otac kojem sam vidio novi i neobičan sjaj u očima, te večeri sam se promijenio i ja koji sam shvatio da sport nije samo nogomet već je sport ljepota i raznolikost koji objedinjuje sve ono što se igra rukama, nogama, glavom i šakama, naučio sam da u sportu pobjeđuju samo oni gladni, samo oni sa sjajem u očima i samo oni koji su spremni bez straha nasrnuti na Europskog prvaka i bez respekta, samo oni koji toliko jebeno vjeruju u sebe da pred sobom ne vide stroj već samo jednog kojeg prebiti treba i izbaciti ga iz kafane. Te večeri shvatio sam sve što znam i danas, u životu kao i u sportu postoje veliki ljudi i postoje oni mali, veliki ljudi ti ostanu zauvijek i u srcu i u duši i oni ne mogu biti nacionalisti jer su svjetski prvaci, onima malima mala je i zemlja u kojoj žive pa je zaborave i pretvore u još manju, onima malima domovina nije niti u srcu niti u sportu, domovina je tamo gdje su veliki i gdje su svjetski prvaci pametnim ljudima na ponos i diku, budalama na njihovu sramotu.

NApisao je i pjesmu ( moguce da je narkoman poput Bujaneca bio)

Ne psuj mi Tita


Ne psuj mi Tita i njegovo vrijeme,
Ne krivi njega za svoje probleme,
Za težak život danas najmanje je kriv,
Drukčije bi bilo da je stari živ.


Ne psuj mi Tita ni njegovo vrijeme,
Ne krivi njega što je proklijalo sjeme
mržnje skrivene u srcima fašista
skriveno pod maskama i nekih komunista.


Ne psuj mi Tita i njegovo vrijeme,
Ne krivi njega što nisi izdržao breme
Što je sve narode spajalo u srodstvo
i sam si ga nazivao bratstvo i jedinstvo.


Ne psuj mi Tita i njegovo vrijeme,
Osmjehom je mogao planinu da pokrene!
Nikada se, druže, neće živjet bolje
Kad Tita spomeneš, skini kapu dolje!


''Tile je bio laf. Kada su me prvi put predstavili Titu, rekao mi je: “A ti si onaj mali što onako opasno bije?” Ja sam mu rekao: “Niste ni vi druže Tito viši.” Zagrcnuo se od smijeha. Mogu pisati što hoće, ali nitko nije jeo iz kante za smeće dok je Tito bio živ. Svi su imali plaću – i radnik i rudar i čistač ulica i liječnik. Sada gospoda jedu iz kante za smeće – i u Zagrebu i u Beogradu i po Banjoj Luci.''

posmatrac
Inventar foruma
Inventar foruma
Posts: 5944
Joined: 29 Nov 2016, 18:11
Been thanked: 1 time
Status: Offline

Re: INTERVJUI

Post by posmatrac » 17 Sep 2017, 12:07

Krokodil Behko wrote: 15 Sep 2017, 10:03
Volfgang Petrič, austrijski diplomata: Berlin je uznemiren zbog ponašanja Hrvatske u BiH








A to ti je isto kao sto je Peking uznemiren zbog ponasanja Kim Jon Una .

posmatrac
Inventar foruma
Inventar foruma
Posts: 5944
Joined: 29 Nov 2016, 18:11
Been thanked: 1 time
Status: Offline

Re: INTERVJUI

Post by posmatrac » 18 Sep 2017, 23:21

SARAJEVSKI AKADEMIK ZA INDEX "Izjave hrvatske predsjednice o BiH su uznemirujuće"

ESAD Duraković (rođen 1948.) jedan je od najvećih živućih bošnjačkih intelektualaca, član Akademije nauka i umjetnosti BiH te član Arapske akademije znanosti sa sjedištem u Damasku. Završio je studij orijentalistike u Beogradu, doktorirao u Sarajevu, gdje je predavao na Filozofskom fakultetu, a stručno se usavršavao u Kairu. Objavio je niz knjiga iz područja književnosti i orijentalistike, preveo je “Kuran” na bosanski jezik, a naročito je hvaljen i nagrađivan njegov prijevod monumentalne “1001 noći”.

Duraković se u svojoj višedesetljetnoj karijeri nije previše petljao u politiku te je stoga bilo iznenađujuće kada je prošle godine odlučio javno upozoriti kako masovna prodaja zemljišta oko Sarajeva Arapima može imati dugoročno negativne posljedice za Bosnu i Hercegovinu. Njegovo dramatično upozorenje pokrenulo je žestoku javnu raspravu u BiH, ali je zabilježeno i u susjednim državama.

Akademik Duraković tada je upozorio kako nisu u pitanju nikakve produktivne investicije niti razvitak turizma, nego jednostavna rasprodaja najvrednijega što BiH ima, te da masovno naseljavanje Arapa u BiH može imati pogubne posljedice po opstanak te države, koja i sada ima brojne protivnike, a secesionisti poput Milorada Dodika jedva čekaju dodatne argumente za svoje teze o nemogućnosti održanja BiH kao države. Nije isto, istaknuo je Duraković, kada Arapi kupuju nekretnine primjerice u Londonu i kada to čine u razmjerno malenoj BiH u kojoj žive kozmopolitski orijentirani muslimani koji već godinama imaju problema s različitim samozvanim "misionarima islama".

Zahvaljujući izjavama predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, kao i polemici koju su proteklih tjedana vodili Miroslav Tuđman i Bakir Izetbegović, stanje u BiH ponovno je aktualna tema u hrvatskim medijima te smo se stoga obratili akademiku Durakoviću za intervju o temama poput aktualnog stanja islama u BiH, ulozi Islamske zajednice BiH u borbi protiv ekstremizma i o tome zbog čega izjave Kolinda Grabar-Kitarović štete odnosima dviju država.

U Europi jačaju fašističke struje, a u BiH treba osujetiti utjecaj Saudijske Arabije

Među prvima ste upozorili da se tradicionalno tolerantni islam u Bosni i Hercegovini mijenja pod utjecajem vanjskih sila koje, ne samo da imaju drugačija i tvrđa religiozna tumačenja, nego i ekonomsku moć koja ima veliki utjecaj u osiromašenom bosanskohercegovačkom društvu. Što Vas je na to potaklo i jeste li u međuvremenu požalili zbog toga?

Nisam požalio zbog svojih upozorenja, naprotiv. Bosanski muslimani imaju izvrsno umijeće multikulturalnosti, čak prijateljskog odnosa prema drugim religijama i konfesijama. Oni se mogu ponositi time. Da nisu takvi, ne bi uspjeli preživjeti tako malobrojni u srcu Europe. Zato je moja velika želja, moj cilj, da ostanu takvima jer smatram da je jedna važna vrsta bogosluženja aktivno i kreativno živjeti s drugima. Posljednji rat promijenio je štošta na prostorima nekadašnje Jugoslavije: u svim državama nastalim iz nje stanje je unekoliko promijenjeno. U toku rata, u BiH je došao određen broj ljudi iz muslimanskih zemalja koji imaju drukčije shvaćanje islama. No to u BiH još uvijek nije u razmjerima kakvima bi to neki htjeli prikazati. Uostalom, kada govorimo o promjenama, budimo realni – danas ni Europa nije ono što je bila jer u mnogim njenim zemljama jačaju radikalne, čak fašističke struje. Svjedočimo kako je i u SAD-u neman rasizma snažno digla glavu. Naš svijet se općenito mijenja i to, nažalost, u krivom smjeru.

Koje su karakteristike nekadašnjeg tradicionalnog islama u BiH u odnosu na nova tumačenja vjere koja se šire u društvu? Točnije, koje su razlike? Npr. ono što se u medijima najviše ističe je sve veći broj žena koje nose burke...

Ja se sjećam vremena, a bio sam dijete, kada je Titov režim zabranio da muslimanke nose burke (zarove, kako se tada govorilo). Za mnoge u Jugoslaviji to je bila trauma. Dakle, burke na ovim prostorima nisu od jučer, ali tom se obilježju pridaje prevelik značaj na Zapadu. Budimo realni, Zapad je u značajnoj mjeri postao islamofobičan, a to znači da je preosjetljiv i na burke. U Francuskoj, naprimjer, najviši nivo vlasti, čak i predsjednik, bave se problemom burke kao sudbinski važnim pitanjem. To je fobija.

No istina je da su u vrijeme rata (djelomično i kasnije) iz nekih muslimanskih zemalja dolazili neki ljudi koji su nastojali instalirati salafizam u BiH, prvenstveno pod utjecajem Saudijske Arabije kao glavnog izvoznika rigidnog salafizma, a to je nešto na što bosanski muslimani ne smiju pristati. Ta negativna novina u BiH, iako je prisutna, nije uhvatila maha. Salafizam je ideologija, dakle najgora varijanta kombiniranja/savezništva vjere i politike. Salafizam je agresivan, ali malo ljudi zna za činjenicu da je on agresivan prema muslimanima koji drukčije manifestiraju islam, a ne prema nemuslimanima (tzv. takfīr). Bosanski muslimani su veoma tolerantni prema svim vrstama ispovijedanja vjere, čak i prema ateizmu, dok selefije nisu tolerantne. No tvrdim da oni nisu snažno pozicionirani u BiH, ali ih ne treba podcijeniti. Mi u Bosni dužni smo stalno kultivirati svijest o tome. Potrebno je ovdje osujetiti posebno utjecaj Saudijske Arabije. Naprimjer, u Njemačkoj je nedavno s razlogom zabranjen rad svih saudijskih kulturnih centara i sl.

"Islamska zajednica nije pružila adekvatan odgovor instaliranju vehabizma u BiH"

Dojam je da se Islamska zajednica (IZ), dok ju je vodio reis Mustafa Cerić, nije htjela odlučno suprotstaviti tzv. vehabijama, koji su čak iz džamija tjerali vjernike koji po njihovim kriterijima nisu bili dobri muslimani. To se promijenilo s dolaskom novog reisa Huseina Kavazovića, no na neki način je njegova reakcija došla prekasno, jer su se neka ekstremna tumačenja islama u BiH etablirala. Slažete li se s tim tumačenjem, kako sve to komentirate?

Vaša konstatacija u vezi s reisom Cerićem je točna: on nije pružio adekvatan odgovor instaliranju salafizma, odnosno vehabizma u BiH. Međutim, moram reći da bi i aktualno rukovodstvo IZ-a trebalo odlučnije djelovati u tom području. IZ ima veliku, moćnu infrastrukturu pa bi morao s više upornosti govoriti vjernicima o tome da je salafizam zaista svojevrsno krivotvorenje islama, odnosno odlučnije afirmirati vrijednosti tradicionalnih bosanskih svjetonazora. Ima jedan izvrstan hadis u tome smislu (riječi poslanika Muhameda): “Ako dođe netko sa strane u vašu zajednicu i hoće narušiti harmoniju vaše zajednice, istjerajte ga makar bio i Kurejšit”. Da pojasnim, Kurejš je Muhamedovo pleme. IZ mora voditi računa naročito o tome da se salafizam ne instalira preko obrazovnog sistema u njoj. Sve u svemu, situacija u tom području nije nipošto dramatična, ali opreza nikada ne može biti previše.

Postoji li sukob između zagovornika tradicionalnog bosanskog islama i onih koji promoviraju neke druge varijante?

Ranijih godina, prije aktualnog reisa, bilo je ekscesa između tradicionalnih bosanskih muslimana i selefija. Posljednjih godina nema tih sukoba. No, kao arabist, pa i islamist, znam da je u samoj biti salafizma totalna isključivost prema svakom drukčijem manifestiranju islama. Zbog toga se danas u muslimanskom svijetu vode ratovi. O tome sam napisao knjigu „Međumuslimanski ratovi danas: krivo shvaćanje islama“. Činjenica da sada nema sukoba u BiH na toj osnovi najbolji je dokaz da su selefije minorni, marginalni, da se ne osjećaju snažnima.

BiH nije i neće postati baza ISIL-a u Europi

Čini se da novi načini izražavanja pripadnosti islamu u BiH izazivaju dosta reakcija u ostatku Europe, a najnoviji primjer su kontroverzne izjave austrijskog ministra vanjskih poslova Sebastiana Kurza. Koliko sve to utiče na dosad pozitivan imidž bosanskohercegovačkih muslimana i cijele BiH na Zapadu? I koliko sve to koristi onim političkim snagama čiji je cilj baš omalovažavanje BiH?

Nažalost, od nekih europskih državnika možemo čuti uznemirujuće izjave o „stanju islama“ u BiH. Žao mi je što moram reći – uz dužno poštovanje instituciji – da su takve izjave višekratno stizale i od predsjednice Republike Hrvatske. Nedavno je mnogo komentirana i izjava češkog predsjednika Miloša Zemana te austrijskog šefa diplomacije Kurza, ali tvrdim da su te izjave zaista neutemeljene u stvarnosti BiH. Gospodin Zeman je čak iznio jednu nevjerojatno zluradu, opaku "najavu“ kako bi BiH mogla postati baza ISIL-a. Takve izjave mogu dati samo ljudi koji zaista nisu valjano informirani o realnosti u BiH. Bosanski muslimani su 1992. bili žrtve višestruke agresije, u BiH je počinjen genocid, ali se Bošnjaci (većinski muslimani) nikada nisu svetili. Ove državničke izjave o BiH opasne su zato što su institucionalne i kao takve imaju namjeru obvezati europske subjekte da djeluju antibošnjački. S druge strane, ali u isti mah, konstrukcijama o navodnoj muslimanskoj prijetnji u BiH želi se konstruirati „argument“ za hrvatsku i srpsku secesiju – odcjepljenje Republike Srpske i Herceg-Bosne jer se navodno BiH suviše islamizira, islamski radikalizira itd. To su političko-ideološke konstrukcije koje vode ka ostvarenju ratnih ciljeva 1992. Mi s pravom očekujemo ozbiljnije i zaista dobronamjerne susjedske odnose prema BiH.

BiH se u međuvremenu često spominje u kontekstu terorista ISIL-a, odnosno onih muslimana iz BiH koji su se otišli boriti na strani ISIL-a u Siriju i Irak. Kolika je opasnost za BiH od njihova povratka u državu?

Takva opasnost ne postoji za BiH. Ovih dana je netko od europskih državnika točno kazao kako iz njegove zemlje ima više boraca na ratištu Bliskog istoka nego iz BiH. Netočno navođenje broja boraca iz BiH na ratištima Bliskog istoka i ukazivanje na to da je BiH navodno prijetnja također je u funkciji onog cilja o kojem sam upravo govorio: da se konstruira „islamska prijetnja“ u BiH kako bi se imalo alibi za djelovanje protiv nje i pristup secesiji. Vrlo mali broj takvih ratnika je iz BiH. Ratnici povratnici s Bliskog istoka prava su prijetnja Europi, a ne BiH. Nevjerojatno je da europski državnici ne shvaćaju, usprkos tolikim žrtvama terorizma, da postoji samo jedan način da ga se oslobode, a to je da demotiviraju terorizam, da se prestanu angažirati u razaranju muslimanskoga svijeta, da napuste islamofobiju... Ovaj terorizam nije moguće spriječiti nikakvim sigurnosnim mjerama, već ga treba demotivirati, obustaviti akcije koje ga kreiraju i hrane. Terorizam u Europi ne vrši se zato što su Europljani dominantno kršćani, već zato što europske zemlje sudjeluju u razaranju muslimanskih zemalja i društava i što inače ispoljavaju islamofobiju. Pitam se kako to ne shvaćaju europski političari?! To je isključivo "reakcija na akciju“. O tome sam također opširno pisao u svojoj već spomenutoj knjizi.

"Sprega vjere i politike nikad ne donosi ništa dobro"

U Hrvatskoj se proteklih tjedana, nakon problematičnog uvodnika crkvenog lista Glas Koncila, vodila žestoka javna rasprava o tome je li Hrvatska sekularna država. Smatrate li da je BiH sekularna država?

Ja sam vjernik, ali sam uvjeren – da se poigram riječima – da vjeru zaista treba odvojiti od države. Sprega vjere i politike ne donosi nikada ništa dobro: kada one počnu upotrebljavati jedna drugu (a njihova bliskost u pravilu počiva na prizemnim interesima), onda nastaju ozbiljni društveni, pa i etički potresi. U svim zemljama nastalim iz bivše Jugoslavije stanje je manje ili više slično. Naime, sva ta društva su u značajnoj mjeri "religionizirana“, ali istovremeno, što je paradoksalno, u svima njima ima sve više neetičnosti i lopovluka. Tako je i u BiH. Ona jest sekularna u ustavno-pravnom smislu, ali je uočljiv utjecaj svih triju vjera u političkim partijama sva tri konstitutivna naroda. E, sad je tu trenutak da se vjerske zajednice, kler, kako hoćete, ozbiljno zapitaju: Kako to da imamo sve više vjernika i da su oni sve "srčaniji“, a istovremeno imamo sve više nemorala, neetičnosti, lopovluka…

Vjera je, po mome sudu, iznad svake političke partije po univerzalnosti i postojanosti vrijednosti, a partijski interesi su načelno partikularni i krajnje pragmatični. Zato je njihova sprega pogrešna i neuspješna.

User avatar
Krokodil Behko
Globalni moderator
Globalni moderator
Posts: 120132
Joined: 21 Apr 2010, 22:40
Location: nesto u čevljanovićima
Has thanked: 6876 times
Been thanked: 7755 times
Status: Offline

Re: INTERVJUI

Post by Krokodil Behko » 19 Sep 2017, 00:32

A džaba mu vala, sad sam vidio na Indexu, došli neki pa ga proglasili ISIL-ovcem, ratnim zločincem i šta sve ne. Nije bolest sve što boli, definitivno.
online

posmatrac
Inventar foruma
Inventar foruma
Posts: 5944
Joined: 29 Nov 2016, 18:11
Been thanked: 1 time
Status: Offline

Re: INTERVJUI

Post by posmatrac » 19 Sep 2017, 00:54

Covjek ne moze biti realniji i razumniji, a logicno da smeta fasistima u " lijepoj nasoj" kojima bi odgovarao da je zaista kakav islamski radikal koji bi gluposcu i njima davao alibi(onakvima poput Kolinde) da kao boreci se protiv radikalnog Islama dobiju 3 entitet.

posmatrac
Inventar foruma
Inventar foruma
Posts: 5944
Joined: 29 Nov 2016, 18:11
Been thanked: 1 time
Status: Offline

Re: INTERVJUI

Post by posmatrac » 30 Sep 2017, 21:13

Močnik: Slovenija je nemačka kolonija, Jugoslavija je bila bolja od EU

Slovenija je nemačka kolonija, a Jugoslavija je za Sloveniju bila bolja od Evropske unije, ocenio je uticajni slovenački intelektualac, sociolog Rastko Močnik. Močnik je u intervjuu za Radio-televiziju Srbije govorio o tome zašto se Slovenci danas bune protiv vlasti i o mogućem razvoju dogadjaja u njegovoj zemlji, al i u Evropi.
„Ja sam bio protiv razbijanja Jugoslavije i još uvek mislim da je to bila velika istorijska greška. Prošle subote slovenački ekonomist Maks Tajnikar napisao je članak u Delu gde pravi paralelu izmedju slovenačkog otcepljenja i sadašnje situacije i kaže: Sloveniji nije bilo dovoljno da bude sever Jugoslavije, da ima privilegovan dostup na trzište od 20 miliona ljudi, a sada u Evropi, ona je zapravo jug. Mi smo nerazvijena zemlja u evropskoj konstrukciji, a i evropska konstrukcija se promenila za ovo vreme od kad smo mi unutar nje. Namera one tradicionalne evropske konstrukcije bila je da podiže standard nerazvijenih kao što su bili Portugal, Španjolska i Grčka i da stvara zajedničku privredu koja bi bila na više – manje istom nivou. Međutim, zbog svetske krize i zbog toga što Amerika i Evropa gube primat ekonomski, pa i politički, mozda čak i vojni, Evropa je ušla u krizu i promenila je koncepciju. Sada je koncepcija unutrašnje kolonije. To znači da su si razvijene privrede kao što su Nemačka, Francuska ili skandinavske zemlje, stvorile unutrašnje kolonije u južnim, mediteranskim zemljama, do kojih imaju privilegovan dostup, jer je to jedno privredno područje, a u velikom delu i jedinstveno monetarno područje."
- Čija ste vi kolonija?
„Nemačka. Možete pogledati statistiku, naš privilegovan partner u vanjskoj trgovini je Nemačka, razmena je nejednaka, znači da novoproizvedena vrednost iz Slovenije odlazi u Nemačku.
- Slovenački intelektualci su se u vreme bivše Jugoslavije, krajem 80-ih, protivili Beogradu kao autoritarnom centru. Znači li to da sada postoji ta intelektualna elita koja se protivi Berlinu, ako je to tako kao što kažete?
„Elita je sada u Briselu. Autoritarizam u Jugoslaviji, ako ga je uopšte bilo, nije bio ništa do folklor spram onog koji postoji danas. Danas mi imamo komesarsku vladu. Vlada u Briselu nije pod demokratskim nadzorom, to je vlada koja radi sa drugim vladama i njene procedure su više – manje tajne diskusije. To je vlada koja proizvodi zakone koji se zovu direktive, baš tako, otvoreno."
- Slično kao CK SKJ?
Da, samo ipak je bilo drugačije. Prvo, postojale su nacionalne partije gde je moralo doći do nekog konsenzusa, a komunisti nisu uvek izgurali svoje, jer je bila jaka ekonomska elita. Menadzerska elita je bila vrlo jaka u Jugoslaviji.
- Sad ne možete da izgurate svoje?
„Kao država sa dva miliona stanovnika i sa ne baš jakom ekonomijom, ekonomijom koja je propala u poslednjih 10-15 godina, Slovenija ne može gura svoje u Briselu. Ono što je tipično je da je slovenačka industrija postala podizvodjač velikih transnacionalnih kompanija sa sedištem u Nemačkoj ili u Francuskoj."
- Da li je Slovenija imala alternativu Evropskoj uniji, ili je to bio jedini put?
„Predstavljeno je kao da je to jedini put. A, u ono vreme, Evropa je bila mnogo bolja, humanija za male privrede. Mislim da bi Slovenija vrlo teško ostala van EU. Nisam siguran da to isto važi za Srbiju i za Hrvatsku, jer su one jače i pozicionirane su tako da u svakom slučaju treba da ih se integriše, ali ne nužno na isti način kao što se Slovenija integrisala. Sada ipak ulazi Hrvatska. Ako će eks-Jugoslavija ući u EU, onda bi možda postojale nade da se EU promeni. Evropska unija, kao ideja je racionalna, samo što treba dve stvari da uoči: prvo, da ne može više da vlada svetom, drugo, da ne može biti konkurentna Kinezima koji imaju drugačije standarde, niže nadnice, mnogo brutalniji kapitalizam nego ovaj naš, koji mi možda ne volimo, ali je još uvek relativno blag u odnosu na treći svet ili Kinu."
- Kreću li protesti u Sloveniji iz stomaka, srca, ili glave?
„Kreću iz stomaka i srca, a glava tek počinje da razmišlja. Kriza koja je tu sa nama od 2007-2008. i prilično je upropastila slovenačku privredu i sada imamo 120.000 nezaposlenih radnika i radnica. (...) Problem je u tome što su sadašnji protesti protiv cele političke klase. Nije vlada izgubila legitimitet, nego cela politička klasa, jer su se u isto vreme objavili korupcijski škandali i u opoziciji i u vladajućoj koaliciji, tako da narod u ovim protestima ide protiv cele političke kaste, a alternative nema."
- Zar to nije naivno gledanje na politiku, ako se kaže da su svi loši?
„To je idealna situacija za autoritarne varijante, kad se digne neko i kaže: 'Ja imam plan." Ako je ta osoba karizmatična, ona može da uzme vlast i dobije mandat koji je prejak i koji vodi u autoritarizam. Obično se najpre dogadja populistička pobuna, pa onda autoritarni režim. Kod nas u Sloveniji je redosled obrnut, mi već imamo autoritarni režim i zbog toga je došlo do narodne pobune: zbog arogancije, nesposobnosti vlasti, i zbog pljačke. Jasno je da su pljačkali i jedni i drugi. Ljudi koji podržavaju Janšu su zapravo oni koji najviše trpe od njegove politike, ljudi sa niskom stručnom spremom, industrijski radnici, ljudi u manjim mestima, baš ovi koje najviše pogadja ova sadašnja politika ograničavanja dohotka. Oni ga podržavaju zato što politika nije racionalno delo, postoji nešto gde, kako kažete, rade stomak i srce, a glava eventualno, ne nužno."
- Zašto u Jugoslaviji nije uspostavljena parlamentarna demokratija?
Parlamentarna demokratija u kasnim osamdesetim ne bi više mogla da ide, jer su sve političke snage u zemlji već bile grupisane nacionalno. Bila je jedna teorija da je Jugoslaviju upropastio Ustav iz 1974. Ja sam blizak toj tezi. Ako uzmete poslednji kongres SKJ, koji su Slovenci razbili, da je bila situacija normalna, Slovenci koji su izašli sa kongresa bi odmah išli u Zagreb, u Skopje, u Sarajevo, u tada Titograd, da traže saveznike da stvore neku političku alternativu. Oni to nisu uradili. Oni su se vratili u Ljubljanu. Znači, u tom trenutku je već bilo nemoguće organizovati političku snagu na federalnom nivou, a to je uslov da jedna federacija funkcioniše.
- Kakav razvoj očekujete unutar Evropske unije?
„Mislim da će se u Evropi postaviti pitanje konformizma razvijenih zemalja, koje imaju višak kapitala, i nerazvijenih, koje imaju manjak kapitala i koje traže da taj kapital dođe. Taj kapital može doći samo da bi stvorio profit, i to ne sedam ili osam posto, nego petnaest, dvadeset, dvadeset pet! Kapital koji dolazi iz takozvanih razvijenih kapitalističkih zemalja, iz centra, dolazi da dovede jednu prilično brutalnu eksploataciju. One će tu pre ili kasnije biti u situaciji kad će trebati, ili će ih njihovi vlastiti narodi na to navesti, da kažu da tako ne može dalje, da traže evropsku alternativu. Mislim da će se to pre ili kasnije dogoditi."
- Gde je Slovenija u toj podeli?
„Slovenija je nerazvijeni jug. Slovenija je danas u situaciji Grčke, Portugala, Španjolske. Demonstracije su pomogle da se pamet malo brže kreće. Pre pola godine sam bio usamljen u toj teoriji, a sada je to prilično usvojena teorija. Mislim da će biti većih promena, ali koje se neće odmah ispoljiti. Imaćemo još dve - tri vlade koje će biti ovakve, sa manjom podrškom, 'kompradorske', koje će služiti vanjskim interesima više nego vlastitom narodu, ali se menja klima, atmosfera.
Nekako liči na kasne osamdesete. Ljudi su skeptični, nema više dogmatskog verovanja u ispravnost onog što vlast govori. U 80-im je u taj vakuum pala nacionalistička ideja. Danas to više ne može. Ne može zbog toga što je nacionalistička ideja ta koja nas je dovela do ove situacije.
Krajem 90-ih imali smo realno postojeći fašizam u Srbiji, Hrvatskoj, Bosni i u Sloveniji. Fašizam je kolateralni rezultat nacionalne buržoazije. Mi više nemamo nacionalnu buržoaziju. Odnosno, barem u Sloveniji, nacionalna buržoazija je doživela istorijski poraz. Ona nije uspela da stvori nacionalnu privredu i sada izgleda da je na vlasti ono što se naziva 'kompradorskom' buržoazijom, ono što poznajemo iz Južne Amerike. To su lokalni agenti stranog kapitala čiji je zadatak da obezbede socijalni mir i organizuju okruženje koje može prihvatiti strane investicije. To je više policijska funkcija. To je jedna klasa koja nije produktivna. Oni ne umeju da organizuju nacionalnu privredu. Oni su samo agenti stranog kapitala.
Mislim da se sad menja situacija u Hrvatskoj i Sloveniji u tom smislu. To ne znači da neće moći doći do autoritarnih režima. U Južnoj Americi su imali generalske hunte vrlo često, to je bila opšta pojava, ali mislim da onaj fašizam koga poznajemo istorijski više nema socijalnog osnova."

User avatar
Veca
Uvijek slobodna!
Uvijek slobodna!
Posts: 26271
Joined: 08 Dec 2012, 19:16
Location: Sikirevci! ---- Dijasporo, od pomoći su potrebna samo finansijska sredstva!
Has thanked: 14138 times
Been thanked: 3735 times
Status: Offline

Re: INTERVJUI

Post by Veca » 30 Sep 2017, 22:28

...ma, nema on pojma, Storm zna znanje! :oo
Zena koja ima kcer, sjedi na stolici-zena koja ima sinove naslanja se na zid.

User avatar
storm
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 74128
Joined: 16 Oct 2013, 12:19
Status: Offline

Re: INTERVJUI

Post by storm » 30 Sep 2017, 22:31

Looser...otišao srbima kmecati :888

Neka Rastko i ostane kod svojih...:ok
Habibti, ya nour el - ain... :srce

User avatar
storm
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 74128
Joined: 16 Oct 2013, 12:19
Status: Offline

Re: INTERVJUI

Post by storm » 30 Sep 2017, 22:38

Veca wrote: 30 Sep 2017, 22:28 ...ma, nema on pojma, Storm zna znanje! :oo
Samo za tvoju informaciju, a i neki dan sam negdje ostavio...
Nismo luksemburg ali se raste...ove godine najavljeno 3,8% rasta, a biti ce 4,5% ...
A nivo cijele EU pici gore...
Fkt jadno...
E sad, sto poneki looser koji se nije snasao u trzisnoj utrci kmeci, jauce i zapomaze...bože moj, ima takvih i u kaliforniji...:oo
Bitno je da se radi :ok
Habibti, ya nour el - ain... :srce

User avatar
Veca
Uvijek slobodna!
Uvijek slobodna!
Posts: 26271
Joined: 08 Dec 2012, 19:16
Location: Sikirevci! ---- Dijasporo, od pomoći su potrebna samo finansijska sredstva!
Has thanked: 14138 times
Been thanked: 3735 times
Status: Offline

Re: INTERVJUI

Post by Veca » 30 Sep 2017, 22:42

...dabogda ti imo jos vise, samo pici! ...dovedi jos kojeg iz Bosne! :oo
Zena koja ima kcer, sjedi na stolici-zena koja ima sinove naslanja se na zid.

User avatar
storm
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 74128
Joined: 16 Oct 2013, 12:19
Status: Offline

Re: INTERVJUI

Post by storm » 30 Sep 2017, 22:44

Veca wrote: 30 Sep 2017, 22:42 ...dabogda ti imo jos vise, samo pici! ...dovedi jos kojeg iz Bosne! :oo
Pa svi su mi radnici iz BIH :oo

Nemam si ja sa slovencima sta pomoci :D
Habibti, ya nour el - ain... :srce

posmatrac
Inventar foruma
Inventar foruma
Posts: 5944
Joined: 29 Nov 2016, 18:11
Been thanked: 1 time
Status: Offline

Re: INTERVJUI

Post by posmatrac » 30 Sep 2017, 22:46

storm wrote: 30 Sep 2017, 22:31 Looser...otišao srbima kmecati

Neka Rastko i ostane kod svojih...:ok
I kazes nisi desnicar i sovinista, a sta bi ubleharski " liberal" koji nije svjestan ni sta je, drugo i bio :oo

User avatar
Veca
Uvijek slobodna!
Uvijek slobodna!
Posts: 26271
Joined: 08 Dec 2012, 19:16
Location: Sikirevci! ---- Dijasporo, od pomoći su potrebna samo finansijska sredstva!
Has thanked: 14138 times
Been thanked: 3735 times
Status: Offline

Re: INTERVJUI

Post by Veca » 30 Sep 2017, 22:47

...Slovenci su bili uvijek zapad, zato i dovode segrte iz Bosne! :oo
Zena koja ima kcer, sjedi na stolici-zena koja ima sinove naslanja se na zid.

User avatar
storm
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 74128
Joined: 16 Oct 2013, 12:19
Status: Offline

Re: INTERVJUI

Post by storm » 30 Sep 2017, 23:02

posmatrac wrote: 30 Sep 2017, 22:46
storm wrote: 30 Sep 2017, 22:31 Looser...otišao srbima kmecati

Neka Rastko i ostane kod svojih...:ok
I kazes nisi desnicar i sovinista, a sta bi ubleharski " liberal" koji nije svjestan ni sta je, drugo i bio :oo
Poserem se ja i na desne i lijeve....ja sam radnik....a hobi mi je prcnuti vas kvazi znalce politickih nauka, koji nista teze od novina niste digli u zivotu a znate sav smisao istoga :sjedi
Da vidis i znas strukturu mojih prijatelja, radnika, drustva uopce....uocio bi kakve jadne gluposti izjavljujes...ali nisi ti kriv :tjesi
Habibti, ya nour el - ain... :srce

posmatrac
Inventar foruma
Inventar foruma
Posts: 5944
Joined: 29 Nov 2016, 18:11
Been thanked: 1 time
Status: Offline

Re: INTERVJUI

Post by posmatrac » 30 Sep 2017, 23:28

storm wrote: 30 Sep 2017, 23:02
posmatrac wrote: 30 Sep 2017, 22:46
storm wrote: 30 Sep 2017, 22:31 Looser...otišao srbima kmecati

Neka Rastko i ostane kod svojih...:ok
I kazes nisi desnicar i sovinista, a sta bi ubleharski " liberal" koji nije svjestan ni sta je, drugo i bio :oo
Poserem se ja i na desne i lijeve....ja sam radnik....a hobi mi je prcnuti vas kvazi znalce politickih nauka, koji nista teze od novina niste digli u zivotu a znate sav smisao istoga :sjedi
Da vidis i znas strukturu mojih prijatelja, radnika, drustva uopce....uocio bi kakve jadne gluposti izjavljujes...ali nisi ti kriv :tjesi
Poseres se ti i na desne i na lijeve, ali ti ipak malo drazi desni koji ti nece predstavljati opasnost da budes privatnik( u masti :hihi ) koji radnicima daje pola plate manje, da bi ti bio u plusu.
Ti da si radnik, i da imas u sebi izgradjenu radnicku svijest, zaslagao bi se za drustvenu svojinu, u kojoj bi svoju radnu sposobnost takodjer mogao adekvatno naplatiti, ali bolje biti gazda :D.

Dobre su sve nacuonalnosti i vjere ako se povinuju pravilima moga poslovanja , i ako ja od njih imam interesa, al sustinski hebo njih :D.

User avatar
storm
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 74128
Joined: 16 Oct 2013, 12:19
Status: Offline

Re: INTERVJUI

Post by storm » 30 Sep 2017, 23:29

:maja djetinjast si...
Habibti, ya nour el - ain... :srce

posmatrac
Inventar foruma
Inventar foruma
Posts: 5944
Joined: 29 Nov 2016, 18:11
Been thanked: 1 time
Status: Offline

Re: INTERVJUI

Post by posmatrac » 30 Sep 2017, 23:36

MA nisam ba, nego mi smijesno koliko si naivan, jer ne kontas sustinu ;)

User avatar
Mohr
Inventar foruma
Inventar foruma
Posts: 8978
Joined: 16 Aug 2015, 21:15
Has thanked: 1 time
Been thanked: 11 times
Status: Offline

Re: INTERVJUI

Post by Mohr » 13 Oct 2017, 19:18

SVIJET ĆE UVIJEK BITI ODVRATNO MJESTO, LJUDI ĆE UVIJEK BITI GOVNA, ALI UVIJEK ĆE POSTOJATI IDEJA DA SVE TO MOŽE BOLJE

Goran Borković ∫ Pet, 13/10/2017 - 12:24


Žiri tuzlanskih književnih susreta Cum Grano Salis i nagrade „Meša Selimović“, najboljim romanom objavljenim u 2016. godini na bosanskom, hrvatskom, srpskom i crnogorskom jeziku, proglasio je djelo Andreja Nikolaidisa, „Mađarska rečenica“. Dovoljan je to povod za razgovor s piscem, kolumnistom, ljevičarom koji svoje ideološko opredjeljenje ne nosi zato što je trendy, niti svoje knjige piše da bi spadao u neku, bilo koju nacionalnu književnost.

Što je tako posebno u književnoj nagradi „Meša Selimović“ za koju ste rekli kako je svaki od pisaca sa prostora četiri države – Hrvatske, BiH, Crne Gore i Srbije – želi možda i više nego druge?

Podrazumijeva se da to moje „želi je svaki od pisaca“ znači: želim je ja. Kad nađete na cesti sto eura i strpate to u džep, šta se kaže: svako bi to uradio. To je centralna nagrada onoga što je Boris Postnikov nazvao post-jugoslovenskom književnošću. I kao takva ozbiljnija je od nacionalnih nagrada. Možeš biti i najtupaviji nacionalista, ali jasno ti je da osvojiti Ligu šampiona, ili kako se zove ono takmičenje, gerilinekerovski rečeno, u kojem se takmiči više klubova a osvaja ga Real, vrijedi više nego osvojiti špansku ligu. Književnost, naravno, nije fudbal, niti trčanje na sto metara, ali je nagrade i natječaji približavaju tome. Kad uvedeš termine kakvi su „osvojiti“, „dobiti“, „pobijediti“, ulaziš u prostor onoga što su negdašnji Grci zvali Agon – dakle prostor borbe i takmičenja. Tu pomaže samo autoironija. Kakvu je demonstrirao Ivica Prtenjača, jednom dok sam ga u Pifu čekao da ispijemo koje pivo i ispričamo se. Kasni. Zovnem ga. Kaže: „Evo vozim ulicom koja će se zvati po meni i ne mogu naći parking“.

Peti put ste bili u užem izboru za spomenutu nagradu i dobili ste je kao bosanskohercegovački pisac, iako već četvrt stoljeća živite u Crnoj Gori. Kako je došlo do ovog povratka u kulturu iz koje ste potekli?

I „Mimesis“ je svojevremeno nominovan (i) kao bosanskohercegovački roman. Ne mogu se ja u bosanskohercegovačku knjiženost vraćati, jer iz nje nikad nisam ni otišao. Druga je stvar što ja toj književnosti, kao ni ona meni, ništa ne trebam. Kao što ne trebam ni crnogorskoj – a ni ona meni. Moj idealni čitalac nije nikakvo politički djelatno biće, još manje budući decision maker ili heroj. Nego je to nesretnik ili nesretnica koja se, kada ujutro ustane, misli: da li da se ubijem ili skuvam kafu? :obrve Kada pišeš, hoćeš-nećeš, ostavljaš neke tragove – svakako više njih nego što je pristojno i ljudskoj egzistenciji primjereno. Budući da je tako, ja se nadam samo jedno, tragove sam, hoću reći, ostavljao nadajući se: da niti jedan od ljudi koji će ovdje sutra rušiti gradove i klati ljude po selima, neće citirati niti jedan moj tekst, niti se pozvati na njega. Takvu vrstu tekstova nacionalne književnosti ne trebaju.

Jednom ste izjavili kako, da ste ostali u Sarajevu, ne bi bili pisac ili ne bi pisali književnost po kojoj ste prepoznatljivi. Zašto?

Bio bih profesor književnosti i šupak. :valja Ili bi trebalo reći; veći šupak nego što jesam. :plavi Kao dijete, bio sam višestruki pobjednik na takmičenjima „Titovim stazama revolucije“. Bio sam predsjednik razreda. Voljele su me i učiteljice i profesorice. Da nije bilo rata, to bi me odvelo na fakultet, u partiju, u uzoritu malograđansku egzistenciju. Ako sam ikada pokazao neku hrabrost, ona nije dolazila iz vrline, nego iz očaja i ravnodušnosti prema mogućem gubitku, iz osjećaja da nemam što izgubiti, svakako ništa bitno. Suština malograđanskog morala i malograđanske „mudrosti“ je „učiniti što je potrebno da se ne izgubi“. To znači da bih u životu napravio još odvratnije kompromise od onih koje sam ovako napravio.

„Mađarska rečenica“ je zbilja rečenica, dakle roman bez točaka u tekstu. Koliko je bilo zahtjevno napisati stotinjak strana na takav način? I naravno, zašto ste se odlučili na tu vrstu, nazovimo je, igranja s formom?

Zato što sam mislio da je baš to najbolja forma da ispričam priču koju sam naumio ispričati. Ne mislim da će knjigu neko čitati, pa bih mu čitanje mogao pokvariti time što ću sad otkriti takozvane tajne teksta, ali to jesam objasnio u tekstu i ne bih sad ponavljao. Iznad svega, zanimao me je ritam, ako smijem reći, muzika rečenice.

Niti jedan vaš roman se ne može opisati kao obimom veliki. Nema to, da ne bude zabune, nikakve veze s kvalitetom sadržaja. Imate li neku gornju granicu količine teksta koje se držite ili vam, jednostavno, ne treba više prostora od 100 ili 150 novinskih kartica?

Nije mi trebalo. Kao i, pretpostavljam, drugi ljudi koji pišu, i ja sam tragao za optimalnom formom, onom koja bi uvećala vrline i umanjila manjkavosti u mišljenju i stilu. Mene je to vodilo ka manje teksta, neke ljude vodi ka više. Sidran na jednom mjestu kaže, parafraziram: ovo što vidiš, to je 99 posto strah i jedan posto Sidran. Kažem: ovo što vidiš, to je 99 posto sumnja i jedan posto Andrej Nikolaidis. A i u taj jedan posto ozbiljno sumnjam. Sa toliko sumnje, teško je napisati roman od 700 strana. Sa toliko sumnje, odgovor na pitanje: treba li ovo 700 stranica, vrijedi li ovo 700 stranica, uvijek je – ne.

I u „Mađarskoj rečenici“, kao i u Vašim ranijim djelima, vidljiv je utjecaj, prije svih Thomasa Bernharda i Waltera Benjamina, s tim što u posljednjem romanu koristite i neke borghesovske metode. Zašto su Vam važni Bernhard i Benjamin?

Ono što me je vezalo za Bernharda nije njegov politički stav niti neviđeno šarmantni način na koji je on taj stav saopštavao, pa ni njegova umjetnost pretjerivanja. Nego način na koji je on Bachovu muziku pokušao prevesti u tekst, prije svega njegove, Bernhardove, tekstualne fuge. Što se Benjamina tiče, ta je stvar odveć intimna da bih o njoj govorio u intervjuu.

Iako imate impresivan broj književnih nagrada - od „Meše Selimovića“ do, da i nju spomenemo, one Europske unije - ali ni vi ne živite od pisanja proze, već od kolumnističkog rada na portalima. Frustrira li vas ta činjenica ili ne možete zamisliti život bez prilike da svakih nekoliko dana komentirate stvarnost?

Frustrira. Ako ikada bude, da tako kažem, ekonomski moguće da više nikada ne napišem niti jedan tekst za masmedije, istoga ću časa nestati iz novinarstva. Virilio je bio u pravu. Danas više ne postoji prošlost, niti budućnost koju bi istoričari mogli pogrešno tumačiti ili proroci pogrešno najaviti. Ne postoji ni sadašnjost, koju bi analitičari mogli krivo objasniti. Postoji samo trenutak, koji će izbrisati sljedeći trenutak. Izbrisati ga brzinom koja se ne mjeri mogućnostima ljudskog uma, nego nanosekundama, mjerom računara. Ne postoji mudrost, ne postoji znanje: sve su to samo podaci. Ne postoji mišljenje, još manje umjetnost mišljenja: sve je to samo pretraga. Ređaju se trenuci bez kontinuiteta, trenuci koji nisu kontemporalni, nego atemporalni. Kao takvi, atemporalni dakle, oni ne trebaju one koji će ih povezati sa prošlošću, niti one koji će upozoriti na budućnost. Sa njima, prošlošću i budućnošću, naši trenuci nemaju ništa. Iz prošlosti nismo naučili ništa, u budućnosti nećemo znati ništa. Govoriti o trenutku, u trenutku – to je sve. Nema sutra koje bi nas moglo demantovati. Ono što mišljenje čini relevantnim gola je brzina. Komentarišem sve, odmah. Nije važno šta, važno je samo da je saopšteno dovoljno brzo, prije nego je trenutak okončan. Kolumnista je kralj takvog mišljenja.

Deklarirani ste ljevičar i još veći pesimista. Može li to uopće jedno bez drugoga?

Ja sam deklarirani salonski ljevičar. Čak ne ni salonski. Ja sam bedroom ljevičar. Razumijem sve prigovore na tu poziciju, ali ona je jedina na kojoj se, sa količinom sumnje koju imam, mogu zadržati. Ipak, imam prigovor na te prigovore. Oni koji s prezirom govore o lenonovskoj revoluciji iz kreveta valjda bi radije da iz kreveta ustanemo i strijeljamo ih? Nadam se da nismo zaboravili kako to ide: kada se krene sa strijeljanjima, prije ili kasnije na red pred streljačkim vodom stižu i pristalice masovnih strijeljanja. Kako ja to vidim, osnovni problem sa konceptom boljeg, pravednijeg svijeta, je formulisan u izreci koja veli da se pita ne pravi od govana. Osim toga, da je takav svijet moguć, do sada bi ga neko već napravio. Imalo se kad.

U jednom intervjuu tjedniku „Novosti“ za sebe ste rekli da ste Jugoslaven u onom smislu u kojem je Jugoslavija bila emancipatorski okvir. Kako sve države nastale nakon raspada SFRJ temeljito odbacuju svaki oblik emancipacije, znači li to da niste ni Bosanac, niti Crnogorac, a oboje možete biti na osnovu državljanstva?

Ovdje je svaki oblik emancipacije odbačen u ime takozvane nacionalne emancipacije. Pri čemu, pokazalo se, pristalice takve emancipacije nemaju ni najmanji problem sa činjenicom da su osiromašili, dok su se njihovi nacionalni emancipatori emancipovali u tajkune i očeve nacije sa off shore računima. Nikada nisam uspio pronaći ni zrnce užitka u tome što sam Grk, Crnogorac, Bosanac ili Jugosloven. Ali ljudi iz toga crpe nemali užitak. I taj su užitak spremni violentno braniti. Od Lacana znamo da ljudi kod drugih ljudi, zapravo, mrze način na koji ovi organizuju svoj užitak. Kada mrze nečiju religiju, kulturu ili način života, oni zapravo mrze to: način na koji ti ljudi uživaju. To se često zaboravlja. Govori se, recimo, kako islamski fundamentalisti gaje verziju islama iz koje je protjeran svaki užitak. Zaboravlja se da oni itekako uživaju u progonu užitka u kojem učestvuju.

Kojim vi zapravo jezikom pišete: je li to neki, nazovimo ga, postjugoslavenski urbani idiom, jer crnogorski standardni nije sigurno, a upitno je koliko je i bosanski s obzirom na standardiziranje arhaičnosti tog jezika?

Pišem jezikom koji sam naučio i u kojem sam odrastao. Da to mogu činiti jednako dobro kao na svom jeziku, pisao bih na engleskom i taj bi jezik bio moj. Kao što nemam emocije prema naciji, nemam ni prema jeziku. Što se imena tog jezika tiče: pitanje imenovanja je uvijek političko pitanje. Ne možete nepolitično imenovati jezik. I kada date ime djetetu, to je politički čin.

Niste među potpisnicima „Deklaracije o zajedničkom jeziku“. Zašto?

Taj tekst nisam pisao, pa ga nisam ni potpisao. :D.

Kako iz perspektive građanina Ulcinja, dakle grada koji je u vrijeme rata na Kosovu primio nekih pet puta više izbjeglica nego što ima stanovnika, komentirate rast desnice u Europi, baziran upravo na biračkom strahu od imigranata?

To je teško usporedivo. U Ulcinju većinski žive Albanci i muslimani, i oni su primili izbjeglice koji su bili Albanci i muslimani. Ali su primili i mene, koji nisam ni jedno ni drugo, niti govorim njihovim jezikom. Da je došlo 5.000 ovakvih kao ja, nešto mi govori da bi domaćini imali izvjesne primjedbe na naš boravak u njihovom gradu. Kao što mi nešto govori da njemački desničari ne bi bili sretni ni da je Merkel primila milion-dva Bugara i Grka. Desnica je prirodan odgovor na promjenu. Ali ja mislim kako ljudsku prirodu neprekidno treba trenirati da prevaziđe sebe i svoja ograničenja. Svako ko je čitao moje knjige zna da nisam fan prirode. Za mene „prirodno“ ne znači „dobro“. Majka priroda nije manji tiranin od Boga oca.

Preko hrvatskih izdavača ste postali regionalno poznati i priznati, a kako i dalje objavljujete u Zagrebu, često boravite u Hrvatskoj. Slažete li se s tezom Viktora Ivančića da je vrhunac svoje državnosti Hrvatska dostigla u vrijeme prije ulaska u EU, dok je sve poslije prijelaz iz dvadesetog u devetnaesto stoljeće?

Ne poznajem dobro situaciju u Hrvatskoj. Poznajem, međutim, Ivančićeve tekstove, koji su, ma gdje da ih objavljuje, vrhunska književnost. A sa vrhunskom književnošću se slažem. Viktor Ivančić je, možda, nekada rekao nešto što nije tačno, ali je sve što je rekao istina. ;)

Običaj je da se balkanski ljevičari protive svakom obliku širenja NATO-a. Vi ste, međutim, bili zagovornik ulaska Crne Gore u NATO, a isti stav imate i oko ulaska BiH. Možete li to objasniti?

Mogu. Zato što je ulazak Crne Gore u NATO trajno sjebao srpski nacionalizam u Crnoj Gori, gotovo jednako potpuno kao što je proglašenje nezavisnosti Crne Gore, dakle realizacija njegovog cilja, sjebala crnogorski nacionalizam, koji se, onako stidljiv i nevoljan kakav je bio, pretvorio u ideologiju kompromisa i neprincipijelnosti koje je nužno učiniti da bi se odbranila državnost. Kao što bi ulazak u NATO sjebao i srpski nacionalizam u Bosni, time što bi onemogućio osnovni cilj tog nacionalizma: secesiju RS. To je, inače, onaj nacionalizam koji je svoj precizni izraz našao u Dubrovniku, Vukovaru, Sarajevu i Srebrenici. Ja nemam širinu uvida istinskih ljevičara, koji su principijelno protiv NATO-a, zato što je to imperijalna i zločinačka organizacija – što NATO dakako i jeste. Jedno je biti protiv NATO-a i Bruxellesa u Hrvatskoj, a drugo u Bosni i Crnoj Gori, koje su ostale duboko u zoni uticaja Beograda i Moskve. U Hrvatskoj su protiv NATO-a i EU antifa aktivisti i fini gradski intelektualci, a u Crnoj Gori Amfilohije i ekipa ćelavih momaka iz teretane, odjevena u majice sa likom Vladimira Putina. Ponekad je teško reći razliku između vjernosti izvornim ideološkim pozicijama i moralnog idiotizma. A ponekad je lako: onda kada je evropska ljevica stala na stranu Slobodana Miloševića zbog njegove „antiimperijalne“ politike, to je bio moralni idiotizam.

Osjećate li nostalgiju za Sarajevom i da li se možete zamisliti kako opet živite u tom gradu?

Osjećao sam, sada više ne. Mogao bih, naravno, živjeti u Sarajevu. Ali moj osjećaj je da sam, nakon što sam 1992. izbjegao iz Sarajeva, svuda stranac, pa bih stranac bio i u Sarajevu.

Kako komentirate katalonski referendum i razumijete li uopće, a u kontekstu vrlog novog svijeta uniformnog tržišta i stalnog zalaganja za Europu bez granica, želju katalonskih separatista?

Da vam pravo kažem, nemam pojma šta se to dešava i ko kome tamo šta i zašto. :cudi

Katalonija važi za uporište lijevih stranaka, dok su dvije takve, socijaldemokrate i PODEMOS, među najutjecajnijim u španjolskom parlamentu. U isto vrijeme, PODEMOS je podržao listu koja je osvojila vlast u Barceloni. No, na pitanju odcjepljenja se duboko razilaze, bez obzira na sve druge ideološke sličnosti. Smatrate li da se ljevica ne može nositi s međuetničkim problemima u višestranačkom društvo, odnosno da može samo na način na koji je to bilo u SFRJ?

Ljevica nije nikakav Milenijum, nikakav eshatološki happy end političke istorije. Ljevica je utopijski koncept koji je, srećom, vrlo otporan, jer se pokazalo da može preživjeti čak i ono najstrašnije po svaku ideju: vlastitu realizaciju u praksi. Svijet će uvijek biti odvratno mjesto, ljudi će uvijek biti govna, priroda će uvijek biti klanica i uvijek će postojati nada i ideja da sve to može bolje. Što rekao Neil Young: My My, Hey Hey, Rightful Left is Here to Stay.


forum.tm

Post Reply

Return to “Mediji”

Who is online

Users browsing this forum: No registered users and 13 guests