Filmovi koji odlično prikazuju mentalne poremećaje

Moderator: Krokodil Behko

User avatar
Melek
Deer Hunter
Deer Hunter
Posts: 29042
Joined: 20 Jun 2013, 23:18
Has thanked: 3593 times
Been thanked: 2420 times
Status: Offline

Re: Filmovi koji odlično prikazuju mentalne poremećaje

Post by Melek » 15 Feb 2018, 19:09

Hannibal wrote: 15 Feb 2018, 16:28
Hannibal wrote: 06 Oct 2016, 21:39
Mohr wrote:
Hannibal Lecter wrote:joj i taj je super. ima i ovaj noviji sa bejlom amerikan psiko koji je isto dobar
Da to nije The Machinist brt :roll
Nije brt pogledaj american psicho dobar je film glume christian bale i jared leto. Machinist nisam gledo valjal sta? Znam da je i on na fazon psihickih poremecaja
gledo sam i the machinist u medjuvremenu, preporucujem.
gledo sam i jedan malo stariji film na fazon paihickog poremecaja al nmg se sad sjetit imena.
The Machinist je gadan k'o guja, uh :grana
Weak people revenge.
Strong people forgive.
Intelligent people ignore.

User avatar
Hannibal
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 64067
Joined: 03 Sep 2015, 23:23
Mood:
Has thanked: 6850 times
Been thanked: 2189 times
Status: Offline

Re: Filmovi koji odlično prikazuju mentalne poremećaje

Post by Hannibal » 15 Feb 2018, 19:12

meni je bale bas sexy :zubi u machinistu
🐽

User avatar
Mutevelija
Selonačelnik
Selonačelnik
Posts: 86350
Joined: 28 Nov 2015, 20:04
Has thanked: 853 times
Been thanked: 1641 times
Status: Offline

Re: Filmovi koji odlično prikazuju mentalne poremećaje

Post by Mutevelija » 15 Feb 2018, 19:23

Image

Šta je sa ovoga?
Pero la suerte se ensañó contigo
Y te dejó con el alma
Hecha pedazos
Tú corazón
Quedó herido y sin perdón
Ya no sabe como amar
Como piedra endureció

🍉🍉🍉🍉

User avatar
srculence7
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 18087
Joined: 31 Mar 2016, 03:35
Location: iza zatvorenih vrata
Has thanked: 3711 times
Been thanked: 3614 times
Status: Offline

Re: Filmovi koji odlično prikazuju mentalne poremećaje

Post by srculence7 » 26 May 2018, 17:46

Rum wrote: 06 Oct 2016, 22:47 [ytube][/ytube]
A Beautiful Mind

Image

Kada je John Nash, matematičar i nobelovac, pogledao film „Blistavi um“ (2001), baziran na njegovom životu i borbi sa shizofrenijom, imao je podeljena osećanja: „Film je odličan. Ali to nisam ja.“

Ekranizacija istoimene biografije koju je napisala Silvia Nazar, verno dočarava svu Nashovu genijalnost i ekscentričnost; životni put neverovatan koliko i njegov um i delo. Međutim, kao i većina takvih poduhvata, prekraja istinu kako bi se dodvorila javnosti, u strahu da će šokantni detalji biti u najmanju ruku suvišni ili opasni po sve one koji se i sami suočavaju sa mentalnom bolešću.

Da krenemo od toga da po principu holivudskih romansi, film veliča srećan i stabilan brak Johna i Alicie, koji je opstao uprkos stresu i izazovima. U realnosti su deset godina bili razvedeni pre nego što su ponovo obnovili svoje bračne zavete. Pored toga, Nash se tokom života upuštao u mnogobrojne seksualne odnose sa muškarcima, zbog čega je jednom prilikom dobio i otkaz, uhvaćen in flagranti u muškom toaletu.

Od svoje tridesete godine, kada se prvi put pojavljuju simptomi shizofrenije, ovaj genije je izražavao različite bizarne, grandiozne i paranoidne deluzije u kojima su, očekivano, brojevi i matematika uvek igrali neku ulogu. Jedna od zamerki koju je on lično uputio filmu tiče se predstavljanja njegovih deluzija kao vizuelnih, dok su zapravo bile isključivo auditivne.

Prvi period obeležile su deluzije da vanzemaljci i strane vlade komuniciraju sa njim putem New York Times-a ostavljajući šifrovane poruke koje samo on može dekodirati. Kao primer grandioznih deluzija, mislio je da je on Božija leva noga, pa i sam centar univerzuma, zatim mesija i sledeći Papa, ali i vladar Antarktika koji će svetu doneti mir. Slao je pisma Ujedinjenim nacijama, FBI-ju, pa i Jovanu Pavlu Drugom. Ne zaboravimo ni na umišljene glasove drugih naučnika koji su se suprotstavljali njegovim matematičkim idejama. Film Blistavi um pominje tajne službe i ambasade ali zapostavlja grandiozne i religijske deluzije. Najverovatnije u realnosti tokom studiranja nije ni imao fantomskog cimera koji se pominje u filmu.

Nasha je u vezi sa ovim oskarovskim ostvarenjem najviše razočaralo nezasluženo pripisivanje zasluga za njegovo izlečenje antipsihoticima i psihijatriji. Naime, nakon deset godina prisilne hospitalizacije uz kraće prekide, i nakon opasnih insulinskih šok terapija i antipsihotika Thorazina, 1970. godine po ličnoj odluci prestaje da pije lekove – do kraja života. I zaista, protokom vremena, Nash je počeo da živi normalno i da se polako oporavlja.

Od 1983. godine bilo je očigledno da ulazi u remisiju, a kako film verno dočarava, kada je 1994. godine primio Nobelovu nagradu za ekonomiju, za doprinos u okviru Teorije igara i Nashov ekvilibrijum, nije pokazivao nikakve simptome. Svoje izlečenje, ili „dvadesetpet godina polu-deluzionog mišljenja“, kako je govorio, nikako ne pripisuje modernim antipsihoticima koji su držali simptome pod kontrolom, već upravo begu od psihijatrije.

Kako je to moguće? Nash je u jednom emailu upućenom kolegi napisao:

„Izronio sam iz iracionalnog mišljenja bez drugih lekova osim prirodnih hormonalnih promena starenja.“

Pojedini psihijatri potvrđuju da kako ljudi sa shizofrenijom stare, uz izuzetke, pokazuju manje pozitivnih simptoma shizofrenije kao što su deluzije i halucinacije. To je posebno često kod ljudi čiji simptomi se javljaju kasnije tokom života, a ne u tinejdžerskom dobu.

Ipak, za Nasha je dodatna povoljna okolnost bila podrška porodice, prijatelja i zajednice, što su sve zaštitni faktori povezani sa boljim ishodima u slučaju shizofrenije.

Sa halucinacijama i deluzijama borio se pomoću svojih kognitivnih sposobnosti i matematičkih znanja, slično kao što i film prikazuje. Samim tim, John Nash bi bio i neka vrsta heroja „Hearing the Voice“ mreže koja između ostalog pokušava da skine stigmu sa halucinacija i slušanja glasova.
„Na glasove sam gledao kao na nešto malo drugačije od vanzemaljaca. Smatrao sam ih anđelima. To je zapravo moja podsvest koja govori. Stvarno je tako bilo. Sada to znam.“

Pripadnici ove sve zastupljenije i popularnije mreže, između ostalog smatraju da halucinacije odgovor na traumatična životna iskustva. Ton glasova se može promeniti onda kada shvatimo da nam nisu neprijatelji, već da nam mogu pružiti značajn uvid u to kako da razrešimo svoje emocionalne probleme. Po istom principu, Nash je svojim glasovima dozvolio da postoje, ali bez njegovog uplitanja.

Život ovog velikog matematičara odražava kontroverzu ludog genija, i večnu temu odnosa kreativnosti i ludila. Kada je upitan u starijim godinama, kako je čovek njegove inteligencije mogao da poveruje da su ga regrutovali vanzemaljci da osvoji svet, odgovorio je:
„Zato što su mi ideje o natprirodnim bićima dolazile na isti način kao i matematičke ideje. Zato sam ih shvatao ozbiljno.“

Spekuliše se, i o tome se već pisalo, da su shizofreni misaoni procesi presudni za kreativnost jer stimulišu inovativno povezivanje različitih oblasti što je ključno za nauku i umetnost. Sa druge strane, neurološki podaci ukazuju na to da psihoza i kreativnost predstavljaju slično stanje uma, te Nashov zaključak ne čudi.

Ono što je navelo Nasha da prestane da pije lekove jeste strah da će utišavanje glasova i deluzija odneti „njegovu genijalnost, njegov najvredniji dar.“ Time pokreće još jedno pitanje odnosa kreativnosti i ludila – da li lekovima gasimo kreativne porive i zakidamo svet za važna ostvarenja? Ipak, treba imati na umu da su najveći geniji koji su se borili sa mentalnom bolešću, svoja najveća dostignuća ostvarili u periodu remisije. Tako se i njegovo ključno dostignuće vezano za Teoriju igara zapravo dogodilo pre razvoja shizofrenije.

Imajući u vidu istoriju mentalne bolesti u porodici, kao i da je njegov sin John Charles takođe bolovao od paranoidne shizofrenije, genetski faktori kao uzročnici shizofrenije u ovom slučaju nisu sporni. Traume iz detinjstva i adolescenije poput nesrećnog slučaja u kojem je izgubio prijatelja dok su se igrali eksplozivom, uz izuzetnu ambiocioznost i samokritičnost tokom studija, doveli su do nagomilavanja stresa i doprineli razvoju bolesti. Njegovim sopstvenim rečima:
„Stalno nam se pokušava prodati ideja da ljudi sa mentalnom bolešću pate. Ja smatram da je ludilo beg. Kada stvari nisu onakve kakve treba da budu, možda jednostavno želiš da zamisliš nešto bolje.“

John Nash je poginuo pre tri godine u saobraćajnoj nesreći zajedno sa svojom, tada ponovo suprugom Alicie. Vraćao se iz Norveške gde je primio prestižnu Abelovu nagradu za izuzetan doprinos matematici.

(psihobrlog)
Ne diraj me ako se ne razumeš u mene, pokvarićeš nešto.

Post Reply

Return to “Filmovi”

Who is online

Users browsing this forum: No registered users and 8 guests