MOSTAR
Moderator: Krokodil Behko
- Hannibal
- Forum [Bot]
- Posts: 64067
- Joined: 03 Sep 2015, 23:23
- Mood:
- Has thanked: 6850 times
- Been thanked: 2189 times
- Status: Offline
- lejlamo
- Forum [Bot]
- Posts: 12993
- Joined: 23 Feb 2018, 18:17
- Location: kamen i drača
- Mood:
- Been thanked: 1 time
- Status: Offline
- ElTriconi
- Đulaga
- Posts: 36825
- Joined: 24 Mar 2019, 14:13
- Mood:
- Has thanked: 23121 times
- Been thanked: 4502 times
- Status: Offline
Re: MOSTAR
Takve stvari je opasno pricat, pogotovo ako si pri drzavnoj sisi
Sehara mi puna blaga
Al ne haje moja draga
Al ne haje moja draga
- Hannibal
- Forum [Bot]
- Posts: 64067
- Joined: 03 Sep 2015, 23:23
- Mood:
- Has thanked: 6850 times
- Been thanked: 2189 times
- Status: Offline
- lejlamo
- Forum [Bot]
- Posts: 12993
- Joined: 23 Feb 2018, 18:17
- Location: kamen i drača
- Mood:
- Been thanked: 1 time
- Status: Offline
Re: MOSTAR
https://www.klix.ba/vijesti/bih/policij ... /191209004Jake snage MUP-a Hercegovačko-neretvanskog kantona su uz primjenu sile rano jutros deblokirale deponiju Uborak pored Mostara. Deponiji je prošle sedmice istekla okolišna dozvola, a građani okolnih naselja je drže blokiranom od srijede.
"Nećemo ništa razumeti od hoda sveta ako budemo zamišljali da ljudi uvek postupaju pravedno..."
Balada o Bohoreti
Balada o Bohoreti
- carobnjak N
- Forum [Bot]
- Posts: 12908
- Joined: 07 Oct 2010, 22:49
- Has thanked: 801 times
- Been thanked: 923 times
- Status: Offline
- Mala_Mu
- atomica
- Posts: 63332
- Joined: 09 Feb 2014, 13:14
- Location: Dolina Mumijevih
- Mood:
- Has thanked: 551 times
- Been thanked: 1385 times
- Status: Offline
Huligani u Mostaru bakljama i bocama gađali članove antifašističkih udruženja
Manja grupa huligana danas je u Mostaru bakljama, kamenicama i bocama gađala veliku grupu antifašista koji su se okupili na Partizanskom groblju.
Prilikom izlaska sa Partizanskog groblja blizu 2.000 članova antifašističkih udruženja iz BiH i regije došlo je do nemilih scena kada su sa suprotne strane ulice poletjele staklene boce, kamenice i baklje.
Brzom intervencijom specijalne policije huligani su rastjerani i situacija se smirila, a članovi udruženja i dalje stoje ispred autobusa na ulici, javlja reporterka portala Klix.ba.
Huligani su prije napada skandirali razne parole, a oštećeno je nekoliko autobusa kojim su stigli članovi antifašističkih udruženja.
Antifašiste su i danas na ulazu u Partizansko groblje dočekali grafiti sa fašističkim i ustaškim simbolima.
Inače danas se oko 2.000 članova antifašističkih udruženja iz BiH i regije okupilo se u Mostaru na centralnoj svečanosti manifestacije Dani antifašizma u Mostaru.
Iako je bilo planirano da povorka sa sudionicima manifestacije propješači dionicu od Musale do Partizanskog groblja, policija je odlučila da se sudionici na mjesto održavanja središnjeg programa prebace autobusima.
Sekretar pokreta Jugoslovenski centar Tito Beograd Boris Petković kazao je kako je danas na ovim prostorima više fašizma nego što ga je bilo u vrijeme Drugog svjetskog rata.
klix.ba
Prilikom izlaska sa Partizanskog groblja blizu 2.000 članova antifašističkih udruženja iz BiH i regije došlo je do nemilih scena kada su sa suprotne strane ulice poletjele staklene boce, kamenice i baklje.
Brzom intervencijom specijalne policije huligani su rastjerani i situacija se smirila, a članovi udruženja i dalje stoje ispred autobusa na ulici, javlja reporterka portala Klix.ba.
Huligani su prije napada skandirali razne parole, a oštećeno je nekoliko autobusa kojim su stigli članovi antifašističkih udruženja.
Antifašiste su i danas na ulazu u Partizansko groblje dočekali grafiti sa fašističkim i ustaškim simbolima.
Inače danas se oko 2.000 članova antifašističkih udruženja iz BiH i regije okupilo se u Mostaru na centralnoj svečanosti manifestacije Dani antifašizma u Mostaru.
Iako je bilo planirano da povorka sa sudionicima manifestacije propješači dionicu od Musale do Partizanskog groblja, policija je odlučila da se sudionici na mjesto održavanja središnjeg programa prebace autobusima.
Sekretar pokreta Jugoslovenski centar Tito Beograd Boris Petković kazao je kako je danas na ovim prostorima više fašizma nego što ga je bilo u vrijeme Drugog svjetskog rata.
klix.ba
- Maja
- Administrator
- Posts: 119202
- Joined: 23 Mar 2010, 23:31
- Location: Mrduša Donja
- Has thanked: 5509 times
- Been thanked: 11734 times
- Contact:
- Status: Online
- Maja
- Administrator
- Posts: 119202
- Joined: 23 Mar 2010, 23:31
- Location: Mrduša Donja
- Has thanked: 5509 times
- Been thanked: 11734 times
- Contact:
- Status: Online
Re: Huligani u Mostaru bakljama i bocama gađali članove antifašističkih udruženja
On je ovaj sto mu na trenerci pise Policija.
-
- Sitna buranija
- Posts: 135
- Joined: 10 Apr 2016, 10:35
- Location: http://www.privatno.net/
- Been thanked: 1 time
- Contact:
- Status: Offline
Re: Huligani u Mostaru bakljama i bocama gađali članove antifašističkih udruženja
svake godine bar jednom vandaliziraju partizansko groblje u Mostaru, biće vijest kad se porazi fašizam u Hercegovini
- Tokmak
- Vucin apostol
- Posts: 15111
- Joined: 08 Jul 2015, 17:31
- Location: Ulica Rajkovačića i Čalušića bb
- Has thanked: 956 times
- Been thanked: 945 times
- Status: Offline
Re: Huligani u Mostaru bakljama i bocama gađali članove antifašističkih udruženja
gledaj majke ti ,kolona kapitalističkih,dobrih buseva...
a sve se nema...
a sve se nema...
Vuk dlaku mijenja, ćud nikada.
- MrH
- 22 bez glave
- Posts: 22424
- Joined: 07 Oct 2019, 21:24
- Has thanked: 1653 times
- Been thanked: 1351 times
- Status: Offline
Re: Huligani u Mostaru bakljama i bocama gađali članove antifašističkih udruženja
Napali ljude koji brat bratu niko nema ispod 60 godina
UM sila nebeska
UM sila nebeska
11/11/22
- Tokmak
- Vucin apostol
- Posts: 15111
- Joined: 08 Jul 2015, 17:31
- Location: Ulica Rajkovačića i Čalušića bb
- Has thanked: 956 times
- Been thanked: 945 times
- Status: Offline
Re: Huligani u Mostaru bakljama i bocama gađali članove antifašističkih udruženja
vidi nas mama
jaki smo drama...
Vuk dlaku mijenja, ćud nikada.
- insomnia
- Rđav kurac
- Posts: 63717
- Joined: 31 May 2013, 20:11
- Has thanked: 3146 times
- Been thanked: 9718 times
- Status: Offline
Re: Huligani u Mostaru bakljama i bocama gađali članove antifašističkih udruženja
Pa ta ekipa je tradicionalno samo i bila jaka u srazu sa starcima te nenaoruzanim zenama i nejaci
Iskustvo mi je pomoglo da u sebi nađem balans
Pa okoreli šaban začas postao je šaman
Pa okoreli šaban začas postao je šaman
- Pasaga
- Hadžija
- Posts: 37664
- Joined: 09 Dec 2012, 16:58
- Location: NORDPOL
- Has thanked: 2865 times
- Been thanked: 2204 times
- Status: Offline
Re: Huligani u Mostaru bakljama i bocama gađali članove antifašističkih udruženja
Pravo dobra provala ....
cujjj....policija je brzo rastjerala fasiste...
buhara u Jasenici haman prazna ....
cujjj....policija je brzo rastjerala fasiste...
buhara u Jasenici haman prazna ....
Ne obracaj mi se:
Lavlje_srce
"Ne uzimaj hranu iz tanjira brata svojeg, jer će oslabiti, i ma koliko te volio, tako slab ti neće biti od pomoći, i ostaćeš sam".
Lavlje_srce
"Ne uzimaj hranu iz tanjira brata svojeg, jer će oslabiti, i ma koliko te volio, tako slab ti neće biti od pomoći, i ostaćeš sam".
- Maja
- Administrator
- Posts: 119202
- Joined: 23 Mar 2010, 23:31
- Location: Mrduša Donja
- Has thanked: 5509 times
- Been thanked: 11734 times
- Contact:
- Status: Online
Re: MOSTAR
Tri zapisa o doktoru Ružiću
1.
Još je Covid-19 bio u naponu medijske snage, u gradu se grozničavo tražila maska više, a među mojim poznanicima kružila je informacija kako je čuveni mostarski dijagnostičar i doktor za sve boljke, dr. Ružić, rekao kako se svaki korona virus, pa i ovaj razvikani, ima metiljati oko nas do sredine petog – i tu mu je kraj! Nema straha, kazaše mi kako reče dr. Ružić - samo se čuvajte kao i svake druge prehlade, jer to svaka korona i jest, drži distancu, peri ruke – i ako to činiš - udri brigu na veselje! Uskoro su se Ružićeve riječi pretvorile u riječi utjehe za svakog onoga tko je bio u strahu, ili od gubitka posla ili od gubitka života – u jeku prebrojavanja zaraženih i mrtvih (priznat ćete sad, i nisu to bile neke ogromne brojke, zar ne?) – prepričavale su se riječi mostarske ljekarske legende - Pričekaj do sredine petog, dr. Ružić je rekao, samo se još malo strpi! Privijale su se riječi starog doktora kao oblog, ubrzavale su se njima preduge karantenske noći, širila se njima ona mala svjetlost na kraju zamišljenog beskrajnog tunela, odbijalo se njima dvaput na dan svaki napad panike i anksioznosti, tjerale crne misli i nudila nada, što je bilo prijeko potrebno u situacijama u kojima su se federalni i kantonalno – županijski stožeri sudarali sami sa sobom, mediji svako malo donosili kontradiktorne informacije, a čak ni najpozvaniji od struke nisu imali muda okarakterizirati koronavirus novog tipa kao samo još jedan virus jače prehlade, koji će, u skladu sa obiteljskom genezom, ojaloviti sa dolaskom dubljeg proljeća. Sve ovo pričam vam iz druge ruke, možda i treće ili pete, kako to u Mostaru već biva, ali moj frend Pika će se zakleti, jer za njega volimo kazati kako ima direktnu telefonsku vezu sa dr. Ružićem, da je taj stari, preiskusni, ali nevjerojatno vitalan doktor, baš to njemu rekao. S obzirom koliko je Pika bio uporan u uvjeravanju svih nas kako je ovo samo preforsiran, prerazvikan i prenategnut slučaj pandemije, moram mu dati za pravo da je zbilja bio na tom „hotlajnu“. Znao sam ga sresti u onim danima dok smo još urijetko hodali, preko ceste bi galamio kako je nevjerojatno da djecu moramo toliko držati po kućama, kako ćemo izluditi, kako će oni kreveti za Covid 19 sutra zapravo biti kreveti psihijatrije... A onda dođeš kući, upališ TV i pogledaš uživo javljanje iz bilo kojeg Stožera, na kojem se svakom rečenicom demantira sve to, a opasnost od Covida 19 iz sata u sat čini sve većom. Ako naši nešto i zaborave, eto ti onoga iz Svjetske zdravstvene organizacije, da nam, k'o Branimir Dopuđa nekoć, poželi laku noć u bilo kojem dijelu stana da jesmo. Ili nekog stručnjaka svjetskog glasa koji bi nas učas zaplašio sa drugim i trećim valom – i mutacijama. I nitko, ama baš nitko, nije znao, ili se nije usudio reći do kada će sve ovo trajati. Nismo imali pojma kada ćemo konačno ugledati okrugli trag na mjestu šatre, što bi rekao Balašević. Imali smo samo tanku nadu da je ipak dr. Ružić rekao to što je rekao. I prepričavali smo to kao priču za laku noć. I dobro jutro.
2.
Dan poslije Sretne nove 2005. probudio sam se u znoju i sa tako jakom boli da sam se presavijao popola. Kao vazda dobar učenik sjetio sam se, stiskajući zube, jedne lekcije iz „Zdravstvenog vaspitanja“, koja je govorila kako je lako prepoznati simptome upale slijepog crijeva i to mi je palo na pamet kad mi je bol iz prečke prešla prvo lijevo dolje, da bi se skrasila dolje desno. Kao legalist, prvo sam otišao na Hitnu, zapravo me odvelo tamo, samo da bih čuo kako je to garant želudac i kako sam vjerojatno prepio ili nešto gadno pojeo u Najluđoj noći. Uzalud moja uvjeravanja kako sam popio dva piva, a treće nisam mogao, te da sam pojeo tek dvije kifle sa sirom, njima sam izgledao kao klasičan slučaj za tabletu protiv boli, puno vode i povraćanje čim mognem. Nakon što sam par sati kasnije došao opet, rekli su mi da je spazam. Treći put, uputili su me da provjerim žuč, no to sam mogao tek sutra, dok povadim sve nalaze. Da skratim, od tog trenutka pepalo me je gdje je stiglo, ovi sa žuči rekoše da odem kod ovoga za želudac, tu mi je jedan vrli doktor rekao kako imam Crohnovu bolest, ali sam potražio drugo mišljenje, pa me opet bacilo na žuč, da bih tu definitivno saznao kako žuč nije sto posto, jer bi drugačije boljelo. Bol u desnom donjem dijelu bila je užasna, a ja sam i dalje bio uvjeren kako je to klasična upala slijepog crijeva, što su ludo visoki eritrociti i pokazivali, ali tko sam ja da o sebi sudim? Uglavnom, opet da skratim, pet dana su me vozali pod visokom temperaturom, od odjela do odjela, čak sam bio i na kirurgiji dvaput – i uredno dobijao mišljenje kako nisam slučaj za njih. Gorio sam pod temperaturom od preko 40 stupnjeva i izgledao kao klasična žrtva bolničkog sustava u kojoj kad dođeš kod jednih, samo čuješ kako se smiju i govore kako oni drugi nemaju pojma. I obratno. I na moju molbu da provjere slijepo crijevo svi bi samo odmahnuli rukom nakon što bi me pipnuli i piutali boli li me tu? Zbilja me nije boljelo tamo gdje je slijepo crijevo. A onda je, na neku čudnu foru, stari načuo kako se dr. Ružić vratio s odmora. Brže, bolje me je, onako izmučenog višednevnom temperaturom, nakon pet dana agonije, odvukao do ordinacije, gdje me je dočekao lik obučen kao, recimo, Boro Pekar. Ili Đuro Mesar. Ali bez tragova krvi, sve čisto i bijelo. Moram priznati da sam ukazanje tog čuvenog doktora zamišljao malo drugačije. No, svejedno, dva pitanja i dva moja odgovora – imao sam dojam da me uopće ne sluša i samo da ga zanima izraz mog lica - i učas sam vidio kako navlači gumenu rukavicu na ruku. - Lezi, sine! Ja legao. - Ne tako, okreni se! Gdje, pobogu da se okrenem? Nisam ni završio rečenicu, a već sam shvatio kako ću prvi put u životu imati (ne)priliku da mi tuđa ruka ulazi tamo gdje je nekima milo. Meni, bome, nije bilo, nimalo. Ali sam kroz užasnu bol i suze u očima saznao da sam bio u pravu. I ja i moje „Zdravstveno vaspitanje“ iz tamo nekog razreda osnovne. Bio je u pravu i dr. Ružić. Upala slijepog crijeva koja je tako dugo trajala da je crijevo pobjeglo sa svog mjesta, prema dolje, ugnojeno i napuhano. To je njemu bio „piz of kejk“, običan dan u uredu, ali meni je, ispostavit će se, taj petak popodne spasio život. Da sam ostao preko vikenda sa visokom temperaturom i upalom „crvuljka“ koji se već napuhao poput mjehura, vjerojatno bih umro ne dočakavši tridesetu. Sepsa, pisalo bi. I bio bih samo još jedan u nizu slučajeva koji su zapeli između dva odjela, koja se međusobno vrijeđaju kako pojma nemaju. I koja vrijeđaju Ružića da veze nema. Da je šarlatan, k'o Dylan Dog.
3.
Malo u šali, malo u zbilji, napisao sam početkom pandemije status na facebooku – „Što će Mostarci ako im koronavirus uzme dr. Ružića?“. Napisao sam to aludirajući na doktorove pozne godine, koje ga čine kremom rizične skupine, ali i na činjenicu da odvajkada po drugo mišljenje ljudi iz Hercegovine idu k njemu. Dobio sam mnogo reakcija, od kojih je najviše bilo evociranja uspomena na to kako je u nekom trenutku svaki od nas bio kod dr. Ružića. I kako smo još tu, živi i zdravi – i komentiramo. I dr. Marko Ružić je još uvijek tu. Znao je otpočetka da je koronavirus taj koji jest. I živi je primjer vlastitog uvjerenja. Jednom sam ga upitao, a znamo svi kako razgovor s njim mora biti kratak i jazgrovit, ako te uopće i sluša što govoriš...Kako uspijeva? Kako zna? I otkud volja? Zapravo, htio sam pitati stotinu pitanja odjednom...a on samo mignu i okrenu glavu prema neke tri knjige na stolu. „Čovjek se uči dok je živ“, zaključio sam na osnovu tog miga. „Pratim, učim, zapažam, još uvijek“, samo mi se rojilo glavom. Jer doktor nije ništa rekao. Njegovo je bilo samo da mi na djelu pokaže.
Pise: Boris Čerkuč
Bljesak.info
1.
Još je Covid-19 bio u naponu medijske snage, u gradu se grozničavo tražila maska više, a među mojim poznanicima kružila je informacija kako je čuveni mostarski dijagnostičar i doktor za sve boljke, dr. Ružić, rekao kako se svaki korona virus, pa i ovaj razvikani, ima metiljati oko nas do sredine petog – i tu mu je kraj! Nema straha, kazaše mi kako reče dr. Ružić - samo se čuvajte kao i svake druge prehlade, jer to svaka korona i jest, drži distancu, peri ruke – i ako to činiš - udri brigu na veselje! Uskoro su se Ružićeve riječi pretvorile u riječi utjehe za svakog onoga tko je bio u strahu, ili od gubitka posla ili od gubitka života – u jeku prebrojavanja zaraženih i mrtvih (priznat ćete sad, i nisu to bile neke ogromne brojke, zar ne?) – prepričavale su se riječi mostarske ljekarske legende - Pričekaj do sredine petog, dr. Ružić je rekao, samo se još malo strpi! Privijale su se riječi starog doktora kao oblog, ubrzavale su se njima preduge karantenske noći, širila se njima ona mala svjetlost na kraju zamišljenog beskrajnog tunela, odbijalo se njima dvaput na dan svaki napad panike i anksioznosti, tjerale crne misli i nudila nada, što je bilo prijeko potrebno u situacijama u kojima su se federalni i kantonalno – županijski stožeri sudarali sami sa sobom, mediji svako malo donosili kontradiktorne informacije, a čak ni najpozvaniji od struke nisu imali muda okarakterizirati koronavirus novog tipa kao samo još jedan virus jače prehlade, koji će, u skladu sa obiteljskom genezom, ojaloviti sa dolaskom dubljeg proljeća. Sve ovo pričam vam iz druge ruke, možda i treće ili pete, kako to u Mostaru već biva, ali moj frend Pika će se zakleti, jer za njega volimo kazati kako ima direktnu telefonsku vezu sa dr. Ružićem, da je taj stari, preiskusni, ali nevjerojatno vitalan doktor, baš to njemu rekao. S obzirom koliko je Pika bio uporan u uvjeravanju svih nas kako je ovo samo preforsiran, prerazvikan i prenategnut slučaj pandemije, moram mu dati za pravo da je zbilja bio na tom „hotlajnu“. Znao sam ga sresti u onim danima dok smo još urijetko hodali, preko ceste bi galamio kako je nevjerojatno da djecu moramo toliko držati po kućama, kako ćemo izluditi, kako će oni kreveti za Covid 19 sutra zapravo biti kreveti psihijatrije... A onda dođeš kući, upališ TV i pogledaš uživo javljanje iz bilo kojeg Stožera, na kojem se svakom rečenicom demantira sve to, a opasnost od Covida 19 iz sata u sat čini sve većom. Ako naši nešto i zaborave, eto ti onoga iz Svjetske zdravstvene organizacije, da nam, k'o Branimir Dopuđa nekoć, poželi laku noć u bilo kojem dijelu stana da jesmo. Ili nekog stručnjaka svjetskog glasa koji bi nas učas zaplašio sa drugim i trećim valom – i mutacijama. I nitko, ama baš nitko, nije znao, ili se nije usudio reći do kada će sve ovo trajati. Nismo imali pojma kada ćemo konačno ugledati okrugli trag na mjestu šatre, što bi rekao Balašević. Imali smo samo tanku nadu da je ipak dr. Ružić rekao to što je rekao. I prepričavali smo to kao priču za laku noć. I dobro jutro.
2.
Dan poslije Sretne nove 2005. probudio sam se u znoju i sa tako jakom boli da sam se presavijao popola. Kao vazda dobar učenik sjetio sam se, stiskajući zube, jedne lekcije iz „Zdravstvenog vaspitanja“, koja je govorila kako je lako prepoznati simptome upale slijepog crijeva i to mi je palo na pamet kad mi je bol iz prečke prešla prvo lijevo dolje, da bi se skrasila dolje desno. Kao legalist, prvo sam otišao na Hitnu, zapravo me odvelo tamo, samo da bih čuo kako je to garant želudac i kako sam vjerojatno prepio ili nešto gadno pojeo u Najluđoj noći. Uzalud moja uvjeravanja kako sam popio dva piva, a treće nisam mogao, te da sam pojeo tek dvije kifle sa sirom, njima sam izgledao kao klasičan slučaj za tabletu protiv boli, puno vode i povraćanje čim mognem. Nakon što sam par sati kasnije došao opet, rekli su mi da je spazam. Treći put, uputili su me da provjerim žuč, no to sam mogao tek sutra, dok povadim sve nalaze. Da skratim, od tog trenutka pepalo me je gdje je stiglo, ovi sa žuči rekoše da odem kod ovoga za želudac, tu mi je jedan vrli doktor rekao kako imam Crohnovu bolest, ali sam potražio drugo mišljenje, pa me opet bacilo na žuč, da bih tu definitivno saznao kako žuč nije sto posto, jer bi drugačije boljelo. Bol u desnom donjem dijelu bila je užasna, a ja sam i dalje bio uvjeren kako je to klasična upala slijepog crijeva, što su ludo visoki eritrociti i pokazivali, ali tko sam ja da o sebi sudim? Uglavnom, opet da skratim, pet dana su me vozali pod visokom temperaturom, od odjela do odjela, čak sam bio i na kirurgiji dvaput – i uredno dobijao mišljenje kako nisam slučaj za njih. Gorio sam pod temperaturom od preko 40 stupnjeva i izgledao kao klasična žrtva bolničkog sustava u kojoj kad dođeš kod jednih, samo čuješ kako se smiju i govore kako oni drugi nemaju pojma. I obratno. I na moju molbu da provjere slijepo crijevo svi bi samo odmahnuli rukom nakon što bi me pipnuli i piutali boli li me tu? Zbilja me nije boljelo tamo gdje je slijepo crijevo. A onda je, na neku čudnu foru, stari načuo kako se dr. Ružić vratio s odmora. Brže, bolje me je, onako izmučenog višednevnom temperaturom, nakon pet dana agonije, odvukao do ordinacije, gdje me je dočekao lik obučen kao, recimo, Boro Pekar. Ili Đuro Mesar. Ali bez tragova krvi, sve čisto i bijelo. Moram priznati da sam ukazanje tog čuvenog doktora zamišljao malo drugačije. No, svejedno, dva pitanja i dva moja odgovora – imao sam dojam da me uopće ne sluša i samo da ga zanima izraz mog lica - i učas sam vidio kako navlači gumenu rukavicu na ruku. - Lezi, sine! Ja legao. - Ne tako, okreni se! Gdje, pobogu da se okrenem? Nisam ni završio rečenicu, a već sam shvatio kako ću prvi put u životu imati (ne)priliku da mi tuđa ruka ulazi tamo gdje je nekima milo. Meni, bome, nije bilo, nimalo. Ali sam kroz užasnu bol i suze u očima saznao da sam bio u pravu. I ja i moje „Zdravstveno vaspitanje“ iz tamo nekog razreda osnovne. Bio je u pravu i dr. Ružić. Upala slijepog crijeva koja je tako dugo trajala da je crijevo pobjeglo sa svog mjesta, prema dolje, ugnojeno i napuhano. To je njemu bio „piz of kejk“, običan dan u uredu, ali meni je, ispostavit će se, taj petak popodne spasio život. Da sam ostao preko vikenda sa visokom temperaturom i upalom „crvuljka“ koji se već napuhao poput mjehura, vjerojatno bih umro ne dočakavši tridesetu. Sepsa, pisalo bi. I bio bih samo još jedan u nizu slučajeva koji su zapeli između dva odjela, koja se međusobno vrijeđaju kako pojma nemaju. I koja vrijeđaju Ružića da veze nema. Da je šarlatan, k'o Dylan Dog.
3.
Malo u šali, malo u zbilji, napisao sam početkom pandemije status na facebooku – „Što će Mostarci ako im koronavirus uzme dr. Ružića?“. Napisao sam to aludirajući na doktorove pozne godine, koje ga čine kremom rizične skupine, ali i na činjenicu da odvajkada po drugo mišljenje ljudi iz Hercegovine idu k njemu. Dobio sam mnogo reakcija, od kojih je najviše bilo evociranja uspomena na to kako je u nekom trenutku svaki od nas bio kod dr. Ružića. I kako smo još tu, živi i zdravi – i komentiramo. I dr. Marko Ružić je još uvijek tu. Znao je otpočetka da je koronavirus taj koji jest. I živi je primjer vlastitog uvjerenja. Jednom sam ga upitao, a znamo svi kako razgovor s njim mora biti kratak i jazgrovit, ako te uopće i sluša što govoriš...Kako uspijeva? Kako zna? I otkud volja? Zapravo, htio sam pitati stotinu pitanja odjednom...a on samo mignu i okrenu glavu prema neke tri knjige na stolu. „Čovjek se uči dok je živ“, zaključio sam na osnovu tog miga. „Pratim, učim, zapažam, još uvijek“, samo mi se rojilo glavom. Jer doktor nije ništa rekao. Njegovo je bilo samo da mi na djelu pokaže.
Pise: Boris Čerkuč
Bljesak.info
- Krokodil Behko
- Globalni moderator
- Posts: 120132
- Joined: 21 Apr 2010, 22:40
- Location: nesto u čevljanovićima
- Has thanked: 6876 times
- Been thanked: 7757 times
- Status: Offline
Mostar više nije grad slučaj: Čović i Izetbegović potpisali sporazum o održavanju izbora
Dogovor koji su Mostarci čekali deset godina postignut je. Nakon više sastanaka i približavanja udaljenih pozicija lideri HDZ-a i SDA, Dragan Čović i Bakir Izetbegović, stavili su potpis na politički sporazum o održavanju izbora u najvećem hercegovačkom gradu.
Izetbegović i Čović dogovorili su implementaciju presude Ustavnog suda, zbog kojeg se lokalni izbori u Mostaru nisu održali od 2008. godine, kao i izmjene statuta Grada Mostara, koje bi se trebale usvojiti na prvoj konstituirajućoj sjednici nakon izbora novog Gradskog vijeća.
Također, Čović i Izetbegović potpisom dokumenta obavezali su se da će sporne stvari iz Izbornog zakona dogovoriti do kraja 2021. godine, kako bi spremni ušli u izbornu 2022. godinu.
Potpisivanju sporazuma prisustvovali su visoki predstavnik u BiH Valentin Inzko, američki ambasador Eric Nelson, britanski ambasador u BiH Matthew Field i prvi čovjek Delegacije EU u BiH Johann Sattler.
Sporazum su potpisali i Slaven Zeljko i Salem Marić, predsjednici gradskih organizacija HDZ-a i SDA u Msotaru.
Ustavni sud Bosne i Hercegovine je odlukom broj 9/09 od 26. novembra 2010. godine djelomično usvojio zahtjev Kluba poslanika hrvatskog naroda u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH za ocjenu ustavnosti odredba član 19.4. Izbornog zakona i člana 17. Statuta Grada Mostara koje tretiraju način izbora Graskog vijeća.
Rok za izvršenje odluke, odnosno promjene spornih članova, istekao je 26. decembra 2011. godine.
(klix)
online
Who is online
Users browsing this forum: No registered users and 19 guests