Poznati Bosanci i Hercegovci

[Čarobni]

Što je princeza namazana.

[SPINERKA]

to stoji sto kazes-treba biti i mangup...prilicno dobro izgleda mada ima mnogo ljepsih osoba u obicnom zivotu itd.....ali ne mogu svi biti ovo ono da ne nabrajam...


ako neko radi ovaj posao koji on radi...?!,znaci model,reklame itd. a to slijedom automatizma znaci da se kreces,zivis i radis u krugu viseg drustva,u drustvu gdje svi imaju i gdje se svi koji imaju poznaju izmedju sebe iz svih mogucih visokih pozicija-pa i milijardera,predsjednika ili kraljeva i njihovih pripadnika e onda je to naravno olaksavajuca situacija..

Istina je to.....rijetko osobe iz tog "miljea" zagrebu među nas smrtnike....ali nije to sreća neka....
meni je frend ( jako poznat rukometaš) pričao....frajer je imao trebi, da ti pamet stane....ali nikako da se skrasi, mada je sanjao o tome....dosadi i te sponzoruše naganjati kako godine prolaze....ali on je pričao da nikad nije znao, jesu li s njim zbog imena, love ili njega samoga
Sad ima dijete, skrasio se sa najobičnijom curom i odlični su....
point: ona nema blage veze u sportu.....sreli se, hodali više od mjesec dana....dok ga nije dovela doma i brat joj zine ....znaš li ti tko je to

ali bilo je već kasno znala je ona prije te informacije tko je on

... slazem se sa tvojim misljenjem----

..skepticna sam za duzinu braka--pogotovo sto je bosanac --zabrljat ce negdje.

[storm]

Koji sad?

Ovaj moj je slovenac....on neće....a Adnan.....ako je zbog love i statusa.....garant će mahnuti, makar neku pomoćnicu u rezidenciji

[SPINERKA]

Koji sad?

Ovaj moj je slovenac....on neće....a Adnan.....ako je zbog love i statusa.....garant će mahnuti, makar neku pomoćnicu u rezidenciji

..... nece ---ostaviti ce sve i vratiti se u bosnu---

[rethna]

Ko Figo na trecoj slici
Pa bio je faca u mladjim danima

[Hannibal]

Joj jes dobar, i ja bi mu dao

[STrendzer]

ma nek je bosanac-pa nek se i kurva,,,nea veze ..mozda dobije i dijete s princezom

[greeneyes]

Muška sponza.

[Zagorka]

Ali kako je ocito.
Bankrotirao, dosao u Zg u kucu prijatelja, posudio pare, vratio se u Pariz da pokusa ponovo i ozenio bogatasicu.

Jeste nekakve. Sve kvarite. Sto se ne mogu voljeti?

(btw on isto da je iZšetao sa korice ljubavnog vikend romana)

[greeneyes]

Ne mogu se voljeti "siromašHni" i bogati, jok to. Samo bogati s bogatim i siromašHni sa siromašHnim.

[Zagorka]

mogu li se bar seksati?

[greeneyes]

Mor'o bih o tome porazgovarati s kadijom.

[Mala_Mu]

Glumac JASMIN GELJO, član nekad iznimno popularne Audicije, koji od 1992. živi u Kanadi, prvu ulogu u Americi, u filmu "Čuvari mira", dobio je – slučajno.

Ko se još sjeća Audicije? Ili, možda bi bilo bolje pitanje: Ako se ne sjeća? Pita li se iko gdje je završila ekipa sjajnih, tada mladih glumaca Akademije scenskih umjetnosti. U dalekoj Kanadi našli smo jednog od njih. Jasmina Gelju, u čuvenoj Audiciji poznatog kao Mima Šiš.

Iz Sarajeva je otišao 4. aprila 1992. godine, dva dana prije rata, s bivšom suprugom. Otišao je u Crnu Goru i Beograd misleći, kao i mnogi drugi, da će se vratiti za četiri-pet dana, kad se situacija sredi.

"Psa sam ostavio kod sestre da ga pazi dok se ne vratim. I tako, dan za danom, a u Sarajevu situacija sve gora. Kad smo konačno shvatili da više niko ne može zaustaviti užas, iskoristili smo ranije poznanstvo s kanadskim konzulom u Beogradu koji nam je ubrzao proces odlaska s godinu dana na šest mjeseci. Već 23. novembra bili smo na aerodromu u Torontu."

U međuvremenu je iz Sarajeva izašla njegova sestra, ali i njegov pas, pa se na minus beskonačno u Kanadi našla cijela porodica.

Prve muke počele su već na aerodromu. Pas nije mogao u izbjeglički centar. Padali su razni prijedlozi kanadskih vlasti od kojih je jedan bio da psa mogu besplatno uspavati.

"U prevodu, ubiti ga. Rekao sam ženi da idemo nazad. Ipak, rješenje je pronađeno. Psu je omogućeno da bude mjesec dana u prihvatilištu za pse dok se mi ne snađemo. Ali, bili smo obavezni donositi mu hranu. Sljedeći dan sam shvatio da je prihvatilište od izbjegličkog centra udaljeno kao Konjic od Sarajeva, a ja ne znam nikog u ogromnom petomilionskom gradu", priča Geljo.



Dakle, prva zgrada koju je porodica Geljo na svojim izbjegličkim putešestvijima upoznala u Kanadi, nakon aerodroma, bilo je prihvatilište za pse.

“Izbjeglički centar je priča za sebe. Bio je to šok. Nema rase koje nema i jezika koji se ne priča. Sve ovosvjetske izbjeglice izbezumljenih pogleda, bez znanja jezika, na jednom mjestu. Geto. Zajedno na ručak, kupanje, ponekad u zajedničkom kupatilu za oko četrdesetak porodica. Sobe puna raznih malih gmižućih stvorenja u kojima prednjače žohari, a osoblje doma naoružano osmijehom.

Tada mi još nije bio jasan taj blazirani osmijeh. Ljudi su mi izgledali nevjerovatno srdačni i ljubazni na svakom koraku. Da čovjek ne povjeruje. Tek nakon nekoliko godina sam shvatio: Smiju se jer moraju. Ako ih šef vidi namrgođene - ode posao. Valjda je i to jedan od razloga zašto svaki četvrti Kanađanin ima mentalni problem. Smiju se i rade neke stvari, ne zato što vole, nego moraju, a život skup - strahota.

Bilo mi je veoma drago kad sam otišao prvi put u SAD i shvatio da su tamo 12 puta luđi. Žao mi je što to nisam u mladosti skontao. A tek njihovo obrazovanje ... Na nivou, najgore propalice iz naših škola. Naravno, shvatio sam zašto je sve tako. Njima ne trebaju obrazovani, već polupismeni ljudi, da ih mogu lakše kontrolisati. Trebaju jeftinu radnu snagu koja radi, šuti i zadovoljna je mrvicama. Uspijeva im to u većini slučajeva. Ovo je jedan savršeno postavljen eksperiment."

Istina, kaže Geljo, ovakav recept malo teže prolazi kada su Balkanci u pitanju. Vjeruje da je razlog tome silna izmiješanost gena.



"Mi kada se volimo, volimo se do ludila. I obratno, naravno. To ljudima ovdje nije jasno. Ali nisu oni krivi. Stvarno su ograničeni k’o balkoni. Nije ni čudo što su naša djeca, mahom, najbolji učenici u ovdašnjim školama. Čak su bolji i u engleskom jeziku. Ali ljudi rade, ne zabušavaju jer ne smiju. Izgubiš li posao, možeš brzo izgubiti sve što si, eventualno, stekao. Ipak, u SAD je mnogo, mnogo gore. Ipak, da ne griješim dušu, hvala ovoj zemlji u moje i ime drugih naših poštenih izbjeglica, što su nas prihvatili i dali nam sigurnost."

Nakon godinu dana života u Kanadi, Jasmin se razvodi od supruge i počinje raditi.

Poslove nije birao. Radio je kao zidar, čistač, prodavač, a od svih najviše pamti čišćenje dimnjaka iznutra. Zgrada od 70 spratova, dimnjak prečnika osam metara, a on kao Spiderman visi na sajli i gleda u dubinu dimnjaka kako kroz nekakve male rupe ulazi svjetlost, pa izgleda kao laser.

"Totalno nestvarno. A onda se ja odgurnem o zid dimnjaka i vrtim se. A pri tome sam, recimo, na 69. spratu. Ludnica... Taj 69. sprat mi je posebno drag. Ne znam zbog čega", smije se.

Pamti i posao na farmi nojeva. Kad bi mu bilo baš dosadno, a gazde ne bi bilo u blizini, sakrivao bi se iza štala i čekao da noj naiđe. Onda bi iskočio ispred njega i vrisnuo, a on bi bukvalno pao u nesvijest.

"Mora sebi čovjek naći neku razonodu!"

Nakon nebrojeno mnogo egzotičnih poslova, pružila mu se prilika i za onaj koji najviše voli - glumu. Prvu ulogu dobio je nakon četiri godine boravka u Kanadi, kada je radio kao dostavljač hrane.

"Kucam na vrata iza kojih se čuje zvuk gitare. Ljubazan i simpatičan tip mi otvori vrata, a meni se učini poznatim. Upitah ga: A vi ste muzičar, na šta mi on odgovori da je glumac, a ja njemu da sam i ja. Upita me u detalje gdje, šta, kako ... Pita me još i mogu li mu donijeti neki moj rezime, video kasete, nešto isječaka iz novina, poneki film ...

Donesem mu to sljedeći dan. Prođe mjesec, pa i dva. Tip se ne javlja, a ja sebi svaki dan govorim kako sam glup što sam nasjeo. Kad jednog dana, zove on iz Los Angelesa i reče da već sutra imam audiciju. Ja k’o lud ... U auto, tad sam ga već imao, dobar, od četvero vrata samo su se jedna mogla otvoriti. Grijanje mu nije bilo baš najbolje tako da sam često imao razne upale, prehlade ... Napomene radi, vrijedi reći da glavno godišnje doba u Kanadi nije zima, već zzziiiiimmmaaaa.

Elem, jedva se dokotrljam gdje sam trebao i dobijem ulogu u filmu "Čuvari mira". Do danas ih se nakupilo 23. Glumio sam uz velika holivudska imena, Kiefera Sutherlanda, Angelinu Jolie, Kim Basinger, Michaela Douglasa, Catherine Zetu Jones, Denisa Hoopera ..."



Posljednji film koji je završio djelo je reditelja Dina Bajramovića, dečka čiji su roditelji Sarajlije koje već 30-ak godina žive u Kanadi. Željko Kecojević i on igraju Bosance mafijaše u New Yorku. Film je mix Kill Bill i Pulp Fiction. Riječ je o krimi komediji s puno zezancije.

U Bosnu Jasmin Geljo dolazi, relativno, često - za 13 godina, 12 puta. Ima i kafić u Sarajevu, Kućicu. Tu se skupljaju prijatelji - Fazla, Bade, Jasko, Pusa, te neke filmadžije, a i ambasadori, konzuli. Kažu dobro im je, mjesto ima dušu.

Rat u bivšoj Jugoslaviji neizbježna je tema, ako ni zbog čega drugog, onda zbog činjenice da je zbog njega postao Kanađanin.

"Žao mi je poštenog svijeta, zavedenog, izginulog, izranjavanog, raseljenog. Žao mi je što se ne mogu probuditi i reći sebi da je sve to bio san i onda otići na jutarnji esspreso s rajom. Žao mi je što moram pokazivati pasoš kad idem na more. Žao mi je što u svom kanadskom glumačkom rezimeu imam napisano da govorim bosanski, hrvatski, crnogorski, srpski, s poznavanjem i mogućnošću govorenja makedonskog, slovenačkog. A moj sin će pričati sve ove navedene, plus filipinski, mati mu je Filipinka, ganajski, polusestra iz Gane, engleski i francuski su oficijelni, tako da će imati dosta jezika u svojoj glavi. I sve će mu biti jasno", kaže naš sagovornik, Kanađanin i Bosanac Jasmin Geljo.

Audicija je bila lijek protiv raka.

Što se tiče odnosa između bivših članova Audicije, bilo je svega. Nije bilo velikih svađa, osim s nekim bivšim kolegama koji su uvijek bili takvi, valjda im je to u krvi ili je dio kućnog odgoja. Ma, da ne pričamo o ružnim stvarima ...

Audicija je bila ludilo i moji najdraži trenuci su vezani upravo za nju. Volio bih da je opet odigramo. Mislim da bismo ponovo doživjeli veliki uspjeh. Nas su gledali ljudi od sedam do 77 godina. Kako i ne bi kada smo im darovali smijeh, glavni lijek protiv raka. Još da je ljubav vratiti u njene stare okvire..."

[ytube][/ytube]

(NN/novi.ba)

[Rum]

Ja sam ga prepoznao u Kocki (dobar film) i bas sam se cudio otkud on vidi reko Mime

[ytube][/ytube]

[Lavlje_srce]

Dobar intervju, vrijedan citanja. Eto ni njemu se ne svidja Amerika, bice da je vehabija ili nesto u tom fazonu.

[Zagorka]

Ne svidja se njemu ni Kanada,i nju je popljuvo. Ni Bosna,i iz nje pobjego. Ni Crna Gora,ocito,a bogme ni Beograd,i od tamo je zbriso prvom prilikom.
No nisu mu po volji ni oni koji su ga prihvatili u izbjeglicki centar. Nece da prime psa,zamisli cak. Kakva drskost Sta veli,mislio se vratiti.

Pa sto nisi jarane,ljepsa su ova prihvatilista kod nas bila,gdje ste svi fino zicom povezani bili,obavljali nuzdu tu gdje jeste,jesti i piti apsolutno nista,a okolo cetnici hodaju i odvode jednog po jednog pa se pitas jesi li slijedeci i sta ce ti raditi. Trebo si doci tu,da vidis sta je rahatluk,yebo kanadu.

Ni zena mu se nije svidjala rodjena,pa se i od nje rastao. Ni bivsa ekipa s kojom je radio,kaze da im je slab kucni odgoj i da su se svadjali sa njim.

Jedino mu se svidjalo boravit u dimnjacima,bice da se nadihao čađi dosta u zivotu pa otud sva s*anja u vugla.

Ali nek je on istako koliko ce jezika sin govoriti,ko ono,usput da kazem,a nisam uopste to,htio sam nesto drugo reci

[greeneyes]

Da ne vidjeh ovaj članak ne bih ni znao kako zapravo Mima Šiš izgleda.

[Krokodil Behko]

Švedska ministrica za srednjoškolsko i obrazovanje odraslih Aida Hadžialić početkom marta boravit će u zvaničnoj posjeti BiH, potvrdio je portparol tog švedskog ministarstva Gosta Brunander.

Brunander je istakao da je riječ o prvoj posjeti Aide Hadžialić regionu od kada je imenovana na funkciju ministra u septembru 2014. godine.

"Njena zvanična posjeta regionu započet će 7. marta. Osim BiH, predviđeno je da posjeti i Hrvatsku 9. marta", dodao je Brunander.

Ministrica za srednjoškolsko i obrazovanje odraslih Aida Hadžialić najmlađi je ministar u historiji Švedske. Rođena je u BiH 1987. godine, a od 1992. godine je u Švedskoj.

Aida je imala samo pet godina kada je njena porodica izbjegla iz ratom zahvaćene BiH, tačnije iz Foče.

"Preko noći smo morali ostaviti sve iza sebe - kuću, članove rodbine i prijatelje. Nekako smo jedva prikupili novčana sredstva potrebna za putovanje u Švedsku", napisala je Hadžialić na svom blogu.

Članovi njene porodice nedugo nakon dolaska u Švedsku dobili su smještaj i posao, a Aida je krenula u školu.

U politiku se uključila sa 16 godina, nakon ubistva švedske političarke Anne Lindh. Pridružila se Švedskoj socijaldemokratskoj uniji (SSU).

Diplomirala je pravo 2010. godine, nakon čega je postala gradonačelnica Halmstada.

(klix)

[Melek]

Ma jadna je i ta gospodjica ministarka

Samo obara rejting socijaldemokrata ovdje

[Konsultant]

Mene samo jedno intersuje, kakve ima savjetnice oko sebe