Sarajevo

[Hannibal]

pa taj film svake godine prikazuju aaa

[storm]

ja i ne znam da postoji neki slovenački film
ako ne računam Kekeca

Steta...za tebe, mislim

[Nice try]

Jedino se sjećam filma "Kajmak i marmelada", dobar film. Ako zanemarimo Đuru. A, ako ne, onda je odličan.

[Bla]

Pa ne znam, ta mi je kinematografija, ako postoji, totalno nepoznata.
Prebirem po glavi koga se od glumaca mogu sjetiti, i jedino mi naumpadne Radko Polič Više ja to pripisujem svom zaboravu, ali eto, neka me neko ispravi. Ovo Nicetrajicino se ne pika, pošto je to uvozno, od scenarija, preko režije pa do glavnih uloga...

[Bla]

[Nice try]

Pa ne znam, ta mi je kinematografija, ako postoji, totalno nepoznata.
Prebirem po glavi koga se od glumaca mogu sjetiti, i jedino mi naumpadne Radko Polič Više ja to pripisujem svom zaboravu, ali eto, neka me neko ispravi. Ovo Nicetrajicino se ne pika, pošto je to uvozno, od scenarija, preko režije pa do glavnih uloga...

Znam i u pravu si za moj primjer,ali to je jedino što ima veze sa slovenskim filmom,a da sam gledala i da mi je bilo zanimljivo.

[Bla]

i sam sam ti taki

[KOMESAR]

?

[Krokodil Behko]

Giancarlo di Vincenzo je šef kuhinje koji je u Sarajevo došao sa sjevera Sicilije i ovdje otvorio italijanski restoran. U Italiji je živio i gradio svoju karijeru, a glavni grad BiH ga je toliko privukao da je prodao sva tri restorana koja je imao i odlučio život nastaviti upravo ovdje. U razgovoru za Klix.ba pričao je o svom životu, karijeri, ljubavi prema kuhanju i budućim planovima.




Prije nego je odlučio živjeti u Sarajevu, Giancarlo je nekoliko puta bio u ovom gradu dolazeći u posjetu prijatelju koji je također iz Italije, ali već duže vrijeme živi i radi ovdje. Kazao nam je kako mu nije trebalo dugo da shvati da je glavni grad BiH njegov budući dom i mjesto gdje će nastaviti kuharsku karijeru. Ubrzo nakon što se doselio upoznao je Azru koja je sada njegova "desna ruka" i pomaže mu u vođenju restorana.

"Ono što me najviše privuklo da živim u Sarajevu je mentalitet ljudi koji je gotovo isti kao kod ljudi u Italiji. I ovdje su svi druželjubivi, veseli, uživaju u hrani i gostoljubivi su. A mislim da je svima poznato da su Italijani također rođeni hedonisti, pogotovo kada je riječ o hrani i stjecanju prijatelja, pogotovo jug Italije, na sjeveru je to malo manje zastupljeno", rekao nam je Giancarlo.





"Sarajevo je grad koji ima dušu, nakon prve posjete znao sam da ću mu se vratiti"


Za njega je Sarajevo grad koji ima dušu. Ispričao nam je da je nakon prve posjete znao da će se ponovo vratiti, a na kraju je odlučio da ga više i ne napušta jer osjeća da je ovdje njegov dom. Ovdje ga privlače različite tradicije i običaji i to što glavni grad BiH daje poseban osjećaj topline i niko ne može ostati ravnodušan kad ga posjeti.




Rekao nam je da mu nije trebalo mnogo vremena da se navikne na život ovdje te da mu se dopada i hrana i bosanska kafa, međutim, rekao je da postoji ključna razlika u njenom ispijanju u BiH i Italiji.

"Mi Italijani brzo ispijamo kafu, čak i stojeći dok je još vruća i onda idemo dalje za obavezama. A ovdje je drugačije, bosanska kafa spaja ljude, dok je ispijaju druže se i njeguju taj ćeif. Moram priznati i ja se na njega navikavam i sve više mi godi", ispričao je Giancarlo.




Ovdje mu se dopada i hrana, probao je, kako nam je rekao, prepoznatljive ćevape i burek, kao i druga tradicionalna jela. Istakao je kako se ne može reći da su ona zdrava, ali su zato veoma ukusna.

"Ovdje je hrana mnogo kalorična i jaka, ali i u Italiji ima mnogo takvih jela, pogotovo ako pričamo o onim tradicionalnim. Vjerujem da je taj običaj spremanja hrane karakterističan za ona davna vremena kada su domaćice pripremale zasitnu hranu muževima koji su radili teše fizičke poslove i da se to zadržalo sve do danas i u Italiji i BiH", pojasnio nam je sagovornik.





Naveo nam je mediteransku dijetu, karakterističnu za Italiju, koja podrazumijeva konzumiranje velikih količina povrća i voća, međutim, naglasio je kako i to nije u potpunosti dobro za organizam, jer je za njegovu funkciju najbitnije da hrana bude raznovrsna.

"Danas se svijest o hrani mnogo promijenila. Prije su ljudi razmišljali samo o tome da budu siti, jeli su i voće, povrće, meso, zapravo, sve ono što su pripremali i nisu pazili na kalorije, kao ni na to da li je hrana zdrava ili štetna. Također, primijetio sam da ljudi u BiH konzumiraju mnogo mesa", istakao je Giancarlo.

Osvrnuo se i na prepoznatljiva jela s kojim većina ljudi povezuje Italiju, a to su različite vrste tjestenina i pizza, međutim, naveo je da postoji mnogo jela koja nisu toliko poznata, a čak su i ukusnija.

"I ljudi u BiH jedu tjesteninu, naravno ne na italijanski način, ali imaju svoj na koji je pripremaju. Ne jedu je stalno, kao ni mi Italijani, jer pizzu i pastu pripremimo možda jednom mjesečno, a u međuvremenu konzumiramo druga jela", naveo je Giancarlo.

U razgovoru je napomenuo kako njegov restoran nije prvi italijanski koji je otvoren u Sarajevu, ali je dodao da je razlika u tome što je on pravi italijanski šef koji je odlučio da na ponudi ima prije svega mediteransku hranu, nekoliko vrsta tjestenine za koju je tijesto uvijek svježe napravljeno, njoke, zatim tradicionalna jela sa Sicilije i recepte koje sam kreira.

"Kada se govori o sicilijanskoj kuhinji, za nju je karakterističan veliki broj recepata s ribom, međutim, ona se ne bazira samo na tome, jer su pojedini dijelovi Sicilije karakteristični po jelima za koja se upotrebljavaju različite vrste mesa kao što su janjetina, teletina i piletina. Smatram da su i mnogi začini slični kao i ovdje tako da nema velike razlike između bosanske i italijanske kuhinje", pojasnio je šef kuhinje restorana Da Vincenzo.

U razgovoru je šef Giancarlo također izdvojio nekoliko začina koji su baš specifični za Italiju, a koje je teško pronaći u BiH.

"To su prije svega ljuti začini koji nisu toliko specifični za ovo područje, zatim origano, ekstra djevičansko maslinovo ulje, kapari, masline... Za sada ih imam u zalihama, ali kada mi ih ponestane nabavljat ću ih iz Italije kako bi hrana koju ovdje pripremam imala pravi 'italijanski' okus", rekao nam je Giancarlo.


Giancarlo je radio kao profesor matematike, ali je taj posao napustio zbog ljubavi prema kuhanju


Restoran Da Vincenzo otvoren je u oktobru prošle godine na Skenderiji. Površinom nije veliki, ali kada uđete u njegov plavo-bijeli prostor s motivima mora, steknete utisak da se nalazite u restoranu koji je smješten u Italiji.

"Ono što je specifično za ponudu ovog restorana jeste to što na meniju uopće nemamo pizzu iako se to možda od mene kao Italijana očekivalo. Smatram da je za dobru pizzu potrebna posebna peć i još jedan šef uz mene koji će samo nju pripremati da bi ona zaista bila ukusna i napravljena po pravoj italijanskoj recepturi. Trenutno u ovom restoranu uz mene radi još pet uposlenika", istakao je naš sagovornik.




Giancarlo je oduvijek volio kuhati te se tako prisjetio da je kao dječak stajao na stolici uz kuhinju i promatrao mamu i baku kako kuhaju i od njih "upijao" recepte. Kada je odrastao upisao je Fakultet za informatičke i matematičke nauke te je dugo radio i kao profesor. Međutim, ljubav prema kuhanju je bila jača te je odlučio sve to napustiti i posvetiti se samo toj strasti.

"Ipak sam vremenom shvatio da nisam uzalud studirao matematiku jer ona je veoma važna u kuhanju. Kada spremate neko jelo 50 posto su talent i trud, a ostatak je matematika, odnosno, racionalnost u upotrebi namirnica kako bi na kraju sve ispalo kako treba. Osim toga matematika mi pomaže i u vođenju restorana", rekao je Giancarlo.

Nismo mogli, a da ne upitamo Giancarla ko su bolji kuhari, muškarci ili žene, na šta je on odgovorio da su to ipak muškarci iako se kuhinja oduvijek povezivala s domaćicama.

"Mnogi uspješni svjetski kuhari su muškarci, ali ne zato što su oni sposobniji, već zbog toga što mogu odvojiti emocije od posla i uvijek biti skoncentrisani. Nema sumnje da su i žene dobri menadžeri, međutim, one su mnogo osjećajnije, a to nijedan posao ne trpi", naglasio je.

Giancarlo je u Sarajevo došao bez porodice koja je, kako je naveo, mnogobrojna. U Italiji mu je ostalo i dvoje djece tinejdžera koji često dolaze u posjetu.

"I oni su oduševljeni Sarajevom, ali i ja njih često posjetim u Italiji. Zaista mi mnogo nedostaju, ali u stalnom smo kontaktu i ko zna, možda se i oni nekada, baš kao i ja, odluče doseliti ovdje", naveo je Giancarlo.

U restoran Da Vincenzo dolaze razni gosti, među kojima su i stranci i domaće stanovništvo. Ono što ga posebno raduje jeste to što su zadovoljni uslugom, a dokaz tome je to što se ponovo vraćaju dovodeći i svoje prijatelje.

"Sjećam se da je jedan par dva dana prije otvaranja restorana, prolazeći pored objekta, zastao i upitao da proba hranu koju smo pripremali pred otvaranje kako bismo sva jela isprobali i provjerili da li je sve uredu. Iako smo im objašnjavali da restoran još nije otvoren, oni su insistirali. Mi smo ih uslužili i od tada su oni naši stalni gosti", ispričao je zadovoljno šef.

Za kraj razgovora Giancarlo je rekao kako je zadovoljan dosadašnjim radom restorana te da u budućnosti planira otvoriti objekt u kojem će praviti "street food" koja je također popularna u Italiji ili možda čak novac uloži i u otvaranje pizzerije.


(klix)

[storm]

Napio se vode kod dzamije...upoznao Azru...to je to, kakva kuhinja i bakraci

Ako je dobar, razvaliti ce...meni naj kuhinja

[Hannibal]

dje je ovo

[damir5]

mora biti dobar, vidiš kako biberi

[Krokodil Behko]

dje je ovo

Na Škenderiji.
A što pitaš?
Da ga zaobiđete kad krenete po reket, jerbo sicilijanci ne znaju naš jezik?

[Krokodil Behko]

mora biti dobar, vidiš kako biberi

Puno ribe, za zaobići je ako govorimo o ručku
Potom, poslati sve ove dalmatinske nadri poznavaoce pripremanja ribe, malo na obuku, kod ovog Cosa Nostra maestra.

Zapravo, kažu da je Sardinijska kuhinja i gora

Sicilijanci moraju voliti oštro začinjeno, iz historijskih razloga, jer su im kojekakvi Tunižani i Marokanci prvi susjedi.

Od svih mediteranlija, meni su Grci najgori kuhari.

[Mutevelija]

Budala

[storm]

dje je ovo

Na Škenderiji.
A što pitaš?
Da ga zaobiđete kad krenete po reket, jerbo sicilijanci ne znaju naš jezik?

Vidi, kako odmah trazi posla

[Julia-Klara]

Neka, treba i ovoga, dosta je pizzerija.
Dobrodosao ciko, nadam se da ces uspjeti

[Mutevelija]

Nama je profesor znao govoriti kad vidiš čovjeka da se utapa a znaš da ga ne možeš spasiti, pa nagazi mu glavu nogom on će se svakako ugusiti, samo ako se sam bude gušio uzet će zraka i mučiti će se pomozi mu skrati mu muke, e taj meni utopljenik je Bosna i Hercegovina koja se koprca.

[Julia-Klara]

Pa i ti umires svaki dan, sto se ne utopis?

[Mutevelija]

Nije mi još niko pomogao map ne reko neću dalje