Na bosanski forum svi unose radost. Neko svojim dolaskom, a neko odlaskom. Vraćamo kredite, priređujemo šokiranja i ibrete. Sve znamo, sve umijemo, pomoći hocemo, a možda i nećemo. Spoznajte istinsku draž opcije "quote".
Eto je, vratila se, meni budi sjećanja na djetinjstvo, nekome će tek da stvara nova
Ja sam se jednom kao klinac imao para samo za kartu u jednom pravcu, i haj' reko' sići ću pješke. Ali nisam znao put za nazad.
I kojim god "logičnim" putem krenem, uvijek se vratim na donju kapiju bob staze.
I tako nekoliko krugova dok nisam odustao. Al' se nikako ne sjećam da li sam se na kraju nekako prošvercovao ili ižicao za kartu.
I ja sam se samo jednom, kao dijete, provozao po toj žičari, ali se slabo čega sjećam.
Čini mi se neke skromnije drvene klupice, a nije bilo preporučljivo ustajati i štajanznam, zbog ljuljanja.
Kad bi se pojavio vjeter zicara bi stala.Bilo je upustvo rukovaocima zicare da ocitaju brzinu vjetra i da zaustave ako bi premasio zadate vrijednosti.Kabine su bile ,cini mi se zelenkaste boje,zaobljene i imale su kapacitet za cetiri osobe.Imale su poklopac na podu u slucaju nuzde i konopac sa upustvom.
ja se ne sjećam nikakvog poklopca, a kamoli konopca
a stajanja se itekako sjećam, jer ne pamtim da sam se i jednom vozio a da nije stala makar nekoliko minuta i to nekako uvijek gdje je najviše
pa onda moraš ubijati vrijeme ljuljajući kabinu, na zadovoljstvo prisutnih
Bla wrote: ↑06 Apr 2018, 20:23
ja se ne sjećam nikakvog poklopca, a kamoli konopca
a stajanja se itekako sjećam, jer ne pamtim da sam se i jednom vozio a da nije stala makar nekoliko minuta i to nekako uvijek gdje je najviše
pa onda moraš ubijati vrijeme ljuljajući kabinu, na zadovoljstvo prisutnih
Bio je otvor na podu,sa specijalnim kljucem koji je bio u pretincu sa uzetom na plafonu kabine.Kako bi inace mogli ljudi izaci u slucaju nuzde....