BiH u očima drugih

[STrendzer]

moglo bi i da stima,kod nas je obicaj,bar prije je tako bilo,da se ruke obavezno peru prije i poslije jela...ma nema nas nigdje vakih

Da, samo sada malo odumire taj obicaj pranja ruku prije jela. Nekad se, dok nisu cesme bile u kucama, donosio lavor i ibrik s vodom, i domacin il neko ko pomaze poljevao je gostima na ruke, tako da bi svi, bez izuzetka oprali ruke prije jela. Ma nisam ja iz tog vakta, vec dedo rahmetli je to prakticiro cak i cesme kad su stigle:)
No danas ako se nekoristi parfemi i dezodoransi cut ces - vidi onog peksina. A nema veze sto ti za sofru sjeda neko ko je mozda prije no sto ti je dosao, bio u prodavnici, pipnio 300 stvari, kojih je prije njega pipnilo 300 ljudi, a bar pola od njih se prije toga pocesalo, nakasljalo, i ko zna gdje je sve zavlacilo ruke...

da nekad je to tako bilo,prije i poslije jela prale su se ruke sa ibrikom i lavorom jer ako je neko i imao cesmu nije bilo bas zgodno dizati vazne goste i tjerati ih da idu u kupatilo ili na cesmu ispred kuce,zato je ibrik i lavor bio zakon a nakon pranja bi ljudi dobili peskir/rucnik da obrisu oprane ruke...ma ja sam taj vakat zapamtio ali ima toga i sad ponegdje ali rjedje.

[SPINERKA]

.a ko pere guzu..znam šiptari...imali to veze s virom..ne provociram samo me zanima

nego sta -nego provociras

zar tvoj wc nije ovakav

[navika]

A vijest je izmisljena kao i vecina ovih "istrazivanja" i "statistika".

Mozda jest, a mozda i nije. Kad si vani negdje tek si tada u stanju uporedit nasu higijenu s higijenom drugih ljudi. Razlikuju se ko nebo i zemlja.
Sta sam sve vidjala kod stranaca, da vam ispricam ne bi ni vjerovali. Uglavnom vani izlaze napucani, dotjerani, auta nova, a kucom da im prodjes treba ti sto puta euzubillah prouciti.

Kuce Bosanaca skoro pa sve, besprijekorno su uredne i ciste.

[laganini]

.a ko pere guzu..znam šiptari...imali to veze s virom..ne provociram samo me zanima

nego sta -nego provociras

zar tvoj wc nije ovakav

..renovira sam wc-kupatilo u proslm sazivu je bi bude sad ne...priznajem da sam pra guzicu jet sam ima probkeme s hemoridima..sad je tus jabina pa mi teze da je hada lakse s naguzit

[Krokodil Behko]

Ron Holsi, Amerikanac iz Los Anđelesa, proslavio se na Balkanu kada je počeo snimati obrade naših poznatih starih hitova.

Nakon niza uspješnih izvedbi, koje su oduševile brojne gledatelje na popularnom kanalu Youtube, Holsi nas je sada počastio i izvedbom poznate sevdalinke "Žute dunje".

Inače, Holsi je već nekoliko puta posjećivao zemlje Balkana i često putem društvenih mreža izjavljuje veliku ljubav prema našoj kulturi i tradiciji.

Kako je Holsi na jedinstven način, uz posebnu emociju, a uz to i odličan izgovor, otpjevao "Žute dunje", pogledajte u priloženom linku.

[ytube][/ytube]

[SPINERKA]

....tako lijepa pjesma --

...emocije---nidje veze

.... ovo samo moze bosanac otpjevati -niko vise.

[greeneyes]

Pa eto, nije da je nešt' griješio, al' fali ovoj pjesmi duša. Ne m're ovo bez duše, a-a.

[Vjetar]

Osim što je Amerikanac koji pjeva naše pjesme, ništa posebno. Očekivao sam da obara s nogu, ali meni je previše mlak i flat.

[Maja]

Odlican je. Njezan glas i jako dobar izgovor.
Vidjela bih nas Balkance na nekom od africkih jezika.

[greeneyes]

Al' volEm vas dvoje vidjeti kad imate suprotna mišljenja.

[SPINERKA]

nije u pitanju njegova mogucnost da otpjeva nesto na ''stranom jeziku''-- ali svakom svoje --ta pjesma bez emocija je -- kako rece -oblak--flat.

[Maja]

Eh, stotine je clipova na kojima stranci pjevaju nase pjesme ali na nacin da ti trebaju titlovi pa opet nasi komentarisu
tooo kralju, najjaci si, legendo itd.
Ovaj barem zna pjevati a nas jezik nije maciji kasalj. Lako je nama pjevati na engleskom.

[Vjetar]

Treba poslušati pjesmu bez gledanja klipa. Kada se zaboravi da je pjeva neki Amerikanac koji je dobro savladao naš jezik, ova pjesma je prosječno otpjevana. Dodao bih da je njegov izgovor daleko od savršenog i da to čini nek dijelove grubim.

[Maja]

Osim slova L ne vidim neke aman greske.
A bas sam je poslusala s mobitelom na uhu jer je komsija tu pa smanjila ton.
Meni je dobro.

[Konsultant]

Indexi, 10 praznih mjesta, ostali.

[Mutevelija]

Eh, stotine je clipova na kojima stranci pjevaju nase pjesme ali na nacin da ti trebaju titlovi pa opet nasi komentarisu
tooo kralju, najjaci si, legendo itd.
Ovaj barem zna pjevati a nas jezik nije maciji kasalj. Lako je nama pjevati na engleskom.

JEsil ti slušala kad Balkanci pričaju engleski jezik, ili kad Dino Merlin pjeva na engleskom.
[ytube][/ytube]
[ytube][/ytube]
Ne mogu ukinuti taj naglasak, slično kad i Arap priča engleski.

[Nole]

....tako lijepa pjesma --

...emocije---nidje veze

.... ovo samo moze bosanac otpjevati -niko vise.

Najlepša pesma..... Obožavam je...u pravu si...u Bosni ne pevaj, u Srbiji ne igraj, u Makedoniji ne sviraj...to mi reče jedan Bosanac davno ....u pravu čovek bio
Žute dunje iz Stambola al ga nema tri godine....

[Nole]

Idem na youbute sad je moram čuti....jbg volim indexe i Davorina

[SPINERKA]

evo kako se pjeva -srcem

[ytube][/ytube]

[storm]

Čekamo satima, a vaši policajci nas vrijeđaju i psuju nam majku bosansku

Prosječan čovjek tijekom svojeg životnog vijeka samo na spavanje potroši 26 godina.


Radeći da bi preživio izgubi 11 godina, a isto toliko presjedi pred televizorom. Da su američki stručnjaci za "gubljenje vremena" svoje ankete provodili u zapadnoj Bosni, onda bi se u ovaj bizarni niz savršeno uklopio još jedan podatak: Bošnjaci na graničnom prijelazu Maljevac u kolonama provedu točno četiri godine svojih života.
Prema nekim procjenama, čak 17.000 ljudi podrijetlom iz Unsko-sanskog kantona susjedne države živi i radi u Sloveniji i Austriji. Većina njih svaki vikend dolazi kući u Bosnu. Iz Slovenije Hrvatsku prijeđu tamo gdje je najtanja, u Karlovačkoj županiji, pa im do granice treba oko dva sata. Da bi je prešli, što obično biva petkom popodne, treba im još barem toliko, a u dane blagdana i dvostruko dulje. U nedjelju popodne ista priča, samo što se u tom slučaju radi o ulazu u Hrvatsku.
Pečat, a imaju dozvolu

Hasim Hasanbašić je musafir (putnik) iz Ljubljane za jedno selo između Velike Kladuše i Bihaća već 35 godina (od toga samo prvih 10 nije bilo granice).

- E, ovo nema nigdje na svijetu i ovo je živa sramota. Po šest sati, jarane, ovdje se vozi u koloni od 500 metara do granice. Jedan auto štambiljaju valjda deset minuta. I ja se svađam, jer dosta mi je više svih tih godina, a oni kažu: Ako ti nije pravo, vrati se natrag - žali nam se ogorčeni Hasim dok njegova kći Anela, čiji bosanski jezik ima slovenski prizvuk, ne može pojmiti zašto se svaki put pečatira putovnica ljudima koji godinama imaju dozvolu za boravak u Sloveniji.

To bi htio znati i Elvis Redžić. On je svoju putovnicu izvadio 6. kolovoza 2014. godine. Iako vrijedi deset godina, morat će je mijenjati već ovaj mjesec jer mu je ostalo mjesta za samo dva pečata. To će ga koštati novih 60 maraka (240 kuna).
Širenje prijelaza

- Onako na prvu rekao bi čovjek da ova Europa nije normalna. Al, slušaj dalje. Imam kuću kod Sudo Luke, to ti je kilometar i pol unazad, a treba mi četiri do pet sati da bih ga prešao - jada se Elvis dok s Razimom Mehmedovićem i Hamdijom Durakovićem, radnicima ljubljanske Čistoće, razgovaramo koliko su oni svojeg slobodnog vremena ostavili u kolonama na Maljevcu, stojeći na mjestu gdje se spajaju dvije kilometarske "zmije": jedna koja se spušta s brda, a druga koja dolazi po novom izlazu iz Velike Kladuše.

Ima stotinu sličnih priča s Maljevca, no jedna se izdvaja: na tom je prijelazu u autu rođena i jedna beba. Vozilo zaglavilo u gužvi, a beba baš odbila čekati pečatiranje putovnice. Da se nešto mora poduzeti slažu se s obje strane granice. Zato su karlovački župan i načelnici hrvatskih općina s jedne te unsko-sanski premijer i njegovi načelnici s druge strane potpisali u Velikoj Kladuši inicijativu za proširenje graničnog prijelaza. Jedan original je otišao za Sarajevo, a drugi za Zagreb. Od toga je prošla godina, a iz glavnih gradova još nije došao nikakav odgovor. Zamjenik načelnika Cetingrada Ferid Krak ima stotinu ideja kako riješiti problem, ali što mu vrijedi kad ne odlučuje on.

Sramotno ponašanje

To je frustrirajuće za sve one kojima je taj granični prijelaz svakodnevica, a među njima je i Admir Muhić, efendija u Cetingradu koji svakodnevno, poput svojih sumještana, kako Bošnjaka tako i Hrvata, odlazi u BiH, a u jednom je trenutku i javno upozorio na problem graničnog prijelaza.

- Nikoga nisam mislio napadati, mi smo stanovnici RH, doprinosimo toj državi i također je smatramo svojom, pa imamo u njoj pravo na slobodu. Jednom prilikom, vraćajući se u Hrvatsku, zaustavili su me hrvatski policajci. Uzeli su mi dokumente i rekli da je pao sistem, iako su tri trake u pravcu BiH normalno radile. Pokvarilo se samo na meni, mojoj supruzi i 3,5-godišnjem djetetu. Nisam dobio nikakvo objašnjenje, samo drski odgovor djelatnice, nakon pola sata čekanja, da se žalim njenom šefu - kaže efendija, smatrajući da mu je to bila kazna jer se pobunio protiv gužvi.

Razočaran je grubošću djelatnice, pa je iznio ružne priče svojih sunarodnjaka o postupanju mladih policajaca s Maljevca, tražeći malo više ljudskosti.
‘Nismo to zaslužili'

- Kada je putnik pokucao na staklo zaspalom policajcu, ovaj se trznuo i probudio, uzeo putovnicu i zagalamio: ‘J...m ti sto bosanskih majki! Gdje ćeš u ovo vrijeme?' Kada netko ima dužu bradu izvade mu sve iz auta pa kažu: ‘Ah, pa ti si austrijski državljanin. Sretno!' Previše je prostačkih dobacivanja: ‘Bosanci preplavili Europu', ‘pun mi vas je k....', ‘šta si blen'o',' kuš tamo, vamo dođi', ‘imaš li barem babin tops za policiju', ‘parkiraj desno da te ja prepipam', ‘jesi turist ili terorist', ‘da nisi iz Maoče', ‘šta ima u Siriji'. Ili, recimo, kada naiđe sama djevojka ili žena u autu, policajci dobacuju ‘što si sama, treba li ti jedan, ali vrijedan', ‘dobra si puška, a ja imam pištolj', ‘bi probala neobrezanog'. Nisu to putnici zaslužili, nikako - ogorčen je efendija Muhić.