Da li je u BiH moguće izgraditi uspješan i sretan život?

[navika]

Donna Ares kaže da je nemoguće. Spakovala se i bježi u dansku.

Veliko razočarenje je doživjela pokušavajući uraditi nešto za Fondaciju koju je osnovala u cilju pomaganja oboljelima od karcinoma.
Donna je borac i vrijednica, pozitivna osoba, puna optimizma, kad ona diže ruke, ondaaa.....

Cekaj samo, pravo razocarenje ce tek da dozivi...

[Chloe]

Ne znam @Navika. Meni je nje žao. Doktori joj nisu davali nikakvu nadu za oporavak,
a njeni zadnji nalazi su fantastični.
Ona je žena puna energije, ali kad ti sebe daješ, a oko sebe imaš muljatore, ljenčuge i lopovluke
ne možeš napraviti ništa.
Imam poprilično informacija oko njene kampanje pletenja za oboljele od karcinoma.

[navika]

..Kako nas narod kaze --covjek---- PUKO.

Procitati svu pricu pa onda vidit ko je u zivotu puko


Upoznajte čovjeka koji se odrekao novca: Bivši menadžer živi sretno bez prihoda – KAKO?

Irac Mark Boyle, fakultetski obrazovana osoba, bivši uspješni menadžer i imućan čovjek, odrekao se novca, živi bez prihoda, bez bankovnog računa i bez potrošnje. Evo kako je to učinio.

“Da mi je netko rekao prije sedam godina, na mojoj posljednjoj godini poslovne ekonomije, da ću znati živjeti bez novca, vjerojatno bih se zagrcnuo s mojim obrokom spremljenim u mikrovalnoj pećnici.

Tada mi je bio plan da nađem ‘dobar’ posao, zaradim što je više moguće novca i kupim stvari koje će ukazati društvu da sam uspješan. Kroz neko vrijeme sam to i činio – imao sam fantastičan posao menadžera u velikoj tvrtki organske hrane i imao sam jahtu u luci.

Da nisam bio u prilici kupiti video pod nazivom “Gandhi”, još bi to radio i danas. Umjesto toga, u posljednjih petnaest mjeseci, nisam potrošio ni primio ni jedan jedini peni. Ništa.

Gandhi i promjena

Do promjene u životnom putu došlo je jedne večeri na jahti dok sam filozofirao s prijateljem uz čašu vina. Iako sam bio pod značajnim utjecajem Gandhijevog citata “budi promjena koju želiš vidjeti u svijetu”, nisam imao pojma što je ta promjena sve do tog trenutka.

Počeli smo razgovarati o svim važnijim pitanjima u svijetu – uništavanje okoliša, o ratovima oko resursa, industrijskim farmama, lošim uvjetima rada – i pitali se kojem od njih bi bilo najbolje posvetiti svoje vrijeme. Nije da smo se osjećali sposobnima napraviti neku razliku, bili smo poput dvije male kapi u vrlo zagađenim oceanu.

Ali te večeri sam shvatio. Ova pitanja nisu bila nepovezana kao što sam ranije mislilo – imali su zajednički uzrok. Vjerujem da je činjenica što više ne vidimo kako izravne posljedice naših kupnji utječu na ljude, na okoliš i životinje – je faktor koji ujedinjuje ove probleme.

Stupanj nesklada između potrošača i konzumirane robe se toliko povećao da smo potpuno nesvjesni razine uništenja i patnje utjelovljene u ‘stvarima’ koje kupujemo.

Vrlo malo ljudi zapravo želi izazvati patnju drugima; većina jednostavno nema pojma da upravo to rade. Alat koji je omogućio ovaj nesklad je novac, pogotovo na globaliziranoj razini.

Uzmite za primjer: ako bi uzgajali vlastitu hranu, ne bismo trećinu nje protraćili kao što to radimo danas. Ako bi napravili vlastite stolove i stolice, ne bi ih odbacili čim promijenimo unutarnji dekor. Ako bi morali sami čistiti vlastitu pitku vodu, vjerojatno ne bi obavljali nuždu u nju.



Biti promjena u svijetu – ali kako?

Dakle, ako sam želio biti promjena koju sam želio vidjeti u svijetu, to je nažalost značilo da ću morati odustati od novca, što sam u početku odlučio napraviti na godinu dana.

Tako sam napravio popis osnovnih stvari potrebnih za preživljavanje. Obožavam hranu, tako da je ona bila na vrhu popisa.

Postoje četiri osnovna izvora besplatne hrane: sakupljati divlje plodove, uzgojiti vlastitu hranu, razmjena hrane i iskoristiti odbačenu hranu, koje je previše.

Prvi dan sam nahranio 150 ljudi obrokom od tri slijeda napravljena od sakupljene i bačene hrane. Većinu godine sam jeo svoje vlastite usjeve, a otpad je činio samo oko pet posto moje prehrane.

Kuham vani – bila kiša ili sunce – na plinskoj peći.

Iduće je bilo sklonište. Nabavio sam si karavan, parkirao ga na organskoj farmi na kojoj sam volontirao i montirao ga izvan električne mreže. Koristio sam drvo koje bih podrezao ili pokupio i palio ga u peći napravljenoj od plinske boce da bih ugrijao svoj skromni dom i imao sam zahodsku školjku pomoću koje sam izmet koristio kao prirodno gnjojivo. Kupao sam se u rijeci, a za pranje zubi koristio sam kost od sipe sa slatkim anisom, neobično za vegana. Za toaletni papir bih koristio novine koje sam dobijao od lokalnih raznosača (jednom sam obrisao stražnjicu s pričom o sebi :-)… nije bio dvoslojni, ali i to je brzo postalo normalno.

Za transport sam koristio bicikl i prikolicu pa se 55 km do grada isplatilo dvostruko od pretplate za teretanu.

Za rasvjetu sam koristio svijeće od pčelinjeg voska.



Najsretnija godina

Mnogi ljudi me etiketiraju kao antikapitalistu. Iako vjerujem da je kapitalizam fundamentalno pogrešan, zahtijeva beskonačan rast na ograničenom planetu, ne protivim se ničemu. Ja sam za prirodu, za zajednicu i za sreću.

I evo što ne shvaćam – ako sav taj konzumerizam i uništavanje okoliša donosi sreću, to bi imalo nekog smisla. No, svi ključni pokazatelji nesreće – depresija, kriminal, duševne bolesti, pretilost, suicid i ostalo su u porastu. Više novca čini se, ne donosi više sreće.

Ironično, ova godina je najsretnija u mom životu. Imam više prijatelja u zajednici nego ikad, nisam bio bolestan otkad sam počeo s ovim i nikad nisam bio u boljoj formi. Shvatio sam da je prijateljstvo, a ne novac, prava sigurnost, da je većina zapadnjačkog siromaštva duhovnog karaktera i da je neovisnost zapravo međuovisnost.

Možemo li svi mi živjeti ovako u budućnosti? Ne.To bi bila katastrofa. Previše smo ovisni o infornatičkoj tehnologiji i jeftinoj energiji i uspjeli smo izgraditi čitavu globalnu infrastrukturu oko oboje unatoč njihovom obilju.

Ali ako delegiramo odlučivanje na razine zajednice ne veće od 150 ljudi, onda zašto ne?

Više od 90 posto našeg vremena na ovom planetu, razdoblje kada smo živjeli puno više ekološki, živjeli smo bez novca. Sada smo jedina vrsta koja ga koristi, vjerojatno zato što smo vrsta koja je najmanje povezana s prirodom.

Ljudi me danas često pitaju što mi nedostaje u odnosu na moj stari svijet bogatstva i poslovanja.

Stres? Prometne gužve? Izvješća iz banke? Računi?

[navika]

I da, ko ne moze pojmit da postoje ljudi koji drugacije od njih gledaju na svijet koji ih okruzuje, taj ima problem - sam sa sobom.

[Krokodil Behko]

Šta baca na tu tanjiraču? Sigurno nije vegetarijanac?
Teško bi bilo odreći se svega, pa čak i ćevapa, cigara itd itsl..

[Chloe]

Puno je slucajeva gdje bogatasi, visokoobrazovane osobe ostave sve i odluce se na zivot sa prirodom. Ta me tema jako zanima. Ima ih koji godinama vec tako zive. Rijesili se stresa i regulisali x zdravstvenih problema. Neki koriste internet ako imaju mogucnost, i kao izvor informacija ali i kontakt sa dragim osobama.
Hajde kad je insan sam pa se odluci na takav korak, ali ako je u braku a partner/ica nema isto misljenje, onda je belaj, jos djeca ....

[Biba]

Skoro me inspirisala jedna zivotna prica : covjek je bio menager, imo skupu kucu, skup automobil, jahtu, vjerovatno i mnogo zena, s obzirom da padaju na to. Dosadila mu je ta trka sa zivotom, stres, obaveza, lazno naklonjeni ljudi, prijatelji koji to nisu. Odlucio je dignut ruke od svega, zivit zivot i ne biti rob stvarima. Otiso je na jednu farmu, tu radi i od tog zivi... naso je neku kamp kucicu, u njoj nociva, prevozno sredstvo mu je bicikl. nocna svjetiljle su mu mjesec kad je vedro, vatra kad je tama, u "kuci" svijece koje sam pravi. Toaletni papir su mu odbacene novine, jednom je kaze briso straznjicu papirom na kojem je bila ispisana prica o njemu. Zivi tako i kaze da vec cijelu godinu jednog dolara nije nigdje potrosio. I sad se tek osjeca rastereceno i sretno.

..Kako nas narod kaze --covjek---- PUKO.


--ZNA LI SE KOME JE DONIRAO SVOJE BOGATSTVO

Zasto je puko...pa ljudi su nekad tako zivjeli..i pjevali..nema vise pjesme..
Vratiomse covjek prirodi...reko jedam poglavica da samo bijeli covjem moze biti tak glupav pa si umisliti da moze unaprijediti zivot Indijanaca.....onda nije bilo tableta i depre i dijabetesa


.. jeste moguce je , ima dosta sretnih i uspjesnih.

[storm]

I da, ko ne moze pojmit da postoje ljudi koji drugacije od njih gledaju na svijet koji ih okruzuje, taj ima problem - sam sa sobom.

Dobra priča....blago onome tko to može

još je teže naći suputnika ako se odlućiš na taj obrat u životu...

i treba puno, puno znanja, da znaš kako to izvesti ....ovaj zna

[Zagorka]

Sve ok ako nekog cini sretnim. Ali s druge strane kad bismo svi zjakali po prirodi ko bi operisao u sali,spasavao iz pozara,popravljao opasne kvarove na banderama,ucio djecu,pravio cipele i sta ja znam sta. Neko mora i ovo (nabrojano).

[navika]

Dobra priča....blago onome tko to može

još je teže naći suputnika ako se odlućiš na taj obrat u životu...

i treba puno, puno znanja, da znaš kako to izvesti ....ovaj zna

Pa treba ponajvise volje, vjere, i ljubavi - za sve zivo oko tebe. Nemoze svako, a i ne treba svako.Uglavnom je lijep primjer, da se pokaze svijetu da se moze biti sretan ziveci potpuno drugaciji zivot od ovog na koji smo mi naucili.

A i da masta moze svasta, i to sa skroz malo para, pogledajmo i ovo. Ovo sam davno htjela da vidis

Ovaj čovjek je počeo od nule: Zbog onoga što je imao samo 6 tjedana kasnije – bili smo baš zavidni!

Kada ljudi zamišljaju svoj dom iz snova, vjerojatno zamišljaju veliku, prostranu kuću za odmor koja košta stotine tisuća eura…
Kad je Steve Areen razmišljao o izgradnji svog doma iz snova, sve što je morao učiniti je pronaći 9,000 dolara i mjesto za izgradnju.

Upravo to je učinio i u nekoliko tjedana, postao je vlasnik kuće za odmor u središtu Tajlanda na kojoj mu svi mogu zavidjeti.


U samo 6 tjedana, Steve je sagradio svoj dom iz snova. Uz pomoć svog prijatelja s Tajlanda, svog vještog zeta i njegove zidarske vještine, uz puno rada tim je brzo napredovao.

Steve je dobio mjesto za izgradnju kuće od svog prijatelja Hajjar Gibrana u šumarku gdje uzgaja mango. Hajjar Gibran, prijatelj koji je pomogao Steve – u da izgradi svoj dom iz snova, ima građevinsku tvrtku za kupole. Osnovna struktura je koštala oko 6000 dolara.

Na Tajlandu, materijali su jeftiniji, ali još uvijek je nevjerojatno koliko je ta kuća jeftina. Posebni detalji i opremanje kuće koštali su još dodatnih 3.000 dolara. Ukupno – 9.000 dolara za cijelu kuću!

Bilo je potrebno mnogo truda i predanosti, ali isplatilo se. Ne samo da kuća izgleda savršeno, već je dinamika gradnje i cijena kuće impresivna.





U izgradnji su korišteni cementni blokovi i glinena opeka kao i drugi prirodni materijali.





Ukoliko bude imao priliku da ponovno izgradi dom, Steve je rekao da će koristiti komprimirane zemljane blokove.









Ima dosta prozora i prirodnog svjetla, kuća je zaista postala jedno s prirodom.







Zamislite kako provodite duga popodneva ljuljajući se u svojoj visećoj ležaljci.



Ili promatrate jezerce u svom dvorištu, ispunjeno prekrasnim ljiljanima.



Unutar kuće, svi su detalji prirodni.



Njegov tuš je veliki kameni mozaik.

[vila]

Super ideja ..pogotovo za nas u BiH
Napravite kucu za odmor i to obavezno sa bazencicem u kojem plivaju ljiljani sv.ante

[Krokodil Behko]

Kuće iz snova, mahom su kuće iz nečijih snova, a ne svačijih.
Sigurno ne bih bacio pare na neki eksperiment, nego bih pažnju posvetio okućnici, pošto izgled kuće uglavnom ne bi odudarao od normale. Isto tako ili slično i za interijer.

[navika]

Super ideja ..pogotovo za nas u BiH
Napravite kucu za odmor i to obavezno sa bazencicem u kojem plivaju ljiljani sv.ante

Kako si odmah znala da on to i jest napravio da bi vi u BiH mogli slijedit njegov primjer
A podrazumijeva se, jel, da sam i ja iz tog razloga postirala ovdje

[Konsultant]

Odoste vi s teme. Nije tematika kvazi samotnjacki ili antitehnokratski zivot u prirodi vec moze li se ziviti normalan zivot u BiH. Glede ovih kuca od jeftinih materijala, to je kod nas tesko izvodivo jer moras imati uranisticku, gradjevinsku dozvolu, prikljucak za struju.. sve se to temelji na nekoj dokumentaciji koja nije bas po mjerilima kako se prave ove ho-ruk kuce. Mozes na svoju ruku nesto praviti koja ce biti vise ostrvo.

Da repliciram vili...

Privatni posao je zajeban!

Jeste istina je, velika je odgovornost imati svoju firmu. Valja sve izbalansirati od radnika, projekata, problema koji iskrsnu ... sve do naplate potrazivanje. Ko nauci plivati na ovakvom poslovanju, na konju je, mozda cak uspjesni.

Vidim da se pise i o korupciji( koje ima) pa o nemogucnosti zaposljavanja bez koverte ( tocno ) ali to vam vridi samo za ove drzavne poslove ili poslice " lezi lebe da te j...."
U privatnom sektoru te nitko nece drzati ni gledati ni zaposliti ako mu nisi od koristi...ako nisi sposoban zaraditi sebi placu..tocka.

Apsolutno je tako. Imas tu jos nekih problema...Uvozis neku sirovinu onaj na carini samo uspori onda zovi, kumi, povlaci veze, zakiti. Dodje inspekcija trazi ti dlaku u jajetu. Dvocifren broj slucajeva sam cuo iz prve ruke kad dodje inspekciji i pocne lijepiti kazne za gluposti. Onaj ko je zakitio inspekciju ili je politicki podoban nema tih problema.

A sto se tice korupcije u drzavi, zdravstvu pa sta vi mislite da vani toga nema
Nema sipak...samo su mozda "uljudeniji" od nas...pa ne vidis koverte...

I vani ima korupcije samo nije toliko ocigledna i u toj mjeri. Mislim da se kod nas popravlja situacija, nekad je to bilo bas ocito, neko trazi kovertu direct, sada je to malo transparentinije. I vani ima korupcije, samo opet ne u tolikoj mjeri koliko kod nas. Tamo je dosta regulisano zakonom i zdravim sistemom koji funkcionise, a samim tim je i sankcionisana ili bolje receno drzana u nekim prihvatljivim granicama. Specijalista doktor je tamo dovoljno placen, nije naucen da trazi sici vec dodanu zaradu dobija od naucnih radova ili generalno doprinosa drustvu, tako da mu je ta koverta mizerna. Niti je pokusava traziti a kad bi mu trebao dati bila bi poprilicno debela sto je opet skoro u rangu s cijenom zahvata. Kod nas je obrnuto, sistem je poremecen, nema korekcije, znanje nije vrednovano na pravi nacin-ne samo kroz platu.

Upravo ide dobar serijal na AJB
[ytube][/ytube]

[Krokodil Behko]

On je pola dana ljekar, pola dana čoban

Nakon što završi posao ljekara u Domu zdravlja Zvornik, stažista Mehrudin Šabić, zvani Hodža, skida bijeli mantil i vraća se kući, u desetak kilometara udaljeno zvorničko selo Jošanica, gdje se bavi stočarstvom i poljoprivredom.

Od uzgoja i prodaje voća, povrća i stoke, ovaj je vrijedni 23-godišnjak sebi plaćao školovanje, a opšti smjer Zdravstvenog studija Medicinskog fakulteta u Tuzli završio je sa skoro svim desetkama u indeksu, javlja Anadolija.

Rođen u šumi tokom bijega

Tokom ratnih godina, prilikom pokušaja da pređu na teritoriju Tuzle, majka Azemina je u šumi, u Donjem Snagovu kod Zvornika, 21. januara 1993. godine, bez ljekara i bilo kakve medicinske pomoći, rodila dječaka. I, dok se ostatak grupe pribojavao da bi plač novorođenčeta mogao odati kretanje kolone civila, majku je mučilo pitanje hoće li beba uopšte preživjeti na hladnoći. Mehrudin, kako ga je Azemina nazvala, tri dana poslije stigao je živ i zdrav u Tuzlu, umotan u krpe i nošen u najlon vrećici.

Osnovno obrazovanje započeo je u Tinji kod Srebrenika, a okončao u Zvorniku, sa odlikovanjem “Vukovac”, koje učenici dobjaju za odličan uspjeh i primjerno vladanje. Po završetku Gimnazije, gdje je takođe postizao odlične rezultate, 2010. godine upisao je Zdravstveni studij Medicinskog fakulteta i završio ga u junskom roku 2015. godine. Tri mjeseca nakon što je dobio diplomu, aplicirao je i odmah je primljen na stažiranje, prvo u Opštoj bolnici, a zatim u Domu zdravlja Zvornik.

Prethodno se, kaže, raspitivao i saznao da se pripravnicima u Tuzli plaća naknada za stažiranje, što u Zvorniku nije slučaj, ali to ga, tvrdi, nije omelo u namjeri da uči od starijih i iskusnijih kolega. Praksa mu je, kaže, vrijednija od novca, a i kolege cijene njegov trud i zalaganje.

"Za razliku od nekih pripravnika koje nisu mogli ostaviti same da rade, u mene su imali povjerenje. Dozvoljavali su mi da radim sve, da završavam sve poslove od zakazivanja termina pacijentima, izdavanja recepata, terapije i ostalog. Lijepo mi je. Izvinjavaju se kolege kada me pozovu da promijenim mjesto rada. Pitaju mogu li otići dva-tri dana negdje da nekog zamijenim i naravno, ništa mi ne fali, odem to i ispoštujem, a i oni mene uvijek kada tražim slobodan dan" priča Mehrudin, dodajući da to nikad ne zloupotrebljava i da je slobodne dane uzeo samo kada je nedavno bio bolestan.

Proteklih je mjeseci bio na različitim odjeljenjima i susretao se sa teškim pacijentima, a pojašnjavajući na kojem je trenutno odjeljenju, Mehrudin ne skriva radost što radi u odličnom kolektivu.

"U suštini, dobra je saradnja. Lijepo mi je sad ovdje gdje sam. Trenutno sam u Centru za mentalno zdravlje. Prvih dana sam na obuci, a lijepo je i raditi sa pacijentima. Oni imaju psihička oboljenja ili poremećaje i radi se u malim ili većim grupama. Psihoterapija i grupna terapija su mi se svidjele, ali i sve ostalo, od načina javljanja pacijenta na šalteru, pa dalje. Tu su isto defektolog i logoped koji rade sa djecom koja imaju poremećaje u govoru i pri izgovaranju nekih riječi" objašnjava Mehrudin.

Na selu posla uvijek ima

Po završetku radnog vremena i kraćeg odmora, ovaj budući ljekar pridružuje se majci i ocu u poslovima na njivi. Kaže da posla na selu uvijek ima, bilo da je riječ o košenju trave, kupljenju sijena, frezanju, okopavanju kukuruza, ispaši stoke, branju malina ili paradajza, zaljevanju paprika…

Tačno se zna kada se koji poslovi obavljaju i šta se ne smije odlagati. Ovaj pobožni mladić, koji je, između ostalog, obučen i za obavljanje određenih vjerskih dužnosti i po potrebi u džamiji mijenja imama, nerijetko na njivi bude odmah poslije sabah-namaza, oko pet sati. Tada radove nastoji završiti što brže, kako bi se okupao, spremio i stigao na vrijeme u Dom zdravlja.

Do posla putuje sa komšinicom, njenim automobilom, jer vlastiti nema, a kaže da u ljetnom periodu, kada su učenici na raspustu, autobus kroz Jošanicu ne prođe po tri mjeseca.

Pred kraj srednje škole, prije šest godina on je sam bez roditeljske pomoći, počeo uzgajati krastavce kornišone, a tada je kupio i nekoliko ovaca. Zarađeni je novac narednih godina raspoređivao tako da bi mu što duže trajao, uporedo učeći, radeći i proširujući stado. Počeo je sa šest ovaca, a danas ih ima preko 40.

"Od tog sam novca nešto ostavljao za školovanje, za fakultet, za kartu i džeparac, a od ostatka kupim jednu, dvije ili tri ovce i ubacim u stado. Tako sam ga proširivao, a i one su se janjile, pa sada imam stado od oko 40 ovaca. Imali smo preko 50, ali neke smo prodali. Gajimo ih za kurbane, a polovinom septembra ćemo ih prodati. Tako smo radili svake godine i na taj način zarađivali", ističe Mehrudin, dodajući da mu je najvažnije to što sav novac zarađuju pošteno i čestito.

Istovremeno učenje i čuvanje ovaca

U studentskim danima ovom, jednom od najboljih studenata u svojoj generaciji, učenje nije predstavljalo izgovor za nerad na polju. Naprotiv. Sa zadovoljstvom je, kaže, i tada vodio stoku na ispašu.

"Sjednem u hladovinu, tako sam i neke ispite spremao. Gore gdje su sijena sjednem u hlad, ispod nekog drveta, čitam knjigu i spremam ispite, a ovce oko mene. Milina i uživancija. Sa životinjama je baš lijepo", ističe Mehrudin, pokazujući rukom na zelene pašnjake i stabla jabuka.

Koliko on voli biti u blizini životinja, toliko se i one raduju njegovom dolasku. Kada ga čuju da ih doziva, donoseći im hranu, ovce poslušno slijede njegove upute. Prema navici istrčavaju iz tora i redaju se pored hranilice. Gledajući ih kako jedu, Mehrudin nam kazuje da su njegove ovce mirne i da je nestašan samo jedan crni ovan, ali isključivo dok je gladan. Čim jede, i on se umiri.

"Nekako sam zavolio malu jagnjad, posebno period kada se oni janje i kada se o njima brinem. To sam volio i uvijek prisustvujem kada se rađaju, pa pomognem ako treba, pridržim ih i pomognem im da podoje mlijeko. A, volio sam i medicinu, pa su mi govorili: Odluči se za nešto ili za medicinu, ili za stočarstvo, pa upiši veterinu. Volim ja i ovo, ali i rad sa ljudima, sa pacijentima", navodi Mehrudin.

Na pitanje šta namjerava nakon što mu u septembru istekne period predviđen za stažiranje, Mehrudin skromno, ali optimistično govori da se nada da će za njega ipak biti posla u zdravstvenim ustanovama u Zvorniku ili u Tuzli. Kaže da je suviše vezan uz porodicu i djevojku Almu, te mu je odlazak u inostranstvo posljednja opcija. Posljednja, no ne i isključena.

Izvor: Anadolija/Faktor.ba

[SPINERKA]

Gdje su sve uposleni supružnici bh. političara

Priče o profesionalnom usponu Sebije Izetbegović - supruge predsjedavajućeg državnog Predsjedništva Bakira Izetbegovića ispričane su davno. Ljekarka po struci, Izetbegović je godinama bila na čelu Opće bolnice u Sarajevu, a proteklih mjeseci vodi Klinički centar. Mišljenja o kvalitetu njenog rada su oprečna.

Supruga Dragana Čovića, člana Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda je Berndarica Čović. Ona je zaposlena u jednom mostarskom advokatskom uredu dok Gordana Ivanić, supruga Mladena Ivanića, radi u jednoj banci u Banjaluci.

Dragan Miličević, suprug Jelke Miličević izvršni je direktor Elektroprivrede za proizvodnju HZHB. Jelka Miličević je, inače, ministrica finansija Federacije BiH. Članica je Hrvatske demokratske zajednice.

Aleksandar Cvijanović, suprug premijerke Republike Srpske Željke Cvijanović je bivši direktor Zavoda za izgradnju Banjaluka dok je supruga Igora Radojičića, novog gradonačelnika grada na Vrbasu - zaposlena u Elektroprenosu BiH.

Zoran Tegeltija je ministar finansija RS-a, a njegova supruga Duška je pomoćnica ministra trgovine u turizma u Vladi ovog bh. entiteta dok je Elma Zukić, supruga Amira Zukića (generalnog sekretara Stranke demokratske akcije) uposlenica Vakufske banke na poziciji izvršne direktorice.

Među političarima na visokim funkcijama postoje i oni čije supruge nisu zaposlene. Tako je barem u imovinskom kartonu napisao Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske dok je u svom imovinskom kartonu bivši predsjednik SDP-a Zlatko Lagumdžija, naveo da je supruga Amina vlasnica firme MPM Plus D.O.O. Sarajevo. Lagumdžija, doduše, trenutno ne obnaša nijednu političku funkciju.

Lider Saveza za bolju budućnost BiH Fahrudin Radončić u imovinskom kartonu nije označio je kvadratić za mjesto bračnog druga. On je, zvanično, razveden. Informacije o bračnom drugu nije otkrio ni imovinski karton Dušanke Majkić.

Malo je informacija o supruzi Fadila Novalića, a javnost je često zainteresovana za privatnost premijer Kantona Sarajevo Dine Konakovića. Njegova supruga Dalija je novinarka Al Jazeere.

[Yoker]

Gdje su sve uposleni supružnici bh. političara

Priče o profesionalnom usponu Sebije Izetbegović - supruge predsjedavajućeg državnog Predsjedništva Bakira Izetbegovića ispričane su davno. Ljekarka po struci, Izetbegović je godinama bila na čelu Opće bolnice u Sarajevu, a proteklih mjeseci vodi Klinički centar. Mišljenja o kvalitetu njenog rada su oprečna.

Supruga Dragana Čovića, člana Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda je Berndarica Čović. Ona je zaposlena u jednom mostarskom advokatskom uredu dok Gordana Ivanić, supruga Mladena Ivanića, radi u jednoj banci u Banjaluci.

Dragan Miličević, suprug Jelke Miličević izvršni je direktor Elektroprivrede za proizvodnju HZHB. Jelka Miličević je, inače, ministrica finansija Federacije BiH. Članica je Hrvatske demokratske zajednice.

Aleksandar Cvijanović, suprug premijerke Republike Srpske Željke Cvijanović je bivši direktor Zavoda za izgradnju Banjaluka dok je supruga Igora Radojičića, novog gradonačelnika grada na Vrbasu - zaposlena u Elektroprenosu BiH.

Zoran Tegeltija je ministar finansija RS-a, a njegova supruga Duška je pomoćnica ministra trgovine u turizma u Vladi ovog bh. entiteta dok je Elma Zukić, supruga Amira Zukića (generalnog sekretara Stranke demokratske akcije) uposlenica Vakufske banke na poziciji izvršne direktorice.

Među političarima na visokim funkcijama postoje i oni čije supruge nisu zaposlene. Tako je barem u imovinskom kartonu napisao Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske dok je u svom imovinskom kartonu bivši predsjednik SDP-a Zlatko Lagumdžija, naveo da je supruga Amina vlasnica firme MPM Plus D.O.O. Sarajevo. Lagumdžija, doduše, trenutno ne obnaša nijednu političku funkciju.

Lider Saveza za bolju budućnost BiH Fahrudin Radončić u imovinskom kartonu nije označio je kvadratić za mjesto bračnog druga. On je, zvanično, razveden. Informacije o bračnom drugu nije otkrio ni imovinski karton Dušanke Majkić.

Malo je informacija o supruzi Fadila Novalića, a javnost je često zainteresovana za privatnost premijer Kantona Sarajevo Dine Konakovića. Njegova supruga Dalija je novinarka Al Jazeere.

Direktorici Sebiji Seki Izetbegović koja je na čelu UKCUS-a, nema se šta prigovoriti.
Mnogima očigledno smeta prezime što je u najmanju ruku nonsens.
UKCUS je što bi se reklo izvukla iz mrtvih, naravno uz pomoć menadžmenta.
No, Seka ne odustaje. Poznata je kao vrlo ambiciozna osoba.

http://www.faktor.ba/vijest/spus-na-sas ... s-u-226719

[Vladimir RUS]

Ne, mislim da u BiH nije moguće izgraditi uspješan i sretan život, ne u prirednom smislu to je sigurno. Prvo što sam uočio jeste da država ne voli svoj narod: ne voli mlade preduzetnike. ne voli penzionere, ne voli srednju klasu, ne voli borce, ne voli intelektualce, ne voli trudnice, ne voli malu djecu, ne voli radničku klasu, ne voli promjene, ne voli ništa, a voli samo korupciju, MMF i kupce svojih obveznica. To je surova realnost u kome se nalazi ovo društvo. Sve dok se ogromna količina društvenog negativizma ne pretvori u ogromnu količinu društvenog pozitivizma, od uspješnog života u ovoj zemlji nema ništa, dok sretan život, to samo djelimčno zavisi od uspješnog života. Realno, ko god može da napusti ovu zemlju, toplo bi mu savjetovao da to uradi što prije jer kasnije će se kajat što to nije učinio jer stanje u ovoj se očigledno ne da se neće promjeniti već će biti čak i gore, a što je već i dokazano unazad nekoliko godina. I sam sam svjedok raznih pojava koje su doduše postojele i prije samo nisu bile ovoliko evidentne, a što vrijeme prolazi sve više se susrećem sa tom pojavom do te mjere da mi je postalo žao zemlje u kojoj živim.

Sa druge strane, u teoriji, moguće je itekako da se stvori nešto svoje, što u ekonomskom što u životnom smislu, samo gdje prestaje logika tu počinje BiH. Tako je unazad 10-20-25 godina u BiH i to se nažalost neće promjeniti ni u narednih 25 godina čak i ako sutra dođe do promjene iz korjena u načinu razmišljanja cjelokupnog sistema u ovoj državi.

[Podrinjac]

Jeste ako se priključiš SDA stranci.

[Bla]

Priključi se i dokaži da je to stvarno tako.