Mesna industrija u BiH

[Krokodil Behko]

SLOM: Na jednu izvezenu, BiH uveze 11 tona mesa



Domaći stočari i prerađivači mesa, uz trenutno važeću uvoznu politiku i u uslovima apsolutne nekonkurentnosti, klize na ivicu propasti, a analizom zvaničnih podataka lako se da zaključiti kako na jednu izvezenu tonu mesa iz BiH dođe 11 uvezenih.

Preciznije govoreći, BiH je prošle godine uvezla meso i klanične proizvode u vrijednosti od 181.958.956 KM, a istovremeno je izvezla 14.185.603 KM.

Protivvrijednost uvezenog mesa u tonama je iste godine bila 45,22 miliona, dok je iznos izvezenog mesa bio težak 4,15 miliona, podaci su Spoljnotrgovinske komore BiH iz kojih je vidljivo da je meso proteklih godina najviše uvoženo iz Holandije, Njemačke i Hrvatske.

O tome koliko kritičnu tačku je dosegla domaća proizvodnja i prerada mesa govori stavka da je vrijednost uvoza mesa prošle godine bila nevjerovatnih 13 puta veća od izvoza, dok je prethodne dvije godine ova proporcija kotirala sa sedam naprema jedan, naravno, opet u korist uvoza.

Prema ocjenama stručnjaka, među glavnim uzrocima sve snažnijeg spoljnotrgovinskog disbalansa u oblasti mesa je gubitak tržišta Hrvatske nakon njenog ulaska u EU i dugogodišnja nekonkurentnost.

Slavko Stevanović, sekretar Udruženja poljoprivrede, vodoprivrede, ribarstva, prehrambene i duvanske industrije pri Privrednoj komori RS, ocijenio je da loša pozicija domaćeg stočarstva i prerade mesa traje već duže od deset godina.

"Sve to vrijeme meso je nemoguće izvoziti, s izuzetkom zemalja CEFTA", rekao je on. Stevanović je dodao da se tek stvaranjem preduslova za izvoz mogu stvoriti i mogućnosti izmjene ovako nepovoljnog spoljnotrgovinskog bilansa.

"Proizvođači se u okvirima CEFTA bore s veoma oštrom konkurencijom, te su zbog malih mogućnosti uglavnom velikim dijelom orijentisani na domaća tržišta. Prošle godine je glavni uzrok koji je uticao na pad izvoza bio ulazak Hrvatske u EU, jer je time stvorena barijera za mogućnost nastavka izvoza u ovu zemlju koja je prije toga bila sastavni dio CEFTA", kaže on.

Konstatovao je da domaća mesna industrija nije orijentisana ka izvozu iz prostog razloga što nemamo uslove stvorene za izvoz, i to prije svega institucionalnih prepreka, a konkurencija u zemljama regiona je takva da mi na tim tržištima ne možemo tražiti izlaz u izvozu.

"S obzirom na to da su potrošačke mogućnosti ljudi sve niže i niže, oni sve više kupuju meso živinskog porijekla", konstatovao je on.

Desimir Živanić, predsjednik Udruženja živinara RS i vlasnik Peradarske firme "Živanić DS", konstatovao je da je činjenica da na domaćem tržištu sve siromašniji građani sve više kupuju piletinu, ali da to u konačnici nije dovelo do veće potražnje za domaćim bijelim mesom.

"Prodaja crvenog mesa na domaćem tržištu je u odnosu na ranije godine prepolovljena, ali bez obzira na to domaće živinare posljednjih godina guši nedostatak pravih podsticaja, uz visoke i nepovoljne kredite", rekao je on.

Živanić je dodao kako je dovoljno reći da je proteklih godina 15 klanica za živinsko meso ugašeno, te da u RS trenutno radi samo jedna, "Perutnina".

"U tržišnoj utakmici veliki gutaju male i nama je iz godine u godinu to sve jasnije. Mislim da odnos uvoza i izvoza mesa uskoro neće biti jedan naprema 11, već jedan na prema 22, jer domaći proizvođači u trenutnim uslovima približavanja tržišta EU i upliva ogromnih mesnih firmi pred našu granicu nemaju šansu", konstatovao je on.



(Nezavisne)

[storm]

Meni tu nije sporan uvoz....uvoz mora biti jer očito domaći ne proizvedu dovoljno...propadaju jer su nekonkurentni
ako može meso sa transportom iz nizozemske biti jeftinije od domačega onda i treba tako...

[Dzagoda]

Progress

[Bla]

Mislim da je u tekstu izneseno nekih stvari koje su kontradiktorne. A kao što i storm reče, kakve veze ima izvoz kad ne možeš da podmiriš svoje tržište ni blizu. Za koji klinac bi izvozio ako mogu sve lokalno da plasiram. Znam dugo vremena za problem gdje se mnogi žale na to da ne mogu da nađu na domaćem tržištu dovoljno sirovine, jednostavno ne postoje toliko veliki proizvođači da mogu obezbijediti XY tona goveđeg mesa dnevno. Ta grana poljoprivrede je, može se slobodno reći, totalno nerazvijena kod nas.

Ko god želi da se na ovim prostorima upušta u neki siguran biznis, tov goveda to sigurno jeste, tržište je dugoročno osigurano i ja ne znam za slučaj da neko ne može da plasira meso. Što je najbolje, i naplata je prilično zagarantovana. Potrošači ne prave problem oko plaćanja kao u mnogim drugim segmentima.
E sad, zbog čega stvar stagnira, tj. decenijama je otprilike na istom nivou. Da li ljudi imaju averziju prema tom poslu, ili jednostavno ne postoji tradicija niti se neko upušta u veće projekte.

Graf je sa FAOSTAT-a i otprilike pokazuje da je uzgoj otprilike konstatno na istom nivou. Ne vide se nikakve turbulencije niti padovoi, ali ni rast.

Ja to tumačim otprilike kao: onaj ko je želio time da se bavi i bavi se, i bavi se isključivo na onom nivou na kojem mu to odgovara. A taj nivo je prilično malen.
Proizvodnja se sastoji većinom od jako malih uzgajivača koji rade na nivou domaćinstva, i rade onoliko koliko mogu svojim rukama da stignu. Dalje od toga se jednostavno ne šire.

goveda.PNG

[fruit]

Svi proizvođači mesa u svijetu imaju podsticaje države.Tako je bilo i kod nas i stvarno se veliki broj mladih ljudi odlučio za tovljenje stoke.Najveće zlo koje se moglo desiti je bio ovaj Lijanović koji je učinio sve da ljudima ukine i neisplati obećane premije.Nakon toga ljudi su jednostavno odustali od proizvodnje i rezultat toga je ovo što danas imamo,da je uništena domaća proizvodnja i da uvozimo i jedemo bjelosvjetsku otpad,

[Bla]

Pa podaci ne govore da je uništeno nego da je na istom nivou.

[Krokodil Behko]

Ko god želi da se na ovim prostorima upušta u neki siguran biznis, tov goveda to sigurno jeste, tržište je dugoročno osigurano i ja ne znam za slučaj da neko ne može da plasira meso.

To bi mogli samo poljoprivrednici. Nema se baš neka računica ako nemaš svoju hranu, to jeste zemlju. Čak i tada treba koječega kupovati. Uzmimo na primjer da ja ako hoću, moram imati dovoljno sijena u zimskom periodu. Probali smo mi to jednom prije nekoliko godina. Tovio je moj otac par junadi pa se ne isplati. Negdje u zimskom periodu, dali smo za jednu turu sijena oko 300 maraka. Sama telad su koštala 1600, a tovili ih godinu dana ako ne i više. Kad na tih 1900, dodamo neke sitnije troškove kao i uračunamo dužinu tova - ne isplati se.

Jednostavno ovo uvozno meso ruši cijene a poticaja nema. Imamo neke salamarsko-sudžukarske firmice, njih nekih hiljade i hiljade koji samo uvoze što jeftinije i to im je jedini interes.

[alma75]

Šta vam je ljudi, viškom uvoza nad izvozom svjesno srljamo u propast. Trebalo bi zaštiti domaću proizvodnju, BiH ima potencijala za proizvodnju hrane, samo nemamo vlasti koje su zainteresovane da na tome rade. Ako je uvozno meso jeftinije od domaćeg, treba se zapitati kakvog je ono kvaliteta? Evropa i svijet nam šalju smeće koji oni ni u snu ne bi pojeli i još na nama zarađuju, a mi ko ovce... Da se naše vlasti zainteresuju ne bi domaći proizvodi bili skuplji od uvoznih, već bi bilo obrnuto. Al ne može, hem što je uvozna politika ko ..., hem što su sela puna pravnika i ekonomista koji završavaju na privatnim fakultetima i traže posao u državnoj službi, hem što ni oni koji bi hteli da se bave poljoprivredom ne mogu jer nisu konkurentni. CCC, gdje mi živimo...

[Vladimir RUS]

U BiH se uvozi sve i svašta i to nekontrolisano između ostalog i meso. Kontrole uvezene robe su jako slabe, adekvatnih i dovoljno opremljenih laboratorija gdje bi se vršila ispitivanja kvaliteta uvezenih artikala nema. dok s druge strane, za izvoz je potrebno prikupiti dosta dokumentacije zašta treba vremena što za robu poput mesa i mesnih prerađevina nije nikako dobro tako da je domaća mesna industrija zahvaljujući državi, kao i protekcionističkim mjerama drugih država dovedena u veoma nezavidan položaj.

[mrki62]

Svaki uvoz ima svoj profit i tu politika igra glavnu ulogu, jer uopšte nemaju neke strategije za poljoprivredu i stočarstvo.

[Krokodil Behko]

Fino se sjećam da su milion puta, blokirani granični prelazi pream Srbiji ili Hrvatdkoj zbog ovakvih ili sličnih stvari. To su činili Srbi i Hrvati. Ovaj put, nema vadione da je nešto po nacionalnom osnovu. Ovaj put, nešto drugo ne štima, a najprije će biti da je to politički sistem u ovoj državi.

[Krokodil Behko]

Ante Pavković Šišović iz sela Rakitno kod Posušja prvi je bh. poljoprivrednik koji je nedavno u Tursku izvezao 400 tona kvalitetnog junećeg mesa, najvećim dijelom proizvedenog na njegovoj farmi u Glamoču. Prvi kontingent od 400 tona kvalitetnog junećeg mesa proizvedenog u BiH izvezen je prije petnaestak dana u Tursku, i to iz pogona mesne industrije Šišović u selu Rakitno kod Posušja.

Nakon što je turska Vlada ljetos odobrila bescarinski uvoz 15 tisuća tona govedine iz BiH, tvrtka Šišović se našla među prvim izvoznicima, zahvaljujući dogovoru s predstavnicima kompanije Etçii iz Istanbula, koja se također bavi proizvodnjom i preradom mesa. Poslovni je aranžman usuglašen prije nepuna tri mjeseca, kada su se turski partneri na licu mjesta uvjerili da je junetina koju nude Šišovići prve kvalitete, da su bikovi uzgojeni u BiH, i da uistinu kupuju domaći proizvod, a ne meso uvezeno iz drugih krajeva.

RIGOROZNA KONTROLA

„Prije nego što je posao dogovoren, meso je prošlo rigoroznu kontrolu. Turci su tražili dokaze o porijeklu životinja, kontroli zdravlja, provjerili su da li se poštuje HALAL certifikat... Oni su htjeli kvalitetno juneće meso bez kostiju, koje se u našim pogonima obrađuje, pakuje i tako šalje u Tursku. Kada se na pakovanje stavi etiketa, meso je spremno za isporuku kupcima“, kaže na početku razgovora Ante Pavković Šišović, vlasnik obiteljske tvrtke Šišović. On otkriva i da su vlasnici Etçiija, nakon detaljne provjere, u Rakitno poslali desetak radnika iz Turske, koji su radili u klaonici, ali i nadzirali cijeli proces, prije nego što isporuka bude spremna. Šišovići svoj dio posla završavaju kada se meso utovari u kamione u Rakitnu, odakle se doprema do aerodroma, a potom avionima transportira u Istanbul. Kompanija Etçii, dodaje Ante Pavković Šišović, junetinom iz BiH opsrkbljuje lanac hotela u Turskoj. „Mi smo prvi iz BiH izvezli meso u Tursku. Možda ne znamo praviti kompjutere, mercedese ili opele, ali znamo proizvesti dobro meso. Bog nam je dao takvu prirodu, da june ima kvalitetnu hranu, da je sve blizu - livada, pašnjak, kosnica, da nema velikih troškova za ishranu. Firma Etçii se također bavi proizvodnjom mesa, ali su priznali da u Turskoj nema ovako kvalitetne junetine. Istina, i mi smo se potrudili da osiguramo vrhunsko meso“, uvjerava nas Ante Pavković Šišović, ističući da je prodaja prvog kontingenta mesa prošla bez problema i da su obje strane zadovoljne dosadašnjom suradnjom, koja će, zasigurno, biti nastavljena.

Dok razgovaramo u sjedištu tvrtke Šišović u Rakitnom, Ante Pavković Šišović nas upoznaje sa stogodišnjom tradicijom obiteljskog posla, koji je započeo njegov djed Ivan Pavković zvani Šiš, po kojem će kasnije i cijela familija dobiti nadimak Šišovići. Ivan Pavković je svoje znanje prenio na sina Stanka Pavkovića, koji je obiteljsku tradiciju uspješno nastavio, pa je 1974. godine dobio i zvanično priznanje kao najveći privatni proizvođač mesa u tadašnjoj Republici BiH. „Ja sam samostalno krenuo krajem '70-ih godina, pomalo širio posao, radio, mučio se“, prisjeća se Ante Pavković Šišović svojih početaka. Obiteljski posao koji je započeo njegov djed a produžio otac, Ante Pavković Šišović je modernizirao krajem '80-ih, kada je izgradio suvremene štale za tov junadi i janjaca, kao i mini klaonicu. Iako je poslovni uzlet firme zakratko prekinuo rat, Šišovići su se vrlo brzo konsolidirali, i već 1997. u pogon pustili suvremenu klaonicu za klanje bikova, teladi, svinja i janjaca.

KAD JAGANJCI UTIHNU

„Firma je rođena u Rakitnu i tu su naši matični uredi. Poslije sam na Risovcu, na Blidinjskom jezeru, napravio farme za janjce i proizvodnju janjećeg mesa. Prije deset godina sam u Tomislavgradu kupio farmu muznih krava u kojoj se dnevno proizvodi oko 13.000 litara mlijeka ekstra kvalitete“, govori Ante Pavković Šišović. Osim farme u Tomislavgradu, u kojoj ima 1300 muznih krava, Šišović je vlasnik i farme u Višićima kod Čapljine, sa još oko tisuću grla. Prije tri-četiri godine, biznis je proširio na tov junadi. „Otišli smo u Glamoč, kupili zemljište i napravili farme, u kojima se tovi tisuću grla. Godišnje možemo proizvesti oko dvije tisuće junadi“, pojašnjava naš sugovornik. Uz sve pobrojane, ima i farmu sa pet tisuća svinja, a svo janjeće i svinjsko meso prodaje u BiH. Na naše pitanje da li ima problema s plasmanom mesa na domaće tržište, Šišović odgovora da nema. „Pedeset godina radim ovaj posao, imam svoje kupce. Odgovoran sam da moji klijenti budu zadovoljni, da pratim stanje na tržištu, budem pouzdan proizvođač, ali i uredan platiša. Moja plaća dolazi od kupaca“, kaže Ante Pavković Šišović. Dokaz za njegove tvrdnje je i dugogodišnja uspješna suradnja s tvrtkom Meggle, budući da im kompanija Šišović isporučuje najveću količinu mlijeka. Na farmama u vlasništvu Šišovića dnevno se proizvede 22.000 litara mlijeka, koje se vozi u Meggle mljekaru u Bihać.

„Najveći smo proizvođači mlijeka u BiH i među vodećim proizvođačima junećeg mesa. U regionu smo prvi po proizvodnji janjećeg mesa, dok smo proizvodnju junećeg i svinjskog mesa posljednjih godina podigli za tristo posto“, tvrdi Ante Pavković Šišović, dok zajedno obilazimo štale s kravama, bikovima i janjcima, koje se nalaze nedaleko od klaonice i poslovne zgrade.

(Vijesti.ba/SB)

[Krokodil Behko]

Sve se može, kad se hoće. Ovo je inače primjer, da možemo dobro iskoristiti činjenicu da u ovoj državi postoje različiti vjersko-kulturološki krugovi. Jedan katolik, lifa halal meso Turcima sve u šesnes. Obezbjedio halal certifikat, dopustio im kontrolu, ali sad će sve to fino da naplati. Da je pameti 10% kao što je predrasuda u ovoj zemlji, sigurno bi bilo bolje. Zemlja bi mogla biti okvir za dobar biznis. Okvir kojeg bi svi trebali čuvati kao pogodno okružje za pronalaženje poslovnih partnera u "zemljama neke druge vjere".

[vila]

Hercegovci kao i obicno ruse stereotipe!
manje je vazno gdje izvozi,vazno da se izvozi i proizvodi!
inace taj planinski mali kraj je poznat po tome da nema nezaposlenih,,,sve se bazira na stocarstvu,,vise manjih farmi radi odlicno!

[Krokodil Behko]

Hercegovci kao i obicno ruse stereotipe!

Zar su Glamoč i Tomislavgrad u Hercegovini?
Jsa jednom tako na ovom forumu, rekoh da je Livno u Herecegovini i ispadoh budala.

[vila]

Hercegovci kao i obicno ruse stereotipe!

Zar su Glamoč i Tomislavgrad u Hercegovini?
Jsa jednom tako na ovom forumu, rekoh da je Livno u Herecegovini i ispadoh budala.

ovo je posuški mesar..dakle hercegovac
livno nije u hercegovini..pa čak to nije ni tomislavgrad..on je recimo na nekoj geografskoj granici

[STrendzer]

Hercegovci kao i obicno ruse stereotipe!

Zar su Glamoč i Tomislavgrad u Hercegovini?
Jsa jednom tako na ovom forumu, rekoh da je Livno u Herecegovini i ispadoh budala.

svasta..

[Vladimir RUS]

Budući Lijanovići.

http://www.capital.ba/prihod-zp-komerca ... iliona-km/

[laganini]

Budući Lijanovići.

http://www.capital.ba/prihod-zp-komerca ... iliona-km/

....nebi reka mislim da oni rade a ne mešetari i da spomenuo bi pavić firmu mislim da su iz tomislav grada super proizvodi

[Julia-Klara]

Sve se može, kad se hoće. Ovo je inače primjer, da možemo dobro iskoristiti činjenicu da u ovoj državi postoje različiti vjersko-kulturološki krugovi. Jedan katolik, lifa halal meso Turcima sve u šesnes. Obezbjedio halal certifikat, dopustio im kontrolu, ali sad će sve to fino da naplati. Da je pameti 10% kao što je predrasuda u ovoj zemlji, sigurno bi bilo bolje. Zemlja bi mogla biti okvir za dobar biznis. Okvir kojeg bi svi trebali čuvati kao pogodno okružje za pronalaženje poslovnih partnera u "zemljama neke druge vjere".