Post
by Cvrle » 18 Apr 2019, 21:28
ISA, SIN MERJEMIN
Kada Imranova žena zatrudnje obrati se svome Gospodaru – Allahu Milostivom – i reče:
„Gospodaru moj, ovo što je u trbuhu mome ja zavjetujem samo na službu Tebi, pa primi od mene, jer Ti, zaista, sve čuješ i znaš!“
A kad se porodi, i vidje da je rodila djevojčicu, reče:
„Gospodaru moj, rodila sam žensko,“ – a Allah dobro zna šta je rodila – „a žensko nije kao muško; nadjela sam joj ime Merjema, i ja nju i porod njezin stavljam pod Tvoje okrilje od prokletog šejtana.“
I Gospodar njen Merjemu primi lijepo i učnini da uzraste lijepo i da joj se nađe onaj koji će se brinuti o njoj. Kako su to mnogi htjeli, i oko toga se prepirali, odlučiše da bace svoja pera od trske u vodu. Ona, Allahovom voljom, sva potonuše a na površini ostade samo Zakerijja. I on preuze brigu o Merjemi, jer je tako njen Gospodar odlučio.
Kad god bi joj Zekerijja u hram ušao, kod nje bi hrane našao.
„Odakle ti ovo, o Merjema?“ – on bi upitao, a ona bi odgovorila:
„Od Allaha, Allah onoga koga On hoće opskrbljuje bez muke.“
A onda joj meleki rekoše:
„O Merjema, tebe je Allah odabrao i čistom stvorio, i boljom od svih žena na svijetu učinio. Budi poslušna svome Gospodaru i licem na tle padaj i sa onim koji molitvu obavljaju i ti obavljaj“...
I Merjema je u riječi Gospodara svoga i knjige Njegove vjerovala i od onih kojih provode vrijeme u molitvi bila.
A kada meleki rekoše Merjemi da joj Allah javlja radosnu vijest: da će dobiti dijete čije ime će biti Mesih, Isa, sin Merjemin, da će biti viđen i na ovom svijetu i na onom svijetu i jedan od Allahu bliskih, te da će ljudima govoriti još u kolijevci, a i kao odrastao biće čestit, ona sva iznenađena reče:
„Gospodaru moj, kako ću imati dijete kad me ni jedan muškarac nije ni dodirnuo?“
„Eto tako,“ – reče -, „Allah stvara što on hoće. Kad nešto odluči, on samo za to rekne: 'Budi' – i ono bude.“
A kad se Merjema od ukućana svojih na istočnu stranu povukla i jedan zastor da se od njih zakloni uzela, Allah joj je meleka Džibrila (Gabriel) poslao i on joj se prikazao u liku savršeno stvorenog muškarca.
„Utječem se Milostivom od tebe, ako se Njega bojiš!“ – uzviknu ona.
„A ja sam upravo izaslanik Gospodara tvoga“ – reče on – „da ti poklonim dječaka čista!“
„Kako ću ja imati dječaka“ – reče ona – „kad me ni jedan muškarac dodirnuo nije a ja nisam nevaljalica!“
„To je tako!“ – reče jo melek Džibril. „Gospodar tvoj je rekao: 'To je meni lako', i zato da ga učinimo znamenjem ljudima i znakom milosti Naše. Tako je unaprijed određeno!“
I ona zanese i bremenita se skloni negdje.
Porođajni bolovi prisiliše je da dođe do stabla jedne palme.
„Kamo sreće da sam ranije umrla i da sam potpuno u zaborav pala!“ – uzviknu ona. No, melek je, koji je bio niže nje, zovnu:
„Ne žalosti se, Gospodar tvoj je dao da niže tebe potok poteče. Zatresi palmino stablo, posuće po tebi datule svježe, pa jedi i pij i budi vesela! A ako vidiš čovjeka kakva, ti reci: Ja sam se zavjetovala Milostivom da ću šutjeti, i danas ni s kim neću govoriti.“
I tako se oni, voljom Allahovom, nastaniše na jednoj visoravni sa tekućom vodom.
Kad je, poslije, Merjema s djetetom svojim porodici došla svojoj oni se zapanjiše i uzviknuše:
„O Merjemo, učinila si nešto nečuveno. Ti, koja u čednosti ličiš Harunu, otac ti nije bio nevaljao, a ni mati tvoja nije bila nevaljalica.“
A ona im na njega pokaza.
„Kako da govorimo djetetu u bešici?“ – rekoše.
Ali se svi zapanjiše kad začuše iz bešike glas:
„Ja sam Allahov rob“ – ono reče – „meni će On Knjigu dati i vjerovjesnikom me učiniti, i učiniće me, gdje god budem, blagoslovljenim, i narediće mi da dok sam živ molitvu obavljam i milostinju udjeljujem. I da majci svojoj dobar budem, a neće mi dopustiti da budem drzak i nepristojan. I neka je mir nada mnom na dan kada sam se rodio i na dan kada budem umro i na dan kada budem iz mrtvnih ustao!“
I obistini se to što je dijete iz kolijevke govorilo: Uzvišeni Allah kasnije pouči Isaa pismu i mudrosti, i Tevratu i Indžilu i posla ga kao poslanika sinovima Israilovim:
„Donosim vam dokaz od Gospodara vašeg, govoraše on. Napraviću vam od ilovače nešto poput ptice i puhnuću u nju, i biće, voljom Allahovom, prava ptica. I iscijeliću slijepa od rođenja, i gubava, i oživljavaću mrtve, voljom Allahovom, i kazivaću vam šta jedete i šta u domovima svojim gomilate. To će, uistinu, biti dokaz za vas, ako pravi vjernici budete. I da potvrdim istinitost Tevrata, objavljenog prije mene, i da vam dopustim nešto što vam je bilo zabranjeno. I donosim vam dokaz od Gospodara vašeg – zato se Allaha bojte i mene slušajte – Allah je, doista, i moj i vaš Gospodar, pa se Njemu klanjajte, to je pravi put!“
Ali, nisu mu vjerovali i njegove su riječi ruglu izvrgavali.
I Isa je, voljom Allahovom, od blata nešto poput ptice napravio i u nju udahnuo i ona je postala ptica!
Zatim je, voljom Gospodara svih svjetova, od rođenja slijepa i gubava iscijelio!
I, Allahovom voljom, mrtve oživljavao! Oni koji nisu vjerovali povikaše:
„Ovo nije ništa drugo do prava vradžbina.“ Oni u Allahove dokaze nisu vjerovali i zavjet što su Allahu dali su prekršili. A protiv Merjeme su teške klevete iznosili.
A Mesih je govorio:
„O sinovi Israilovi, klanjajte se Allahu, i mome i vašem Gospodaru! Ko drugog Allahu smatra ravnim, Allah će mu ulazak u Džennet zabraniti i boravište njegovo će Džehennem biti; a nevjernicima niko neće pomoći!“
Oni su i dalje zastranjivali u vjerovanju svome, suprotno istini, i povodili se za prohtjevima ljudi koji su još davno zalutali, i mnoge u zabludu odveli, i sami s pravog puta skrenuli.
A kada se Isa uvjerio da oni neće da vjeruju, uzviknuo je:
„Koji će biti pomagači moji na Allahovom putu?“
„Mi“ – rekoše učenici – „mi ćemo biti pomagači Allahove vjere, mi u Allaha vjerujemo, a ti budi svjedok da smo mi poslušni Njemu. Gospodaru naš, mi u ono što Ti objavljuješ vjerujemo i mi Poslanika slijedimo, zato nas upiši među vjernike!“
I učenici rekoše:
„O Isa, sine Merjemin, može li nam Gospodar tvoj trpezu s neba spustiti?“
On odgovori:
„Bojte se Allaha, ako ste vjernici!“
„Mi želimo“ – rekoše oni – „da s nje jedemo i da srca naša budu smirena i da se uvjerimo da si nam istinu govorio, i da o njoj budemo svjedoci.“
Isa, sin Merjemin, reče:
„O Allahu, Gospodaru naš, spusti nam s neba trpezu da nam bude praznik, i prvima od nas i onima kasnijim, i čudo Tvoje, i nahrani nas, a Ti si hranitelj najbolji!“
„Ja ću vam je spustiti“ – reče Allah – „ali ću one među vama koji i poslije ne budu vjerovali kazniti kaznom kakvom nikoga na svijetu neću kazniti.“
Ali oni koji nisu vjerovali i dalje su smutnju činili i napadali Allahova poslanika a riječi Indžila s mjesta na kojima su bile uklanjali i dobar dio onoga čime su bili opominjani izostavili. Stalno su se bunili i granice zla prelazili a jedni druge nisu odvraćali od grešnih postupaka koje su radili. I kao što su ranije ni krive ni dužne vjerovjesnike ubijali, tako su htjeli ubiti i Isaa, poslanika Allaha Milostivog.
I Allah reče:
„O Isa, dušu ću ti uzeti i k Sebi te uzdignuti i spasiću te od nevjernika i učiniću da tvoji sljedbenici budu iznad nevjernika sve do smaka svijeta. Meni ćete se poslije svi povratiti i Ja ću vam o onom u čemu se niste snalazili presuditi: one koji ne budu vjerovali na strašne muke ću udariti i na ovom i na onom svijetu i niko im neće moći pomoći“...
I Allah dade pa se nevjernicima pričini da su ubili Isaa i da su ga raspeli.
A nisu ga ni ubili ni raspeli već ga je Allah uzdigao sebi. Allahova vlast je na nebesima i na Zemlji i nad onim što je na njima; On sve može!
"Kur'anske pripovijesti"
Poput nekog starog kopača zlata, moraš se pomiriti s time da trebaš iskopati mnogo pijeska iz kojeg ćeš poslije strpljivo isprati nekoliko sićušnih komadića zlata