Sretna i bericetna nova hidzretska godina

[Blackhawk]

Svim muslimanima svijeta, cestitam muslimansku novu godinu, 1435. Da vam Allah dz.s. da zdravlja, nafake, bericeta i lijepog zivota, i da nas ucini muslimanima koju su na pravom i ispravnom putu....




Sarajevo, 03. novembar 2013. (MINA) – Reisu-l-ulema Husein ef. Kavazović u povodu Nove hidžretske 1435. godine uputio je čestitku muslimanima i muslimankama.

U čestitki reisu-l-uleme se kaže:

- Draga braćo i sestre, muslimani i muslimanke,

Današnjim zalaskom sunca muslimani ulaze u novu 1435. hidžretsku godinu. Hidžra, odnosno seoba Božijeg poslanika Muhammeda a.s. i prve zajednice muslimana iz Mekke u Medinu 622. godine, bila je i ostaje trajno nadahnuće u životu svakog muslimana i muslimanke. Događaj Hidžre svake godine podsjeća nas iznova da su uistinu pravi vjernici oni koji predano islam svjedoče u svakoj životnoj situaciji: i kroz hidžru i kroz borbu na Allahovom putu, „i oni koji daju sklonište i pomažu“. (sura El-Enfal, 74. ajet)

Svaki pojedinac i zajednica ima svoju ličnu hidžru na način da napuste put griješenja i razvrata, da naprave seobu od grijeha i zla prema dobru i dobročinstvu, da budu bolji i plodotvorniji u godini u koju ulaze od godine koju ispraćaju, shodno riječima Muhammeda a. s.: „Muhadžir je onaj koji napusti ono što je Allah zabranio“. Odbacivanje grijeha i stranputice je lična hidžra svakog muslimana i muslimanke.

Hidžra nas podsjeća da svoju vjeru usavršavamo vjerničkom angažiranošću, trudom i žrtvom na Alahovom putu. Hidžra nas podsjeća da svoju vjeru upotpunjavamo time što ćemo pružiti utočište prognanim, obespravljenim i marginaliziranim članovima naše zajednice. Hidžra nas podsjeća da svoju vjeru uzdižemo u interakciji s drugim ljudima, tako što ćemo ljudima biti od pomoći kad god nam se obrate ili uočimo da ima onih kojima je naša pomoć potrebna.

Pozivam muslimane i muslimanke da u svojim ličnim životima i javnom radu slijede univerzalne poruke Hidžre: da im današnji dan bude bolji i plodotvorniji od jučerašnjeg, da naporno i neprestano rade kako bi u našem društvu otklonili sve oblike diskriminacije i nasilja, da pruže sklonište i utjehu svim ucviljenim i potlačenim i da bez oklijevanja materijalno i moralno pomognu svima kojima je njihova pomoć potrebna.

Danas naše društvo treba odlučne muslimane i muslimanke koji će snagom i čistotom svoga morala, jasnoćom i hrabrošću općeljudske vizije utemeljene na solidarnosti i pravednosti aktivno učestvovati u kreiranju puteva izlaska iz društvene apatije i krize morala, koji će naći rješenje za obespravljenost i ekonomsko siromaštvo, koji će imati sluha i razumjeti da djeca u školskom sistemu imaju pravo učiti vrijednosti svoje vjere, kulture, tradicije i jezika.

Čestitajući Novu hidžretsku godinu svim muslimanima i muslimanka, ne mogu odvojiti svoje misli od patnje djece iz Konjević Polja, Vrbanjaca i drugih mjesta na čije se nevine duše sručila sva bezdušnost i brutalnost nepravde i diskriminacije onih u čijim rukama su poluge vlasti i moći. Njihov krik i vapaj da se otkloni nepravda odbija se od prazne fraze, licemjerna obećanja, pa čak i nove pritiske. U kakvom društvu živimo i kakve to poruke šaljemo?

U ponedjeljak, 04. novembra 2013. godine je prvi dan mjeseca muharrema, jednog od „svetih mjeseci“ koji slavi nepovredivost i svetost ljudskog života, ljudske časti i dostojanstva.

Podsjećam muslimane u mjestima gdje se prolijeva ljudska krv da je to grijeh i nedopustivo i apeliram na njih da nesporazume i sukobe rješavaju dijalogom i mirnim putem.

Moleći Allaha dž. š. da muslimanima podari slogu, ujedini im srca u dobru, našu Zajednicu učvrsti u napretku, našu domovinu čuva u blagostanju a svim ljudima ukaže na puteve sreće i uspjeha, svim muslimanima i muslimankama u domovini i bošnjačkoj dijaspori, muslimanima i muslimankama u svijetu čestitam Novu 1435. hidžretsku godinu. Neka nam je svima sretna i berićetna hidžretska 1435. godina, kaže se u čestitki reisu-l-uleme Husein ef. Kavazovića.

[laganini]

pročita ja do kraja...

[paparaci]

Svako dobro ovim povodom! Da vam se Allah dragi smiluje i podari dobro oba svijeta!

[Ciklama]

Amin.

[Zagorka]

Iskrenim vjernicima svako dobro,od srca....

[Maja]

Sretno svima u novoj godini.

[Rum]

[infantry]

Sve najbolje u novoj godini..

[Bambi]

Sretna i bericetna Nova hidzretska,sve najbolje

[Lavlje_srce]

Svako dobro ovim povodom! Da vam se Allah dragi smiluje i podari dobro oba svijeta!

Amin.

Sretna i bericetna hidzretska 1435 svim muslimanima i muslimankama.

[KOMESAR]

NE ZABORAVITE!

Večeras sa akšamskim ezanom nastupa 1436. Hidžretska nova godina.



SRETNA NOVA 1436. HIDŽRETSKA GODINA!

KULLU 'AMIN VE ENTUM BI HAJR!

[KOMESAR]

Kod nas se na razne načine obilježava Hidžretska nova godina. U džamijama se obilježava uz učenje Kur'ana, prigodan program i predavanja vezana za Hidžru. Tradicija proslave hidžretske godine treba da nas osnaži i učvrsti na putu dobra i istine.

[paparaci]

Amin na vase zelje.

Od mene takodjer svako dobro!

Da vas Allah dragi obdari strahopostovanjem prema Njemu, znanjem, mudroscu, blagoscu i saburom!

[Sibila]

i da nam da sto vise snage za borbu protiv : dedzala

[paparaci]

najjaca si!

[Rum]

Hidžretska Nova godina i prašak za pecivo








Zenički mujezin, stari musliman Mustafa Šišić i njegova supruga Melća bili su tradicionalni bosanski vjernici. Mislim da je Mustafa bio prvi čovjek iz našeg komšiluka koji je početkom 70-tih godina otišao na hadž. Sjećam se tog ispraćaja. U avliji, a i vani na cesti stajalo je mnogo više ljudi nego li danas stane pored svih onih autobusa koji sa glavnog zeničkog trga odvoze današnje hadžije put Mekke.
Bilo je nešto uzvišeno u tom činu. Kao dijete sam čak osjetila da se dešava nešto posebno, nešto značajno i na nekom nivou koji ne mogu dokučiti svi ljudi.
Mustafi su se caklile oči dok je prolazio kroz masu, Melća je plakala glasno, sinovi su mu stajali pored njega… a ja sam se iz prikrajka pitala, kako neko smije autobusom krenuti na put dalek toliko hiljada kilometara.
Meni je put i do nene u Hercegovinu bio onomad put preko svijeta.

Desetak godina kasnije, u ljetnom periodu, sjedila sam sa Mustafinom najmlađom kćerkom u njihovoj avliji. Sati su popodnevni. Tišinu je remetilo tek poneko zveckanje šerpe iz kuće. Melća se vrtila oko šporeta.
Odjednom, začusmo njen plahoviti povik:

– Mustafaaaaaa, Mustafaaaaa… letider u prodavnicu, hidžretska je Nova godina. Jadna majko, umalo nismo zaboravili! Letiiii…

On poslušno uđe u kuću, vrati se sa cekerom i novčanikom, pa upita šta treba kupiti.
Melća je rekla:
– Sedam stvari radi nafake u kući… – i počela nabrajati, koristeći prste.
Ispružila je prvi prst rekavši:
– Kilu brašna.
Pa drugi prst:
– Kilu cukera.
Treći prst:
– Kilu riže.
Četvrti prst:
– Litru zejtina.
Peti prst:
– Kutiju soli.
Šesti prst:
– Uh, ne znam ni sama… eto, kupi šehriju.
Sedmi prst:
– Uh… uh… čekaj šta sam ono rekla: brašno, cuker, riža, zejtin, so, šehrija i sedmo, sedmo…. ma, prašak za pecivo… Uzmi još i pecivni prašak… Hajde, pohiti dok nisu zatvorili!
I ode Mustafa sa cekerom preko avlije, žureći da se granap ne zatvori.
Nisam shvatala o kakvoj Novoj godini priča Melća usred ljeta, pa upitah šta to sve znači.
Ona mi objasni da muslimani imaju svoju Novu godinu koja se broji po drugom kalendaru, da je dobro tako kupiti sedam namirnica u kuću na dan kad nastupi hidžretska Nova godina i da to donosi nafaku.

– Nafaka u kući, to ti je, sinko, sve! – podvukla je Melća i otrčala da opet zvecka šerpama oko šporeta.

Bila je to žena koja je uvijek žurila, za razliku od svog muža Mustafe, koji je žurio samo kad ga Melća najuri u svom dobroćudnom srkletu.

Melće odavno nema, a Mustafe odnedavno. Ali, ta Hidžretska nova godina ostala je, kao i njeno obilježavanje… posebno u mojoj glavi. Ukoliko mi baš ne promakne (a obično ne promakne), uzmem cekerče i baš kao Mustafa nekad, odem u prodavnicu da kupim štošta, radi nafake.
Ne kupim uvijek brašno, cuker, rižu, so, šehriju, zejtin… nego onako nasumice šta mi dođe pod ruku. Ali, OBAVEZNO na to sve stavim prašak za pecivo.
Eto, taj njen sedmi prst i muka živa da se sjeti šta bi se kao sedmo moglo kupiti, na ime godišnje nafake u kući, živi tako duboko urezano, kao smiješno, naivno, prosto, narodsko… kao toplo i ljudsko.

Njeno vjerovanje u Boga i u nafaku bilo je bez filozofiranja, naklapanja, prepadanja i dubokih objašnjenja. Malo iz Kur’ana, malo iz glave, ponešto iz kuće… sklopljeno u cjelinu koja je obilježila Melću, ženu koja se znala u dvije minute i rasplakati i nasmijati, zagalamiti i pomilovati…
Ženu koja je uvijek radila više stvari istovremeno.
Ženu koja bi, na sijelu, dok ispija kafu zaspala na par minuta… ženu koja je glasno pričala i isto tako glasno pokazivala emocije… a sve to bez neke hinle i skrivenih namjera.

I zaista, bila je nafakali. Čak i u onim najtežim ratnim vremenima, kad su skoro svi ljudi ostali bez nafake, Melćina je bila uz nju. Kakva-takva, njena nafaka je nije napuštala.
Želim da vjerujem da je to bilo zbog onog sedmog prsta i zbog praška za pecivo.

[greeneyes]

Nema šef'ce, nema ko ni čestitati Hidžretsku Novu godinu.

Sretna Hidžretska nova godina svima koji je obilježavaju.

[REMB]

Sve najbolje.
Kullu amin ve entum bi hajr.

[Zagorka]

Nema šef'ce, nema ko ni čestitati Hidžretsku Novu godinu.

Sretna Hidžretska nova godina svima koji je obilježavaju.

Jest tacno. Nek' ste svi zivi i zdravi,zdravlja i berićeta zelim

[dobre.vibracije]

pridruzujem se cestitkama i ako smijem pitat po kojem kriteriju se obiljezava posto sam primijetio da se mijenja datum svake godine