statebriga wrote: ↑23 Oct 2018, 16:46
a koje izvore koriste sufije
Nemam pojma, to morate zvati Carobnjaka da objasni. On je sufija. Meni ta tradicija nije poznata, osim povrsno.
Znam samo da su sufije nastale mijesanjem pred-islamskih bhakti tradicija Bliskog istoka i islama. To je nacin misljenja jako slican indijskom misticizmu. Ali koji su konkretno spisi za njihovu tradiciji vazni, to bih i ja htio nauciti...
A do tada pogledajmo sta kaze Krshna o vrijednosti tzv. vjerskih objava za ljudsku spoznaju...
Nerazumni što se samo opijaju slovom Objave,
govoreći: "Ničeg više nema;" robovi su žudnje, rajolovci.
Tim riječima slatkim stiču samo novo rođenje kao plod svog djela,
liturgije služeći silne radi užitaka i radi moći.
Robovi užitka i moći, opčinjeni slovom Objave,
ne postižu odlučnost, niti sabranost.
Tri su svojstva pojavnog svijeta (nastajanje, trajanje i propadanje) domet Objave,
zato iznad triju svojstava budi! Van dvojstava, u istini, van gomilanja, vladaj sobom!
Kolika je korist od bunara tamo gdje je poplava,
tolika je i korist za onog koji shvata od svih Objava!
Djelo samo za smjer uzmi, a nikada plodove djela:
nikad nemoj raditi zbog rezultata rada, ali se niti ne podaj nedjelanju!
Čvrst u jogi, djela vrši ne prianjajući plodu djela;
u uspjehu i porazu isti budi, ravnodušnost - to je joga.
Rad je daleko niži od joge uma. Umu samo pribjegavaj,
jadni su oni što rade radi rezultata svojeg rada!
Ko um svoj obuzda, brzo iznad zla i dobra stiže;
zato jogom suzdaj sebe: Joga jeste alat djelu.
Mudri ljudi, obuzdavši svoj um, odrekavši se ploda svoga djela,
okove rođenja odbacuju, i na mjesto izvan patnje stižu.
Kada jednom um tvoj prođe kroz šumu zabluda,
tada ćeš ravnodušan spram svega biti, što god čuo ili čut ćeš.
Nezbunjen slovom Objave, kada um tvoj bude bio čvrst,
postojan, usredsređen, tek tada ćeš jogu steći.
BhG, 2. 42-53
Mozda je najveca razlika izmedju istoka i zapada u tome sto je Istok civilizacija spoznaje, a zapad objave. Na zapadu se vjeruje da nebo moze izabrati svojeg postara i poslati jednosmjernu poruku covjecanstvu. Nema nacina da svako sam za sebe zadobije sposobnost komuniciranja s nebesima kakvu ima postar. Postaru se mora slijepo vjerovati na rijec.
Istok opcenito na vjerske objave gleda s velikom sumnjom. Opcenito se smatra krajnje nevjerodostojnim kada neko za sebe tvrdi da je glasnik Boga ili prorok. Na istoku je to znak krajnjeg neznanja i zablude
Oni vise vjeruju ucitelju koji je sam spoznao istinu, i koji druge moze poduciti kako da i oni spoznaju tu istinu koju on poducava. Zato su sveti spisi istoka pisani uglavnom kao razgovor nekog ucitelja (Shiva, Krshna, Buddha, Lao Ce, Konfucije i sl.) sa svojim ucenicima. Cilj je da ucenici zadobiju isti onaj uvid kao i ucitelj. Potice se sumnja, ohrabruje se samostalno istrazivanje i dostizanje uvid u istinu. Zato se oni sprdaju s Vedama i drugim objavama kao sto to radi Krshna u navedenim stihovima BhG.
Keltski druidi, jevrejski proroci, Muhamed, mormon Joseph Smith, vidioci iz Medjugorja... sve je to potpuno isti pristup duhovnosti. Tako tipican za zapad. Jednosmjerna poruka s neba u koju se ne smije sumnjati i koju ni na koji nacin ne mozem provjeriti sopstvenim uvidom. Vedski brahmani nisu izuzetak od tog pravila i po tome se, izmedju ostaloga, vidi da su oni u Indiji dosli sa zapada.