Fazlija wrote: ↑28 Oct 2017, 20:56
Draga Cvrle,
prije svega mislim da se o svemu treba moci pricati, sve tvrdnje se trebaju moci podvrci propitivanju i tek ako to propitivanje izdrze, onda ih treba prihvatiti kao valjane.
Dakle, tu nema mjesta uvredama. Ako se sumnja shvaca kao uvreda, onda to vodi u praznovjerje. Zabranu propitivanja, a time i zabranu bilo kakvog razgovora, zabranu dijaloga o temeljnim postavkama neke vjere (bilo koje, svejedno). Tada nam ostaju samo monolog i jednoumlje u kojem jedino moze opstajati praznovjerje.
Indijci imaju jednu jako zanimljivu poredbu koja nam u tome moze pomoci kao primjer. Ti vjerovatno znas da oni sav pojavni svijet dijele na 3 stanja koja bilo koja tvar moze prolaziti. To oni zovu 3 gune ili stanja:
- tama guna (slicno kao i nasa rijec tama, oznacava smrt, tamu, raspadanje)
- raja guna (znaci vatreni element, sirenje i dinamiku)
- sattva guna (cistoca, svetost itd.)
Dakle, sva pojavna tvar prolazi kroz ta 3 stanja. Npr. jabuka kada je jos zelena i raste je u fazi rajasa, kada je zrela i socna, kada moze dati najbolje od sebe je u stanju sattve, a trula jabuka je u stanju tamasa. S obzirom na to Indijci kazu da prava duhovnost pocinje tek onda kada je oslobodjena ova tri prolazna stanja i vodi nas u onostrano, ono sto je trajno, sto je iznad i izvan pojavnog svijeta.
Islam takodjer navodi da je cilj religije nadilazenje prolaznog svjetovnog (dunjaluka) i usmjeravanje prema duhovnom, onostranom, trajnom. Mislim da se oko toga mogu sloziti sve religije, pa se vratimo nakratko na onu indijsku poredbu.
Oni tvrde da je najnizi oblik religije tzv. tamasika bhakti ili predanost Bogu zasnovana na smrti i raspadanju. To su obicno religije koje se zasnivaju na vjerovanjima - nas je bog veci od vasega, mi smo izabrani narod, a vi ste nevjernici. Neka nam bog pomogne pobijediti nevjernike, neka mi pobijedimo, a ne nasi neprijatelji. Smrt neprijateljima, smrt nevjernicima itd. U danasnje vrijeme sve pseudoreligijske izjave poput Srbi nebeski narod, bog i Hrvati, sve one vehabije koje vjeruju da ce ubijanjem drugih ljudi ugoditi bogu i ici izravno u raj... sve su to ispoljenje ovakvog pristupa religiji. Jasno je da tu pravi cilj nije obozavanje Boga, nego pobjeda nad drugom socijalnom skupinom. Bog je tu samo opravdanje za porobljavanje i izrabljivanje drugih ljudi.
Tek malo visi stupanj religioznosti su rajasika bhakti kultovi. Oni se zasnivaju na koristi koju sljedbenik ima za sebe. Sve one yoge koje ljudi rade zbog zdravlja i ljepote, razni kultovi koji jamce uspjeh u karijeri i sl. spadaju u ovu kategoriju. Jasno je da niti tu pravi cilj nije obozavanje Boga, nego vlastiti uspjeh, ljepota, zdravlje, bogatstvo...
Nesto visi stupanj je sattvika bhakti, ili kultovi koji se zasnivaju na slijedjenju morala, postenja, pa cak i kada ce covjek pridrzava moralnih pravila iz straha od bozje kazne ili karme. Iz bilo kojeg razoga, takav sljedbenik slijedi visoka moralna nacela. Iako je to vrlo napredno, jasno je da niti ovdje sam Bog nije cilj obozavanja, nego moral, etika, postenje.
Pomenuti Indijci nadalje tvrde da su ovo sve svjetovni pristupi duhovnosti (sa-guna bhakti) i da prava duhovnost pocinje tek sa razvojem osobnog odnosa duse i Boga. Taj odnos vodi sljedbenika izvan i iznad svijeta (nir-guna, bez prozalnih svjetovnih svojstava). U ovoj predanosti nema drugog cilja osim Boga, i posve je nevazno za poklonika da li ga drugi osudjuju, da li ima zdravlje i bogatstvo ili pati... bitan mu je samo Bog. Tek to je prava duhovnost. Jos kazu da na prvom stupnju ove predanosti poklonika prvo pokrece zadovoljstvo koje on/a dobiva iz svojeg odnosa s Bogom, a da kasnije osobu pokrece zadovoljstvo koje ona moze dati Bogu. Konacno, ova ljubav kulminira u potpunom jedinstvu ljubavnika i ljubljenog i nije vise moguce prepoznati razliku izmedju duse i Boga...
Ovu sam indijsku parabolu uzeo da kroz nju lakse pokazem razlike u pristupu duhovnosti. Pokusajmo sada analizirati Muhameda i ashabe (ili bilo koju drugu religiji svijeta, svejedno). U koju bi oni kategoriju spadali? Jasno je da su neki ashabi bili vrlo pobozni i duhovni ljudi, ali nije li Muhamed sam spadao u najnizi oblik religioznosti kada je svoje sljedbenike aktivno poticao na ubijanje, pljacku, ratovanje i stvaranje posve svjetovnog carstva. Tek kasnije je islamska civilizacija iznjedrila vise stupnjeve duhovne misli. Njeznu mistiku sufizma i naglasavanje osobnog odnosa tragatelja i Tvorca. Tek je to za mene vrhunski izrazaj ljudske duhovnosti, potpuno usporediv sa slicnim iskustvima mistika u krscanstvu, hinduizma, buddhizmu i sl.
Dakle, kada bi smo gornji hadis prebacili u bilo koji historijski kontekst bilo koje primitivne plemenske religije svijeta, on bi mogao zvucati otprilike ovako...
Nakon sto su uvjereni u posvemasnju superiornost Rima nad svim drugim narodima svijeta, Cezar i Marko Antonije se vracaju s pljackaskog pohoda u Galiji, gdje su Jupiterovom miloscu pobijedili barbare, pa natovareni opljackanim blagom i krvavi do lakata dokono caskaju.
Upita Cezar mladjahnog Marka, je li momak, jesi li se ozenio? Jesam, jesam, o Jupiterov prvosvestenice.
Pa jel' cemu ta tvoja mlada, jesil' kakvu mladju, il' si kakvu polovnjacu?
Polovnjacu sam, sefe, jer mi je otac poginuo jos onda kada smo pljackali Galliu Cisalpinu, pa ce mi ova bolje od neke mlade znati voditi imanje.
Gle, ako mene pitas... sve je to najnizi oblik primitivne plemenske religije tla i krvi, i u osnovi nema nikakve veze s pravom duhovnoscu. Sve su to plemenski vracevi i ubojice kojima je jedini cilj pobijediti susjedno pleme i ici dalje sa osvajanjima. Zeljni zlata, slave, robova, imanja, oni nemaju nikakve veze s Bogom.