KERBELA

[Krokodil Behko]

Kažu da je prvi pothvat asasina (onih originalnih) bio ubistvo sunitskog namještenika u Iranu. Za Saladina, kažu da su ga mogli ubiti kad god su htjeli, jer su njegovi najbliži pratioci bili njihovi ljudi.

[KOMESAR]

Kerbela je univerzalna poruka svim ljudima svijeta - u žrtvi Husejnovoj i nemuslimani i zapadni mislioci su pronašli inspiraciju i motivaciju za svoje ciljeve, pa kako nebi muslimani (svih pravaca i mezheba) bili ponosni onim što je hazreti Husejn uradio za islam?
Kerbela je epicentar sukoba sila tame i svjetlosti. Ona je bol i sramota, poruka i pouka, ljubav i još veća ljubav, nepresušno vrelo nadahnuća. Ona je hiljadu pitanja i jedan odgovor na sve njih. Kroz 1300 godina mračne historije ispunjene pokušajima ušutkivanja, zataškavanja, skrivanja, prepravljanja istine sa Kerbele, ta istina danas sija jače nego ikad.
Pitanja na koja su dati logički neodrživi odgovori, aktuelnija su nego ikad. Nisu zatvorena, nisu odgovorena. Ponovno se otvaraju i uvijek će se otvarati jer u tome je mudrost Allahova.

[KOMESAR]

Kerbela je univerzalna poruka svim ljudima svijeta - u žrtvi Husejnovoj i nemuslimani i zapadni mislioci su pronašli inspiraciju i motivaciju za svoje ciljeve, pa kako nebi muslimani (svih pravaca i mezheba) bili ponosni onim što je hazreti Husejn uradio za islam?
Kerbela je epicentar sukoba sila tame i svjetlosti. Ona je bol i sramota, poruka i pouka, ljubav i još veća ljubav, nepresušno vrelo nadahnuća. Ona je hiljadu pitanja i jedan odgovor na sve njih. Kroz 1300 godina mračne historije ispunjene pokušajima ušutkivanja, zataškavanja, skrivanja, prepravljanja istine sa Kerbele, ta istina danas sija jače nego ikad.
Pitanja na koja su dati logički neodrživi odgovori, aktuelnija su nego ikad. Nisu zatvorena, nisu odgovorena. Ponovno se otvaraju i uvijek će se otvarati jer u tome je mudrost Allahova.

Slazem se. No, moram dodati da se cesto pitam zasto se na minberu ne govori o tome? Nema potrebe da se to krije, to je nesto sto se desilo i treba da se objasni. U situaciji, gdje manje ucen misliman vidi sije, kako se bicuju i sijeku na Kerbeli, pitace se, "pa zasto SMO MI ubili Huseina, r.a kada je on bio Poslanikov unuk?" Bolje je da to cuju od alima nego nekoga ko im to nece znati objasniti. Hazreti Huseina su ubili upravo oni koji liju krokodilske suze za njim. Muslimani ne treba da kriju dio istorije koja i nije bas sjajna. Ali kao i svaka istina, morala bi da ima svoje mjesto u ucenju istorije islama. Bitku na Devi malo ko pominje, takodjer. Ubistvo Halife Osmana r.a. Sve se zna i sve je jasno, te nema razloga da to niko ne pominje kada govori o istoriji muslimana. To su stvari koje svaki musliman mora znati.

Alija, radijallahu 'anhu, imao je ukupno 31 dijete, četrnaest sinova i 17 kćeri. Četvoricu svojih sinova nazvao je po imenima pravovjernih halifa, dva njegova sina nosila su ime Omer, a po jedan Ebu-Bekr i Osman. Zašto je ovo bitno? Iz prostog razloga što i danas postoje grupacije koje, koristeći se raznim malverzacijama i krivotvorenjem historijskih činjenica, na razna načine, žele ubijediti islamski ummet da su između 'Alije i ove trojice halifa vladali krajnje rivalski pa i neprijateljski odnosi, do kojih je, prije svega dovela njihova pohlepa za vlašću. Zar bi 'Alija, radijallahu 'anhu, svojim sinovima dao imena svojih neprijatelja? Naravno, takvi vješto, prikrivaju ove informacije, kao i mnoge druge informacije koje do kosti razgolićuju njihove laži i zablude.
Ako su spomenuta trojica ashaba na silu uzurpirali vlast, koja je navodno trebala pripasti Aliji, a Alija, iz straha za svoju i sigurnost svoje porodice o tome svo vrijeme njihove vladavine mudro šutio, zašto onda, u interesu istine, nije sve to lijepo objelodanio kada je, nakon njihove smrti, zasjeo na poziciju halife? Koga i čega ga je tada bilo strah?

[KOMESAR]

Imam Husejn,htjeli mi to priznati ili ne,je digao ustanak protiv režima.O svrsi i filozofiji istog on kaže:
"We inni lem ahrudž eširan we la batiran we la zaliman we innema haredžtu li talabi islahin fi ummeti džeddi.Uridu en amure bi-l ma'ruf we enha 'ani-l-munket.
Ja ne ustajem iz strasti ili želje za položajem,moj ustanak je samo zbog toga da bih napravio reformu u Ummetu moga djeda.Hoću da upućujem na dobro i da odvraćam od zla."

[KOMESAR]

Ko je ubio Poslanikovog unuka Huseina?
O tome je šijski historičar el-Mes'udi, napisao: ”Kada je Muavija umro, stanovnici Kufe poslali su pismo Huseinu ibn Aliju, u kojem su napisali: ”Mi smo se obavezali da ćemo isključivo tebi dati prisegu na vjernost i da ćemo, ako treba, za tebe umrijeti. Mi ne prisustvujemo namazima u džematu niti idemo na džumu (dok ti ne postaneš halifa i imam).” (Murūdž ez-zeheb, III/54.)
I nakon što je Husein r.a. dobio mnoštvo pisama kao garanciju da će ga Iračani priznati za halifu, on je poslao svoga amidžića Muslima ibn Akila ibn Ebu Taliba kao izaslanika koji je Iračanima pročitao Huesinovo r.a. pismo u kojem im Huesin poručuje da će doći u Irak, odnosno u Kufu. Oni su pred Muslimom dali prisegu Huseinu r.a. i zakleli se na vjernost.
Spominjući taj događaj, šijski autor el-Mufid, piše: ”Šije Iraka su dali prisegu Huseinu (odnosno Huseinovom izaslaniku Muslimu) plačući. Bilo ih je više od 18 000.” (el-Mufid, El-iršad, 220.str.)
U istom djelu, on spominje da je Muslim ibn Akil, nakon te prisege poslao pismo Huseinu u kojem je napisao: ”Čeka te stotinu hiljada pristalica, pa nemoj kasniti.” (El-iršad, 220.str.)
A da je to zapravo bila sve laž i prevara, svjedoče i predaje koje je prenio el-Mes'udi u spomenutom djelu, a koje detaljno opisuju šijsku izdaju i ubistvo Muslima ibn Akila r.a. Iako je Husein r.a. bio obaviješten o tome kada se nalazio u Kadisiji, on nije odustao i krenuo je dalje sa svojom pratnjom i porodicom.
Nakon što se Huseinu r.a. suprostavila vojska iz Kufe, on je shvatio da je obmanut, pa im je pokazao dva poveza pisama koje su mu slali, ali su zanegirali da su slali ikakva pisma. (Vidi: El-iršad od Mufida, 225. str.)
Husein r.a. je nastavio putovanje do mjesta Kerbela i tu ga je dočekala vojsak iz Kufe koja se okrenula protiv njega. O tome je šijski autor el-Mes'udi, napisao: ”Svi vojnici koji su prisustvovali ubistvu Huseina i koji su ratovali protiv njega i preuzeli odgovornost za njegovo ubistvo, bili su iz Kufe. Sa njima nije bilo nijednog vojnika iz Šama (gdje se nalazila Muavijana, odnosno Jezidova vojska).” (Murudž ez-zeheb, III/61.)

Šimr bin Zil-Dževšen iz plemena Benu Kilab. Pravo ime mu je Šurahbil bin Kurt el-Debbabi, a poznat je po nadimku ”Ebu Sabiga”. On je bio pristalica Alije r.a. i borio se na njegovoj strani u Bitci na Sifinu. Međutim, nakon što je Alija r.a. prihvatio presudu u sukobu sa Muavijom, s ciljem da prestane međumuslimanski sukob, Šimr je napustio Aliju i postao njegov neprijatelj. On je bio i na Kerbeli u vojsci koja se suprostavila Huseinu r.a., a u nekim predajama se spominje da ga je on lično ubio.

[Fazlija]

Malo sam citao ovu vasu temu i moram priznati da meni nikada nije posve bio jasan doktrinarni sukob izmedju sunita i shiita?!

O cemu se tu uopce radi, ko je koga ubio... ko je preuzeo vlast... ja u tome ne vidim nista duhovnoga, niti religijskog. To je najobicnija dinastijska borba nozevima i sjekirama za preuzimanje politicke vlasti. I nije mi posve jasno kako neko moze oko tako profane politicke stvari graditi vjersku doktrinu?!

Moje nerazumijevanje ovog vaseg problema proizlazi iz cinjenice da opcenito nemam visoko misljenje o "objavama" i "prorocima". Sve ih pojednako smatram najobicnijim lazovima i manipulatorima. Ne samo Muhameda, nego i sve one jevrejske "proroke" od Mojsija pa nadalje, kao i krscanske "vidioce" i "proroke" koji su vec par dana nakon Kristove smrti poceli mijenjati njegovo ucenje.



Muhamed je u tom pogledu izgleda bio vrlo poseban. Meni se cini da se on stvarno potrudio napisati jedno izuzetno knjizevno remek djelo, ili barem naci nekoga ko ce mu ga napisati, obzirom da je navodno sam bio nepismen. A vise od svega je uspio postaviti temelje za jedno novo svjetsko carstvo, za razliku od onih jevrejskih diletanata iz Starog i Novog zavjeta koji su u usporedbi s njim posve opravdano posluzili za prototip ludih proroka iz Monthy Pythona.

Pa ipak, sadrzajno gledano, njegova objava je jednako takvo praznovjerje. A njegovo ponasanje odaje sliku najobicnijeg vjerskog i politickog maipulatora koji se svojim pricama o prorostvu i bozanskoj objavi uspio nametnuti neukim pustinjskim plemenima, a onda svoje privatne vjerske vojske slao da za njegov racun ubijaju, pljackaju i porobljavaju sve one koji mu se nisu htjeli dobrovoljno pokoriti. Vjerski ucitelj koji sam na sebe nije primjenjivao moralna pravila koja je propisivao svojim sljedbenicima, Muhamed se doista doima kao vodja opasnog vjerskog kulta ciji su sljedbenici gradili nista drugo nego zemaljsko carstvo u kojem je on bio samo prvi u lozi nove dinastije vladara.

S obzirom na to, uopce ne cudi da su se njegovi nasljednici borili nozevima za preuzimanje vlasti. Ne cudi ni da su svi ti kalifi bili ubijeni ili svrgnuti, obzirom da su u osnovi bili najobicniji feudalni vladari... Ali ono sto me stvarno cudi, jeste da se sve njih od Muhameda pa nadalje smatra nekakvim duhovnim osobama?! To je isto kao kada bi smo Sulu, Cezara, Pompeja, Oktavijana, Marka Antonija i sve one druge nebrojene rimske vojskovodje i careve koji su se medjusobno borili za vlast smatrali nekakvim svecima i duhovnim ljudima?!

Kada bi danas postojala rimska religija ciji bi se sljedbenici dijelili u skete, obzirom na to ko je od tih generala pobjedio u nekom od njihovih gradjanskih ratova... Stvarno ne razumijem sta je duhovno u tome ko je koga i kada pobjedio u borbi za politicku vlast?!

[rethna]

iz cinjenice da opcenito nemam visoko misljenje o "objavama" i "prorocima". Sve ih pojednako smatram najobicnijim lazovima i manipulatorima.

Ovom recenicom si u startu sam sebe i sprijecio da ista razumijes, bez obzira o cemu se radilo..

[Fazlija]

Kako sam time sebe sprijecio?!

Ja se uvijek rado dadem razuvjeriti ako mi se podastru dovoljno utemeljene cinjenice...

[rethna]

To su samo napisana slova. Niko tebe ne moze razuvjeriti iz gore pomenutog razloga, a po podastrtim cinjenicama gazis i izvrces, tako da sve to zavrsi na nekom tvom tumacenju

[Krokodil Behko]

Pa to i jeste bila dinastijska borba za preuzimanje vlasti, a rezultate vidimo i danas.
Uostalom, toga nisu pošteđene ni ostale religije u svijetu,.

[Podrinjac]

Allah te nagradio Komesare što širiš Islam po forumu.

[Fazlija]

Niko tebe ne moze razuvjeriti iz gore pomenutog razloga, a po podastrtim cinjenicama gazis i izvrces, tako da sve to zavrsi na nekom tvom tumacenju

Pa moze se valjda o svemu pricati, mirno i bez strasti. I ako se podastru razumne cinjenice, pametan covjek ih prihvati i promijeni svoje misljenje.

U suprotnom se sve svodi na praznovjerje. A sta je ustvari praznovjerje - to je tvrdnja cije se propitivanje unaprijed zabranjuje. Moras slijepo u tu tvrdnju vjerovati. Zato se i zove praznovjerje, vjerujes u nesto sto nisi kadar ni sebi, ni drugima dokazati.

Ljudska misao se stoljecima razvijala samo tako da su se tvrdnje propitivle. Nauka se tako razvija, sve nase misli i postavke. Ako vjerujemo da je Zemlja ravna ploca, to je sasvim u redu sve nam ta teorija daje dovoljno dobro objasnjenje svijeta oko nas. Ali ako neko u jednom trenutku nadje u njoj kakve greske, nedosljednosti... i ponudi bolje rjesnje, onda to prihvatamo kao istinu i nastavljemo je i dalje propitivati. Problem nije u propitivanju, nego u tome ako se propitivanje nastoji silom zaustaviti.

E sada, religija je isto tako jedna nauka (u osnovi metafizika, ontologija, etika i psihologija), i mora biti utemeljena na razumu. Inace je potpuno praznovjerje. Ako vjerujes u bilo sto i ne razmisljas svojom glavom - onda mozes vjerovati i u Djeda Mraza. Na tom tragu ja tvrdim, ali se ujedno dadem i razuvjeriti ako mi se podastru razumni dokazi, da su svi proroci i vidioci lazovi i sarlatani, ili u najboljem slucaju poremecene osobe. To je jedna tvrdnja, oko koje se moze razviti posebna rasprava nevezano za bitku kod Kerbale.

Druga tvrdnja je da ja doista ne razumijem mnoge islamske i krscanske sektaske podjele, osim kao politicke podjele. Ne vidim u njima nikakve sustinske doktrinarne osnove. U sustini se sve svodi na pitanje ko ce biti sef. Katolici i pravoslavci se doktrinarno gotovo uopce da i ne razlikuju, cijeli raskol je nastao samo oko pitanja ko ce biti sef. Kasniji raskoli sa protestantima imaju vec nekog doktrinarnog osnova i moze se naci dublja razlika sta koji zastupaju.

Na slican nacin, meni se sunitsko - shiitske podjele cine zanemarivima, i u osnovi jedino oko pitanja ko ce biti sef. U redu, taj Ali je izgubio bitku, dobio je sjekirom u glavu dok je nekome drugome pokusavao svojim nozem doci do grla... nes' ti velike du'ovnosti... i neko drugi je postao kalif. Sta sada s tim? U neka doba su znala na Zapadu biti po dva ili cak vise papa. E sada zamislimo da postoji krscanska sekta koja je nastala oko nekog protu-pape koji je jednom izgubio neku bitku i nije postao papa...

Pa to i jeste bila dinastijska borba za preuzimanje vlasti, a rezultate vidimo i danas. Uostalom, toga nisu pošteđene ni ostale religije u svijetu.

Meni to jeste jedino razumno objasnjenje da je to bila dinastijska borba za vlast i nista vise, ali pravo pitanje je zasto je to bila dinastijska borba za politicku vlast.

Jedini odgovor na to mi se cini tvrdnja da je sam Muhamed bio vrlo sposoban psiholoski manipulator koji je za sebe tvrdio da je bozji poslanik, uspio se tako nametnuti jednom dijelu plemena i staviti ih u sluzbu uspostave vlastitog teokratskog carstva. Nista duhovno ne nalazim u tom covjeku. Vise duhovnosti nalazim u ucenju ili objavi, koju je napisao, prepisao, narucio od nekoga... sta li vec. Ali on sam mi se cini kao olicenje psiholoskog manipulatora, kao vodja jednog opasnog vjerskog kulta (pogotovo opasnog za ljude njegovog doba koji ga nisu htjeli priznati za proroka-vladara) koji je kroz ubojstva i placku uspostavio svoje vlastito carstvo. I stoga ne cudi da su se njegovi nasljednici jednako tako nastavili boriti za politicku vlast, ubijati se medjusobno ili ratovati i pljackati susjedna kraljevstva itd.Sta ima duhovnog u tome, to nisam nikada uspio razumjeti?!

U pravu si kada slicne pojave vidis i u krscana, ali meni se cini da su to ipak pojave koje su nastale stoljecima nakon Isusa i kada se vjera pocela prozimati politikom. Za razliku od Muhameda, Isus nije gradio nikakvo zemaljsko carstvo. Nije slao svoje privatne vjerske vojske da za njega ubijaju i pljackaju, nije uzimao dio od njihovoh plijena, nije imao robove i sl. To su sve kasnije imali pape i patrijarsi koji su takve stvari radili u ime Isusovo, ali on sam nije bio takav... za razliku od Muhameda, ruku na srce.

A sto se tice Istoka, to je jos manje vidljivo. Tamo je prije svega vjera vrlo jasno odvojena od vlasti. Ili si guru ili si kralj. Ne mozes biti i jedno i drugo. Tamo je razlika izmedju sekti doista vrlo doktrinarna. Sekte unutar hinduizma, buddhizma, jainizma ili taoizma se doista razlikuju po ucenju. Nikada nisu sekte ratovale medjusobno. Nikada sef sekte nije bio svjetovni vladar. Jeste doduse da su imale velikog utjecaja na vladare, ali uvjek vrlo postrednog. Nikada kao na Zapadu da je vjerski vodja vladar, kalif i sl.

[Fazlija]

Ko je ubio Poslanikovog unuka Huseina?
O tome je šijski historičar el-Mes'udi, napisao: ”Kada je Muavija umro, stanovnici Kufe poslali su pismo Huseinu ibn Aliju, u kojem su napisali: ”Mi smo se obavezali da ćemo isključivo tebi dati prisegu na vjernost i da ćemo, ako treba, za tebe umrijeti. Mi ne prisustvujemo namazima u džematu niti idemo na džumu (dok ti ne postaneš halifa i imam).” (Murūdž ez-zeheb, III/54.)
I nakon što je Husein r.a. dobio mnoštvo pisama kao garanciju da će ga Iračani priznati za halifu, on je poslao svoga amidžića Muslima ibn Akila ibn Ebu Taliba kao izaslanika koji je Iračanima pročitao Huesinovo r.a. pismo u kojem im Huesin poručuje da će doći u Irak, odnosno u Kufu. Oni su pred Muslimom dali prisegu Huseinu r.a. i zakleli se na vjernost.
Spominjući taj događaj, šijski autor el-Mufid, piše: ”Šije Iraka su dali prisegu Huseinu (odnosno Huseinovom izaslaniku Muslimu) plačući. Bilo ih je više od 18 000.” (el-Mufid, El-iršad, 220.str.)
U istom djelu, on spominje da je Muslim ibn Akil, nakon te prisege poslao pismo Huseinu u kojem je napisao: ”Čeka te stotinu hiljada pristalica, pa nemoj kasniti.” (El-iršad, 220.str.)
A da je to zapravo bila sve laž i prevara, svjedoče i predaje koje je prenio el-Mes'udi u spomenutom djelu, a koje detaljno opisuju šijsku izdaju i ubistvo Muslima ibn Akila r.a. Iako je Husein r.a. bio obaviješten o tome kada se nalazio u Kadisiji, on nije odustao i krenuo je dalje sa svojom pratnjom i porodicom.
Nakon što se Huseinu r.a. suprostavila vojska iz Kufe, on je shvatio da je obmanut, pa im je pokazao dva poveza pisama koje su mu slali, ali su zanegirali da su slali ikakva pisma. (Vidi: El-iršad od Mufida, 225. str.)
Husein r.a. je nastavio putovanje do mjesta Kerbela i tu ga je dočekala vojsak iz Kufe koja se okrenula protiv njega. O tome je šijski autor el-Mes'udi, napisao: ”Svi vojnici koji su prisustvovali ubistvu Huseina i koji su ratovali protiv njega i preuzeli odgovornost za njegovo ubistvo, bili su iz Kufe. Sa njima nije bilo nijednog vojnika iz Šama (gdje se nalazila Muavijana, odnosno Jezidova vojska).” (Murudž ez-zeheb, III/61.)

Šimr bin Zil-Dževšen iz plemena Benu Kilab. Pravo ime mu je Šurahbil bin Kurt el-Debbabi, a poznat je po nadimku ”Ebu Sabiga”. On je bio pristalica Alije r.a. i borio se na njegovoj strani u Bitci na Sifinu. Međutim, nakon što je Alija r.a. prihvatio presudu u sukobu sa Muavijom, s ciljem da prestane međumuslimanski sukob, Šimr je napustio Aliju i postao njegov neprijatelj. On je bio i na Kerbeli u vojsci koja se suprostavila Huseinu r.a., a u nekim predajama se spominje da ga je on lično ubio.

Al' pazi ti covjece koje je to drustvo ubojica koji su jedni drugima razbijali glave. Bitke, lazna pisma, spletke, izdaje, mjenjanje saveznistava... i na koncu ko ce kome doci glave?!

Pa sta vi u tome vidite uopce duhovnoga i svetoga?! Ova bi tema bolje pristajala na Historji da se razmatra strategija, diplomacija, taktika bitke, nego tu na na temi Religija?!

To je ko da citas vikinske kronike o borbama barbarskih kraljeva za vlast, ko ce koga sjekirom posred cela. I samo zato sto se to sve radilo kobajege u ime Thora ili Allaha, potpuno svejedno... i sad to treba biti neka velika du'ovnost. Ja to stvarno ne razumijem, tu od religije nema niti malo "r".

Svaki od vikinskih kraljeva kada je pobjedio nekog drugog kralja, prinio bi bika na zrtvu Thoru i Odinu i izjavio nesto u stilu... to je bila volja bogova, ja sam nebeski pomazanik i sl. A onda je podijelio pljen i robove sa svojim ratnicima. Dakle, cista politicka demagogija koja slijedi nakon koljaze i pljacke. Jedina razlika s ovim islamskim vladarima (pocevsi od Muhameda pa nadalje) je da su oni imali jos bolje razradjenu vjersku propagandu, ali u osnovi nista vise od toga.

Ponasati se ko ratnik sa sjekirom, a za sebe tvrditi da si kao neki veliki du'ovnjak i svetac, samo zato sto si sve te ljude poklao (ili oni tebe) u ime boga?!

To je ko da bi na metak napisao "nenasilje i ljubav" i ispucao ga nekome u celo, a onda tvrdio ne, ne, to je ljubav, ja sam svetac... Ne, ti si i dalje ubojica, a natpis "nenasilje i ljubav" je samo tvoja demagogija. Pokusaj opravdavanja.

To je politika svih fanatika. Tako su krscanski fanatici spaljivali ljude na lomacama da bi im spasili dusu. Ubijem te iz ljubavi, jer te jako volim. Nista duhovnog u tome nema, to je ludilo, laz i licemjerje, a ne duhovnost.

Tu vrstu lazi i politicke manipulacije smo svjedocili u zadnjem ratu od strane srpskih fasista... evo, ja to kao Srbin vec nebrojeno puta ponavljam na ovom forumu... tvrdili su da su za Jugoslaviju, a ubijali su Hrvate, Bosnjake, Slovence... naravno i Srbe koji su se tome protivili. Pa ne mozes vikati Jugoslavija, Jugoslavija... i u to ime ubijati Jugoslavene, razbijati Jugoslaviju.

Ta vrsta lazi, vikati ja sam za mir, a napadati druge je stara poznata laz kojom su se sluzili svi bojice i kriminalci do sada. Kad ubojica nekoga ubije iz ljubavi, u ime Boga, samo zato sto je uvijek zelio mir i slicno... on jednako ostaje ubojica. Nema u tome nista duhovnog.

Zato kad citam sve te price o koljazama unutar drevnog islamskog carstva, jednako od Muhameda pa dalje, vidim da su svi ti ljudi ogrezli u krv i nista duhovnog ne nalazim u njima. Njima je njihova nova religija ocito sluzila samo kao demagogija za uspostavu novog carstva i nista vise. Nista razlicito od Napoleona, Rima, Genghis Khana... samo sto se ovi nisu sjetili da se proglase bozjim poslanicima i da svoju politicku vlast opravdaju nekom navodnom bozjom objavom. Nisu se sjetili da kolju u ime boga, nego su eto... ubijali samo u svoje ime.

Sta u tome ima duhovnoga, to meni stvarno nije jasno?!