Nepobitan dokaz Islama!

[Mutevelija]

Dalje ja ne bježim od toga da je bilo ubijanja kjafira bilo je, ali nije bilo nepravednog ubijanja..

Ipak je to najvaznije da je sve bilo pravedno Ubijanje je obicno vrlo pravedna i produhovljena rabota pa kada se vec obavlja, da se obavi kako valja Objavim ti da mi je moj vodja rekao da mu je Bog rekao da cu te ubiti, pa... da mi se ne zalis kasnije da sam te nepravedno ubio. Naknadne reklamacije se ne uvazavaju. To je stvarno jedna zavidna du'ovna razina... i ovi sveci-ubojice mora da su, krvavi do lakata, zavrsili u raju. Jer to je poznato u svim civiliziranim plemenima ljudozdera da se od ubijanja drugih ljudi stjecu brojne zasluge i blagodati...

krv se mogla prolivati samo na jedan dan

Eto, posteno... valja biti umjeren kada se bavis svetackim poslovima i pripremas dusu za raj

6 Ako te neki od mnogobožaca zamoli za zaštitu...

... i prilozi jos pokoji dukat...

...ti ga zaštiti da bi saslušao Allahove riječi, a potom ga otpremi na mjesto pouzdano za njega.

... u trece zemlje...

To zato što oni pripadaju narodu koji ne zna.

Ovo ko da se sam Bog objavljuje Radovanu i Mati Bobanu

Život nije bajka niti je dunjaluk bajka Dunjaluk je takav kakav jest.

[Mutevelija]

Nije ti došlo u glavu da su prekršili ugovor mušrici?
Pa da je zato objavljena sura?
4 mjeseca su rok trajanja ugovora, neki su ga prije prekršili pa sve ti piše namjerno nećeš da čitaš.

Lupetaš gluposti opet, ajet je objavljen protiv svih mušrika, me samo onih koji su bili pod ugovorom.

I kaže "kad prođu sveti, tj. haram mjeseci" ubijajte ih gdje god ih nađete dokle neproklanjaju i daju zekat...

Dakle razlog je što su 3 mjeseca iza onog u kojem je objavljena sura (Ševvala) zabranjena za rat,a ne taj što toliko vrijedi navodni ugovor...

Ne čitaš suru kako treba. Piše ti ispoštujte sa onim mušricima ugovore sa kojima ste postupili, opet ne čitaš, ja ti tu ne mogu pomoći.

[Al-Razi]

Nije ti došlo u glavu da su prekršili ugovor mušrici?
Pa da je zato objavljena sura?
4 mjeseca su rok trajanja ugovora, neki su ga prije prekršili pa sve ti piše namjerno nećeš da čitaš.

Lupetaš gluposti opet, ajet je objavljen protiv svih mušrika, me samo onih koji su bili pod ugovorom.

I kaže "kad prođu sveti, tj. haram mjeseci" ubijajte ih gdje god ih nađete dokle neproklanjaju i daju zekat...

Dakle razlog je što su 3 mjeseca iza onog u kojem je objavljena sura (Ševvala) zabranjena za rat,a ne taj što toliko vrijedi navodni ugovor...

Ne čitaš suru kako treba. Piše ti ispoštujte sa onim mušricima ugovore sa kojima ste postupili, opet ne čitaš, ja ti tu ne mogu pomoći.

... Ali nove ne sklapajte i za 4 mjeseca ih pobijte. Jasno piše, je šad ćeš ti opet uletit s novim tefsirom i baciti dimnu bombu.

[Fazlija]

Život nije bajka niti je dunjaluk bajka Dunjaluk je takav kakav jest.

U tome i jeste cijeli problem. Po meni religija treba da vodi iz zemaljskih vezanosti (gresnosti) prema moralnoj cistoti i duhovnom stanju oslobodjenja, svetosti (kako god to koja religija opisivala). I sve svjetske religije opcenito imaju taj smjer, pa i islam. Medjutim, ocito je da su islamski utemeljitelj i njegovi najizravniji sljedbenici bili najobicnija gomila vjerski fanatiziranih ratnika, masovnih ubojica i pljackasa.

Ti ljudi su nesumljivo bili potpuno vezani zemaljskim stvarima, kao sto su ubijanje, pljacka, silovanja i sl. Pa ako je to tako, kako mozemo za njih misliti da ce doseci nebo? Ako za Genghis Khana i Hitlera ne mozemo to misliti, kako bi smo za njih mogli?!

Niti jedan drugi utemeljitelj neke svjetske religije nije bio ubojica, nije naredjivao pljacku, silovanja i sl. Samo je Muhamed te vrijednosti uzdigao na razinu najvisih duhovnih vrlina zbog kojih je svojim sljedbenicima obecao raj...

Konfucije, Lao Ce, Buddha, Mahavira, Isus, Krshna, Shiva... niko od njih nije rekao svojim sljedbenicima da ako za zivota ubijaju, pljackaju i siluju u ime Boga, da ce im to na zemlji biti nagrada i zasluga, zbog koje ce nakon smrti jos doci i u raj?! Ispada da se po tim pravilima ponasao samo Muhamed i da je tako poducavao i svoje sljedbenike.

[Mutevelija]

Nije ti došlo u glavu da su prekršili ugovor mušrici?
Pa da je zato objavljena sura?
4 mjeseca su rok trajanja ugovora, neki su ga prije prekršili pa sve ti piše namjerno nećeš da čitaš.

Lupetaš gluposti opet, ajet je objavljen protiv svih mušrika, me samo onih koji su bili pod ugovorom.

I kaže "kad prođu sveti, tj. haram mjeseci" ubijajte ih gdje god ih nađete dokle neproklanjaju i daju zekat...

Dakle razlog je što su 3 mjeseca iza onog u kojem je objavljena sura (Ševvala) zabranjena za rat,a ne taj što toliko vrijedi navodni ugovor...

Ne čitaš suru kako treba. Piše ti ispoštujte sa onim mušricima ugovore sa kojima ste postupili, opet ne čitaš, ja ti tu ne mogu pomoći.

... Ali nove ne sklapajte i za 4 mjeseca ih pobijte. Jasno piše, je šad ćeš ti opet uletit s novim tefsirom i baciti dimnu bombu.

Pa eto vidiš da si priznao da je važilo za tad .
Za 4 mjeseca bitka su se i vodile, to misliš da sa kjafirima svaka 4 mjeseca treba bitku voditi?

[Mutevelija]

Život nije bajka niti je dunjaluk bajka Dunjaluk je takav kakav jest.

U tome i jeste cijeli problem. Po meni religija treba da vodi iz zemaljskih vezanosti (gresnosti) prema moralnoj cistoti i duhovnom stanju oslobodjenja, svetosti (kako god to koja religija opisivala). I sve svjetske religije opcenito imaju taj smjer, pa i islam. Medjutim, ocito je da su islamski utemeljitelj i njegovi najizravniji sljedbenici bili najobicnija gomila vjerski fanatiziranih ratnika, masovnih ubojica i pljackasa.

Ti ljudi su nesumljivo bili potpuno vezani zemaljskim stvarima, kao sto su ubijanje, pljacka, silovanja i sl. Pa ako je to tako, kako mozemo za njih misliti da ce doseci nebo? Ako za Genghis Khana i Hitlera ne mozemo to misliti, kako bi smo za njih mogli?!

Niti jedan drugi utemeljitelj neke svjetske religije nije bio ubojica, nije naredjivao pljacku, silovanja i sl. Samo je Muhamed te vrijednosti uzdigao na razinu najvisih duhovnih vrlina zbog kojih je svojim sljedbenicima obecao raj...

Konfucije, Lao Ce, Buddha, Mahavira, Isus, Krshna, Shiva... niko od njih nije rekao svojim sljedbenicima da ako za zivota ubijaju, pljackaju i siluju u ime Boga, da ce im to na zemlji biti nagrada i zasluga, zbog koje ce nakon smrti jos doci i u raj?! Ispada da se po tim pravilima ponasao samo Muhamed i da je tako poducavao i svoje sljedbenike.

Nema mjerila za Muhameda a.s što god on uradi Bog mu oprosti jer nije imao izbora i činio je dobro za dinul Islam, u tom dobu i periodu.
Nekad je i sam bio primoran da ide protiv svoje volje kako bi se Božiji Zakon ispunio.
Pa je rekao da bi i Fatimi kćerki odsjekao ruku da je ukrala šta, jer to je Božiji Zakon i on ga je poštovao i pokoravao se.

[Fazlija]

Pa je rekao da bi i Fatimi kćerki odsjekao ruku da je ukrala šta, jer to je Božiji Zakon i on ga je poštovao i pokoravao se.

A nije imao problema s time da sam ubije i opljacka ljude koji nisu priznavali njegovu zemaljsku vlast i vjersko vodstvo, pa da tim opljackanim stvarima obdari i Fatimu?! Po cemu je onda on razlicit od recimo... Cezara ili Atile, koji su opljackanim stvarima darovali svoje prijatelje, suborce i rodbinu?!

A sta bi bilo kojim slucajem da su neki nevjernici mogli prezivjeti Muhamedovo osvajanje Meke i da im je bilo dozvoljeno zivjeli u... sta ja znam, nekoj vrsti geta kao Jevreji za vrijeme nacizma. Mislim, ocito im niti to nije bilo dozvoljeno, nego su ih sve pobili, protjerali ili su morali na silu prihvatiti novu vjeru. Ali recimo da su neki ziveli na rubu drustva... i da je Fatima otisla s drugaricama medju njih, izudarala ih i otela im neku stvar. Recimo kao neka njemacka djevojcica da ode s drugarima iz skole u geto, izudara neke Jevreje i otme im nesto. Jel' bi joj se i tada trebala odsjeci ruka?

Ili recimo ovako, hipotetski. Zamislimo da su se neki stanovnici Meke preobratili na islam samo izvana da izbjegnu smrt i pljacku, a u svojim kucama jos uvijek vrsili obrede svoje stare vjere. I mala Fatima ih slucajno uhvati u toj njihovoj raboti, otme im neke stvari, a njih prijavu Muhamedu... sta bi bilo sa njima?

U slucaju da ti gradjani ne zele prihvatiti (opet) islam, da li bi bili pobijeni ili protjerani, a njihova imovina zaplijenjena? Sta u tom slucaju biva sa stvarima koje je otela Fatima? Da li bi ona bila proglasena lopovom jer je krala od nevjernika? Ili bi njihova imovina bila propisno i pravedno zaplijenjena, petina bi bila dana Muhamedu, pa bi on iz te petine slobodno darivao svoju Fatimu?

Zanima me koji je postupak pravedne kradje koju propisuje Bog O ubojstvu da i ne pricam, ubijem te najpravednije jer mi je to rekao Bog...

[Mutevelija]

Pa oprostio je mušricima ostali su u Meki kad je osvojeno.
Šta ti sad izmišljaš.
Pa nisu se civili ubijali mušrički kakve ti ovde cirkuse izvodiš*
Islam nije nametan silom jer nametanjem silom Islama dobijaš kukavičije jaje, kako znaš da te ti ljudi koje natjeraš da prime Islam neće izdati?

[Fazlija]

Pa oprostio je mušricima ostali su u Meki kad je osvojeno.
Šta ti sad izmišljaš.
Pa nisu se civili ubijali mušrički kakve ti ovde cirkuse izvodiš*

A jesu li mogli dalje nastaviti upraznjavati svoju staru vjeru?

Sta je bilo s onima koji su nastavili slijediti staru vjeru i odbijali primiti islam?

Sta da je bio neki lik koji se zainatio i rekao otprilike... odjebi, necu! Necu da prihvatim novu vjeru! Vi slobodno radite sta hocete, ali mi nastvaljamo po starim obicajima! Sta bi bilo s takvima?

[Mutevelija]

E hajmo sad radi publike.

"OSVAJANJE MEKE
Dvije godine su prošle od potpisivanja ugovora na Hudejbiji. Ako se sjećaš, jedan od zaključaka je bio: "Ko god želi da potpiše ugovor i pogodbu sa Muha-mmedom može to učiniti, i ko god želi potpisati ugovor i pogodbu sa Kurejšijama može to slobodno učiniti." S obzirom na takve zaključke ugovora, pleme Benu Huzat je postalo saveznik muslimana, a pleme Benu Bekr je izabralo Kurejšije kao saveznike.
Jedine noći, na kraju osme godine Muhammedovog preseljenja iz Meke u Medinu, pleme Benu Bekr iznenada napade pleme Benu Huzat, dok su na svome bunaru Vatir napajali stoku. Ubiju im dvadeset ljudi i unište sve što se dalo uništiti.
Poglavica plemena Huzat sa nekoliko svojih prijatelja krenu u Medinu i došavši ispred džamije u kojoj je Pejgamber klanjao, stade oštro uzvikivati: "On, Bože, došao sam Muhammedu da ga podsjetim na veze ljubavi koje nas vežu . . . "
Objasnio je Pejgamberu šta se dogodilo, o nesreći koja ih je zadesila dok su se pridržavali ugovora. Muha-
146
mmed alejhisselam se odmah sastao sa svojim Savjetom, pa je odlučeno da se u Meku pošalje ovakav ultimatum:
1. Da se novcem plati prolivena krv članova plemena Benu Huzat; i
2. Da Kurejšije izjave da neće više štititi pleme Benu Bekr.
Ako jedan od ova dva prijedloga ne bude prihvaćen, to je značilo da je ugovor na Hudejbiji prekršen.
Pagani nisu prihvatili ultimatum, te je tako ugovor bio poništen. Međutim, poslije slanja odgovora, shvativši da su napravili veliku grešku, Mekelije su poslali u Medinu Ebu Sufjana kako bi izgladio nastali spor i obnovio ugovor.
Božiji poslanik je odbio da ga primi.
Ebu Sufjan je tada pokušao pomoć tražiti od Ebu Bekra, Omera, Alije i Poslanikove kćeri Fatime. Molio ih je da ubi jede Poslanika kako bi ovaj promijenio svoje mišljenje i ostavio ugovor na snazi. Međutim svi oni su odbili da bilo šta učine što je u vezi sa ugovorom. Pun mržnje, Ebu Sufjan se vratio u Meku. Njegova misija je doživjela potpun neuspjeh.
Časni Pejgamber je bio čovjek dobra srca, pun sažaljenja i spremnosti da oprosti i zaboravi. Ali ono što je najviše mrzio bilo je gaženje obećanja i ne održavanje zadate riječi.
Pošto je Ebu Sufjan otišao u Meku, Muhammed alejhisselam je pozvao muslimane da se pripreme za pohod na Meku, kao odmazdu za prekršeno pagansko obećanje.
Desetog dana Ramazana, vodeći 10.000 ljudi, Muhammed alejhisselam je krenuo na Meku. Stigavši do mjesta Muruz Zahreb zaustavili su se radi odmora i prenoćišta. Poslanik je naredio svakoj grupi da zapali logorio* 147
sku vatru, kako bi neprijatelj pomislio da je muslimanska vojska mnogo moćnija. I zaista, kada su Mekelije vidjele toliko vatri, pomislili su da je muslimana mnogo više nego što ih je doista bilo.
Prvi Mekelija koji je vidio muslimansku vojsku bio je Ebu Sufjan. On je bio izišao vam grada, kako bi imao potpuniji uvid, i kad je ugledao toliko muslimana, bio je strašno iznenađen. Više nije bilo sumnje da je Bog na Muhammedovoj strani, pa je shvatio da je uzaludno boriti se sa tako snažnom vojskom.
Otišao je Pejgamberu i izjavio da prima Islam.

[Mutevelija]

Pa oprostio je mušricima ostali su u Meki kad je osvojeno.
Šta ti sad izmišljaš.
Pa nisu se civili ubijali mušrički kakve ti ovde cirkuse izvodiš*

A jesu li mogli dalje nastaviti upraznjavati svoju staru vjeru?

Sta je bilo s onima koji su nastavili slijediti staru vjeru i odbijali primiti islam?

Sta da je bio neki lik koji se zainatio i rekao otprilike... odjebi, necu! Necu da prihvatim novu vjeru! Vi slobodno radite sta hocete, ali mi nastvaljamo po starim obicajima! Sta bi bilo s takvima?

Otišli su svojim kućama, šta odjebi vidiš kako prostačiš.
Nisu morali prihvatiti dinul Islam ali su morali se pokoriti zakonima dinul Islama.
Dakle nisu imali pravo da budalašu goli oko Kaabe više a mogli su biti kjafiri sami od sebe.
"Muhammed alejhisselam je rekao Ebu Sufjanu da je njegova želja da uđe u Meku bez prolijevanja krvi i zato je obećao da svaki onaj koji ostane u kući, dvorištu Kjabe ili pred kućom Ebu Sufjana neće imati nikakvih neprijatnosti.
Ebu Sufjan se vratio u Meku da obavijesti ljude o snažnoj muslimanskoj vojsci na svim prilazima grada, te da je nemoguće spriječiti njihov napad. Kazao im je da ako ostanu u kući, Kjabi ili pred njegovom kućom, ništa im se neće dogoditi.
Mekelijama nije preostalo ništa drugo osim predaje.
Poslanik je podijelio vojsku na različite grupe, i svaka je imala ući na drugi ulaz. U trenucima ulaska desio se samo jedan manji sukob koji nije mogao proći bez prolijevanja krvi. Neki pagani pod vodstvom Ebu Džehlovog sina su odbili da se predaju. Njih je brzo savladala grupa muslimana pod vodstvom Halid ibni Velida, ali je u tome sukobu poginulo jedanaest pagana i dva muslimana.
Po ulasku u Kjabu, prvo što je Muhammed alejhisselam učinio bilo je da polomi kipove i očisti je od idola. Razbijajući ih, rekao je: ISTINA JE DOŠLA, LAŽ JE NESTALA! Zatim je klanjao dva rekjata u Kjabi očišćenoj od idola, zahvaljujući se Allahu dželle-šanuhu na pobjedi.
Interesantno je, draga Fatima, pratiti kako se odvijala Poslanikova sudbina. Prije osam godina je napustio Meku po najvećoj tami, sa samo jednim sljedbenikom, krijući se i rizikujući život, a sada se ponovo vraća u svoj grad, u sred dana, sa 10.000 ljudi spremnih da svoje živote žrtvuju za Istinu. Neka je slavljen Gospodar koji pomaže onima koji to zaslužuju!
149
Kada je Poslanik zahvalio Allahu na pobjedi, rekao je svojim dojučerašnjim neprijateljima:
"O vi ljudi u Meki, šta mislite da ću vam sad uraditi?
Ljudi su odgovorili: "O plemeniti brate, i sine plemenitog brata, samo dobro nam možeš učiniti".
A onda im je zastao dah u očekivanju izricanja kazne za njih.
Boziji poslanik je samo dostojanstveno saopštio:
"Od ovog dana nema na vama ljage. Idite svojim kućama, jer ste svi slobodni!"
Jednu takvu odluku historija nikada, prije ni kasnije, nije zabilježila. Historičari sa neskrivenim zapre-pašćenjem govore o ovim njegovim riječima, kao o čudu koje se, samo jednom, u povijesti dogodilo.
Časni Poslanik nam je, Fatima, po ko zna koji put pokazao da je istinska milost i opraštanje ono što izdvaja onoga u čijim je rukama vlast. I što pokazuje njegovu snagu, praštajući onima koji su mu toliko zla učinili.
Zapamti to, i nastoj se slično ponašati u životu pa će ti sve polaziti za rukom i svi će te ljudi voljeti.

[Mutevelija]

Od trenutka kada su čuli da Muhammed, a.s., stiže sa svojom vojskom i kada su propale nade da im se mogu vojno suprotstaviti idolopoklonike Meke su morile brige i iscrpljivala su ih pitanja šta će Poslanik, s.a.v.s., učiniti, na koji način će ih kazniti za sva zlodjela koja su njemu i njegovim sjedbenicima činili. Nakon što su se okupili Poslanik, s.a.v.s., ih pita: "Kurejšije! Šta mislite da ću uraditi s vama?" Odgovorili su, potajno se nadajući da im danas ipak nije došao kraj: "Samo dobro. Ti si plemenit brat i sin plemenitoga, a moćan si!" Tada je Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Reći ću vam isto ono što je rekao moj brat Jusuf: 'Ja vas sada neću koriti', reče – 'Allah će vam oprostiti, od milostivih On je najmilostiviji!'[16]Idite, slobodni ste!"

“Idite, slobodni ste”, ostala je zabilježena u povijesti ljudskog roda kao poruka ljubavi, humanizma i tolerancije. Poruka FETHA ostala je neponovljiva u povijesti ljudskog roda. Poslije riječi: “Idite, slobodni ste”, Muhammed, a.s., je održao čas historije protkan humanizmom, ljubavlju, tolerancijom i plemenitošću. Samo je Resulullah mogao izgovoriti riječi: “Idite, slobodni ste”, iako je bio svjestan koja su sve zla i zločine uradili mušrici u periodu od dvadeset i jedne godine.[17]

Nakon velikodušnog praštanja svih uvreda, proganjanja, ubistava i zlostavljanja Mekelija koja su činili nad prvim muslimanima, Hinda, žena Ebu Sufjanova, koja je u Bitki na Bedru izgubila oca, brata i amidžu i od neopisive mržnje naručila ubistvo, a potom i mrcvarila mrtvo tijelo h. Hamze, grizući mu jetru, jer ga je smatrala najodgovornijim za ta ubistva, nakon riječi praštanja Muhammeda, a.s., rekla je: "Muhammede, do danas nije bilo čovjeka nasvijetu kojeg sam mrzila više od tebe, aod danas nema onoga koga bih više voljela od tebe".[18]Slične riječi, također je izgovorio Safvan ibn Umejja nakon što mu je Poslanik, s.a.v.s., dao neuobičajeno veliki plijen nakon Bitke na Hunejnu.[19]

Kad je Ikrima ibn Ebu Džehl prilazio Poslaniku, s.a.v.s., da prihvati islam on je upozorio ashabe: "Ikrima, Ebu Džehlov sin, dolazi vam kao vjernik. Nemojte vrijeđati njegovog oca, jer vrijeđanje mrtvih uznemirava žive, a ne dopire do mrtvih." Podsjetio ih je ne samo da oproste nego i da imaju na umu da se ljudi ne mogu kriviti za tuđe greške, pa ni očeve, shodno kur'anskom ajetu: "I nijedan grešnik tuđe grijehe neće nositi." Tražila se razboritost i plemenitost duše.[20]

Poslanik, s.a.v.s., se u Meku vratio kao pobjednik i velikodušnost koju je pokazao iznenadila je čak i njegove najžešće protivnike. Dok su ga mnogi vrijeđali, borili se protiv njega i čak ubili neke njegove rođake i najdraže ashabe, on im je ponudio oprost, prelaženje preko prošlosti i zaštitu. Kur'an spominje one koji su "ni krivi ni dužni iz zavičaja svoga prognani samo zato što su govorili: 'Gospodar naš je Allah'[21]Objava također spominje da će se potlačeni, kad pobijede, isticati po svom ljudskom i dostojanstvenom držanju i ponašanju, jer su oni "oni koji će, ako im damo vlast na Zemlji, namaz obavljati i milostinju udjeljivati i koji će tražiti da se čine dobra djela, a odvraćati od nevaljalih."[22]

Poslanik je bio živi primjer takve plemenitosti. Nije pokazao interes za osvetom, bogatstvom ili moći. Skrušeno je ušao u Meku, otišao klanjati i činiti sedždu kod Kabe, porušio idole, izgovorio brojne dove koje izražavaju povjerenje u Jedinog Boga i njegovu zahvalnost i konačno ustanovio mir u Meki.[23]

Božiji Poslanik, s.a.v.s., odrasta uz Kabu, kojoj su njegovi sugrađani promijenili suštinu. Ona više nije obilježje i znak Allahove jedinosti, kao što je bila kada ju je Ibrahim, a.s., gradio sa svojim sinom Ismailom, a.s., nego je postala simbol idolopoklonstva. Svako pleme je imalo svoga idola u haremu Kabe. Međutim, za sve to vrijeme pozivanja u islam i insistiranja na Allahovoj jedinosti Božiji Poslanik, s.a.v.s., nikada nije poduzimao bilo kakve aktivnosti kako bi uništio te kipove oko Kabe. On ih trpi punih 13 godina u Meki kao Poslanik i još osam nakon što je učinio hidžru u Medinu. Čak i kada obavlja naknadnu umru nakon Ugovora na Hudejbiji Poslanik, s.a.v.s., ne uništava kipove. On ima jaku državu i moćnu vojsku iza sebe, ali nema nikakve ovlasti nad samom Mekom. On uništava kipove tek kada zadobiva potpunu političku i vojnu vlast u Meki. Poslanik, s.a.v.s., insistira na suštinskim promjenama, promjeni ljudi, njihovog uvjerenja i vjerovanja, a kada to promijeni onda je lahko ukloniti kipove iz Kabe. Onda oni sami padaju. Nijedan biograf koji iznosi detalje o oslobađanju Mekke nije zabilježio da se iko usprotivio rušenju kipova oko Kabe, jer su oni dotadašnjim idolopoklonicima sada postali samo svjedoci i ružno podsjećanje na njihovu primitivnost i zabludu. Sama Hinda je to jasno izrazila kada je rušila svog idola: "U vezi s tobom bili smo u velikoj zabludi!"[24]

Ovo je odlična lekcija o toleranciji, ali i o postupnosti i istrajnosti u postizanju svojih ciljeva.

Vojna dimenzija oslobođenja Mekke

Zadivljuje sigurnosna kultura koju je pred oslobođenje Meke pokazao Božiji Poslanik, s.a.v.s. Naredio je mobilizaciju u Medini, ali niko od ljudi, pa ni najvjerniji prijatelj Ebu Bekr, ni najdraža žena h. Aiša, nisu znali koji je krajnji cilj pohoda. Muhammed, a.s., je uspio do posljednjeg trenutka tajiti krajnje odredište svoje vojske tako da je, bez obzira na višednevno putovanje vojske, uspio iznenaditi idolopoklonike Meke. Poslanik, s.a.v.s., je došao s 10.000 boraca pred Meku, a toliko su idolopoklonici već imali u Bitki na hendeku, što je sasvim izvjesno da su mogli osigurati i za odbranu Meke čime bi se ovaj pohod muslimanske vojske u velikoj mjeri iskomplicirao.

[Al-Razi]

Čuj, vodio 10 000 ljudi, a nisu znali kuda idu. Ahahaha...

Muta s tobom nema smisla raspravljati jer se ti sa tim svojim tiradama od vjerskih tekstova drogiraš ko kakvim mantrama... Upravo tako i nastanu fanatici koji pođu u Siriju ili se raznesu negdje...

Bilo kakav oblik pokušaja razumne diskusije tu propada jer ti uopće nisi sposoban racionalno provariti činjenice niti obraniti svoje teze uopće

[Fazlija]

To te nisam pito'...

Pitam te sta je bilo u Meki kada su je zauzeli, jel' mogo' biti neki ko Diogen koji je Aleksandru reko' - e ja bas necu...

Ovo sto iznosis je vrlo romantizirana prica. Posluzio se prvo lukavstvom, ni prvi ni posljednji koji je vatrama nocu povecao izgled vojske... Drugo, i Cezar je oprostio svim svojim protivnicima nakon poraza Pompeja, nikakva to nije jedinstvena humanitarna poruka kakvu niko prije Muhameda nije smislio.

A kada je vec jednom usao u Meku sa 10.000 svojih vojnika, svi su sutjeli kao i rimski senat kada je Cezar u Rim usao sa svojim legijama...

Medjutim, mene zanima sta je bilo sa onima koji nisu htjeli prihvatiti islam. Naravno, romanticna prica kaze da su tada najednom svi uzvjerovali kada im je 10.000 sabalja bilo pod grlom, ali u stvarnosti malo je vjerovatno da su svi najednom silno zavoljeli Muhameda.

[selektor]

Gledajte ljudi, a da mi svi lijepo predjemo na buddhizam pa da se smirimo i odmorimo.

Buddhizam lijepo naucava da svjesno promatras svoje disanje, svoje misli, osjecaje. Buddhizam ne vjeruje ni u sta u sta se ne mos` sam uvjeriti sopstvenim uvidom. Od toga promatranja se co`ek silno smiruje. Nije zainteresiran ni za kakva vjerovanja, bas ga briga jel` Bog postoji ili ne postoji, ne trebaju mu nikakvi poslanici. Sve sam sagledava i saznava.

Sta kazete na to?

Bez zelje da nekog uvrijedim, to su odlike hajvana a nikako insana.

[Melek]

Je li vakat zakljucati ovo sranje?

[selektor]

Pa oprostio je mušricima ostali su u Meki kad je osvojeno.
Šta ti sad izmišljaš.
Pa nisu se civili ubijali mušrički kakve ti ovde cirkuse izvodiš*

A jesu li mogli dalje nastaviti upraznjavati svoju staru vjeru?

Sta je bilo s onima koji su nastavili slijediti staru vjeru i odbijali primiti islam?

Sta da je bio neki lik koji se zainatio i rekao otprilike... odjebi, necu! Necu da prihvatim novu vjeru! Vi slobodno radite sta hocete, ali mi nastvaljamo po starim obicajima! Sta bi bilo s takvima?

Nista pa i u Kur'anu pise da nema prisile u vjeri, premda je bilo primjera prisile, tamo neko, poneko, al u pravilu toga nije bilo. I danas imate Aleksandrijsku patrijaršiju, Jerusalemsku patrijaršiju, Carigradsku patrijaršiju itd. Samo Arapa kršćana na Bliskom istoku ima preko dvadeset miliona. Ovo treba prepoznati u čitanju povijesnih knjiga, kao i to da se na Balkanu crkva koja se danas naziva Srpskom pravoslavnom crkvom stabilizirala pod Osmanlijama, ta je crkva bila veliki feudalac, neka vrsta države u državi… i, dakako, veliki saveznik Osmanlijama.

[Fazlija]

Jos bi se bolje stabilizirala da su ostali Nemanjici ili neka druga narodna dinastija, a ne strani okupator.

[selektor]

Pitanje je da li bi! Svi mali narodi su pod okupacijom, i dan danas, samo na neki moderniji nacin. Okupatora, kolonizatora, i inih na Balkanu nikad nije manjkalo jer sila pravdu handri u gu.icu!

[Fazlija]

Posve istina!