Islam

[Mutevelija]

Ma studira šta li

[Mutevelija]

Islamka nauka kao cjelina je vrlo raznovrsna i bogata nauka sa svim svojim ograncima i podograncima. Izučavana je i izučava se na svim nivoima od osnovnog obrazovanja do univerzitetskog.

Tefsir Uredi
Tefsir je islamska nauka koja se bavi tumačenjem Kur'ana. U njemu se primjenjuju različite metode, ali je jedna od osnovnih kroz izučavanje svega onoga što je Muhammed, alejhis-selam, rekao o značenjima određenih sura (poglavlja Kur'ana) i ajeta (rečenica u Kur'anu) i kroz usporednu analizu istih tematskih cjelina, pošto Kur'an nije tekst poput romana u kojem postoji uvod, zaplet. već se često o istoj temi mogu pronaći različiti ajeti u različitim surama.

Hadis Uredi
Glavni članak: Hadis
Hadis je islamska nauka koja se bavi izučavanjem svega onoga što je Poslanik Muhammed, alejhis-selam, uradio, rekao, šutnjom odobrio i izučavanjem svih njegovih osobina. Hadiska nauka izučava sam tekst Poslanikovog govora, ali je kod nje mnogo veći akcenat na lancu prenosilaca pojedinih hadisa - Poslanikovih izreka u cilju potvrđivanja da su te riječi zaista Poslanikove.

Kiraet Uredi
Glavni članak: Kiraet
Kiraet, što na arapskom znači čitanje je islamska nauka koja se bavi tačnim i melodičnim učenjem Kur'ana - posljednje Božije objave. Pošto je Poslanik, alejhis-selam rekao: Uljepšajte učenje Kur'ana vašim glasovima, možda je i to bio dodatni razlog da se kiraet razvije kao zasebna nauka. Sav kiraet se ipak temelji na onom znanju koje dolazi od Poslanika.

Fikh Uredi
Glavni članak: Fikh
Fikh je islamska pravna nauka, s tim da je od drugih pravnih nauka razlikuje to što ona reguliše i pravila ibadeta - islamskog obredoslovlja.

Akaid Uredi
Glavna preokupacija akaidske nauke jeste vjerovanje, tj. u koga i u što se vjeruje i na koji način. Najjednostavnije je to objasniti ako kažemo da se akaid bavi detaljnim proučavanjem imanskih šarta.

Ahlak Uredi
Ahlak je islamska nauka koja se bavi proučavanjem lijepog ponašanja i lijepih osobina. Ugrubo rečeno to je islamska etika.

Tesavvuf Uredi
Glavni članak: Tesavvuf
Tesavvuf je praktična islamska nauka koja se bavi duhovnim odgojem čovjekove duše. Jedan od vrlo važnih termina u tesavvufu je "borba sa samim sobom" tj. sa svojim strastima i svim negativnostima u sebi.

[Fazlija]

Mutevelija, pa kakva ti je to slika na profilu?! Sablaznjen sam! Zar neka gologuza plavusa da islam reklamira, i zar je to prikladno za nekoga ko bi mogao biti skoro pa imam... Sta ce ti reci ashabi i meleci na sudnjem danu?

[selektor]

Razumiju moral kazes ha? Moral i moralna nacela su odredjena religijskim propisima, ne samo islamskim. Danas je moral u ovom modernom drustvu ili tabu-tema ili jedna od najosjetljivijih o kojoj se moze pricati. Svaki pojedinac danas moral tumaci na svoj nacin i ne dopusta preispitivanje, zbog tog posjedovanja morala koji je samo apstraktni pojam uglavnom danas i imamo skandale o kakvima citamo iz dana u dan u novinama, vijestima, tv-u.

Moralna nacela su svojstvena svim ljudima. Svako zna da je osnova svakog morala ne uzrokovati patnju drugima. Cak i osoba koja ne slijedi nikakvu religiju to zna. Inace zapadamo u gresku da tvrdimo da su samo religiozne osobe moralne, a svi znamo da to nije istina.

Zapadna sekularna drustva su duboko moralna. Ljudi se mnogo manje nego kod nas guraju u redu, mnogo manje nude i traze mito, mnogo postenije posluju i izvrsavaju svoje obaveze, mnogo manje kradu itd. A to dokazuju i cinjenice da ljudi iz religioznih i tradicionalnih drustava bjeze iz svojih zemalja k njima.

Nije niko pobjegao iz Svedske da bi zivio u Maroku, a Marokanci da ih pitas preko 90% su religiozni, dok u drzavi im cvate kriminal, korupcija i nepotizam. Jure u Svedsku u kojoj je mozda 20% Svedjana religiozno, kako to?! Ispada da porast religioznosti nije u skladu s porastom moralnosti u nekoj zemlji.

Kako je moguce da i pored tolikog djelovanja odgojno obrazovnih ustanova vecina mladih i odraslih nisu na zadovoljavajucem stepenu morala? Nikada nije bilo vise nemoralnih medija, licnosti i propagatora nemorala nego danas. Dakle vjera u ocuvanju identiteta gubi bitku. Na jednog Imama, vjeroucitelja dolazi deset i vise onih koji zive neki drugi moral i bore se za njega. Na jedne novine, portal, tv koji proklamiraju islamski moral dolazi deset i vise onih koji se zalazu i bore za neki drugi moral......

Ne zaboravimo da su ne tako davno zapadnjaci i evropljani bjezali u istocne zemlje, mnogi u Maroko, Siriju i druge bliskoistocne zemlje, bjezece pred ratom, pred vjerskim i nekim drugim netrpeljivostima. Licemjerno je optuzivati ljude koji bjeze iz tih svojih zemalja a zanemariti cinjenicu da su raznorazni kolonizatori te iste njihove zemlje, osiromasili iscijedili, raznim smicalicama zavadili i na kraju planskim ratovema unistili, razrusili, opustosili......

[KOMESAR]

Razumiju moral kazes ha? Moral i moralna nacela su odredjena religijskim propisima, ne samo islamskim. Danas je moral u ovom modernom drustvu ili tabu-tema ili jedna od najosjetljivijih o kojoj se moze pricati. Svaki pojedinac danas moral tumaci na svoj nacin i ne dopusta preispitivanje, zbog tog posjedovanja morala koji je samo apstraktni pojam uglavnom danas i imamo skandale o kakvima citamo iz dana u dan u novinama, vijestima, tv-u.

Moralna nacela su svojstvena svim ljudima. Svako zna da je osnova svakog morala ne uzrokovati patnju drugima. Cak i osoba koja ne slijedi nikakvu religiju to zna. Inace zapadamo u gresku da tvrdimo da su samo religiozne osobe moralne, a svi znamo da to nije istina.

Zapadna sekularna drustva su duboko moralna. Ljudi se mnogo manje nego kod nas guraju u redu, mnogo manje nude i traze mito, mnogo postenije posluju i izvrsavaju svoje obaveze, mnogo manje kradu itd. A to dokazuju i cinjenice da ljudi iz religioznih i tradicionalnih drustava bjeze iz svojih zemalja k njima.

Nije niko pobjegao iz Svedske da bi zivio u Maroku, a Marokanci da ih pitas preko 90% su religiozni, dok u drzavi im cvate kriminal, korupcija i nepotizam. Jure u Svedsku u kojoj je mozda 20% Svedjana religiozno, kako to?! Ispada da porast religioznosti nije u skladu s porastom moralnosti u nekoj zemlji.

Kako je moguce da i pored tolikog djelovanja odgojno obrazovnih ustanova vecina mladih i odraslih nisu na zadovoljavajucem stepenu morala? Nikada nije bilo vise nemoralnih medija, licnosti i propagatora nemorala nego danas. Dakle vjera u ocuvanju identiteta gubi bitku. Na jednog Imama, vjeroucitelja dolazi deset i vise onih koji zive neki drugi moral i bore se za njega. Na jedne novine, portal, tv koji proklamiraju islamski moral dolazi deset i vise onih koji se zalazu i bore za neki drugi moral......

Ne zaboravimo da su ne tako davno zapadnjaci i evropljani bjezali u istocne zemlje, mnogi u Maroko, Siriju i druge bliskoistocne zemlje, bjezece pred ratom, pred vjerskim i nekim drugim netrpeljivostima. Licemjerno je optuzivati ljude koji bjeze iz tih svojih zemalja a zanemariti cinjenicu da su raznorazni kolonizatori te iste njihove zemlje, osiromasili iscijedili, raznim smicalicama zavadili i na kraju planskim ratovema unistili, razrusili, opustosili......

Ummu Seleme r.a., kaže da je čula Poslanika s.a.v.s., kako govori:
„Doći će vrijeme kada će se iskreni čovjek ugoniti u laž, a lažovu će se vjerovati, kada će se povjerljivi proglašavati varalicom, a varalica povjerljivim, kada će ljudi svjedočiti i onda kada se to od njih ne bude tražilo, i kada će se ljudi zaklinjati onda kad se od njih to ne bude tražilo!“

[Melek]

Moralna nacela su svojstvena svim ljudima. Svako zna da je osnova svakog morala ne uzrokovati patnju drugima. Cak i osoba koja ne slijedi nikakvu religiju to zna. Inace zapadamo u gresku da tvrdimo da su samo religiozne osobe moralne, a svi znamo da to nije istina.

Zapadna sekularna drustva su duboko moralna. Ljudi se mnogo manje nego kod nas guraju u redu, mnogo manje nude i traze mito, mnogo postenije posluju i izvrsavaju svoje obaveze, mnogo manje kradu itd. A to dokazuju i cinjenice da ljudi iz religioznih i tradicionalnih drustava bjeze iz svojih zemalja k njima.

Nije niko pobjegao iz Svedske da bi zivio u Maroku, a Marokanci da ih pitas preko 90% su religiozni, dok u drzavi im cvate kriminal, korupcija i nepotizam. Jure u Svedsku u kojoj je mozda 20% Svedjana religiozno, kako to?! Ispada da porast religioznosti nije u skladu s porastom moralnosti u nekoj zemlji.

Ovdje postoje dvije stvari. Imas ljudske individue koje su duboko moralne i bez obzira u kojoj se situaciji nalazili, oni drze do morala, po svaku cijenu. Obicno zato jer su duboko motivisani da li religijom, da li svojim idealima kojih se cvrsto drze. I sto se tice tih osoba, njih je u globalu ekstremno malo, mozda cak ni ne postoje u pravom smislu te rijeci, jer je vrlo tesko odbaciti sve instinkte i rukovoditi se cistim humanizmom.

A isto tako postoje ljudske individue koje se vode cisto instinktom, pa su moralni po potrebi, ili tacnije receno, budu moralni tek kad "podmire" same sebe. To stvara privid da su zapadna drustva moralnija. Jednostavno, ljudi koji nisu prinudjeni da se gombaju svakodnevno da bi obezbijedili vlastitu egzistenciju, takvi ljudi ne moraju da ginu u redovima za nafaku pa samim tim nemaju potrebe da budu amoralni, da bi "opstali". Da sad ne govorim o seksualnim instinktima i tako dalje. Medjutim, cinjenica je da sto je veci stepen ekonomskog blagostanja, to su ljudi (prividno) moralniji. Cak su i religiozni po potrebi, ima i toga. Trenutna situacija, im, primjerice, ne nalaze da se okrecu Bogu, dok se ocajnici masovno okrecu istom. To je isto tako individualni interes, instinkt, da bi individui bilo bolje, pa makar kroz nekakvu nadu, vjerovanje.

Korupcije ima i u Svedskoj kao i u Maroku, i tu ima jako puno i nepotizma i kriminala i ne znam ti sta. Ali je drzavni aparat tamo imao tu srecu da je mogao da evoluira u nesto ipak kud i kamo efikasnije od onog u Maroku. Nisu bili nicija kolonija, nisu ratovali, i tako to..

[rethna]

Moralna nacela su svojstvena svim ljudima. Svako zna da je osnova svakog morala ne uzrokovati patnju drugima. Cak i osoba koja ne slijedi nikakvu religiju to zna. Inace zapadamo u gresku da tvrdimo da su samo religiozne osobe moralne, a svi znamo da to nije istina.

Zapadna sekularna drustva su duboko moralna. Ljudi se mnogo manje nego kod nas guraju u redu, mnogo manje nude i traze mito, mnogo postenije posluju i izvrsavaju svoje obaveze, mnogo manje kradu itd. A to dokazuju i cinjenice da ljudi iz religioznih i tradicionalnih drustava bjeze iz svojih zemalja k njima.

Nije niko pobjegao iz Svedske da bi zivio u Maroku, a Marokanci da ih pitas preko 90% su religiozni, dok u drzavi im cvate kriminal, korupcija i nepotizam. Jure u Svedsku u kojoj je mozda 20% Svedjana religiozno, kako to?! Ispada da porast religioznosti nije u skladu s porastom moralnosti u nekoj zemlji.

Ovdje postoje dvije stvari. Imas ljudske individue koje su duboko moralne i bez obzira u kojoj se situaciji nalazili, oni drze do morala, po svaku cijenu. Obicno zato jer su duboko motivisani da li religijom, da li svojim idealima kojih se cvrsto drze. I sto se tice tih osoba, njih je u globalu ekstremno malo, mozda cak ni ne postoje u pravom smislu te rijeci, jer je vrlo tesko odbaciti sve instinkte i rukovoditi se cistim humanizmom.

A isto tako postoje ljudske individue koje se vode cisto instinktom, pa su moralni po potrebi, ili tacnije receno, budu moralni tek kad "podmire" same sebe. To stvara privid da su zapadna drustva moralnija. Jednostavno, ljudi koji nisu prinudjeni da se gombaju svakodnevno da bi obezbijedili vlastitu egzistenciju, takvi ljudi ne moraju da ginu u redovima za nafaku pa samim tim nemaju potrebe da budu amoralni, da bi "opstali". Da sad ne govorim o seksualnim instinktima i tako dalje. Medjutim, cinjenica je da sto je veci stepen ekonomskog blagostanja, to su ljudi (prividno) moralniji. Cak su i religiozni po potrebi, ima i toga. Trenutna situacija, im, primjerice, ne nalaze da se okrecu Bogu, dok se ocajnici masovno okrecu istom. To je isto tako individualni interes, instinkt, da bi individui bilo bolje, pa makar kroz nekakvu nadu, vjerovanje.

Korupcije ima i u Svedskoj kao i u Maroku, i tu ima jako puno i nepotizma i kriminala i ne znam ti sta. Ali je drzavni aparat tamo imao tu srecu da je mogao da evoluira u nesto ipak kud i kamo efikasnije od onog u Maroku. Nisu bili nicija kolonija, nisu ratovali, i tako to..

Ma nije bas tako da su moralniji cak i sa tim prividno u zagradi. Ali svako danas individualno tumaci moral na svoju ruku i ne dopusta bilo kakvo, hajde da kazem popovanje. Opet niko nece reci ili priznati za sebe da je nemoralan sta god cinio.
A preispitivanje i kritiziranje bilo kakvih tudjih ili drustvenih moralnih postupaka i etike opet vrse svi. Vrsenje se odvija po jednom moralno-hijerarhijskom principu gdje se skupina ili pojedinci koji se osjecaju ispravnijim po nekom pitanju obrusi na one koje smatraju jednom stepenicom nize, dok rijetko kada upute primjedbu na sebi ravne ili superiornije, osim ako ne osjete da se sve krije pod plastom licemjerja.
Oni ipak na samom dnu nemaju standarde i uglavnom se mogu nazvati ultimativnim liberalima po svemu. Njima nista ne smeta i sve im je ok.
A kad je vec pomenut ekonomski prosperitet, namece se pitanje, zasto se manifestuje taj obrnuto proporcionalni ciklicni proces materijalno/duhovnog bogacenja (u velikoj vecini slucajeva)?

[Socrates]

Moral ljudima ne dolazi sam od sebe, to jest nije polazna tacka ljudskog razmišljanja o svijetu koji nas okružuje. Polazna tacka je vjerovanje. Dakle, pitanje je na koji način mi dolazimo do nekog vjerovanja, da bi poslije na tom vjerovanju formirali, između ostalog, mišljenje sta je ispravan čin (moral) i koja nam je argumentacija da je to ispravan čin (etika).

Charles Sanders Peirce je posvetio dobar dio zivota odgovaranju na to pitanje. Kako i zasto ljudi "settle their beliefs"?

[Socrates]

Dakle, da bi znali ista o tome kako dolazimo do moralnih stanovista, moramo da znamo kako dolazimo u Stanje Vjerovanja (u bilo sta).

Nije to ograničeno samo na individualca, nego se odnosi i na čitava društva, pa čak i na citavu ljudsku rasu. Pojedinačne rasprave o Šveđanima koji će "izumrijeti" jer postaju sve više nemoralni, nekrscani i ne razmnožavaju se i drugim ovim ili onim koji se razmnožavaju k'o zečevi jer striktno vjeruju u nešto nisu za ozbiljne ljude.

Stanje Vjerovanja, po Peirce-u je stanje kojem svaki čovjek stremi jer mu pruza sigurnost od često, po njega ili grupu ljudi, okrutne realnosti spoljasnjeg svijeta.

Suprotnost od Stanja Vjerovanja je Stanje Sumnje koje ne pruža nikakvo sigurno utočište i čovjek po svojoj prirodi tezi da okonča Stanje Sumnje i predje u Stanje Vjerovanja. Peirce ovo zove inquiry (ne znam nas izraz), i nije najbolji naziv jer čovjek često izabere Stanje Vjerovanja koje iskljucivo zadovoljava njegove lične (ili cak nazovi drustvene) potrebe, i nije bazirano ni na kakvim racionalnim osnovama ili bilo čime sto se može racionalno dokazati ili argumentirati.

Često, dakle, Stanje Vjerovanja je bazirano na iracionalnom ili čak na nečemu što je counterfactual.

[Socrates]

Dakle, kako ljudi "settle their beliefs", da pobjegnu iz Stanja Sumnje?

Peirce spominje četiri metode, koje se logički nastavljaju jedna na drugu. Ne shvatati bukvallno spominjanje "pojedinca", "drustva" i " drzave" jer jednom pojedincu zbog kratkoće ovozemaljskog zivota nekad (nikad?) nije moguće da prođe kroz sve ove metode. Odnosi se na cjelokupnu ljudsku rasu i nasa vjecita pitanja "Ko smo, odakle smo, kako da uredimo medjosobne odnose i gdje nam je ici". Normativne ocjene su ovdje irelevantne, "mi smo u pravu a oni su u krivu" ovdje ne igra nikakvu ulogu.

1. Method of Tenacity. Pojedinac formira svoje vjerovanje i moralne standarde individualno na veoma striktnom kodu ponašanja, ali nerijetko i na potpunoj iracionalnosti. Koliko god da pomaže tom pojedincu da izbjegne sumnju, ovaj metod je osuđen na izumiranje jer taj pojedinac mora u drustvu u kojem zivi doci u dodir sa drugim ljudima koji imaju potpuno drugačiji kod ponasanja. Ili će morati da se prilagodi ili će doći u sukob.

2. Method of Authority. Drzava (ili bilo koji drugi autoritet) određuje koja su nam vjerovanja i moralni standardi. Pa i po cijenu eliminiranja bilo kojeg broja ljudi koji nisu u skladu sa propisanim vjerovanjem i moralom. Kroz istoriju dobro poznat način. Da li se radi o komunističkim državama, Vatikanu in the Dark Ages, ISIL-u, ili bilo kojem politickom i vjerskom autoritetu, nije vazno. Metod može da ponudi relativnu stabilnost jer pobije, pozatvara ili na drugi način usutka sve koji su drugačiji, ali je osuđen na propast. Neminovno dolazi do toga da neki clanovi tog drustva brzo shvate da su njihovi društveni i moralni standardi obicna igra slucaja, zavisno od toga gdje su rodjeni. Zato, recimo, imamo onu iransku ministarku, ili sta je vec bila, koja skine maramu i popije pivu kad je niko ne vidi. Ovakva društva se ili najcesce urusavaju sama od sebe ili završe u sukobu sa drugim društvima koja imaju potpuno drugačija vjerovanja i moralna shvatanja. Mogu pobjediti bitku ili dvije, ali na kraju nestaju.

3. A Priori Method. Svaki pojedinac dolazi do ličnih vjerovanja i moralnih standarda sam i društvo svojim političkim uredjenjem odobrava širi izbor vjerovanja i skoro potpuno eliminiranje sukoba između pojedinaca. Pluralizam. Naizgled, nema dalje. To je to. Medjutim, cesto ovaj izbor pojedinca nije baziran ni na kakvim observable faktima, nego je čisto pitanje ukusa pojedinca. Drustvo stagnira, nema naprijed. Nedostatak je i mogućnost pojedinaca koji sa nostalgijom gledaju na Method of Authority. Ne može se ovaj metod održati zbog toga.

4. Method of Scientific Investigation. Jedini koji potpuno eliminise nesavršenost ljudskog uma i nazovi moralnog sklopa, sukobe između ljudi i oslanja se isključivo na ono što je observable, može biti dokazano i koje nas vodi naprijed. Svi ostali metodi su stagnacija u mulju ljudske ogranicenosti u bilo kojem smislu. Pa cak i ogranicenosti na Planetu Zemlju. To je čekanje da se ljudski rod samouništi. Ako zaista hoćemo do Boga, whatever that may mean, sigurno do njega nećemo doći primjenjujući bilo koji od prva tri gore opisana metoda kako ljudi "settle their beliefs", nego jedino ako eliminisemo mogućnost da nam bilo kakva moralna i bilo koja druga subjektivnost, bazirana na apsolutno nicemu dokazivom, zatamnjuje i sputava nase krajnje domete.

[Melek]

Interesantno..

Sad trenutno pokusavam da procitam pojedine dijelove iz "The Fixation of Belief", nije mala stvar kad jedan logicar, pragmaticar, matematicar & filozof napise nesto na takvu jednu temu..

http://www.peirce.org/writings/p107.html

[Melek]

Ovo je dobro:

The Darwinian controversy is, in large part, a question of logic. Mr. Darwin proposed to apply the statistical method to biology. The same thing has been done in a widely different branch of science, the theory of gases. Though unable to say what the movements of any particular molecule of gas would be on a certain hypothesis regarding the constitution of this class of bodies, Clausius and Maxwell were yet able, eight years before the publication of Darwin's immortal work, by the application of the doctrine of probabilities, to predict that in the long run such and such a proportion of the molecules would, under given circumstances, acquire such and such velocities; that there would take place, every second, such and such a relative number of collisions, etc.; and from these propositions were able to deduce certain properties of gases, especially in regard to their heat-relations. In like manner, Darwin, while unable to say what the operation of variation and natural selection in any individual case will be, demonstrates that in the long run they will, or would, adapt animals to their circumstances. Whether or not existing animal forms are due to such action, or what position the theory ought to take, forms the subject of a discussion in which questions of fact and questions of logic are curiously interlaced.

[Socrates]

Možda naizgled nevezana sa ovim što je Peirce govorio, ali na sličan način ide u srž problema vjerovanja i morala je Nietzschova filozofija.

Nietzsche je bio teatralan i u izričaju radikalan, pa su ga zbog toga i pogrešno tumačili i zloupotrijebljavali mnogi.

Nije on napisao da je Bog mrtav zato što je vjerovao da je Bog jednom bio živ pa onda umro. On je to napisao jer je vjerovao da vjerovanje i moral koji su preovladavali kroz istoriju čovječanstva, a koji su direktno diktirani od religije, glavni kočnicari čovjekovog napretka i potencijala da dostigne najvece moguce visine. Šta nas čeka tamo, nije ničije da nagadja. Možda čak i Bog.

Ako do same srži ogolimo zvanicne i najmocnije monoteisticke religije, koji je njihov glavni claim? Šta je to sto je privlacno u tom claimu?

Svakako, to nije nista ovozemaljsko, nego obećanje Raja, Dzeneta ili kako ga već sve ljudi zovu. Dakle, zaključak je da monoteisticke religije poručuju vjernicima da čekaju smrt da bi iskusili najveće prednosti vjerovanja.

Čekanje smrti da bi ostvario primarni cilj svog vjerovanja i duhovnosti je iracionalan cin kako god da pogledaš. Ne treba biti posebno pametan da zaključis da takav koncept samo i jedino može da dovede do kulta smrti. Što se kroz istoriju lako može i dokazati.

E zbog toga ništa drugo nego Scientific Investigation ne može da nas izvadi iz naše sveopste ograničenosti.

[Fazlija]

Dakle, zaključak je da monoteisticke religije poručuju vjernicima da čekaju smrt da bi iskusili najveće prednosti vjerovanja.

Čekanje smrti da bi ostvario primarni cilj svog vjerovanja i duhovnosti je iracionalan cin kako god da pogledaš. Ne treba biti posebno pametan da zaključis da takav koncept samo i jedino može da dovede do kulta smrti. Što se kroz istoriju lako može i dokazati.

Ovo je posve tacna tvrdnja. Ona razotkriva da su religije opcenito zasnovane na cistom praznovjerju (dogmi) i jako ih je lako razotkriti, ako malo bolje promislis.

To s jedne strane niposto ne mora znaciti da Bog ne postoji, nego samo da je dogmatska interpretacija koju daju religije posve promasena. Svako praznovjerje je zasnovano na ispraznom obecanju u sadasnjosti, uz projekciju nagrade nakon smrti (raj) ili projekciju u beskonacno daleku buducnost koju (prazno)vjernik nece nikada docekati (sudnji dan i sl.).

Takva besmislena praznovjerja stoga zavrsavaju u uvjerenjima da je cilj zivota smrt. Zivot sluzi da bi se docekala smrt. Jer religijsko praznovjerje svojem (prazno)vjerniku bas nista ne nudi tu i sada... osim mozda blagog placebo efekta, emotivnog ganuca i slicnih prolaznih pojava.

E zbog toga ništa drugo nego Scientific Investigation ne može da nas izvadi iz naše sveopste ograničenosti.

Religije zapada su mlade i ta drustva nemaju duhovnu tradiciju. Uglavnom prevladava praznovjerje. Medjutim religije istoka su razvile mnogo dublju duhovnu tradiciju, cijele filozofske sisteme i spoznajnu praksu. To je vjerovatno sto su civilizacije Kine i Indije starije od bilo koje zivuce zapadne civilizacije za barem 2-3.000 godina, ako ne i duze.

I na istoku postoji gomila praznovjerja. Izgleda da je vecina ljudi potpuno nesposobna za naucno istrazivanje izvorista svojeg postojanja. Mnogo su im draza vjerovanja u raj i razni obredi. Pa ipak, istok je razvio i prave naucne protokole za istrazivanje ljudske svijesti... i iskoracio miljama ispred pukog praznovjerja kojim obiluju zapadne relgijie.

[KOMESAR]

”...A malo je zahvalnih među robovima Mojim.”
( Saba, 13)

[Mutevelija]

Nifak
Prema Mu'džemu-l-vesitu, riječ munafik označava osobu koja skriva nevjerovanje, a pokazuje vjerovanje; osobu koja gaji neprijateljstvo, a ispoljava prijateljevanje i osobu koja se očituje suprotno od o­noga što u svojoj duši drži skrovitim…

Prema definiciji Dževada Hodžića u “Ahlaku 1”: Licemjerstvo je predstavljanje sebe drugim ljudima drugačijim nego što je u stvarnosti. U suštini, licemjersvo, munafikluk je laž, varanje ljudi…

Arapska tj. kur'anska riječ munafik – dvoličnjak, licemjer, izvedena je iz riječi nifak, koja prema Isfahaniju, čuvenom jezičaru, znači: ulaženje u djelokrug Vjerozakona (Šerijata) na jedna vrata, a izlazak iz njega na druga! Na ovo značenje, veli Isfahani, upućuje završetak 67. ajeta, Sure Et-Tevbe, u kojoj je riječ nifak (licemjerstvo) upotrijebljena na tri mjesta: إِنَّ الْمُنَافِقِينَ هُمُ الْفَاسِقُونَ – “…Licemjeri su, doista, razvratnici“! [9:67](Tewbe, 67) Dakle, dvoličnjak, licemjer prestavlja sebe drugim ljudima drugačijim nego što je u svojoj stvarnosti.

Historijat nifaka i početak munafika

Kada je Poslanik a.s., preselio u Medinu, gdje su živjele Ensarije iz plemena Evs i Hazredž, te Židovi (podijeljeni u tri plemena: 1. Benu Kajnuka’, saveznici plemena Hazredž, 2. Benu Nadir i 3. Benu Kurejza, saveznici plemena Evs), tada se masovno pojavljuju munafici, poput poznatog munafika svih munafika – Abdullaha ibn Selama r.a.

Kada je došlo do velike Bitke na Bedru i kada je Allah dž.š. uzvisio Svoju Riječ uzdigavši islam i njegove pripadnike – tada je Abdullahibn ibn Ubejj, prvak Medine iz plemena Hazredž, prvak navedenih dviju skupina iz vremena paganstva, rekao: “Ova bitka je odredila smjer (put)!” Zatim je licemjerno objavio svoje prihvaćanje islama zajedno sa svojim sljedbenicima. Tako je došlo do pojave licemjerja među građanima Medine i okolnim beduinima.

Među muhadžirima u to vrijeme nije bilo licemjerja, s’ obzirom da su oni napustili Meku po svom izboru, ostavljajući imetak, djecu i zemlju, u težnji za o­nim što je kod Allaha dž.š., mnogo vrijednije.

Dakle, munafici su bili iz dva plemena, Evs i Hazredž, te jedan broj iz reda Židova. Stoga Allah dž.š., ukazuje na licemjere, kako se vjernici ne bi zavarali njihovom vanjštinom, što bi unijelo nered na širem planu, u samom vjerovanju, budući da su o­ni u osnovi nevjernici.

Kur'an i Sunnet o nifaku i munaficima

U Kur'anu se na mnogo mjesta govori o dvoličnjacima, odnosno munaficima. Čitava jedna Kur'anska sura nosi naslov El-Munafikun – dvoličnjaci, koja je objavljena u Medini i ima jedanaest ajeta. O­na je objavljena baš povodom munafika u Medini koji su ometali i rušili misiju Allahovog Poslanika a.s. Zanimljivo je da se riječ munafik u ovom obliku, odnosno u jednini, ne navodi niti u jednom Kur'anskom ajetu. Ovo bi moglo aludirati na zaključak da je ova kategorija ljudi u većem broju prisutna u svakoj ljudskoj zajednici i da njihova prava prijetnja dolazi tek o­nda kada ih ima više, jer o­ni u protivnom ne predstavljaju opasnost!

Prema tome, u Kur'anu je riječ munafik uvijek upotrijebljena isključivo u formi množine: na 27 mjesta množine muškog roda, a na 5 mjesta množine ženskog roda. U mnogim Kur'anskim ajetima se indirektno govori o suštini, osobinama, znacima i pogubnosti licemjerja. Allah dž.š., u 8. ajetu Sure El-Bekare, za munafike kaže: وَمِنَ النَّاسِ مَن يَقُولُ آمَنَّا بِاللّهِ وَبِالْيَوْمِ الآخِرِ وَمَا هُم بِمُؤْمِنِينَ –“Ima ljudi koji kažu: “Vjerujemo u Allaha i drugi svijet”, a o­ni nisu vjernici.” – [2:8] (El-Bekare, 8)

Sura El-Munafikun počinje ajetom: “Kada ti dođu licemjeri, o­ni kažu:”Svjedočimo da si ti Allahov Poslanik!” Allah zna da si ti zasigurnoNjegov Poslanik! A Allah svjedoči da su licemjeri uistinu lašci“ (El-Munafikun, 1) Dakle, o­ni to izgovaraju svojim ustima, ali Allah dž.š., zasigurno, zna da o­ni lažu.

Muhammed a.s., je rekao: “Najviše se za vas bojim zbog malog širka“, a kada su ga ashabi upitali šta je to mli širk, on je odgovorio:“Licemjerstvo“, i dodao: “Bog ce na Sudnjem danu, kada bude nagradzivao svoje robove, reči licemjerima: ‘Idite onima kojim ste seprikazivali, pa vidite da li če vas oni nagraditi.”

Allah dž.š., počinje suru El-Bekare, sa prvih pet ajeta koji govore o Kur'anu, kao uputi i o svojstvima vjernika, zatim u dva ajeta govori o kafirima (nevjernicima), da bi nakon toga u 13 ajeta govorio o munaficima, kao najopasnijom kategorijom ljudi.

Munafikluk – dvoličnost je, prema Kur'anu, bolest ljudskih srca, što potvrđuju 8., 9. i 10. ajet Sure El-Bekare: “Ima ljudi koji govore: „Vjerujemo uAllaha i u onaj svijet!”- a oni nisu vjernici.” “Oni nastoje da prevare Allaha i one koji vjeruju, a oni i ne znajući, samo sebe varaju.” “Njihova srca su bolesna, a Allah njihovu bolest još povećava; njih čeka bolna patnja zato što lažu.” – [2:8]

“Njihova srca su bolesna” Prema nekim mišljenjima, ovdje “bolest” predstavlja sumnju, licemjerje i razvrat. Sva ta mišljenja su tačna, budući da je bolest koja je u srcima licemjera u isto vrijeme: sumnja, licemjerje i razvrat. Sumnja, zato što o­ni sumnjaju u poslanstvo Allahovog Poslanika a.s.; licemjerje, jer javno pokazuju vjerovanje (iman), a ustvari su nevjernici; razvrat, jer o­ni ne vjeruju u o­no što je Allah dž.š., objavio Muhammedu a.s.

Dvoličnosti u moralnom smislu znaći pokvrenost. U Kur'anu se kaže: “O vjernici, ne kvarite svoju milostinju prigovaranjem i uvredama, kao što to čine oni koji troše imetak svoj da bi se ljudima pokazali, a ne vjeruju ni u Allah ni u onaj svijet…” (El-Bekare, 264)

Zato dvoličnjaci idu na samo dno džehennema. Allah dž.š., u 145. ajetu sure En-Nisa’, kaže: “Licemjeri će na samom dnu džehennema biti i ti im nećeš zaštitnika naći…” Al­lah dž.š., u 13. ajetu sure El-Hadid, kaže: “Na Dan kada će licemjeri i licemjerke govoriti vjernicima: „Pričekajte nas da se svjet­lom vašim poslužimo!” Reći će im se: „Vratite se nazad, pa drugo svjetlo potražite!” (El-Hadid, 13) Tako će munaficima biti i na Sudnjem danu, kada ljudi dobiju svjetlo primjereno njihovom vjerovanju.

Preme riječima Muhameda a.s., munafici mogu biti sa dva lica, sa tri lica pa čak i četiri lica: “…Vidjet čete i to da su najgori ljudi na Sudnjem danukod Allaha, ljudi sa dva lica (dvoličnjaci); jednima dolaze (prilaze) s jednim licem, a drugima sa drugim.” (Ebu Davud, Buharija i Muslim)

“Tri su znaka munafika (svojstva po kojima se on poznaje); kada govori – laže, kada (nešto) obeča – to ne ispuni i kada mu se neštopovjeri – on to iznevjeri (pronevjeri).” (Buharija, Muslim, Tirmizija i Nesaija) Prenosi Abdullah ibn Omer r.a. da je Poslanik a.s., rekao: “Ko budeposjedovao četvoro, o­n je pravi i potpuni munafik (dvoličnjak), a ako ima neko od svojstava, o­nda ima svojstvo dvoličnosti, sve dok gane ostavi: kada priča – laže; kada obeća – iznevjeri; kada se prepire – ružno govori; kada se za nešto obaveže – prevari!” (Buharija i Muslim)

I Poslanik a.s., izražava svoju brigu za svoje sljedbenike: “Najviše se plašim za svoje sljedbenike svakog munafika – dvoličnjaka koji je dobargovornik.” (“Kamil” Ibn Adijj)


Braćo i sestre! Ovo je, ukratko, o suštini, osobinama, znacima i bolesti nifaka i munafika. Čuvajmo se te kategorije ljudi – ka sto se bolesti kabcera čuvamo. Čuvajmo se munafikluka, dvoličnosti, jer o­na je teška bolest i vodi u poniženje i najdublje nizine džehennema!

[Mutevelija]

[Chloe]

Mute, pazi ovo ...

S obzirom da je brak u islamu dvostruka; vjersko-moralna i šerijatsko-pravna, građanska dužnost, te s obzirom na prirodu čovjeka i njegovo imovinsko stanje šerijatski pravnici kažu: Ženidba je:

nekome prvostepena dužnost – farz,
nekome drugostepena dužnost – vadžib,
nekome se samo preporučuje sunnet,
nekome je pokuđen – mekruh, a
nekome je zabranjen – haram.
Brak je stroga neopoziva dužnost – farz svakom šerijatski punoljetnom, umno, duševno i fizički zdravom muslimanu koji ima materijalne mogućnosti da izdržava ženu, koji će se u braku lijepo ophoditi i humano ponašati a koji sigurno ne bi mogao kontrolisati strasti i nagone pa bi bez braka počinio blud. Brak je vadžib, blaža dužnost onome ko ispunjava sve navedene uvjete a nije potpuno siguran u kontrolu svojih strasti i nagona pa bi van braka vjerovatno počinio blud.

Brak je sunnet – Vjerovjesnikova preporuka svakom muslimanu koji ima umjerenu prirodu te može kontrolisati strasti i nagone a ispunjava sve uvjete za brak.

Mekruh je pokuđeno i suprotno sunnetu stupati u brak onom muslimanu koji zbog svoje naravi nije siguran da se može lijepo ophoditi i ponašati u braku a uz to je slabog materijalnog stanja da ne može podmirivati kućne potrebe.

Brak je haram (inninu) impotentnom muškarcu i nesposobnoj frigidnoj ženi.

Siromašne muslimane koji ispunjavaju sve uvjete za život u braku izuzev posjedovanja imovine Kur’an upućuje: „Pa neka se od braka suzdrže oni koji nemaju mogućnosti da se ožene, dok im Allah iz obilja svoga ne pomogne! A s onima u posjedu vašem koji žele da se otkupe, ako su u stanju da to učine, o otkupu se dogovorite. I dajte im nešto od imetka koji je Allah vama dao.“ (Kur’an, En-Nur, 33).

[Mutevelija]

Nemam imovine na babi sve

[storm]

Nemam imovine na babi sve

A nista brt...pozivaj se na Mekruh