Prije nekih 15-ak godina maznem gitaru od jarana. Kao ja ću sad da učim da sviram. I držalo me to nekoliko dana, ono, dok su lekcije bile jednostavne i dok sam uočavao napredak, i onda mi dosadilo drljati jedno te isto i ne praviti ni koraka naprijed. A i maltretiralo je komšije i insekte. Akustična, pa nisam mogao da smanjim dovoljno.
Uglavnom, prođe me.
Zatim prije jedno 3 godine mi dune opet da pokušam, i kao sad ću ja nabaviti električnu pa nabit slušalice na uši i maltretirati samo sebe. I držalo me to nekoliko dana, da bi onda gitara ostala da se saplićem o nju, i da svako malo tresne o pod, nekih godinu dana.
Kad se nakupila dovoljno prašine, očistim je i spakujem u nekakav ormar.
E onda me opet uhvatilo prije nekih pola godine, opet me držalo nekoliko dana, i sad opet stoji na dohvat ruke, skuplja prašinu, i povremeno sama od sebe tresne o pod. I muka mi kad god pogledam u nju.
Ukratko: totalni antitalenat