Mala škola fotografije
- Jonas
- Aktivni forumaš
- Posts: 3445
- Joined: 19 Feb 2012, 10:40
- Location: Forum
- Has thanked: 100 times
- Been thanked: 302 times
- Status: Offline
Mala škola fotografije
Evo otvaramo malu školu fotografije - štivo za pocetnike u fotografiji, edukaciju. Lekcije su potkrijepljene primjerima. Za ove lekcije moramo se zahvaliti Mirku Beovicu. On je napisao korisne lekcije o fotografiji, pa sad necom opet otkriva toplu vodu i još jednom prepakiravati tuđe ideje.
Kompozicija: Pravilo trećina
Foto: Mirko Beovic
Kupili ste novi fotoaparat, krenuli puni entuzijazma fotografirati sve oko sebe, međutim nakon nekog vremena shvatili ste da vaše fotografije nemaju onaj osjećaj kao fotografije koje gledate na internetu ili u časopisima. Pitate se u čemu je problem? Zašto vaše fotografije izgledaju kao obični snapshotovi? Jedan od najčešćih odgovora na ta pitanja je da ne poštujete kompozicijska pravila. Pravila? Pa fotografija je umjetnost, a umjetnici ne robuju pravilima, vjerojatno ćete pomisliti. Da, ali da bi mogli uspješno ……kršiti pravila prvo ih morate savladati i znati koja su, a tek onda ih svjesno kršiti ukoliko smatrate da je to u datoj situaciji potrebno. Dakle, kompozicijska pravila nisu nešto čega se treba držati kao pijan plota ali je prijeko potrebno da ih poznajete i da ih možete prepoznati u svijetu oko vas, te ih implementirati u vaše fotografije.
Postoje neke fizičke i prirodne zakonitosti koje su nepromjenjive, a odnose se na to kako ljudski um čita sadržaj koji se nalazi ispred njega. Još su stari grci otkrili da na slikama postoje određene interesne točke koje privlače naš mozak više nego ostale. Upravo na tome se baziraju kompozicijska pravila koja će vam omogućiti da vaše fotografije izgledaju privlačnije, balansiranije i oku ugodnije. U ovoj seriji članaka predstavit ću vam i na primjerima objasniti najvažnija od njih, a danas je na redu najvažnije i najpoznatije:
1.) Pravilo trećina
Foto: Mirko Beovic
Ovo najosnovnije kompozicijsko pravilo nastalo je davno prije pojave fotografije kakvu danas poznamo. Prvi put je zapisano 1797. godine od strane John Thomas Smith-a, a služilo je u raspravi o kompozicijskim tehnikama u likovnoj umjetnosti. Zapravo se radi o pojednostavljenoj verziji još od antičkih vremena poznatom pravilu „zlatnog reza“ ili „zlatne sredine“. O čemu se zapravo radi? Potrebno je podjeliti vašu fotografiju na 9 jednakih djelova tako da je presječete sa dvije vertikalne i dvije horizontalne crte u pravilnim razmacima. Dobit ćete 9 jednakih pravokutnika i 4 točke sjecišta. Upravo te linije i točke sjecišta su djelovi fotografije na kojima bi se trebali nalaziti njeni ključni elementi.
Foto: Mirko Beovic
Što se tiće horizontalnih linija pravilo kaže da se horizont mora nalaziti blizu donje ili gornje linije tako da imamo odnos 1/3 kopna nasuprot 2/3 neba ili obrnuto. Takav odnos je mnogo estetski privlačniji od odnosa 1/2 nebo, 1/2 kopno. Što se vertikalnih linija tiće one bi trebale biti okosnica gdje će se nalaziti vertikalni elementi na vašoj fotografiji, bilo na lijevoj ili desnoj strani iste. Ja osobno preferiram na desnoj, a na primjerima ću i objasniti zašto.
Foto: Mirko Beovic
Na primjeru iznad možete vidjeti da se pravilo trećina može primjenjivati ne samo za landscape fotografiju već i za bilo koju drugu vrstu fotografije. Bitno je samo dobro pozicionirati ključne elemente fotografije. Ja ih više volim postaviti uz desnu vertikalu jer smatram da naš mozak prvenstveno čita sliku s lijeva na desno. Ako postavite ključni element lijevo, a na desnoj strani nemate ništa što bi balansiralo motive, vaša fotografija će izgubiti na zanimljivosti jer će mozak ignorirati desnu stranu. Naprotiv tome, ako je vaš ključni element desno onda će cijela fotografija imati težinu jer će i dalje biti čitana sa lijeva na desno gdje se nalazi ključni element. Na taj način ćete postići da ni jedan dio vaše fotografije ne ostane zanemaren.
Foto: Mirko Beovic
Na fotografiji iznad možete vidjeti još jedan klasičan primjer korištenja pravila trećina. Primjetite u kojem su odnosu kopnena linija i nebo (1/3 vs. 2/3).
Foto: Mirko Beovic
Ovde su stvari malo promjenjene pa sada zemlja zauzima 2/3 dok nebu pripada 1/3 što opet stvara balansiranu fotografiju.
U sljedećim člancima ću objasniti još neka jednostavna i korisna kompozicijska pravila koja će učiniti vaše fotografije efektnijima i zanimljivijima. Naravno, pravila su tu da se krše, pa nakon što ih sve usvojite i dobro proučite slobodno krenite u istraživanje jer je to zapravo i najzanimljiviji dio fotografije.
Kompozicija: Pravilo trećina
Foto: Mirko Beovic
Kupili ste novi fotoaparat, krenuli puni entuzijazma fotografirati sve oko sebe, međutim nakon nekog vremena shvatili ste da vaše fotografije nemaju onaj osjećaj kao fotografije koje gledate na internetu ili u časopisima. Pitate se u čemu je problem? Zašto vaše fotografije izgledaju kao obični snapshotovi? Jedan od najčešćih odgovora na ta pitanja je da ne poštujete kompozicijska pravila. Pravila? Pa fotografija je umjetnost, a umjetnici ne robuju pravilima, vjerojatno ćete pomisliti. Da, ali da bi mogli uspješno ……kršiti pravila prvo ih morate savladati i znati koja su, a tek onda ih svjesno kršiti ukoliko smatrate da je to u datoj situaciji potrebno. Dakle, kompozicijska pravila nisu nešto čega se treba držati kao pijan plota ali je prijeko potrebno da ih poznajete i da ih možete prepoznati u svijetu oko vas, te ih implementirati u vaše fotografije.
Postoje neke fizičke i prirodne zakonitosti koje su nepromjenjive, a odnose se na to kako ljudski um čita sadržaj koji se nalazi ispred njega. Još su stari grci otkrili da na slikama postoje određene interesne točke koje privlače naš mozak više nego ostale. Upravo na tome se baziraju kompozicijska pravila koja će vam omogućiti da vaše fotografije izgledaju privlačnije, balansiranije i oku ugodnije. U ovoj seriji članaka predstavit ću vam i na primjerima objasniti najvažnija od njih, a danas je na redu najvažnije i najpoznatije:
1.) Pravilo trećina
Foto: Mirko Beovic
Ovo najosnovnije kompozicijsko pravilo nastalo je davno prije pojave fotografije kakvu danas poznamo. Prvi put je zapisano 1797. godine od strane John Thomas Smith-a, a služilo je u raspravi o kompozicijskim tehnikama u likovnoj umjetnosti. Zapravo se radi o pojednostavljenoj verziji još od antičkih vremena poznatom pravilu „zlatnog reza“ ili „zlatne sredine“. O čemu se zapravo radi? Potrebno je podjeliti vašu fotografiju na 9 jednakih djelova tako da je presječete sa dvije vertikalne i dvije horizontalne crte u pravilnim razmacima. Dobit ćete 9 jednakih pravokutnika i 4 točke sjecišta. Upravo te linije i točke sjecišta su djelovi fotografije na kojima bi se trebali nalaziti njeni ključni elementi.
Foto: Mirko Beovic
Što se tiće horizontalnih linija pravilo kaže da se horizont mora nalaziti blizu donje ili gornje linije tako da imamo odnos 1/3 kopna nasuprot 2/3 neba ili obrnuto. Takav odnos je mnogo estetski privlačniji od odnosa 1/2 nebo, 1/2 kopno. Što se vertikalnih linija tiće one bi trebale biti okosnica gdje će se nalaziti vertikalni elementi na vašoj fotografiji, bilo na lijevoj ili desnoj strani iste. Ja osobno preferiram na desnoj, a na primjerima ću i objasniti zašto.
Foto: Mirko Beovic
Na primjeru iznad možete vidjeti da se pravilo trećina može primjenjivati ne samo za landscape fotografiju već i za bilo koju drugu vrstu fotografije. Bitno je samo dobro pozicionirati ključne elemente fotografije. Ja ih više volim postaviti uz desnu vertikalu jer smatram da naš mozak prvenstveno čita sliku s lijeva na desno. Ako postavite ključni element lijevo, a na desnoj strani nemate ništa što bi balansiralo motive, vaša fotografija će izgubiti na zanimljivosti jer će mozak ignorirati desnu stranu. Naprotiv tome, ako je vaš ključni element desno onda će cijela fotografija imati težinu jer će i dalje biti čitana sa lijeva na desno gdje se nalazi ključni element. Na taj način ćete postići da ni jedan dio vaše fotografije ne ostane zanemaren.
Foto: Mirko Beovic
Na fotografiji iznad možete vidjeti još jedan klasičan primjer korištenja pravila trećina. Primjetite u kojem su odnosu kopnena linija i nebo (1/3 vs. 2/3).
Foto: Mirko Beovic
Ovde su stvari malo promjenjene pa sada zemlja zauzima 2/3 dok nebu pripada 1/3 što opet stvara balansiranu fotografiju.
U sljedećim člancima ću objasniti još neka jednostavna i korisna kompozicijska pravila koja će učiniti vaše fotografije efektnijima i zanimljivijima. Naravno, pravila su tu da se krše, pa nakon što ih sve usvojite i dobro proučite slobodno krenite u istraživanje jer je to zapravo i najzanimljiviji dio fotografije.
- Jonas
- Aktivni forumaš
- Posts: 3445
- Joined: 19 Feb 2012, 10:40
- Location: Forum
- Has thanked: 100 times
- Been thanked: 302 times
- Status: Offline
Re: Mala škola fotografije
Kompozicija: Jednostavnost
Foto: Mirko Beovic
Nakon što smo u prošlom članku savladali Pravilo trećina, danas krećemo dalje. Na redu je pravilo koje nam govori da fotografija ne smije biti prekrcana slučajno nabacanim elementima koji zajedno… ne tvore nikakvu cjelinu, već svaki subjekt na fotografiji mora imati svoju svrhu. Da skratim: jednostavnost je najbolji put prema savršenstvu.
2.) Jednostavnost
Najčešća početnička greška je kada u jednu fotografiju pokušavaju strpati previše elemenata uopće ne razmišljajući što žele prikazati s njom. Fotografija mora imati točku zanimanja, bez toga je ili monotona ili kaotična, ali u pravilu besmislena. Može imati i dva subjekta poradi balansa, simetrije ili kontrasta, može ih biti tri poradi stvaranja tenzija ili isticanja određenog elementa, može imati i četiri radi zatvaranja kompozicijskog kruga i tako dalje, ali važno je znati da svaki dodatni element u fotografiji mora imati svoju svrhu i funkciju, a ne da se radi o nasumično razbacanim subjektima bez ikakve poveznice. Na taj način se dobiva pretrpana, kaotična i oku neugodna fotografija. Moj savjet je da krenete sa najednostavnijim, jedan ili eventualno dva elementa koje želite istaći i dovesti u međusobni odnos.
To je siguran put za ugodne i efektne fotografije. Kako to postići? Jednostavno, razmišljajte prilikom fotografiranja, nemojte samo besmisleno škljocati jer „film“ ništa ne košta. Zamislite da ste u analognom svijetu i da imate ograničeni broj ekspozicija, te da s njima na najbolji način trebate prikazati ono što fotografirate. Vjerujte mi, više vrijedi jedna dobra fotografija nego tisuće loših. Razmišljajte iz kojeg je kuta najbolje snimiti vaš motiv, a da u pozadini nema ometajućih elemenata, pokušajte ga izolirati većom žarišnom duljinom i uporabom širokog otvora blende kako bi umjesto neugodne pozadine dobili lijep bokeh.
Mjenjajte perspektivu. Ako je potrebno preeksponirajte fotografiju kako bi izolirali i istaknuli ono što želite. Vjerujte mi, mnogo je načina za postići jednostavnu ali efektnu fotografiju samo se trebate potruditi da ih naučite i usvojite. Na sljedećim fotografijama ću vam pokazati i objasniti primjerima što je potrebno kako bi se dobila jednostavna i lijepa fotografija, a što morate nastojati izbjegavati.
Klasičan primjer „škljocam jer imam digitalni fotoaparat pored sebe“ fotografa. Što je „pjesnik“ htio reći s ovom fotografijom? Prikazati parkiralište, automobile, tržnicu, zgradu, trgovca ili voće i povrće. Na ovoj fotografiji vidimo sve, a zapravo ne vidimo ništa i svakako je nešto što morate pokušati izbjeći. Uz samo malo više truda i znanja na ovoj tržnici se moglo naći na desetke prekrasnih motiva. Ok, kažete. Idemo jednostavnije.
Mmmmm, nešto bolje pomislit ćete. Vidi se prekrasna građevina u pozadini. Čak i zauzima najveći dio prostora na fotografiji. Sve je to istina ali čemu ova kanta za smeće u prvom planu? Zašto je pola džamije odsječeno? Zar je bio problem se pomaknuti par metara lijevo ili desno i dobiti korektan kadar bez bespotrebnih i ometajućih elemenata. Ne budite lijeni. Ok, idemo još pojednostavit stvari.
Paf, što je ovo pitate se. I ja se to pitam. Od gomile kaotičnih elemenata na fotografiji došli smo do situacije kad na fotografiji nemamo gotovo ništa, a nije riječ o minimalizmu. Ovakva fotografija ne budi nikakve emocije, nije interesantna za gledanje i može eventualno poslužiti samo u dokumentarne svrhe. I horizont opasno visi na lijevu stranu što je također jedna od karakterističnih početničkih grešaka. Idemo dalje.
More, zlatne boje sutona, otoci u pozadini… Sve je to lijepo ali kao i kod prethodne fotografije nešto fali. Imam osjećaj kao da gledam u prazan zid. Obećavajuća scena koja ima potencijala samo treba biti strpljiv i čekati nešto što će obogatiti fotografiju.
I evo ga konačno, subjekt koji našoj fotografiji daje dimenziju više. Naš mozak sada zna gdje je težište fotografije, a na njemu je da dalje slaže priču. Ništa nije pretrpano, ništa ne bode u oči. Nema konfuzije, samo ribar koji se vraća kući u smiraj dana.
Još jedan ribar, ovaj put izoliran preeksponiranjem fotografije. Sve osim njega i čamca je „izgorilo“ čime sam postigao da je upravo on jedini i najvažniji motiv.
U ovom slučaju izolaciju glavnog motiva postigao sam velikom žarišnom duljinom i široko otvorenom blendom čime sam postigao malu dubinsku oštrinu (eng. depth of field), pa umjesto ometajuće pozadine imam lijepi bokeh.
Jednostavna i efektna fotografija. Izolacija motiva je postignuta vremenskim uvjetima, odnosno gustom jutarnjom maglom koja fotografiji daje posebnu čar i atmosferu. Zapamtite da što su meteo uvjeti neuobičajeniji to će fotografije u pravilu biti zanimljivije.
Odličan primjer kako i najednostavniji motiv može biti nosioc cijele fotografije. Opet korištenje veće žarišne duljine uz kompezaciju ekspozicije da bi se dobio ovaj crni „okvir“ oko ruke što nas dodatno fokusira na glavni motiv.
Ova fotografija je nastala na rođendanskoj zabavi na kojoj je bilo 20ak djece. Idealna prilika za obiteljske snapshotove što ne znaći da uz uporabu malo znanja i tehnike ne možete dobiti i nešto više od običnog snapshota.
Minimalizam na djelu. Vjerojatno je 99% kadra potpuno crno ali onaj 1% svejedno privlači našu pažnju. Radi se o trenutku prije potpune pomračine Mjeseca kada su zadnje sunčeve zrake padale na njegovu površinu.
Potrudite se da u svijetu oko vas naučite prepoznavati jednostavne ali efektne motive koji će potom obogatiti vaše fotografije. Možete ih naći svugdje. Ispod vode,
na teniskom igralištu. Primjetite malu dubinsku oštrinu koji dodatno naglašava lopticu.
Izolaciju motiva jednostavno možete postići i korištenjem prave perspektive. Da je ova fotografija snimljena sa razine tla, dječak bi bio utopljen u gomili elemenata koji se nalaze iza njega.
Elemenata može biti i više, štoviše vrlo je često to i poželjno ali bitno je da su oni u svrhi fotografije, a ne da je narušavaju. Ako želite postići balansiran, miran osjećaj na vašoj fotografiji onda, takav treba biti i odnos njenih motiva.
A ako želite podići tenzije i stvoriti kaos, onda to i napravite. Ali to je već neka druga priča.
Foto i tekst: Mirko Beovic
Foto: Mirko Beovic
Nakon što smo u prošlom članku savladali Pravilo trećina, danas krećemo dalje. Na redu je pravilo koje nam govori da fotografija ne smije biti prekrcana slučajno nabacanim elementima koji zajedno… ne tvore nikakvu cjelinu, već svaki subjekt na fotografiji mora imati svoju svrhu. Da skratim: jednostavnost je najbolji put prema savršenstvu.
2.) Jednostavnost
Najčešća početnička greška je kada u jednu fotografiju pokušavaju strpati previše elemenata uopće ne razmišljajući što žele prikazati s njom. Fotografija mora imati točku zanimanja, bez toga je ili monotona ili kaotična, ali u pravilu besmislena. Može imati i dva subjekta poradi balansa, simetrije ili kontrasta, može ih biti tri poradi stvaranja tenzija ili isticanja određenog elementa, može imati i četiri radi zatvaranja kompozicijskog kruga i tako dalje, ali važno je znati da svaki dodatni element u fotografiji mora imati svoju svrhu i funkciju, a ne da se radi o nasumično razbacanim subjektima bez ikakve poveznice. Na taj način se dobiva pretrpana, kaotična i oku neugodna fotografija. Moj savjet je da krenete sa najednostavnijim, jedan ili eventualno dva elementa koje želite istaći i dovesti u međusobni odnos.
To je siguran put za ugodne i efektne fotografije. Kako to postići? Jednostavno, razmišljajte prilikom fotografiranja, nemojte samo besmisleno škljocati jer „film“ ništa ne košta. Zamislite da ste u analognom svijetu i da imate ograničeni broj ekspozicija, te da s njima na najbolji način trebate prikazati ono što fotografirate. Vjerujte mi, više vrijedi jedna dobra fotografija nego tisuće loših. Razmišljajte iz kojeg je kuta najbolje snimiti vaš motiv, a da u pozadini nema ometajućih elemenata, pokušajte ga izolirati većom žarišnom duljinom i uporabom širokog otvora blende kako bi umjesto neugodne pozadine dobili lijep bokeh.
Mjenjajte perspektivu. Ako je potrebno preeksponirajte fotografiju kako bi izolirali i istaknuli ono što želite. Vjerujte mi, mnogo je načina za postići jednostavnu ali efektnu fotografiju samo se trebate potruditi da ih naučite i usvojite. Na sljedećim fotografijama ću vam pokazati i objasniti primjerima što je potrebno kako bi se dobila jednostavna i lijepa fotografija, a što morate nastojati izbjegavati.
Klasičan primjer „škljocam jer imam digitalni fotoaparat pored sebe“ fotografa. Što je „pjesnik“ htio reći s ovom fotografijom? Prikazati parkiralište, automobile, tržnicu, zgradu, trgovca ili voće i povrće. Na ovoj fotografiji vidimo sve, a zapravo ne vidimo ništa i svakako je nešto što morate pokušati izbjeći. Uz samo malo više truda i znanja na ovoj tržnici se moglo naći na desetke prekrasnih motiva. Ok, kažete. Idemo jednostavnije.
Mmmmm, nešto bolje pomislit ćete. Vidi se prekrasna građevina u pozadini. Čak i zauzima najveći dio prostora na fotografiji. Sve je to istina ali čemu ova kanta za smeće u prvom planu? Zašto je pola džamije odsječeno? Zar je bio problem se pomaknuti par metara lijevo ili desno i dobiti korektan kadar bez bespotrebnih i ometajućih elemenata. Ne budite lijeni. Ok, idemo još pojednostavit stvari.
Paf, što je ovo pitate se. I ja se to pitam. Od gomile kaotičnih elemenata na fotografiji došli smo do situacije kad na fotografiji nemamo gotovo ništa, a nije riječ o minimalizmu. Ovakva fotografija ne budi nikakve emocije, nije interesantna za gledanje i može eventualno poslužiti samo u dokumentarne svrhe. I horizont opasno visi na lijevu stranu što je također jedna od karakterističnih početničkih grešaka. Idemo dalje.
More, zlatne boje sutona, otoci u pozadini… Sve je to lijepo ali kao i kod prethodne fotografije nešto fali. Imam osjećaj kao da gledam u prazan zid. Obećavajuća scena koja ima potencijala samo treba biti strpljiv i čekati nešto što će obogatiti fotografiju.
I evo ga konačno, subjekt koji našoj fotografiji daje dimenziju više. Naš mozak sada zna gdje je težište fotografije, a na njemu je da dalje slaže priču. Ništa nije pretrpano, ništa ne bode u oči. Nema konfuzije, samo ribar koji se vraća kući u smiraj dana.
Još jedan ribar, ovaj put izoliran preeksponiranjem fotografije. Sve osim njega i čamca je „izgorilo“ čime sam postigao da je upravo on jedini i najvažniji motiv.
U ovom slučaju izolaciju glavnog motiva postigao sam velikom žarišnom duljinom i široko otvorenom blendom čime sam postigao malu dubinsku oštrinu (eng. depth of field), pa umjesto ometajuće pozadine imam lijepi bokeh.
Jednostavna i efektna fotografija. Izolacija motiva je postignuta vremenskim uvjetima, odnosno gustom jutarnjom maglom koja fotografiji daje posebnu čar i atmosferu. Zapamtite da što su meteo uvjeti neuobičajeniji to će fotografije u pravilu biti zanimljivije.
Odličan primjer kako i najednostavniji motiv može biti nosioc cijele fotografije. Opet korištenje veće žarišne duljine uz kompezaciju ekspozicije da bi se dobio ovaj crni „okvir“ oko ruke što nas dodatno fokusira na glavni motiv.
Ova fotografija je nastala na rođendanskoj zabavi na kojoj je bilo 20ak djece. Idealna prilika za obiteljske snapshotove što ne znaći da uz uporabu malo znanja i tehnike ne možete dobiti i nešto više od običnog snapshota.
Minimalizam na djelu. Vjerojatno je 99% kadra potpuno crno ali onaj 1% svejedno privlači našu pažnju. Radi se o trenutku prije potpune pomračine Mjeseca kada su zadnje sunčeve zrake padale na njegovu površinu.
Potrudite se da u svijetu oko vas naučite prepoznavati jednostavne ali efektne motive koji će potom obogatiti vaše fotografije. Možete ih naći svugdje. Ispod vode,
na teniskom igralištu. Primjetite malu dubinsku oštrinu koji dodatno naglašava lopticu.
Izolaciju motiva jednostavno možete postići i korištenjem prave perspektive. Da je ova fotografija snimljena sa razine tla, dječak bi bio utopljen u gomili elemenata koji se nalaze iza njega.
Elemenata može biti i više, štoviše vrlo je često to i poželjno ali bitno je da su oni u svrhi fotografije, a ne da je narušavaju. Ako želite postići balansiran, miran osjećaj na vašoj fotografiji onda, takav treba biti i odnos njenih motiva.
A ako želite podići tenzije i stvoriti kaos, onda to i napravite. Ali to je već neka druga priča.
Foto i tekst: Mirko Beovic
- Maja
- Administrator
- Posts: 119838
- Joined: 23 Mar 2010, 23:31
- Location: Mrduša Donja
- Has thanked: 5703 times
- Been thanked: 12283 times
- Contact:
- Status: Offline
Re: Mala škola fotografije
Razmišljajte iz kojeg je kuta najbolje snimiti vaš motiv, a da u pozadini nema ometajućih elemenata, pokušajte ga izolirati većom žarišnom duljinom i uporabom širokog otvora blende kako bi umjesto neugodne pozadine dobili lijep bokeh.
Možeš li ovo malo objasniti Jonas?
Možeš li ovo malo objasniti Jonas?
- Zagorka
- Žena, majka, forumašica
- Posts: 34535
- Joined: 05 Oct 2011, 11:33
- Location: Pije kahvu s podzidom.
- Has thanked: 424 times
- Been thanked: 623 times
- Status: Offline
Re: Mala škola fotografije
Ma bjezite tamo,puno lakse skontam integrale i matrice
Gospode, gdje li pronalaze, ovoliku đubrad i mamlaze.
- Maja
- Administrator
- Posts: 119838
- Joined: 23 Mar 2010, 23:31
- Location: Mrduša Donja
- Has thanked: 5703 times
- Been thanked: 12283 times
- Contact:
- Status: Offline
Re: Mala škola fotografije
Džaba ti otvor blende ako pozadina nije dobro odmaknuta. Smanji je na najmanji broj ali ako je iza nje nešto blizu (grm, zid, bilo šta) neće biti dovoljno zamućeno.
Nadam se da ćeš uskoro napisati par savjeta o slikanju cvijeća, posebno behara jer će to biti najpopularniji motiv naredna 2 mjeseca
Nadam se da ćeš uskoro napisati par savjeta o slikanju cvijeća, posebno behara jer će to biti najpopularniji motiv naredna 2 mjeseca
- Jonas
- Aktivni forumaš
- Posts: 3445
- Joined: 19 Feb 2012, 10:40
- Location: Forum
- Has thanked: 100 times
- Been thanked: 302 times
- Status: Offline
Re: Mala škola fotografije
To sam ranije spomenuo u onom mom postu "kako sam snimio proljetno cvijece". :jonas Citat: "Takodjer valja voditi racuna o pozadini, a jednako tako vaznu ulogu igra i to koliko je pozadina udaljena od objekta (cvijeta) snimanja. Bitan je i kut pod kojem snimamo, pa i udaljenost od fotoaparata i objekta (cvijeta). I to zbog dubinske ostrine, tako zvana dof."Maja wrote:Džaba ti otvor blende ako pozadina nije dobro odmaknuta. Smanji je na najmanji broj ali ako je iza nje nešto blizu (grm, zid, bilo šta) neće biti dovoljno zamućeno.
- Jonas
- Aktivni forumaš
- Posts: 3445
- Joined: 19 Feb 2012, 10:40
- Location: Forum
- Has thanked: 100 times
- Been thanked: 302 times
- Status: Offline
Re: Mala škola fotografije
Kompozicija: Pravilo slobodnog prostora
Iza nas su dvije lekcije iz male škole kompozicije, pa da se… malo podsjetimo:
1.) Pravilo trećina koje nam govori kako smjestiti naš motiv u kadar i
2.) Pravilo jednostavnosti koje nam ukazuje da je manje ponekad više.
Danas krećemo dalje. Kada fotografiramo moramo biti svjesni što je naš motiv i kakvu poruku želimo poslati s fotografijom. Da li želimo prikazati mir i balans ili napetost i dinamiku? O tome će uvelike ovisiti kompozicija našeg kadra, odnosno pozicioniranje motiva unutar istoga.
Ljudski um voli anticipirati, predviđati nešto što će se u neposrednoj budućnosti dogoditi, a fotografija, iako na oko statičan medij, vrlo često služi toj svrsi pa stoga imamo i :
3.) Pravilo slobodnog prostora
Na fotografiji iznad vidimo jednu noćnu scenu na plaži, gdje dvije osobe sjede uz more i uživaju. Vidljivo je da je njihova orjentacija prema lijevoj strani kadra i upravo je to ono što smeta. Preblizu su rubu fotografije i nismo ostavili dovoljno aktivnog prostora ispred njih kako bi naš mozak mogao zaokružiti priču. Prostor iza njih ne služi gotovo ničemu jer mi uporno gledamo fotografiju s lijeva na desno, dolazimo do osoba i onda zbog njiihove orjentacije pokušavamo pratiti njihove poglede i udaramo u rub fotografije. Kako to izbjeći?
Jednostavno, osobe zbog njihove orjentacije moraju biti na desnoj strani kadra što nam omogućava da isčitamo gotovo cijelu fotografiju s lijeva na desno do njih i onda se tu zaustavimo i sagledamo fotografiji kao jednu izbalansiranu cjelinu.
Još jedan primjer koji treba izbjegavati. Gotovo uvijek je potrebno ostaviti aktivan, slobodan prostor ispred objekta koji se kreće jer mi prirodno uvijek pokušavamo gledati prema naprijed.
Motiv je postavljen na pravo mjesto i ima dovoljno prostora ispred njega za kretnju.
Sada imamo još brže kretanje uhvaćeno panning tehnikom, što automatski donosi više dinamike u fotografiju. Opet, ostavljanjem slobodnog prostora ispred biciklista ne možete pogrješiti.
Međutim, pošto je težište fotografije na dinamici i imamo zanimljiv panning efekt iza bicikliste, također nije loše rješenje ostavljanje više prostora iza njega upravo kako bi se naglasila brzina i dinamika. Dakle, nijedno pravilo ne treba gledati kao nešto nepromjenjivo jer vrlo često smisleno kršenje pravila donosi još bolje i zanimljivije rezultate.
Ova fotografija je odličan primjer za to. Ostavljanjem praznog prostora bez dodatnog motiva, dobili bi upravo to, prazan prostor. Ovako, kao da isčekujemo što ili tko se nalazi iza čoška. Imamo osjećaj kao da će pištolj izići van fotografije što je jako efektno.
Još jedan primjer „kršenja“ pravila. Ali ovaj put to je u potpunosti opravdano kako bi se dočarala brzina, dinamika i adrenalin.
Zato dragi moji, naučite pravila kompozicije da bi ih znali kršiti, kako bi dobili još zanimljivije i efektnije fotografije.
Bez obzira dali se radi o pokretnom ili statičnom motivu, jako je bitan prostor koji ćemo ostaviti ispred ili iza njega ovisno o njegovoj orjentaciji.
Foto i tekst: Mirko Beovic
Iza nas su dvije lekcije iz male škole kompozicije, pa da se… malo podsjetimo:
1.) Pravilo trećina koje nam govori kako smjestiti naš motiv u kadar i
2.) Pravilo jednostavnosti koje nam ukazuje da je manje ponekad više.
Danas krećemo dalje. Kada fotografiramo moramo biti svjesni što je naš motiv i kakvu poruku želimo poslati s fotografijom. Da li želimo prikazati mir i balans ili napetost i dinamiku? O tome će uvelike ovisiti kompozicija našeg kadra, odnosno pozicioniranje motiva unutar istoga.
Ljudski um voli anticipirati, predviđati nešto što će se u neposrednoj budućnosti dogoditi, a fotografija, iako na oko statičan medij, vrlo često služi toj svrsi pa stoga imamo i :
3.) Pravilo slobodnog prostora
Na fotografiji iznad vidimo jednu noćnu scenu na plaži, gdje dvije osobe sjede uz more i uživaju. Vidljivo je da je njihova orjentacija prema lijevoj strani kadra i upravo je to ono što smeta. Preblizu su rubu fotografije i nismo ostavili dovoljno aktivnog prostora ispred njih kako bi naš mozak mogao zaokružiti priču. Prostor iza njih ne služi gotovo ničemu jer mi uporno gledamo fotografiju s lijeva na desno, dolazimo do osoba i onda zbog njiihove orjentacije pokušavamo pratiti njihove poglede i udaramo u rub fotografije. Kako to izbjeći?
Jednostavno, osobe zbog njihove orjentacije moraju biti na desnoj strani kadra što nam omogućava da isčitamo gotovo cijelu fotografiju s lijeva na desno do njih i onda se tu zaustavimo i sagledamo fotografiji kao jednu izbalansiranu cjelinu.
Još jedan primjer koji treba izbjegavati. Gotovo uvijek je potrebno ostaviti aktivan, slobodan prostor ispred objekta koji se kreće jer mi prirodno uvijek pokušavamo gledati prema naprijed.
Motiv je postavljen na pravo mjesto i ima dovoljno prostora ispred njega za kretnju.
Sada imamo još brže kretanje uhvaćeno panning tehnikom, što automatski donosi više dinamike u fotografiju. Opet, ostavljanjem slobodnog prostora ispred biciklista ne možete pogrješiti.
Međutim, pošto je težište fotografije na dinamici i imamo zanimljiv panning efekt iza bicikliste, također nije loše rješenje ostavljanje više prostora iza njega upravo kako bi se naglasila brzina i dinamika. Dakle, nijedno pravilo ne treba gledati kao nešto nepromjenjivo jer vrlo često smisleno kršenje pravila donosi još bolje i zanimljivije rezultate.
Ova fotografija je odličan primjer za to. Ostavljanjem praznog prostora bez dodatnog motiva, dobili bi upravo to, prazan prostor. Ovako, kao da isčekujemo što ili tko se nalazi iza čoška. Imamo osjećaj kao da će pištolj izići van fotografije što je jako efektno.
Još jedan primjer „kršenja“ pravila. Ali ovaj put to je u potpunosti opravdano kako bi se dočarala brzina, dinamika i adrenalin.
Zato dragi moji, naučite pravila kompozicije da bi ih znali kršiti, kako bi dobili još zanimljivije i efektnije fotografije.
Bez obzira dali se radi o pokretnom ili statičnom motivu, jako je bitan prostor koji ćemo ostaviti ispred ili iza njega ovisno o njegovoj orjentaciji.
Foto i tekst: Mirko Beovic
Last edited by Jonas on 15 Mar 2013, 17:52, edited 1 time in total.
- Jonas
- Aktivni forumaš
- Posts: 3445
- Joined: 19 Feb 2012, 10:40
- Location: Forum
- Has thanked: 100 times
- Been thanked: 302 times
- Status: Offline
Re: Mala škola fotografije
Moji savjeti o slikanju cvijeca ti mnogo nece pomoci jer ti je najprije potrebno neko osnovno tehnicko predzanje - od ekspozicije do Bulb moda. Ako nista drugo, onda barem najosnovnije tehnicke pojmove trebas dobro savladati. Stoga:Maja wrote:Nadam se da ćeš uskoro napisati par savjeta o slikanju cvijeća, posebno behara jer će to biti najpopularniji motiv naredna 2 mjeseca
1. detaljno proučiš upute koje si dobila s aparatom
2. isprobaj sve opcije da vidiš što dobiješ s kojom postavkom i
3. puno slikaj.
- Jonas
- Aktivni forumaš
- Posts: 3445
- Joined: 19 Feb 2012, 10:40
- Location: Forum
- Has thanked: 100 times
- Been thanked: 302 times
- Status: Offline
Re: Mala škola fotografije
Kompozicija: Linije
Linije se nalaze svuda oko nas, gotovo ih je nemoguće izbjeći. Zašto ih onda nebi iskoristili da obogate naše fotografije? One nam mogu tako krasno pomoći da… manipuliramo sa gledateljima. Naravno, ovo „manipuliramo“ nemojte gledati kao nešto negativno, već linije shvatite kao nabolji vodič kroz fotografiju. Ako ih naučite koristiti, one će gledateljevu pažnju odvesti točno tamo gdje vi to želite.
Naš mozak ih jednostavno obožava pratiti, želi vidjeti što se nalazi na kraju. I upravo to ih čini našim najačim oružjem. Ali pazite, linije mogu raditi i protiv nas, jer mogu i odvoditi van fotografije što ne želimo. Postoje dvije osnovne vrste linija: horizontalne ili vertikane i dijagonalne. Horizontalne ili vertikalne nam mogu poslužiti u statičnim scenama i uglavnom dijele kadar na dvije zone interesa. Dakle, one ne spajaju nego razdvajaju.
Nasuprot njima, dijagonalne linije su dinamične, one spajaju točke interesa vodeći naše oko ili jednostavno zaokupljuju njegovu pažnju svojim izgledom. Postavite vaš motiv (koliko god bio malen) negdje pred kraj vodeće linije i možete biti sigurni da neće ostati neprimjećen.
Jedna stvar na koju morate obratiti pažnju je da linije ne bi smjele voditi van fotografije, trebale bi se gubiti negdje na obzoru ili voditi do vašeg glavnog motiva, a nikako ne dozvoliti da izađu vani i tako maknu pažnju sa vaše fotografije. Linije su posvuda, one su korisne i zabavne. Aparat u ruke i igrajte se s njima.
Slobodno pošaljite na mbeovic@gmail.com neku vašu fotografiju u kojoj ste koristili linije kao kompozicijski element, a u nastavku uživajte u mojim radovima.
Foto i tekst: Mirko Beovic
Linije se nalaze svuda oko nas, gotovo ih je nemoguće izbjeći. Zašto ih onda nebi iskoristili da obogate naše fotografije? One nam mogu tako krasno pomoći da… manipuliramo sa gledateljima. Naravno, ovo „manipuliramo“ nemojte gledati kao nešto negativno, već linije shvatite kao nabolji vodič kroz fotografiju. Ako ih naučite koristiti, one će gledateljevu pažnju odvesti točno tamo gdje vi to želite.
Naš mozak ih jednostavno obožava pratiti, želi vidjeti što se nalazi na kraju. I upravo to ih čini našim najačim oružjem. Ali pazite, linije mogu raditi i protiv nas, jer mogu i odvoditi van fotografije što ne želimo. Postoje dvije osnovne vrste linija: horizontalne ili vertikane i dijagonalne. Horizontalne ili vertikalne nam mogu poslužiti u statičnim scenama i uglavnom dijele kadar na dvije zone interesa. Dakle, one ne spajaju nego razdvajaju.
Nasuprot njima, dijagonalne linije su dinamične, one spajaju točke interesa vodeći naše oko ili jednostavno zaokupljuju njegovu pažnju svojim izgledom. Postavite vaš motiv (koliko god bio malen) negdje pred kraj vodeće linije i možete biti sigurni da neće ostati neprimjećen.
Jedna stvar na koju morate obratiti pažnju je da linije ne bi smjele voditi van fotografije, trebale bi se gubiti negdje na obzoru ili voditi do vašeg glavnog motiva, a nikako ne dozvoliti da izađu vani i tako maknu pažnju sa vaše fotografije. Linije su posvuda, one su korisne i zabavne. Aparat u ruke i igrajte se s njima.
Slobodno pošaljite na mbeovic@gmail.com neku vašu fotografiju u kojoj ste koristili linije kao kompozicijski element, a u nastavku uživajte u mojim radovima.
Foto i tekst: Mirko Beovic
- Jonas
- Aktivni forumaš
- Posts: 3445
- Joined: 19 Feb 2012, 10:40
- Location: Forum
- Has thanked: 100 times
- Been thanked: 302 times
- Status: Offline
Re: Mala škola fotografije
Kompozicija: Simetrija
Naša mala škola kompozicije ide dalje. Iza nas je pet lekcija, pa da se ukratko…podsjetimo:
1.) Pravilo trećina koje nam govori kako smjestiti naš motiv u kadar.
2.) Pravilo jednostavnosti koje nam ukazuje da je manje ponekad više.
3.) Pravilo slobodnog prostora koje objašnjava gdje ostaviti slobodan/aktivan prostor u odnosu na glavni motiv.
4.) Linije na fotografiji i kako ih koristiti.
Danas je na redu:
6.) Simetrija
Simetrija je nešto što je našem oku jako ugodno vidjeti. Mi jednostavno volimo vidjeti kada su stvari idealno posložene i kada odgovaraju jedna drugoj. Kako i nebi kada je čak i naše tijelo gotovo potpuno simetrično. Simetrija može biti vertikalno ali i horizontalno postavljena, za što posebice možemo iskoristiti refleksije.
Ali, nemojmo se zavarati. Koliko god da priroda teži savršenstvu, ona ipak malo više voli postići to savršenstvo kroz raznolikost, pa ćete zapravo vrlo rijetko u prirodi naći potpunu simetriju. Ljudi su ti koji stvaraju simetriju, ponajviše kroz građevine i druga dostignuća naše civilizacije.
Prilikom svake šetnje kroz vaše gradove ćete pronaći mnogo simetričnih prizora koje uz malo pažnje prilikom kadriranja možete lijepo pretočiti u vaše fotografije. Ako je neki arhitekt kao osnovnu misao vodilju prilikom projektiranja neke građevine imao simetriju, onda bi bilo lijepo da i fotografija te građevine to prikazuje. Naravno, svako pravilo je podložno kršenju pa tako i ovo, ali moj osnovni savjet je :Ako je nešto simetrično, onda to tako i prikažite.
U nastavku pogledajte neke od mojih simetričnih fotografija:
Foto i tekst: Mirko Beovic
Naša mala škola kompozicije ide dalje. Iza nas je pet lekcija, pa da se ukratko…podsjetimo:
1.) Pravilo trećina koje nam govori kako smjestiti naš motiv u kadar.
2.) Pravilo jednostavnosti koje nam ukazuje da je manje ponekad više.
3.) Pravilo slobodnog prostora koje objašnjava gdje ostaviti slobodan/aktivan prostor u odnosu na glavni motiv.
4.) Linije na fotografiji i kako ih koristiti.
Danas je na redu:
6.) Simetrija
Simetrija je nešto što je našem oku jako ugodno vidjeti. Mi jednostavno volimo vidjeti kada su stvari idealno posložene i kada odgovaraju jedna drugoj. Kako i nebi kada je čak i naše tijelo gotovo potpuno simetrično. Simetrija može biti vertikalno ali i horizontalno postavljena, za što posebice možemo iskoristiti refleksije.
Ali, nemojmo se zavarati. Koliko god da priroda teži savršenstvu, ona ipak malo više voli postići to savršenstvo kroz raznolikost, pa ćete zapravo vrlo rijetko u prirodi naći potpunu simetriju. Ljudi su ti koji stvaraju simetriju, ponajviše kroz građevine i druga dostignuća naše civilizacije.
Prilikom svake šetnje kroz vaše gradove ćete pronaći mnogo simetričnih prizora koje uz malo pažnje prilikom kadriranja možete lijepo pretočiti u vaše fotografije. Ako je neki arhitekt kao osnovnu misao vodilju prilikom projektiranja neke građevine imao simetriju, onda bi bilo lijepo da i fotografija te građevine to prikazuje. Naravno, svako pravilo je podložno kršenju pa tako i ovo, ali moj osnovni savjet je :Ako je nešto simetrično, onda to tako i prikažite.
U nastavku pogledajte neke od mojih simetričnih fotografija:
Foto i tekst: Mirko Beovic
- Jonas
- Aktivni forumaš
- Posts: 3445
- Joined: 19 Feb 2012, 10:40
- Location: Forum
- Has thanked: 100 times
- Been thanked: 302 times
- Status: Offline
Re: Mala škola fotografije
Kompozicija: Zlatni rez
Dragi moji fotoljubci, došli smo do samog kraja ovog malog serijala o kompozicijskim tehnikama. Želio bi se zahvaliti svima na iskazanoj podršci i jako mi je drago da su vam se svidjeli moji tekstovi, odnosno način na koji pišem. Vjerujte mi, vaš „feedback“ mi jako mnogo znači, bilo da se radi o kritici, pohvali ili savjetu. Stoga vas molim da vam ne…bude teško odvojiti nekoliko sekundi, pa na kraju članka napisati vaše mišljenje o istom.
Sigurno se sada pitate koju kompozicijsku tehniku sam ostavio za kraj. Onu, bez koje ni jedna priča o kompoziciji nebi bila potpuna. Pogađate, radi se o „Zlatnom rezu“. Vjerujem da ste svi barem jednom u životu čuli taj izraz ili neku njegovu derivaciju. Na neki način, s njim smo i započeli ovu kompozicijsku avanturu pričajući o pravilu trećina, koje nije ništa drugo nego pojednostavljena verzija priče o zlatnom rezu.
Ali, nedajte se zavarati. Priča o zlatnom rezu, počinje davno prije. Čak i mnogo prije same fotografije, te je jednim svojim djelom usko vezana uz matematiku. Da bi je ispričali, trebamo se vratiti čak 2500 godina u prošlost, na prostore antičke Grčke u vrijeme kada su živjeli jedni od najvećih matematičara poput Pitagore i Euklida.
Vjerujem da se mnogi od vas sada pitaju:“Kakve veze ima matematika sa umjetnošću?“ E pa dragi moji, vidjeti ćete da ima, ali nemojte da vas to obeshrabri. Ići ćemo lagano, korak po korak.
U antička vremena, kada se rađala znanost, veliki umovi su promatrajući svijet oko sebe, zapažali neke zakonitosti koje su se pojavljivale na različitim mjestima, a bez vidljive povezanosti među njima. Jedna od tih zakonitosti je bila da se u prirodi stvari prečesto dijele u omjeru 1/0,618, da bi to mogla biti slučajnost. Od geometrije pa do ljudskog tijela, taj magični broj 1,618… (beskonačan niz) i njegova pravilna podjela, je bio stalno ponavljani uzorak.
Nisam neki matematičar, te ni sam neću razumjeti sve što ću u sljedećih par redaka napisati, stoga se nemojte ni vi zamarati, ali je važno napomenuti da su se pametne glave poput Euklidove odlučile uhvatiti u koštac s tim problemom.
Nakon vjerojatno nekoliko godina razmišljanja došli su do sljedeće formule:
A+B/A = A/B = Phi
Ukratko, ono što su A+B prema A, to je A prema B ili da prevedemo na hrvatski: manji dio ima onakav odnos prema većem, kakav veći ima prema cjelini i to je sva suština zlatnog reza.
To bi sada trebalo značiti da je 1 (A) naprema 0,618(B), isto što i 1,618(A+B) naprema 1(A). Ne trebate provjeravati, tako je.
Ispričavam se svima kojima matematika nije najmilija što sam ih ugnjavio sa ovim nerazumljivim formulama koje nemaju nikakve veze s fotografijom. Ipak, obećajem da ću se ne samo pokušati iskupiti do kraja članka, već ću i dokazati da 1,618 ima itekakve veze s fotografijom.
Jednom, kada je i matematički dokazana veza između savršenih proporcija i Phi broja, ljudi su u svim područjima svoje djelatnosti počeli koristiti taj omjer. Od Parthenona, Taj Mahala, Davidove skulpture, Mona Lise, Posljednje večere, pa sve do omjera stranica kreditnih kartica.
Na sljedećem primjeru možete na fantastičan način vidjeti kako baš Phi odnos između više djelova jedne cjeline daje oku najugodnije rezultate.
Na ilustraciji vidimo tri gotovo identična antička kipa. Ipak, kada promotrimo malo bolje, vidimo da postoje razlike među njima. Obratite pažnju na donji dio tijela, posebice noge. Koji vam se lik čini najskladniji? Zasigurno onaj čije su proporcije tijela približne onima 1/0,62, a to je onaj u sredini. Dovoljno je samo vidjeti kako prvi ima neprirodno nizak trbuh, a treći predugačke potkoljenice koje bodu u oči.
Zašto baš 1,618 omjer daje oku najugodnije rezultate? Nemam pojma, ali je tako. I tu činjenicu koriste stvaraoci na svim područjima umjetnosti (a i šire), prilikom stvaranja svojih djela, bilo da se radi o arhitekturi, glazbi ili likovnoj umjetnosti.
Vratimo se sada na fotografiju, koja ja nakon svih ostalih grana umjetnosti, gotovo došla kao šećer na kraju. Zlatni rez možemo koristiti u fotografiji na tri osnovna načina:
1.) Zlatna sredina
2.) Zlatna spirala
3.) Zlatni trokut
Zlatna sredina
Zlatnu sredinu dobijamo tako da stranice našeg kadra vertikalno i horizontalno podjelimo u omjeru zlatnog reza sa obje strane. Dobiveni grid podsjeća na onaj iz „pravila trećina“ ali ovdje kadar nije podjeljen u tri jednaka djela već po pravilima zlatnog reza. Sada slijedi nekoliko primjera fotografija koje se poklapaju sa zlatnom sredinom.
Meni osobno više leži podjela po pravilu trećina, jer se na taj način više pomiče motiv iz centra kadra.
Zlatna spirala
Zlatnu spiralu možemo izcrtati kada podjelimo kadar po pravilu zlatnog reza u bilo kojoj orijantaciji sljedeći Fibonaccijev niz (1, 1, 2, 3, 5, 8, 13, 21, 34…) u kojem prethodne dvije veličine uvijek daju zbroj treće i tako sve u beskraj. To je samo još jedan matematički način da se objasni zlatni rez čija je suština da se manji dio odnosi prema većem, kao veći prema cjelini.
Da bi dobili spiralu prvo moramo podijeliti kadar na sljedeći način:
Prvo smo ga podijelili crnom crtom na A i B područje. Zatim smo crvenom crtom podijelili B, kako bi dobili C, pa potom i D. Slijedi daljnje dijeljenje na manje i manje djelove sve do beskonačnosti. Ono što je bitno je da se uvijek dijeli u zlatnom omjeru, odnosno da manji dio (C) ima odnos prema B, kakav on ima prema A.
Kada mo to napravili dovoljno je povezati točke od najmanjeg pravokutnika, prema najvećem kako bi dobili savršenu spiralu.
center
Ovo je jedna od nejefektnijih i najprimjenjivanijih kompozicijskih tehnika, a u nastavku možete vidjeti kako su je koristili gospodin Leonardo da Vinci i moja malenkost.
Zaista mi je bilo fascinantno gledati kada sam u PS-u na svoje fotografije postavljao ove gridove, kako se jako često glavni motivi i točke interesa fotografije nalaze baš na ili blizu zlatne spirale.
Zlatni trokut
Zlatni trokut tvori podjela kadra dijagonalama, ali na način da opet dobijamo odnos zlatnog reza, odnosno da dobijeni manji dio uvijek ma odnos prema većem iz kojeg je nastao, kao što veći ima prema cjelini iz koje je on nastao. Na ilustraciji iznad je vidljivo upravo to promatrajući polja A, B i C.
U nastavku možete vidjeti primjenu zlatnog trokuta na fotografijama:
I evo nas na kraju i posljednje lekcije iz serijala o kompoziciji. Još slijedi samo ona u kojoj ću napraviti kratak osvrt na sve dosad rečeno. Nadam se da vas nisam previše ugnjavio sa ovom lekcijom i tako pokvario sve ono dobro iz prijašnjih. Stvarno sam se trudio pojednostavniti stvari koliko je to moguće, ali ipak moram reći da se ovdje radi o naprednoj kompozicijskoj tehnici koja počiva na matematičkim zakonitostima, te smatram da je ovakav pristup bio nužan, kako bi bolje razumjeli samu materiju.
Ako sam ipak pretjerao, unaprijed se ispričavam :-) Volio bi da i vi odvojite par sekundi vašeg vremena pa da mi kažete koje su vaše mišljenja i sugestije za naredne članke.
Foto i tekst: Mirko Beovic
Dragi moji fotoljubci, došli smo do samog kraja ovog malog serijala o kompozicijskim tehnikama. Želio bi se zahvaliti svima na iskazanoj podršci i jako mi je drago da su vam se svidjeli moji tekstovi, odnosno način na koji pišem. Vjerujte mi, vaš „feedback“ mi jako mnogo znači, bilo da se radi o kritici, pohvali ili savjetu. Stoga vas molim da vam ne…bude teško odvojiti nekoliko sekundi, pa na kraju članka napisati vaše mišljenje o istom.
Sigurno se sada pitate koju kompozicijsku tehniku sam ostavio za kraj. Onu, bez koje ni jedna priča o kompoziciji nebi bila potpuna. Pogađate, radi se o „Zlatnom rezu“. Vjerujem da ste svi barem jednom u životu čuli taj izraz ili neku njegovu derivaciju. Na neki način, s njim smo i započeli ovu kompozicijsku avanturu pričajući o pravilu trećina, koje nije ništa drugo nego pojednostavljena verzija priče o zlatnom rezu.
Ali, nedajte se zavarati. Priča o zlatnom rezu, počinje davno prije. Čak i mnogo prije same fotografije, te je jednim svojim djelom usko vezana uz matematiku. Da bi je ispričali, trebamo se vratiti čak 2500 godina u prošlost, na prostore antičke Grčke u vrijeme kada su živjeli jedni od najvećih matematičara poput Pitagore i Euklida.
Vjerujem da se mnogi od vas sada pitaju:“Kakve veze ima matematika sa umjetnošću?“ E pa dragi moji, vidjeti ćete da ima, ali nemojte da vas to obeshrabri. Ići ćemo lagano, korak po korak.
U antička vremena, kada se rađala znanost, veliki umovi su promatrajući svijet oko sebe, zapažali neke zakonitosti koje su se pojavljivale na različitim mjestima, a bez vidljive povezanosti među njima. Jedna od tih zakonitosti je bila da se u prirodi stvari prečesto dijele u omjeru 1/0,618, da bi to mogla biti slučajnost. Od geometrije pa do ljudskog tijela, taj magični broj 1,618… (beskonačan niz) i njegova pravilna podjela, je bio stalno ponavljani uzorak.
Nisam neki matematičar, te ni sam neću razumjeti sve što ću u sljedećih par redaka napisati, stoga se nemojte ni vi zamarati, ali je važno napomenuti da su se pametne glave poput Euklidove odlučile uhvatiti u koštac s tim problemom.
Nakon vjerojatno nekoliko godina razmišljanja došli su do sljedeće formule:
A+B/A = A/B = Phi
Ukratko, ono što su A+B prema A, to je A prema B ili da prevedemo na hrvatski: manji dio ima onakav odnos prema većem, kakav veći ima prema cjelini i to je sva suština zlatnog reza.
To bi sada trebalo značiti da je 1 (A) naprema 0,618(B), isto što i 1,618(A+B) naprema 1(A). Ne trebate provjeravati, tako je.
Ispričavam se svima kojima matematika nije najmilija što sam ih ugnjavio sa ovim nerazumljivim formulama koje nemaju nikakve veze s fotografijom. Ipak, obećajem da ću se ne samo pokušati iskupiti do kraja članka, već ću i dokazati da 1,618 ima itekakve veze s fotografijom.
Jednom, kada je i matematički dokazana veza između savršenih proporcija i Phi broja, ljudi su u svim područjima svoje djelatnosti počeli koristiti taj omjer. Od Parthenona, Taj Mahala, Davidove skulpture, Mona Lise, Posljednje večere, pa sve do omjera stranica kreditnih kartica.
Na sljedećem primjeru možete na fantastičan način vidjeti kako baš Phi odnos između više djelova jedne cjeline daje oku najugodnije rezultate.
Na ilustraciji vidimo tri gotovo identična antička kipa. Ipak, kada promotrimo malo bolje, vidimo da postoje razlike među njima. Obratite pažnju na donji dio tijela, posebice noge. Koji vam se lik čini najskladniji? Zasigurno onaj čije su proporcije tijela približne onima 1/0,62, a to je onaj u sredini. Dovoljno je samo vidjeti kako prvi ima neprirodno nizak trbuh, a treći predugačke potkoljenice koje bodu u oči.
Zašto baš 1,618 omjer daje oku najugodnije rezultate? Nemam pojma, ali je tako. I tu činjenicu koriste stvaraoci na svim područjima umjetnosti (a i šire), prilikom stvaranja svojih djela, bilo da se radi o arhitekturi, glazbi ili likovnoj umjetnosti.
Vratimo se sada na fotografiju, koja ja nakon svih ostalih grana umjetnosti, gotovo došla kao šećer na kraju. Zlatni rez možemo koristiti u fotografiji na tri osnovna načina:
1.) Zlatna sredina
2.) Zlatna spirala
3.) Zlatni trokut
Zlatna sredina
Zlatnu sredinu dobijamo tako da stranice našeg kadra vertikalno i horizontalno podjelimo u omjeru zlatnog reza sa obje strane. Dobiveni grid podsjeća na onaj iz „pravila trećina“ ali ovdje kadar nije podjeljen u tri jednaka djela već po pravilima zlatnog reza. Sada slijedi nekoliko primjera fotografija koje se poklapaju sa zlatnom sredinom.
Meni osobno više leži podjela po pravilu trećina, jer se na taj način više pomiče motiv iz centra kadra.
Zlatna spirala
Zlatnu spiralu možemo izcrtati kada podjelimo kadar po pravilu zlatnog reza u bilo kojoj orijantaciji sljedeći Fibonaccijev niz (1, 1, 2, 3, 5, 8, 13, 21, 34…) u kojem prethodne dvije veličine uvijek daju zbroj treće i tako sve u beskraj. To je samo još jedan matematički način da se objasni zlatni rez čija je suština da se manji dio odnosi prema većem, kao veći prema cjelini.
Da bi dobili spiralu prvo moramo podijeliti kadar na sljedeći način:
Prvo smo ga podijelili crnom crtom na A i B područje. Zatim smo crvenom crtom podijelili B, kako bi dobili C, pa potom i D. Slijedi daljnje dijeljenje na manje i manje djelove sve do beskonačnosti. Ono što je bitno je da se uvijek dijeli u zlatnom omjeru, odnosno da manji dio (C) ima odnos prema B, kakav on ima prema A.
Kada mo to napravili dovoljno je povezati točke od najmanjeg pravokutnika, prema najvećem kako bi dobili savršenu spiralu.
center
Ovo je jedna od nejefektnijih i najprimjenjivanijih kompozicijskih tehnika, a u nastavku možete vidjeti kako su je koristili gospodin Leonardo da Vinci i moja malenkost.
Zaista mi je bilo fascinantno gledati kada sam u PS-u na svoje fotografije postavljao ove gridove, kako se jako često glavni motivi i točke interesa fotografije nalaze baš na ili blizu zlatne spirale.
Zlatni trokut
Zlatni trokut tvori podjela kadra dijagonalama, ali na način da opet dobijamo odnos zlatnog reza, odnosno da dobijeni manji dio uvijek ma odnos prema većem iz kojeg je nastao, kao što veći ima prema cjelini iz koje je on nastao. Na ilustraciji iznad je vidljivo upravo to promatrajući polja A, B i C.
U nastavku možete vidjeti primjenu zlatnog trokuta na fotografijama:
I evo nas na kraju i posljednje lekcije iz serijala o kompoziciji. Još slijedi samo ona u kojoj ću napraviti kratak osvrt na sve dosad rečeno. Nadam se da vas nisam previše ugnjavio sa ovom lekcijom i tako pokvario sve ono dobro iz prijašnjih. Stvarno sam se trudio pojednostavniti stvari koliko je to moguće, ali ipak moram reći da se ovdje radi o naprednoj kompozicijskoj tehnici koja počiva na matematičkim zakonitostima, te smatram da je ovakav pristup bio nužan, kako bi bolje razumjeli samu materiju.
Ako sam ipak pretjerao, unaprijed se ispričavam :-) Volio bi da i vi odvojite par sekundi vašeg vremena pa da mi kažete koje su vaše mišljenja i sugestije za naredne članke.
Foto i tekst: Mirko Beovic
- gejsha
- Inventar foruma
- Posts: 9299
- Joined: 09 Feb 2011, 17:10
- Location: tamo daleko,daleko od bola..
- Been thanked: 1 time
- Status: Offline
Re: Mala škola fotografije
Jonas, imam jedno pitanje.
Ja sam jednom postavila sliku neke vikendice na jednu stranicu. Bila je uslikana sa prednje strane, dakle samo se jedna strana vidi. I neko mi je napisao da se građevinski objekti ne slikaju tako, nego sa bočne strane..
Vidim da ni na drugim slikama to pravilo nije ispoštovano, pa me zanima da li je to uopšte tačno?
evo našla sam sliku
Ja sam jednom postavila sliku neke vikendice na jednu stranicu. Bila je uslikana sa prednje strane, dakle samo se jedna strana vidi. I neko mi je napisao da se građevinski objekti ne slikaju tako, nego sa bočne strane..
Vidim da ni na drugim slikama to pravilo nije ispoštovano, pa me zanima da li je to uopšte tačno?
evo našla sam sliku
Nije sloboda sa neba pala, za nju je sestra dva brata dala..
- Jonas
- Aktivni forumaš
- Posts: 3445
- Joined: 19 Feb 2012, 10:40
- Location: Forum
- Has thanked: 100 times
- Been thanked: 302 times
- Status: Offline
Re: Mala škola fotografije
I jedno i drugo je u redu. Samo valja vikendicu ili arhitekturu prikazati na jedan privlacan i zanimljiv nacin. Ako neka gradjevina ima fine proporcije, nešto malo, veliko ili skladno (širinu, visinu i dubinu), onda to tako valja i prikazati na fotografiji. Ponekad je to pročelje zgrade, a ponekad bocna strana gradjevine.
Dakle, arhitekturu mozemo doziviti iz procelja i bocnih strana pod uvjetom da je zanimljivo i privlacno prikazana. Bezlična slika gradjevine nikog ne privlaci.
Dakle, arhitekturu mozemo doziviti iz procelja i bocnih strana pod uvjetom da je zanimljivo i privlacno prikazana. Bezlična slika gradjevine nikog ne privlaci.
- Hannibal
- Forum [Bot]
- Posts: 64067
- Joined: 03 Sep 2015, 23:23
- Mood:
- Has thanked: 6850 times
- Been thanked: 2189 times
- Status: Offline
- Bla
- i dva polipa
- Posts: 75774
- Joined: 30 Aug 2013, 14:21
- Location: Rodna grudva
- Mood:
- Has thanked: 1 time
- Been thanked: 34 times
- Contact:
- Status: Offline
Re: Mala škola fotografije
šta fokusna dužina radi licu
by Dan Vojtěch
by Dan Vojtěch
ćućešćećemoćeteće samsijesmostesu
:
:
- Jonas
- Aktivni forumaš
- Posts: 3445
- Joined: 19 Feb 2012, 10:40
- Location: Forum
- Has thanked: 100 times
- Been thanked: 302 times
- Status: Offline
Re: Mala škola fotografije
Tema: Kritika fotografije
Postoje cetiri vrste kriticara fotografije:
1. (Ne) svidja mi se kriticar
2. Amaterski kriticar
3. Profesionalni kriticar
4. Likovni kriticar
Postoje cetiri vrste kriticara fotografije:
1. (Ne) svidja mi se kriticar
2. Amaterski kriticar
3. Profesionalni kriticar
4. Likovni kriticar
Who is online
Users browsing this forum: No registered users and 31 guests