Ruke
Skoro uvijek mi kod ljudi koje tek upoznajem pogled spontano klizne prema rukama. Jer, ruke govore o osobi više od lica. Ruke imaju svoj život, svoju prošlost, koju je lice već zaboravilo, jer ionako svakodnevno mijenja maske, od situacije do situacije. Nošeno nekom silnom željom ili strahom.
Ali, ruke… one uvijek govore istinu. Jeste li kad videli tužne ruke? Umorne? Žuljevite? Zbunjene? One ponizne? Da ne govorim o onim nametljivim, ljutim, rukama koje uvek žele imati kontrolu i koje su izgubljene u uzaludnim pokušajima služenja nekom razjedinjenom biću.
U rukama je molitva. Stvaranje i – razaranje.
Ne postoji ljepša slika od sklopljenih dlanova u poniznoj molitvi. Ruke su naša pupčana vrpca, veza sa Stvoriteljem, ali i sa svijetom u koji nas je poslao.
U rukama je ljubav, tijela s tijelom i duše s drugom dušom. Kroz njih teče energija cijelog svijeta. One opraštaju, ali i opominju. Miluju, igraju se, smiju se. Jeste li ikada vidjeli – nasmiješene ruke? Pogledajte ruke djeteta. Čiste i nevine ruke, tek krenule u svijet uz želju da ga upoznaju i stope se s njim u spontanoj igri dodira.
A tek ženske ruke, savršenstvo stvaranja. Lak na njima kao šlag na torti. Ništa nije lijepo kao ženske ruke, elegantne kada žele, nježne kada miluju, jedinstvene kada kuhaju.
Ruke šalju poljupce, one diraju najintimnije dijelove tijela nedostupne čak i očima.
Ruke služe za univerzalnu komunikaciju sa svime što postoji, s ljudima, životinjama i biljkama, pa čak i stvarima.
Priče se pričaju rukama. Samo one mogu ispričati skrivene detalje koji bi se u riječima izgubili ili se učinili nevažnima. Samo ćete pogledom na ruke otkriti ljubav. Ili ravnodušnost.
Ne, ne na licu. To "piše" na rukama.
Ruke sade, njeguju, beru i hrane, ruke liječe, griju. Previjaju rane. Iscjeljuju one tjelesne, ali i rane duše, jer ona je najviše i najjače povezana upravo s rukama.
Ruke su uvek istinite. Čak i kad lice to nije. Pogledajte svoje ruke. Pratite kako se ponašaju u situacijama kada imate osećaj da vi niste vi, da ste neko drugi, ko je bolji od vas, ili – lošiji. Vaše će ruke uvek ostati dosljedne sebi. I vama. Ma šta vi pokušavali biti, one će uvijek ostati iste, i jednostavne. I ma koliko ih natjerali da budu ljute, ili bijesne, one će uvijek sa zadrškom obavljati "posao", kao nedovoljno plaćen radnik, nemotiviran u služenju svog tvrdoglavog i nemilosrdnog gospodara. A u trenucima mira, vaše će vam ruke reći ko ste zaista.
Vjerovali ili ne, rukama se može zagrliti cijeli svijet. Kada se rastajemo zadnje čega se sjećamo je ruka koja maše...
I planeta Zemlja stane samo u jedan jedini dlan...
Sve ovo napisale su ...ruke.
Pišite o rukama, sve što vam padne na pamet. Šta ste radili danas? Brojali novac, pakovali poklone, kuhali, popravljali auto, rukovali se, rezali ili lakirali nokte, pisali pjesme, ma šta god. Rukama se može sve.
Možete postavljati čak i slike lijepih ruku.
![Forum [Bot]](./images/ranks/s.png "Forum [Bot]")
) i tačno je da se dužim prstima može dosta toga spretnije učiniti, izvući novčanik nekom iz džepa npr. 
Svako malo se posijecem, oprzim, zgulim, a ovakva hafifna i providno-bijela kakva vec jesam svaki oziljak se vidi. Inace su k'o dijecije, nekakve male, ma ni na sta nalik. 
bijele, njezne, jake.