Price, odlomci, citati, slobodne forme....

Poezija, proza, pisci, pravopis, povijest jezika, dijalekti, lokalizam.

Moderator: Julia-Klara

User avatar
Frankey
Sitna buranija
Sitna buranija
Reactions: 1259
Posts: 370
Joined: 29 Oct 2017, 17:49
Status: Offline

Re: Price, odlomci, citati, slobodne forme....

Post by Frankey » 16 Apr 2018, 02:41

April

"Nisam srela dobrog coveka da je imao laku proslost."
Autor, nepoznat. Recenica prozivljena, proverena, tacna.Menjala sam se nabolje, iskreno i duboko, samo posle velikih i teskih trenutaka. Najtezi dogadjaji su me oblikovali, omeksali, iz mene izvukli saosecaj i razumevanje. Postala sam manje stroga prema sebi i drugima samo posle oluja, zestokih i nezeljenih poremecaja sopstvene rutine.Dobrota ni slucajno nije poklon. Legenda o tome da se rodis dobar, da ti Bog to da ili ne da pri rodjenju, ne desava se u realnom zivotu. Nazalost, ne deli se nista u porodilistu ili pri zacecu. Niko ti nista nece dati na tom polju, sam ces morati da se iskalis, dobar covek da postanes i ostanes, bez pomoci visih sila. Na dobroti se radi, uporno i temeljno. Rudarski je to posao. Umor, monotonija, rutina, usamljenost, preopterecenost obavezama, nervoza, glavni su krivci sto se ona povuce, zataji u nama.Nije lako biti dobar na duge staze. Priznajem, cesto sebe podsticem, budi pazljiva prema drugima, biraj reci, ne daj da ogorcenost i umor govore iz tebe, cuti ako nemas da kazes nesto lepo, manje pricaj vise slusaj. Nekad zapnem jace nego inace kako bih pokrenula dobrotu, probudila je, prodrmala, aktivirala. Ima dana kada sve samo od sebe ide, glatko, bez ikakvog uplitanja glave, srce se otvori, dobrota se preliva. Tada mi je najlepse, srecna sam, mirna, ispunjena, raspolozena, salim se, smejem. Prva od svoje dobrote profitiram.Gorcina, bes, nezadovoljstvo, zavist, ljubomora. Drugari smo oduvek i zauvek, odlicno se poznajemo. Cuce u meni, pomaljaju ponekad, retko u poslednje vreme, bas retko, jer sada znam kako da se izborim sa njima. Odlucno secem u korenu, na prve znake pojavljivanja. Disem duboko, pa stanem, pricekam malo. Odmaknem se od tog nadrazaja koji ih je prizvao. Ne izadju nepozeljni drugari tek tako, pozovu ih u nas zivot tudji uspeh ili izdaja, jave se kada smo ostavljeni, ignorisani, povredjeni, zaboravljeni. Razlozi vise nisu bitni od kada ne ispravljam krive Drine, ne pitam zasto ja, kako to meni da se desi, zasto je drugima lakse. Nema odgovora na ta neizgovorena pitanja i nije lakse drugima. I da je lakse, ne tice me se, a opet, znam, nije lakse.Nisam vise tako ostra i stroga od kada su me teskoce omeksale i oplemenile. Mislim o tome, u aprilu narocito, jos od godine kada je bio najtezi. Ne plasim se sada kada opet dolazi, ne tugujem, ne brojim rane. Hej ti, April, neka si me namucio, sve je vredelo! Zahvaljujuci tebi bolja sam postala, opustenija, mirnija, hrabrija, veci zafrkant, manje zlopamtilo. Posle tebe sve je jasnije. Samosazaljive i sebicne iz mene i mog zivota si isterao, ne bih ja to mogla sama. I ne plasim se vise, znam da smo prolazni ali vazni, sada, u ovih nasih pet minuta. Neka sve traje koliko traje, ovaj dan imamo, za naredne se ne vredi bojati.Zato svakog jutra kazem sebi:-Jesi li dobro danas? Jesi. Strikliraj to.-Jesu li svi na broju, oni koje volis? Jesu. Cekiraj i to.-Sta cemo danas raditi? Uzivati. Dogovoreno.Dogovoreno.

("Prirucnik za obican zivot", Mila Tanasijevic Mihajlovic)
3
3 Image
It's not the size of the dog in the fight , but the size of the fight in the dog....

Mark Twain

User avatar
Chloe
Forumašica godine
Forumašica godine
Reactions: 3802
Posts: 43322
Joined: 18 Dec 2015, 11:40
Status: Offline

Re: Price, odlomci, citati, slobodne forme....

Post by Chloe » 18 Apr 2018, 18:06

"Ako nešto izgubiš…veruj mi…to će biti zbog toga da nešto bolje dobiješ. Nikad nas nisu dostojni oni za koje se previše borimo a oni sami ništa ne daju …"

Ivo Andric
2
2 Image
Image

User avatar
Frankey
Sitna buranija
Sitna buranija
Reactions: 1259
Posts: 370
Joined: 29 Oct 2017, 17:49
Status: Offline

Re: Price, odlomci, citati, slobodne forme....

Post by Frankey » 20 Apr 2018, 05:42

Spajanje...

Nosila je nešto čudesno u tim očima punim tajne. Nekakav praiskonski osmijeh koji govori kako je sreća jedino u razumijevanju koliko je čarolije skriveno u srcu žene, čarolije koja prebriše sve ružne stvarnosti i stvara svjetove jedine vrijedne življenja. Vidio sam u tom jednom pogledu sva tisućljeća borbe protiv muške gluposti koja je ženu željela pokoriti iz straha kako smo slabija karika u lancu stvaranja, kako su one same sebi dovoljne i kako smo tu kao pčele koje produžuju zauvijek čarobnu ljepotu cvijeta. Samo na tren, već sljedeće sekunde, nježnost, oprost i poziv na istraživanje zaiskrio je u tim zdencima beskarajne dubine, zajedno s diskretnim, blagim pokretom tih pupoljaka koje je nosila namjesto usana. Pupoljak se samo navlaš otvorio, nagovjestivši svu slatkoću nektara koji čeka kako bi potekao cijelim mojim bićem ako uspjem odsvirati pravu melodiju koja će ga nagnati na cvjetanje.
Osjetila je, naravno, prepoznala želju u meni i glas joj je postao dublji, melodičniji u komunikaciji s prijateljicom, u igri koja traje od postanka. Ženinom srcu ništa ne može ostati skriveno, pa tako niti moja nespretna interpretacija neizanteresiranosti. Ona je znala kako više ništa ne postoji, samo poziv svemira koji muškarca pretvori u samo jednu misao koja odjekuje prostorom i koju njeni senzori bezgrešno detektiraju kao što suncokret bez razmišljanja zna u kojem smjeru potražiti sunce.
Spajanje!
Oduvijek i zauvijek, stvoreni smo za spajanje, stvoreni kako bi djelili puninu postojanja u dvoje. Stvoreni za te slatke rituale kojima spajanje činimo posebnim, jer ono to doista i jest. Oboje smo to znali, instiktivno i bez ikakvog napora.
Osjetio sam poziv poput elektriciteta koji briše sve drugo što godinama nosim u sebi, zaboravio sve savjete, taktike i ljubavne izjave koje osiguravaju siguran zgoditak. Ostao sam potpuno gol i tako dječje nespretan. Sva mudrost na koju sam toliko ponosan i koju sam stjecao u misiji izgradnje najbolje verzije sebe, isčeznula je poput presahlog potoka koji preplavi bujica što se nakon dolaska proljeća spusti niz padine dotad smrznutih planina. I donese novi život, na početku predivan i nesiguran, a kasnije sve bujniji i pun svrhe.
- Ddddobar dan - istisnuo sam nespretno, dok me bujica nosila sve bliže ušću njene duše, za kojim sam čeznuo kao ptica koja preleće tisuće kilometara u potrazi za mjestom spajanja - često dolazite ovdje ?

Darko Balaš
4
2 Image 1 Image 1 Image
It's not the size of the dog in the fight , but the size of the fight in the dog....

Mark Twain

User avatar
ina
Inventar foruma
Inventar foruma
Reactions: 1859
Posts: 8208
Joined: 20 Feb 2015, 22:36
Location: izmedju neba i mora
Status: Offline

Re: Price, odlomci, citati, slobodne forme....

Post by ina » 20 Apr 2018, 16:58

Frankey wrote:
20 Apr 2018, 05:42
Spajanje...

Nosila je nešto čudesno u tim očima punim tajne. Nekakav praiskonski osmijeh koji govori kako je sreća jedino u razumijevanju koliko je čarolije skriveno u srcu žene, čarolije koja prebriše sve ružne stvarnosti i stvara svjetove jedine vrijedne življenja. Vidio sam u tom jednom pogledu sva tisućljeća borbe protiv muške gluposti koja je ženu željela pokoriti iz straha kako smo slabija karika u lancu stvaranja, kako su one same sebi dovoljne i kako smo tu kao pčele koje produžuju zauvijek čarobnu ljepotu cvijeta. Samo na tren, već sljedeće sekunde, nježnost, oprost i poziv na istraživanje zaiskrio je u tim zdencima beskarajne dubine, zajedno s diskretnim, blagim pokretom tih pupoljaka koje je nosila namjesto usana. Pupoljak se samo navlaš otvorio, nagovjestivši svu slatkoću nektara koji čeka kako bi potekao cijelim mojim bićem ako uspjem odsvirati pravu melodiju koja će ga nagnati na cvjetanje.
Osjetila je, naravno, prepoznala želju u meni i glas joj je postao dublji, melodičniji u komunikaciji s prijateljicom, u igri koja traje od postanka. Ženinom srcu ništa ne može ostati skriveno, pa tako niti moja nespretna interpretacija neizanteresiranosti. Ona je znala kako više ništa ne postoji, samo poziv svemira koji muškarca pretvori u samo jednu misao koja odjekuje prostorom i koju njeni senzori bezgrešno detektiraju kao što suncokret bez razmišljanja zna u kojem smjeru potražiti sunce.
Spajanje!
Oduvijek i zauvijek, stvoreni smo za spajanje, stvoreni kako bi djelili puninu postojanja u dvoje. Stvoreni za te slatke rituale kojima spajanje činimo posebnim, jer ono to doista i jest. Oboje smo to znali, instiktivno i bez ikakvog napora.
Osjetio sam poziv poput elektriciteta koji briše sve drugo što godinama nosim u sebi, zaboravio sve savjete, taktike i ljubavne izjave koje osiguravaju siguran zgoditak. Ostao sam potpuno gol i tako dječje nespretan. Sva mudrost na koju sam toliko ponosan i koju sam stjecao u misiji izgradnje najbolje verzije sebe, isčeznula je poput presahlog potoka koji preplavi bujica što se nakon dolaska proljeća spusti niz padine dotad smrznutih planina. I donese novi život, na početku predivan i nesiguran, a kasnije sve bujniji i pun svrhe.
- Ddddobar dan - istisnuo sam nespretno, dok me bujica nosila sve bliže ušću njene duše, za kojim sam čeznuo kao ptica koja preleće tisuće kilometara u potrazi za mjestom spajanja - često dolazite ovdje ?

Darko Balaš

Lijepo ovo....
0
Aglio, olio, peperoncino.

Post Reply

Return to “Književnost i jezik”

Who is online

Users browsing this forum: No registered users and 3 guests