Price, odlomci, citati, slobodne forme....

Poezija, proza, pisci, pravopis, povijest jezika, dijalekti, lokalizam.

Moderator: Julia-Klara

User avatar
Mohr
Inventar foruma
Inventar foruma
Reactions: 464
Posts: 8342
Joined: 16 Aug 2015, 21:15
Status: Offline

Re: Price, odlomci, citati, slobodne forme....

Post by Mohr » 25 Jan 2019, 22:30

ruski major Andrei, pravoslavac, ili komunista ko će mu ga znati :mohr



0

User avatar
Chloe
Žena za sva vremena
Žena za sva vremena
Reactions: 12710
Posts: 64753
Joined: 18 Dec 2015, 11:40
Status: Offline

Re: Price, odlomci, citati, slobodne forme....

Post by Chloe » 28 Jan 2019, 07:28

"Polako, za sve ima vremena, dao sam ga sam sebi, a suđenje ima suočenja i svjedočenja, neću ih mimoići, i moći ću na kraju da donesem presudu sam sebi, jer sam samo ja u pitanju, niko drugi, samo ja. Svijet mi je odjednom postao tajna ... i ja svijetu, stali smo jedan prema drugome, začudjeno se gledamo, ne raspoznajemo se, ne razumijemo se više."


Meša S. Derviš i smrt"
0
Ako ti otkrijem ranjivu stranu sebe, nije to moja slabost...To je povjerenje. Ako me povrijediš, nije to moja naivnost, to je tvoja podlost.

User avatar
Mala_Mu
VIP
VIP
Reactions: 13004
Posts: 40178
Joined: 09 Feb 2014, 13:14
Location: Dolina Mumijevih
Status: Online

Re: Price, odlomci, citati, slobodne forme....

Post by Mala_Mu » 29 Jan 2019, 11:44

Adis Ahmethodžić

Kada je na slučajno odabranoj radio stanici u tri sata ujutro u jednoj njemačkoj provinciji krenula pjesma Vide Pavlović, moj drug Kemo je parkirao golfa na proširenju i počeo da plače k’o tek rođeno dijete. Kada biste pitali bilo kojeg švabu da vam objasni taj fenomen, švabo bi vas gledao sa čuđenjem i iz čiste pristojnosti prećutao ono što u sebi misli: jebo budalu; a pitajte bilo kojeg našeg čovjeka tu istu stvar i vidjet ćete kako mu se usne stegnu u ravnu liniju i oko zavodeni. Te stvari su našim ljudima jasne na jedan jedini pogled.

Na proširenju u jednoj njemačkoj provinciji parkiran je Golf sa grbom Bosne što visi sa retrovizora, u autu pojačana Vida Pavlović i dva čovjeka nijemo sjede, gledaju u prazan mrak nepoznate noći, i plaču. Koliko se čuda te večeri moralo poklopiti pa da se u ta doba u tom tuđem kraju svijeta na tuđoj frekvenciji pojavi neki naš čovjek, neki Jugosloven što drži noćnu smjenu na radio stanici, koliko se čuda moralo poklopiti da pusti baš tu pjesmu, baš nama, baš u ta doba?

...
Kemo je siroče. Rastao je i odrastao u domu za nezbrinutu djecu na Pofalićima i tamo kao najmlađi i najmršaviji uveliko prolazio već uigrane torture od strane starijih klinaca, kada ga je našla žena u pedesetim, gospođa Hajra iz ulice Ruđera Boškovića (čistačica u istom tom domu). Hajra je imala mehko srce i praznu kuću, pa je povukla ono malo poznanstava što je u tom domu stekla i uspjela da Kemu iz torture odvede u svoj dom.

...
Hajra je za sobom imala život kakav se često viđao u našim krajevima. Udata kao djevojčica u tuđinsku kuću u jednom bosanskom selu, bez da je iko pitao išta o tome, udata sa jedva 16 godina za čovjeka koji ima dva puta toliko godina i u tim godinama nimalo muške pažljivosti, izdržala je dobre tri godine. Iz te je kuće jedne noći pobjegla bosa do željeznike stanice, i tamo izmolila konduktera da je pusti džaba do Sarajeva. U Sarajevu je Hajra imala tetku i tamo pronašla spas. Nešto kasnije je na ulicama svog novog grada srela i ljubav, blagog i umjerenog električara Edhema. Edhem bješe stariji od nje sedam godina, ali njegovo je dječačko lice nekad u pubertetu zaboravilo računati godine pa je izgledao makar pet godina mlađi od nje.

Sa Edhemom je poživjela desetak godina, u mirnoj kući, u pažnji i poštovanju ali uvijek u potajnoj boli i tišini. Hajra i Edhem nisu za deset godina uspjeli dobiti dijete, a nekad početkom jedanaeste godine braka, Edhemu su na kliničkom postavili dijagnozu koja mu daje jedva mjesec života. Nekad u to vrijeme, oko osamdeset četvrte, na tranzistoru kojeg su imali u dnevnom boravku počinjali su puštati novu pjesmu Vide Pavlović “Ostala je pjesma moja”. Malo šta je Edhema moglo umiriti i natjerati da se zamisli i odluta uz osmijeh kao ta pjesma. Hajra nije znala zašto niti je pitala. Ti si rijetki trenuci kada Edhem ne pati u agoniji bolova za nju bili blagoslov, pa je u dnevnoj sobi, u noćima dok bi Edhem spavao, vježbala i učila da pjeva Vidinu pjesmu. Puna tri mjeseca Edhemove bolesti, Hajra je vježbala i vježbala i svaki put je sama sebi zvučala kao uvreda svakom ko je ikada pokušao pjevati, ali je ipak jedne večeri u kojoj je Edhem patio više neko inače, izašla pred njega lomeći ruke, oborena pogleda i zabrinuta, duboko udahnula kao da se sprema da skoči sa litice, i zapjevala: “Ostala je pesma moja, da se pamti jedna žena, da se peva pesma njena.”

Tu večer, Edhemova je duša pošla na bolji svijet a Hajrina ostala da se bez njega pati na ovom. U svom se malom svijetu zatvorila u tišinu i molitve, vječito tužna i potištena jer Edhemu nije rodila djecu, vječito sama i u strahu od onih koji su joj tu mogućnost dok je bila djevojčica oduzeli. Mnogo je još godina prošlo, mnogo vode se slilo niz Miljacku i mnogi se klinci oturili niz Humsku u osnovnu školu, pa tako i pokoji “domac” iz doma za nezbrinutu djecu i delikvente. Među njima Kemo, među njima i ja sa svojim sitnim ramenima i brdom od ruksaka na leđima.

Hajra je Kemu usvojila kada je imao deset godina. Voditelji doma su je znali cijeli njen život, znali njenu priču i okolnosti, pa su zaključili da bi bilo uredu da joj učine tu jednu uslugu. Kemo priča kako je Hajra prvih godina uglavnom ćutala. Donosila bi mu da jede stotinu puta dnevno, svaki je put prazan tanjir mijenjala punim i svaki put spremala nešto novo i neobično. Ponekad bi nešto rekla ali nikada mnogo, sve dok je jednu večer nastavnica nije pozvala na roditeljski sastanak u školu i ispričala joj kako je Kemo na času bosanskog jezika na pismenoj vježbi na temu “Moji heroji” pisao o njoj.

Tu večer je Hajra sjedila kući i tiho plakala dok je Kemo spavao. Ujutro, kada je dječak ustao iz svoje sobe i spremao se za školu, zatekao je Hajru kako u kuhinji sprema doručak i pjevuši: “Ostala je pesma moja da se pamti jedna žena.”. Kemo je sjeo za stol, Hajra mu iznijela da jede a on rekao “hvala mama”.

Hajra je umrla prije nekoliko godina i nije stigla vidjeti kako njen Kemo diplomira na sarajevskom univerzitetu. Sa jednog od svojih posljednjih ispita se vratio kući, noseći indeks pun debelih ocjena da joj pokaže, i našao njeno beživotno tijelo u istoj onoj kuhinji u kojoj je pjevušila istu onu pjesmu svaki put kad bi im za sve godine zajedno spremala obrok.

Ubrzo nakon njene smrti i nakon fakultetske diplome, Kemo se u svojoj zatvorenosti dohvatio interneta i aplicirao na sve jedan oglas na koji je mogao, pod uslovom da je posao vani. Želio je što prije da ode iz Sarajeva i ništa da iz njega sa sobom ne nosi.
Tako je na kraju i bilo, našao posao u jednom zabačenom gradiću poznatom po zelenilu i prelijepim poljima, ponekad mi se javljao da pita kako mi je dole i zašto mu se ne pridružim, a ja mu rondao kako nema šanse da bih mogao na njemačkom tražiti hljeba i vode u tuđinskom granapu. Obećao sam ga međutim obići pa sam, kada sam našao prvi posao i sabrao prvu ušteđevinu, najavio se kod Keme i došao mu u posjetu na nekoliko dana.

Moju posljednju večer u Njemačkoj, vozali smo se njegovim novim Golfom pod debelom mjesečinom toliko jakom da su ulice bile jasne kao da je na satu pola bijelog dana. Vozali smo se, lutali, pričali priče iz djetinjstva i smijali se jedan drugom, sve do trena kada je Kemo, vrteći kotač po radio stanicama, naišao na Vidu Pavlović.

I sjedili smo tako u autu, sjedili i sjećali se mama Hajre i njenog blagog pogleda, sjećali se njene životne priče i za trajanja pjesme ni slova jednog nismo izustili. Pjesma završila, Kemo obrisavši suze nastavio da vozi, a ja poželio da ostatak života ćutim.

...
Večeras evo sjedim u Sarajevu, listam kanale beskorisne kablovske za koju ni sam ne znam zašto je plaćam, i na jednom od nevažnih kanala u nevažno doba od 22:19 gospođa Vida zapjeva “Ostala je pesma moja”.

(Vikipedija kaže da se Vida Pavlović udala kao djevojčica od jedva 15 godina i brzo tu kuću napustila pa otišla u Beograd. Tamo je pronašla ljubav sa jednim sjajnim muzičarem i sa njim provela život ali sudbina je htjela da nikada nije mogla imati djecu. Mnoge sam teorije vjerovatnoće i statistike izučavao kroz fakultet, čitao mnoge literature i slušao stručne profesore ali priča o Hajri i Vidi Pavlović jedini je neoboriv dokaz da ništa u ovom životu nije slučajno.
1
1 Image
Puno ljudi oprostice lahko sebi... ono sto drugima
nikada ne bi.

by ina

User avatar
Chloe
Žena za sva vremena
Žena za sva vremena
Reactions: 12710
Posts: 64753
Joined: 18 Dec 2015, 11:40
Status: Offline

Re: Price, odlomci, citati, slobodne forme....

Post by Chloe » 29 Jan 2019, 12:35

Čuvala me, i pored svega, onakvog kakav sam bio u njenim snovima. Čarobnjački me sastavljala od razbijenih komada, možda i ne primjećujući pukotine."

M.S. "Tvrđava
2
2 Image
Ako ti otkrijem ranjivu stranu sebe, nije to moja slabost...To je povjerenje. Ako me povrijediš, nije to moja naivnost, to je tvoja podlost.

User avatar
sann
Legenda foruma
Legenda foruma
Reactions: 128
Posts: 20971
Joined: 15 Nov 2010, 20:02
Status: Offline

Re: Price, odlomci, citati, slobodne forme....

Post by sann » 31 Jan 2019, 20:18

Ljubav je kad me mama ujutru probudi a ja odmah pomislim na Almu. I onda mi se nešto okrene u stomaku i vrti. Na boli me nego kao da nešto hoda ovuda i ovuda pa dođe do grla. Onda jako teško dišeš slično kao kada si prehlađen.
Mirza kaže da je to zbog srca jer kad nekog voliš on se zavuče i stanuje u srcu. On kaže da te prvo mora pogoditi jedna nevidljiva strelica koja malkice zaboli i onda ti bude sve lijepo.
Ljubav se ne može sakriti. Tada se samo smješiš i sve ti je divno. Ja kada vidim Almu oznoje mi se dlanovi. I bude mi vruće po cijelom tijelu. U glavi mi bude kao da sam dobio sunčanicu, ko onog ljeta na moru. Oznoji mi se čelo a pred očima sve duple slike. I tada vjerovatno ta strelica se mrdne i nestane ti daha. Alma zna da mi se sviđa i zato mi se stalno smije.
Ja se ne bojim pitati Almu hoće li mi biti cura. Mislim da se i ja njoj sviđam. Kad me pogleda trepavice joj brzo idu gore dolje i zacrvene se obrazi. Jedino se bojim ako bude htjela da je poljubim. Mirza je rekao da kad se prvi put poljubiš padneš u nesvijest i to može trajati pola sata. Sa tim se nije igrati jer možeš se udariti pri padu. Mirza kaže da se na sjevernom polu ljudi najviše ljube. Tamo je hladno i grijanje skupo. Tetak Rasim mi je rekao kad dođe vrijeme da će mi pokazati kako se vježba ljubljenje. Spominjao je fildžan i kliker. Nisam ga dobro razumio a još je rano da ga pitam.
O ljubavi ne treba puno razmišljati jer te može zaboliti glava. Mog tatu često boli glava. On tad obično sjedi u kuhinji i čita novine, a mama u dnevnom boravku. Moja mama najviše voli mog tatu. Uvijek mu da oba batka a sebi uzme krilca.
Mislim da sam se zaljubio.....
1
1 Image
Pametne žene ne savjetuju muskarce.One mu suptilno i nježno,ženski neprimjetno,nametnu ono sto žele.I OSTAVE GA U ZABLUDI DA JE ON ODLUČIO.

User avatar
lejlamo
Aktivni forumaš
Aktivni forumaš
Reactions: 4231
Posts: 4089
Joined: 23 Feb 2018, 18:17
Status: Offline

Re: Price, odlomci, citati, slobodne forme....

Post by lejlamo » 07 Feb 2019, 20:35

Image
0
Volim što sam Ero...s kamena i drače..Ko poskok što skače...

User avatar
Heidi
Statista sreće
Statista sreće
Reactions: 7132
Posts: 37010
Joined: 01 Sep 2011, 22:10
Location: Kosmicki raspor
Status: Offline

Re: Price, odlomci, citati, slobodne forme....

Post by Heidi » 10 Feb 2019, 20:41

Ne mogu da nadjem adekvatnu temu

Image

Hedy Lamarr (Beč, 9. studenog 1914. - Altamonte Springs, Florida, 19. siječnja 2000.), austrijska, pa američka filmska glumica i inovatorica.


Hedy Lamarr bila je i inovatorica u području bežičnih komunikacija. Kao otvorena protivnica fašističke Njemačke u Drugom svjetskom ratu prijavila je 1942. patent upravljanja torpeda izmjenjivim frekvencijama koje bi stoga tada bilo nemoguće predvidjeti i omesti (US-Patent Nr. 2,292,387). Iako Mornarica SAD taj izum nije iskoristila, ta se tehnologija, bez koje bi bio nemoguć WiFi, i danas koristi za mobilne telefone i za upravljanje frekvencijama. Premda za života nije dobila zaradu i zahvalu za svoj izum, smatraju je velikom inovatoricom, pa se međunarodni Dan izumitelja slavi 9. studenoga, na njezin rođendan.
1
1 Image
Per aspera ad astra.

User avatar
Heidi
Statista sreće
Statista sreće
Reactions: 7132
Posts: 37010
Joined: 01 Sep 2011, 22:10
Location: Kosmicki raspor
Status: Offline

Re: Price, odlomci, citati, slobodne forme....

Post by Heidi » 10 Feb 2019, 20:54

Hypatia :(

Image


Hipatija (grč. Ὑπατία, Hypatía) (Aleksandrija, o. 370. - Aleksandrija, o. 415.), grčka neoplatoničarska filozofkinja i matematičarka. Predavala je filozofiju, matematiku, geometriju i astronomiju.

Kći je matematičara Teona iz Aleksandrije. Bila je pristaša Platonove filozofije, a oko 400. godine postala je voditeljica filozofske škole u Aleksandriji. Oko nje okupljali su se nekršćanski filozofi u Aleksandriji, privučeni njenom inteligencijom, elokvencijom, skromnošću i ljepotom.

Djela su joj izgubljena, a vijesti o njoj sačuvane su kod njezinih učenika Sinezija i Damaskiosa.

Najpouzdaniji izvještaj o njenoj smrti nalazimo kod njenog suvremenika Sokrata Skolastika, crkvenog povjesničara koji je djelovao u Konstantinopolu: on opisuje da se među kršćanima u Aleksandriji raširilo mišljenje da je Hipatija kriva za tešku zavadu između aleksandrijskog biskupa Ćirila i rimskog prefekta Oresta: ljutita rulja ju je izvukla iz kočije, odvukla u crkvu zvanu Caesareum, gdje su je svukli dogola i ubili je opekama; potom su njeno tijelo raskomadali, a dijelove spalili na drugom mjestu. Skolastik u svojem crkvenopovijesnom tekstu oštro osuđuje takvo brutalno političko nasilje.

Koptski biskup Ivan, koji je upravljao kršćanskim samostanima u Gornjem Egiptu na kraju VII. stoljeća, piše u svojim Kronikama o predaji, da se Hipatija koristila astrolabom[5] - zbog čega su je poslije neki spominjali kao izumiteljicu te sprave, makar je ona konstruirana barem stoljeće prije Hipatije (te je sačuvan spis Hipatijinog oca Teona, koji objašnjava rad astrolaba).

Među njenim učenicima je kršćanski neoplatonski filozof Sinezije, biskup Cirene (c.370.-c.413.).
1
1 Image
Per aspera ad astra.

Merlin246
Inventar foruma
Inventar foruma
Reactions: 3401
Posts: 5892
Joined: 28 Aug 2018, 13:21
Status: Offline

Re: Price, odlomci, citati, slobodne forme....

Post by Merlin246 » 10 Feb 2019, 21:53

Ne znam kad sam zadnji put nesto tuznije procitala :(
:tuzna


Image


Image
1
1 Image

User avatar
Chloe
Žena za sva vremena
Žena za sva vremena
Reactions: 12710
Posts: 64753
Joined: 18 Dec 2015, 11:40
Status: Offline

Re: Price, odlomci, citati, slobodne forme....

Post by Chloe » 11 Feb 2019, 15:31

"Ipak, svaku poteškoću sam naučio posmatrati kao “izazov”, ne kao isključivo: “problem”. Ako je pred nama more, preplivat ćemo ga. Ako je pustinja, zaobići ćemo je. Ako je stijena, popet ćemo se uz nju, ali uvijek smjelo jedriti ka cilju… Jer sve dok vjerujete u ono što radite, mislim da ništa, ali zaista ništa, nije nemoguće.“
2
1 Image 1 Image
Ako ti otkrijem ranjivu stranu sebe, nije to moja slabost...To je povjerenje. Ako me povrijediš, nije to moja naivnost, to je tvoja podlost.

User avatar
Femea
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Reactions: 4874
Posts: 21585
Joined: 24 Mar 2016, 17:26
Status: Offline

Re: Price, odlomci, citati, slobodne forme....

Post by Femea » 12 Feb 2019, 16:44

“Dolazi mi opet da odmah odem i da se više nikad ne vratim. I opet ista isprazna razmišljanja o sebi. Jednom omaškom prirode rođen sam na ovom mjestu. Kažem tako: prirode, a odmah se pitam može li ona napraviti omaške. Je li njena omaška to kad se zametne plod šljive pa, umjesto da izraste u pravi plod, izrodi se u “rogač“? Jesam li i ja takva jedna njena tvorevina, koja se samo našim ljudskim jezikom zove slabić? I to od one samoobmanute vrste slabića koja se hrabri i pokriva taštinom: šta bih ja bio da sam rođen na nekom drugom, na nekom svom pravom mjestu!

Skender Kulenović
1
1 Image

User avatar
Heidi
Statista sreće
Statista sreće
Reactions: 7132
Posts: 37010
Joined: 01 Sep 2011, 22:10
Location: Kosmicki raspor
Status: Offline

Re: Price, odlomci, citati, slobodne forme....

Post by Heidi » 12 Feb 2019, 21:28

I want to go about like the light-footed goats. :hihi


Johanna Spyri, Heidi
1
1 Image
Per aspera ad astra.

User avatar
Nice try
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Reactions: 9274
Posts: 17524
Joined: 09 Dec 2016, 08:03
Status: Offline

Re: Price, odlomci, citati, slobodne forme....

Post by Nice try » 13 Feb 2019, 07:47

Povodom godišnjice i lijepo sjećanja na mog pradjeda :srce

Hladnoća nam je štipala obraze,sjedili smo natrpani jedno do drugog na mjestu odakle smo imali najbolji pogled na ulaz u haustor.Svake minute ljudi su ulazili,većinom stariji,u tamnim odijelima i kapama francuzicama.
Smijuljimo se svemu i svakome,jedan ulazi unoseći biciklo,drugi sa nekim starim raspalim kišobranom,svaka slika pred nama dovoljan je razlog za naš smijeh.
Dženaza je našem pradjedu.
Početak februara,snijeg,hej,snijeg.
Pada,pada,ali kao da milimetar iznad zemlje nevidljiva mreža topi pahulje,nijedna ne dotakne zemlju.
Hladno je,u sveopštoj frci u kući niko nam nije obukao ni jaknice,drhturimo vani,na terasi na gornjem spratu.
Tu smo izbačeni jer smo se smijali dole u kući na majkino razvrstavanje muškaraca i žena u dvije sobe.
To nam je bilo urnebesno smiješno.
Sada vani pratimo dolazak prijatelja i poznanika.Toliko ljudi,već se pitamo gdje li su svi stali na donjem spratu.
Nemoguće.
Snijeg u vazduhu nam stalno izaziva osmijeh,dječiji,nama nije važna ni žalost tog trenutka,niti sve to razumijemo,važno je da pada snijeg.
Samo da još hoće ostati na zemlji,da se "primi".
Kada se sve donekle smirilo i nas pustiše u kuću.
Ulazak u poluprazne sobe dozva me iz moje zimske čarolije.
Nema više ljudi,a svojim odlaskom kao da su neki dio odnijeli.
Nešto nedostaje,još je neko otišao.
Sjećam se tog dana,skoro svake minute i sata,čak i detalja.Lica,riječi,mirisa hladne zime,snijega koji nam je budio lažnu nadu da ćemo moći napraviti bar jednu grudvu.
Sve je tako jako urezano u mom sjećanju.
Samo jedan lik nedostaje,čovjeka koji me neizmjerno volio,a koji je otišao taj dan.
Jesam li smijehom prikrila dječiju tugu,jesam li očekivala da snijeg napada na sviježu humku,jesam li sve prije tog dana potisnula u svom umu?
Ne znam,ali grčevito čuvam u sjećanju barem taj dan.
0
"O sreći se ćuti", jel' tako bješe...

User avatar
mentalist
Osvježenje foruma
Osvježenje foruma
Reactions: 855
Posts: 1125
Joined: 20 Mar 2013, 19:32
Location: prsti sipaju zrna sreće u šake onog što nikad razumjeti neće ....
Status: Offline

Re: Price, odlomci, citati, slobodne forme....

Post by mentalist » 14 Feb 2019, 15:26

…I tebi baš što goriš plamenom
Od ideala silnih, vječitih,
Ta sjajna vatra crna bit će smrt
Mrijeti ti ćeš kada počneš sam
U ideale svoje sumnjati!

(Silvije Strahimir Kranjčević-Mojsije)
1
1 Image
Možeš puno saznati o nekoj osobi na osnovu njene plejliste...

User avatar
Chloe
Žena za sva vremena
Žena za sva vremena
Reactions: 12710
Posts: 64753
Joined: 18 Dec 2015, 11:40
Status: Offline

Re: Price, odlomci, citati, slobodne forme....

Post by Chloe » 24 Feb 2019, 12:19

"Volim da porazgovaram, od razgovora sve postane svjetlije i svježije, kao da se prozori na kući otvore. O čemu volim da govorim? O svemu što ljude i mene zanima, o životu, o prirodi, o radu, o smrti (i o smrti, zašto ne, smrt je važna koliko i život), zaista o svemu jer teško da ima stvari o kojoj čovjek nikad nije pomislio. Nisam naročito pametan, niti mislim da je to važno, važnije je da je čovjek pravedan i da se ne truje ružnim mislima. Mučno bi bilo živjeti obeshrabren, treba vidjeti i onu stranu koja nije protiv čovjeka."

M. Selimović - Ostrvo
0
Ako ti otkrijem ranjivu stranu sebe, nije to moja slabost...To je povjerenje. Ako me povrijediš, nije to moja naivnost, to je tvoja podlost.

User avatar
Heidi
Statista sreće
Statista sreće
Reactions: 7132
Posts: 37010
Joined: 01 Sep 2011, 22:10
Location: Kosmicki raspor
Status: Offline

Re: Price, odlomci, citati, slobodne forme....

Post by Heidi » 24 Feb 2019, 15:44

Johann Wolfgang von Goethe, Faust (prvi dio)


POSVETA

Pridjoste opet, lelujna stvorenja,
kao pred davni mutni pogled moj.
Da vam sad čvrsta dam uobličenja?
Zar još sam srcem sklon zabludi toj?
Vi navirete svud iz isparenja
i magle - lepo! vaš nek vlada roj!
Kako mi dušu mladićki potresa
čarobni dašak oko vaših lesa!
Vi donosite slike vedrih dana
mnoge su drage seni usred vas;
javlja se, ko iz zamrlih predanja,
ljubavi i drugarstva prvi čas;
pominje zbrku životnih putanja
obnovljenoga bola žalan glas
i dobre duše koje, prevarene
od kobi zle, uminuše pre mene.
Buduće pesme oni čuti neće
kojima nekad svoje prve slah;
rasu se krug što ljubazno saleće,
utihnu onaj prvi odjek, ah!
Moj bol sad mnoštvo neznano presreće
od koga me je i kad pljeska strah,
a što sam negda pesmom razgaljivo
ko zna kud luta, ako je još živo.
Čežnja me, već zaboravljena, goni
tim duhovima, u mir, ozbiljnost, sklad,
Kao da s harfe Eolove zvoni
pesma i šapće polujasan jad,
ježim se, suza za suzom se roni,
strogo se srce sve razneži sad;
što imam, to se u daljini skriva;
što nestade, za mene stvarnost biva.
1
1 Image
Per aspera ad astra.

User avatar
Heidi
Statista sreće
Statista sreće
Reactions: 7132
Posts: 37010
Joined: 01 Sep 2011, 22:10
Location: Kosmicki raspor
Status: Offline

Re: Price, odlomci, citati, slobodne forme....

Post by Heidi » 24 Feb 2019, 17:11

NOĆ
U visoko zasvosdjenoj, tesnoj gotskoj sobi Faust sedi
nemirno na stolici za pultom,

FAUST:
Avaj, koliko leta minu
otkako filozofiju, prava,
a sa njima i medicinu
revno i trudno izučavah!
Čak sam, na svoju žalost pravu,
i bogoslovljem punio glavu.
Šta stekoh, luda, od nauke te?
Znam samo ono što znao sam i pre.
Magistar, čak doktor zovem se ja,
a da li iko vidi i zna
da deset već leta ovako hodam
i učenike za nos vodam? -
A vidim da ništa ne možemo znati!
To će mi srce skoro razderati!
Pametniji sam, doduše, od njih,
od svekolikih doktora tih,
od magistara, popova, ćata,
od svih tih zvrndova i zamlata;
sumnja il' skrupula nije me takla,
ne bojim se djavola niti pakla -
al' me i radost napusti sva


Stari dobri Faust :srce
1
1 Image
Per aspera ad astra.

User avatar
Heidi
Statista sreće
Statista sreće
Reactions: 7132
Posts: 37010
Joined: 01 Sep 2011, 22:10
Location: Kosmicki raspor
Status: Offline

Re: Price, odlomci, citati, slobodne forme....

Post by Heidi » 24 Feb 2019, 17:35

ne uobrazih da saznadoh šta,
da mogu nekoga poučavati
I ljude nabolje preobražavati.
A nemam ni para ni imanja,
nit' svetskih počasti i priznanja;
ni pas to ne bi šdržao!
Stog sam se, evo, na magiju dao,
da bi moj žudni upio sluh
tajnu što snažni je zbori duh,
da ne moram više, uz gorak trud,
ono što ne znam da pričam svud;
da spoznam šta je to što u srži
na okupu vasionu drži,
da delatnu silu i klice sagledam,
pa da po rečima više ne raspredam.
O, kad bi gledao, meseče žut,
na moju muku poslednji put,
ti, kog sam mnoge noći, pun briga,
za ovim pultom dočekivao:
ti si se iznad hartija i knjiga,
sumorni druže, pojavljivao!
Ah, da me navrh gorskoga bila
obliva tvoja svetlost mila,
da s duhovima lebdim kraj špilja
i gazim posred planinskog bilja,
pa, zadimljenog znanja lišen,
sred rose tvoje da isceljen dišem!
Zar još me ova tamnica krije?
Proklet zagušljiv ćumez taj,
gde čak se i ljupki nebeski sjaj
tmurno kroz okna šarena lije!
Gomile knjiga oko mene,
crvotočne, prašine pune,
do vrha sobe zasvedene
hartija žuta koja trune;
predački nameštaj sputava
moj korak, svuda boce ove,
kutije, bezbroj raznih sprava -
to je tvoj svet! I to se svetom zove!
Zar pitaš još zbog čeg se plaši
srce, i zašto grudi peče?
Što bol ti ne da neobjašnjiv
da nagon životni poteče?
1
1 Image
Per aspera ad astra.

User avatar
Heidi
Statista sreće
Statista sreće
Reactions: 7132
Posts: 37010
Joined: 01 Sep 2011, 22:10
Location: Kosmicki raspor
Status: Offline

Re: Price, odlomci, citati, slobodne forme....

Post by Heidi » 24 Feb 2019, 18:11

Mesto prirode žive, kamo
postavio je ljude bog,
kosturi, dim i memla samo
svuda su ispred oka tvog.
Ustaj! U širok beži svet!
Neka te Nostradamusova
prezagonetna knjiga ova
povede na tajanstven let!
Priroda tebi pouk daće,
videćeš svake zvezde cilj,
buknuće duša silom, znaće
šta zbore dusi sveudilj.
Mozganjem suvim steći nećeš
znakova svetih smislen sklad:
duše što pokraj mene lećeš,
čuješ li, odgovori sad!
(Otvara knjigu i ugleda znak Makrokozma)
Image


Ah, kako li mi od prizora tog
milina nagla svako čulo opi!
Životna sreća, mlada, sveta, škropi.
i žari svaki damar tela mog.
Da li to ruka nekoga božanstva
zapisa ove znake, što u meni
stišaše ljuti vrtlog zapenjeni,
što radost mi u jadno srce slivaju
i, snagom prepunom tajanstva,
prirodne sile ukrug razotkrivaju?
Jesam li bog? Pred okom sve se zori!
U ovoj čisto iscrtanoj mreži
Delatna priroda pred dušom mojom leži.
Shvatam tek sad šta mudrac zbori:
Svet duhova od tebe nije skriven;
no srce ti je mrtvo, duh zaptiven!
O, učeniče, vredno stupaj,
zemaljske grudi u rujnoj zori kupaj!"
(Razgleda znak).
Svaka se crta u celinu splela,
svaka u svakoj tu živi i dela!
Nebeske sile penju se i slaze,
dodaju zlatna vedra jedna drugoj!
Niz mirisne blagoslovene staze
s neba na zemlju, u povorci dugoj,
naviru, skladne, i sklad kojim zvone
prožima beskraj cele vasione!
O, kakav prizor! Kakva slika sjajna!
Al'avaj, samo slika! O, prirodo beskrajna,
gde da ti pridjem na prsa živodajna?
1
1 Image
Per aspera ad astra.

User avatar
sann
Legenda foruma
Legenda foruma
Reactions: 128
Posts: 20971
Joined: 15 Nov 2010, 20:02
Status: Offline

Re: Price, odlomci, citati, slobodne forme....

Post by sann » 24 Feb 2019, 21:17

:( NA KLUPI ISPOD VRBE
Sjedile smo na toj skrivenoj klupi ispod žalosne vrbe, sasvim dobro skrivene u najstrože zabranjenoj radnji od svih pravila bolnice Podhrastovi. Pušile smo Safija i ja, s užitkom smo vukle dimove i šuteći posmatrale grad ispod nas.
- Je li ti stigao nalaz?- izduvavajući oblačić dima upita Safija.
- Sutra će.
- Ne izgledaš mi zabrinuto!
- Ne znam šta da ti kažem, trebala bih biti, snimak ne valja klincu. Vidiš tu u sredini postoje ti neki hilusi, kao grozdovi sa bobicama, to su limfne žlijezde, e one bi trebale biti sasvim sitne, a kod mene su kao kokošija jaja, mo`š misliti, i u medijastinumu su neki čvorovi. Nemam pojma, samo znam, nekako znam da ću ovo preživjeti.
- Kako znaš? – Safija me gledala ozbiljno.
- Nije mi vrijeme. Imam još puno posla na ovom svijetu. Ono dvoje malih, previše ih volim i njega volim i volim život i svašta još moram uraditi, eto, jednostavno moram ovo preživjeti.
- Imaš dobre motive. Možda i uspiješ.- Safija zašuti i onda nekako prenaglo reče – Meni je stigao danas nalaz. Ono govno. Sve uhvatilo i maternica i jajnici, sve ide van. Samo da mi smire ovu prokletu astmu da mogu podnijeti anesteziju.
- Hej, žao mi je. Mogu li te zagrliti?
- Neka, nema potrebe, znam da sada ne znaš šta se treba uraditi, a jebo te, ko zna. Hajde, daj još po jedan cigar.
- Ne bi možda trebala – prošaptah nesigurno.
- Što? Da ne dobijem rak? – nasmija se cinično.
- Ma zbog astme, mislim, moraš to smiriti, hajde, znaš i sama.
- Sve bih ja lako da imam bar jedan motiv koji ti imaš. Nemam se za šta uhvatiti ženo, sve mi je izmaklo. Oslonca nemam u životu. Jesi vidjela danas onog mog mamlaza?
Da, vidjela sam njenog sina koji je dolazio gotovo svaki dan, kratko ostajao i nakon njegove posjete Safija je bila nervozna, jako nervozna.
- Govno narkomansko! Dođe samo da mi izvuče koji dinar. Opljačkao je moju majku neki dan, ukrao joj penziju. Brat mi nije htio govoriti, nekako su to zataškali, nisu prijavljivali policiji, vratio kreten ono što već nije pretvorio u heroin. Đubre. Kad rodiš sebi neprijatelja. A kakav bi bio, rođen je iz mržnje, a ne iz ljubavi, kako bi se djeca trebala rađati.
- Kako to? – bila sam preneražena. U mojih mladih 23, nikada nisam čula tako nešto strašno, osjećala sam da je još strašnije i da ova jadna žena, moja slučajna sobna koleginica u bolnici gdje nema laganih slučajeva, u ovom momentu treba pažljivog slušaoca, ali ja to nisam trebala biti, nisam smjela ni naslutiti da postoje tako strašni životi. Svejedno, nisam se pomakla sa te skrivene klupe u dvorištu bolnice. Safija je pričala.
- Udala sam se za tog Faketa, glavni frajer u raji, svirač, ljepotan, fasada za deset. Ja se k`o tuka zaljubila i udala prije dvadesete. Napustila fakultet, majka i brat gotovo presvisli, ali ja vjerovala u ljubav, dok nije trebalo plaćati stan i jesti. Ne zarađuje se tamburajući u kafani i lumpujući sveke večeri. Zaposlim se u trgovini kao kasirka. Posao težak, a plaća mala. Što zaradim njemu predam, bila sam i gola i bosa i gladna i šamarana svaki dan kao po voznom redu. Jednom me namarisao tako da nisam mogla ustati. I kao da je nešto predosjetio, dođe moj brat. Ni vrata mu nisam mogla otvoriti. Zgrabio me i doslovce odnio do auta i pravac kući. On i majka su samo rekli nema više vraćanja onom katilu. I tako je i bilo. Predam papire za razvod. Ostale mi sve stvari tamo u tom stanu i odem da ih pokupim. Gledala sam da on ne bude kod kuće kad dođem. Taman ja s koferom na vrata kad gad dođe, pijan. Kad je vidio kofer poludi istog trena. Poče da me udara, obori me na pod i pritisnu onom pijanom tjelesinom. Ja bila, evo kao i sad, četeres kila s krevetom, poče da cijepa sa mene odjeću i silovao me kao zadnji razbojnik. Na kraju je pljunuo na mene. Ne znam kako sam se vratila kući. Od tog teškog šoka pala sam u postelju, psihički i fizički slomljena. Mjesecima sam bila duh, nesvjesno stvorenje. U svemu tome nisam ni primjetila da sam trudna. Zatrudnjela silovana od tada zakonitog muža. Ni tužiti gada nisam mogla. Razvod je završen malo nakon što sam rodila sina. Nosi njegovo prezime i liči na njega. Neka je grijeh, ne mogu ni da ga gledam. Ni on mene. Da se drogira saznala sam prije šest mjeseci i to me dotuklo. Mislim da je tada i ovo počelo da me ždere iznutra. Zato, draga moja, mislim da će me i požderati. Da imam nešto lijepo, nešto dobro u ovom životu da se za to uhvatim kao za uže spasa, da se borim, da imam taj sjaj u očima kao ti kad govoriš s nadom i vjerom u život, ali nemam. Daj još jednu da spržim, a ti nemoj. Nemoj nikada više, dosta je zajebancije da znaš, - zaprijeti mi prstom.
Odveli su je nakon dva dana u drugu bolnicu. Ne znam šta je bilo s njom. Ja sam prestala pušiti i čvrsto se držala za onaj svoj konopac nade i vjere, ni sada ga ne ispuštam iz ruku. Safije se često sjetim i pomislim kako je to živjeti i otići bez sjaja u oku, bez radosti i vjere u život.

Mirjana Kapetanović
1
1 Image
Pametne žene ne savjetuju muskarce.One mu suptilno i nježno,ženski neprimjetno,nametnu ono sto žele.I OSTAVE GA U ZABLUDI DA JE ON ODLUČIO.

Post Reply

Return to “Književnost i jezik”

Who is online

Users browsing this forum: No registered users and 3 guests