Сергей Есенин
Re: Сергей Есенин
SVE ŠTO ŽIVI OŽILJAK IMA
Sve što živi ožiljak ima,
još iz detinjstva, poseban, ran.
Da nisam pesnik, ja međ' svima
bio bih hulja i lopov znam.
Mršav i rasta odveć malena,
međ' decom bio sam uvek heroj,
često, često nosa razbijena,
vrać'o sam se ja i pod krov svoj.
Uplašenoj majci, kad pred nju banem,
reč ceđahu usne krvavo-tmaste:
- Ništa, de! Spotakoh se o kamen,
a već sutra sve će da zaraste -
Pa i sada, kada se bez traga
onih dana krv vrela smirila,
nespokojna neka drska snaga
na poeme moje se izlila.
Na već zlatne literarne hrpe;
i u svakom retku što se vije
ogledaju se nekadašnje crte
kavgadžije, nemirka, delije.
Kao nekad imam hrabrost mušku,
al' nov korak moj se drukče sluša…
Dok mi nekad razbijaše njušku,
sada mi je sva u krvi duša.
Ne velim više majci okrvavljen,
već tom šljamu što cereć' se raste:
- Ništa, de! Spotakoh se o kamen,
A već sutra sve će da zaraste! -
Sve što živi ožiljak ima,
još iz detinjstva, poseban, ran.
Da nisam pesnik, ja međ' svima
bio bih hulja i lopov znam.
Mršav i rasta odveć malena,
međ' decom bio sam uvek heroj,
često, često nosa razbijena,
vrać'o sam se ja i pod krov svoj.
Uplašenoj majci, kad pred nju banem,
reč ceđahu usne krvavo-tmaste:
- Ništa, de! Spotakoh se o kamen,
a već sutra sve će da zaraste -
Pa i sada, kada se bez traga
onih dana krv vrela smirila,
nespokojna neka drska snaga
na poeme moje se izlila.
Na već zlatne literarne hrpe;
i u svakom retku što se vije
ogledaju se nekadašnje crte
kavgadžije, nemirka, delije.
Kao nekad imam hrabrost mušku,
al' nov korak moj se drukče sluša…
Dok mi nekad razbijaše njušku,
sada mi je sva u krvi duša.
Ne velim više majci okrvavljen,
već tom šljamu što cereć' se raste:
- Ništa, de! Spotakoh se o kamen,
A već sutra sve će da zaraste! -
𝗪𝗲'𝗿𝗲 𝗔𝗹𝗹 𝗠𝗮𝗱 𝗛𝗲𝗿𝗲 ツ
- KOMESAR
- Forum [Bot]
- Posts: 11755
- Joined: 28 Dec 2013, 23:26
- Location: Ilidža
- Has thanked: 14 times
- Been thanked: 2 times
- Status: Offline
Re: Сергей Есенин
TANJUŠA
Nema divnije devojke od Tanje,
crven rub na skutu, bluze talasanje.
Jarkom iza plota Tanja nekud hodi.
Mesec s oblacima kolo šumno vodi…
Istrči momak, govori joj tugu:
“Radosti zbogom, ja uzimam drugu.”
Ohladila se ko u polju rosa,
a kao zmija rasplela se kosa.
“Momče plavokoso, bez vređanja dugog,
moram da ti kažem: polazim za drugog.”
Nisu to zvona jutarnja, već cika.
Svatovi… Ne vidiš lica konjanika.
Tuži rod Tanjin, nisu kukavice,
od topuza brzog ranjeno joj lice.
Crven venac krvi slepljen joj na čelu.
Najdivnija beše Tanjuša u selu.
Nema divnije devojke od Tanje,
crven rub na skutu, bluze talasanje.
Jarkom iza plota Tanja nekud hodi.
Mesec s oblacima kolo šumno vodi…
Istrči momak, govori joj tugu:
“Radosti zbogom, ja uzimam drugu.”
Ohladila se ko u polju rosa,
a kao zmija rasplela se kosa.
“Momče plavokoso, bez vređanja dugog,
moram da ti kažem: polazim za drugog.”
Nisu to zvona jutarnja, već cika.
Svatovi… Ne vidiš lica konjanika.
Tuži rod Tanjin, nisu kukavice,
od topuza brzog ranjeno joj lice.
Crven venac krvi slepljen joj na čelu.
Najdivnija beše Tanjuša u selu.
Čovjek i magarac znaju više nego sam čovjek.
- srculence7
- Forum [Bot]
- Posts: 18138
- Joined: 31 Mar 2016, 03:35
- Location: iza zatvorenih vrata
- Has thanked: 3742 times
- Been thanked: 3693 times
- Status: Offline
Re: Сергей Есенин
Neka je i ovako
Pismo majci
Jesi l živa, staričice moja?
Sin tvoj živi i pozdrav ti šalje.
Nek uvečer nad kolibom tvojom
Ona čudna svjetlost sja i dalje.
Pišu mi da viđaju te često
zbog mene veoma zabrinutu
i da ideš svaki čas na cestu
u svom trošnom starinskom kaputu.
U sutonu plavom da te često
uvijek isto priviđenje muči:
kako su u krčmi finski nož
u srce mi zaboli u tuči.
Nemaj straha! Umiri se, draga!
Od utvare to ti srce zebe.
Tako ipak propio se nisam
da bih umro ne vidjevši tebe.
Kao nekad, i sada sam nježan,
i srce mi živi samo snom,
da što prije pobjegnem od jada
i vratim se u naš niski dom.
Vratit ću se kad u našem vrtu
rašire se grane pune cvijeta.
Samo nemoj da u ranu zoru
budiš me ko prije osam ljeta.
Nemoj budit odsanjane snove,
nek miruje ono čega ne bi:
odveć rano zamoren životom,
samo čemer osjećam u sebi.
I ne uči da se molim. Pusti!
Nema više vraćanja ka starom.
Ti jedina utjeha si moja,
svjetlo što mi sija istim žarom.
Umiri se! Nemoj da te često
viđaju onako zabrinutu,
i ne idi svaki čas na cestu
u svom trošnom starinskom kaputu.
Pismo majci
Jesi l živa, staričice moja?
Sin tvoj živi i pozdrav ti šalje.
Nek uvečer nad kolibom tvojom
Ona čudna svjetlost sja i dalje.
Pišu mi da viđaju te često
zbog mene veoma zabrinutu
i da ideš svaki čas na cestu
u svom trošnom starinskom kaputu.
U sutonu plavom da te često
uvijek isto priviđenje muči:
kako su u krčmi finski nož
u srce mi zaboli u tuči.
Nemaj straha! Umiri se, draga!
Od utvare to ti srce zebe.
Tako ipak propio se nisam
da bih umro ne vidjevši tebe.
Kao nekad, i sada sam nježan,
i srce mi živi samo snom,
da što prije pobjegnem od jada
i vratim se u naš niski dom.
Vratit ću se kad u našem vrtu
rašire se grane pune cvijeta.
Samo nemoj da u ranu zoru
budiš me ko prije osam ljeta.
Nemoj budit odsanjane snove,
nek miruje ono čega ne bi:
odveć rano zamoren životom,
samo čemer osjećam u sebi.
I ne uči da se molim. Pusti!
Nema više vraćanja ka starom.
Ti jedina utjeha si moja,
svjetlo što mi sija istim žarom.
Umiri se! Nemoj da te često
viđaju onako zabrinutu,
i ne idi svaki čas na cestu
u svom trošnom starinskom kaputu.
Ne diraj me ako se ne razumeš u mene, pokvarićeš nešto.
- Mutevelija
- Selonačelnik
- Posts: 86359
- Joined: 28 Nov 2015, 20:04
- Has thanked: 853 times
- Been thanked: 1647 times
- Status: Offline
Re: Сергей Есенин
Jel jasenjin pisao o djeci i njihovoj sreci..
Pero la suerte se ensañó contigo
Y te dejó con el alma
Hecha pedazos
Tú corazón
Quedó herido y sin perdón
Ya no sabe como amar
Como piedra endureció
Y te dejó con el alma
Hecha pedazos
Tú corazón
Quedó herido y sin perdón
Ya no sabe como amar
Como piedra endureció
- srculence7
- Forum [Bot]
- Posts: 18138
- Joined: 31 Mar 2016, 03:35
- Location: iza zatvorenih vrata
- Has thanked: 3742 times
- Been thanked: 3693 times
- Status: Offline
Re: Сергей Есенин
O ljubavi, zavičaju, revoluciji...
Ne diraj me ako se ne razumeš u mene, pokvarićeš nešto.
- KOMESAR
- Forum [Bot]
- Posts: 11755
- Joined: 28 Dec 2013, 23:26
- Location: Ilidža
- Has thanked: 14 times
- Been thanked: 2 times
- Status: Offline
Re: Сергей Есенин
Nekad smo prava djeca,
i plač i smijeh odjednom:
dok neki vječito jeca,
radost je suđena jednom.
O glupo srce, ne tuci!
i plač i smijeh odjednom:
dok neki vječito jeca,
radost je suđena jednom.
O glupo srce, ne tuci!
Čovjek i magarac znaju više nego sam čovjek.
- KOMESAR
- Forum [Bot]
- Posts: 11755
- Joined: 28 Dec 2013, 23:26
- Location: Ilidža
- Has thanked: 14 times
- Been thanked: 2 times
- Status: Offline
Re: Сергей Есенин
Na već zlatne literarne hrpe;
i u svakom retku što se vije
ogledaju se nekadanje crte
kavgadžije, nemirka, delije.
Ko i nekad imam hrabrost mušku
al nov korak moj se drukče sluša…
Dok mi nekad razbijahu njušku,
sada mi je sva u krvi duša.
i u svakom retku što se vije
ogledaju se nekadanje crte
kavgadžije, nemirka, delije.
Ko i nekad imam hrabrost mušku
al nov korak moj se drukče sluša…
Dok mi nekad razbijahu njušku,
sada mi je sva u krvi duša.
Čovjek i magarac znaju više nego sam čovjek.
- KOMESAR
- Forum [Bot]
- Posts: 11755
- Joined: 28 Dec 2013, 23:26
- Location: Ilidža
- Has thanked: 14 times
- Been thanked: 2 times
- Status: Offline
Re: Сергей Есенин
A ruke će nam tad i same
sve vence slagati nad tobom.
Nad tobom biće - cvet do cveta,
grob će sijati kao presto,
i taj tvoj odlazak sa sveta
mi ćemo pominjati često.
sve vence slagati nad tobom.
Nad tobom biće - cvet do cveta,
grob će sijati kao presto,
i taj tvoj odlazak sa sveta
mi ćemo pominjati često.
Čovjek i magarac znaju više nego sam čovjek.
- KOMESAR
- Forum [Bot]
- Posts: 11755
- Joined: 28 Dec 2013, 23:26
- Location: Ilidža
- Has thanked: 14 times
- Been thanked: 2 times
- Status: Offline
Re: Сергей Есенин
Ne brinem za ugled često,
niti što sam pesnik sveta.
Ovo zakržljalo mesto
ne videh već mnogo leta.
Ko je barem jednom poželeo
ovaj kraj i tu ravnicu,
taj bi svaku brezu hteo
da poljubi u nožicu.
niti što sam pesnik sveta.
Ovo zakržljalo mesto
ne videh već mnogo leta.
Ko je barem jednom poželeo
ovaj kraj i tu ravnicu,
taj bi svaku brezu hteo
da poljubi u nožicu.
Čovjek i magarac znaju više nego sam čovjek.
- KOMESAR
- Forum [Bot]
- Posts: 11755
- Joined: 28 Dec 2013, 23:26
- Location: Ilidža
- Has thanked: 14 times
- Been thanked: 2 times
- Status: Offline
Re: Сергей Есенин
Između ljudi što pjevaju život
I grabe užitke iz noći i vina,
Ima ih koji padajuć rastu,
Padajuć rastu kao lavina.
Njihova duša gasne i gasne,
Da sto puta jače u pjesmama sine,
A njihov put je čist i bijel
Kao snježni put lavine.
Dobriša Cesarić
Uz Cesarićeve stihove sretan rođendan našem Serjoži (3.listopada)
I grabe užitke iz noći i vina,
Ima ih koji padajuć rastu,
Padajuć rastu kao lavina.
Njihova duša gasne i gasne,
Da sto puta jače u pjesmama sine,
A njihov put je čist i bijel
Kao snježni put lavine.
Dobriša Cesarić
Uz Cesarićeve stihove sretan rođendan našem Serjoži (3.listopada)
Čovjek i magarac znaju više nego sam čovjek.
- KOMESAR
- Forum [Bot]
- Posts: 11755
- Joined: 28 Dec 2013, 23:26
- Location: Ilidža
- Has thanked: 14 times
- Been thanked: 2 times
- Status: Offline
Re: Сергей Есенин
Ali ako tražeć neku srodnu dušu,
Vezan protiv želje, utonem u seti,
Nikad necu da te ljubomorom gušim,
Nikad necu tebe grditi ni kleti.
Ko sam? Šta sam? Ja sam samo sanjar,
Čiji pogled gasne u magli i memli,
I volim te usput, ko da sanjam,
Kao mnoge druge na toj zemlji.
Vezan protiv želje, utonem u seti,
Nikad necu da te ljubomorom gušim,
Nikad necu tebe grditi ni kleti.
Ko sam? Šta sam? Ja sam samo sanjar,
Čiji pogled gasne u magli i memli,
I volim te usput, ko da sanjam,
Kao mnoge druge na toj zemlji.
Čovjek i magarac znaju više nego sam čovjek.
- KOMESAR
- Forum [Bot]
- Posts: 11755
- Joined: 28 Dec 2013, 23:26
- Location: Ilidža
- Has thanked: 14 times
- Been thanked: 2 times
- Status: Offline
Re: Сергей Есенин
Ne znam, ne pamtim
U jednome selu,
Možda u Kalugi,
Rjazanu, snu, javi
Življaše mališan
U kući seljačkoj
Žutih vlasi
I očiju plavih..
U jednome selu,
Možda u Kalugi,
Rjazanu, snu, javi
Življaše mališan
U kući seljačkoj
Žutih vlasi
I očiju plavih..
Čovjek i magarac znaju više nego sam čovjek.
- KOMESAR
- Forum [Bot]
- Posts: 11755
- Joined: 28 Dec 2013, 23:26
- Location: Ilidža
- Has thanked: 14 times
- Been thanked: 2 times
- Status: Offline
Re: Сергей Есенин
No doći će vrijeme,
mati najslađa!
i eto nama
časa željenoga!
Nismo se zalud
latili oružja:
jedan topa,
drugi - pera svoga.
Ne misli na sve to,
i na pare.
Kakva sramota?
zar si ti to, je li?
Ja nisam krava,
ni konj, ni magare,
da bi me lako
iz štale izveli.
Doći ću sam
kad pravo vrijeme svane,
kad bude trebalo
tući po planeti.
Ocu ću dati
Stvari obećane,
a tebi šal,
pa da te na me sjeti.
mati najslađa!
i eto nama
časa željenoga!
Nismo se zalud
latili oružja:
jedan topa,
drugi - pera svoga.
Ne misli na sve to,
i na pare.
Kakva sramota?
zar si ti to, je li?
Ja nisam krava,
ni konj, ni magare,
da bi me lako
iz štale izveli.
Doći ću sam
kad pravo vrijeme svane,
kad bude trebalo
tući po planeti.
Ocu ću dati
Stvari obećane,
a tebi šal,
pa da te na me sjeti.
Čovjek i magarac znaju više nego sam čovjek.
- KOMESAR
- Forum [Bot]
- Posts: 11755
- Joined: 28 Dec 2013, 23:26
- Location: Ilidža
- Has thanked: 14 times
- Been thanked: 2 times
- Status: Offline
Re: Сергей Есенин
Ipak sam sretan.
Iz košmara bijede
Sjećanja mnoga ostaju u biti.
Sudbinu moju vihor brižno prede
U raznobojne i zlaćane niti.
Iz košmara bijede
Sjećanja mnoga ostaju u biti.
Sudbinu moju vihor brižno prede
U raznobojne i zlaćane niti.
Čovjek i magarac znaju više nego sam čovjek.
- KOMESAR
- Forum [Bot]
- Posts: 11755
- Joined: 28 Dec 2013, 23:26
- Location: Ilidža
- Has thanked: 14 times
- Been thanked: 2 times
- Status: Offline
Re: Сергей Есенин
Haljina Bela
Haljina bela, purpurna traka,
latice kidam dozrelog maka.
Slavlje u selu poput oluje,
u kolu njena pesma se čuje.
Sećam se, minu uz podsmeh blagi:
„Lep si, al’ nisi mog srca dragi.
Plam tvoje kose nek vetar gasi,
a moje drugi miluje vlasi.“
Znam da joj nisam blizak i mio:
Malo sam plesao, premalo pio.
Bio sam tužan, uvek u seni,
dok pesma ječi i vino peni.
Srećnik, jer on je bestidnik mali,
njegova brada prsi joj pali.
I dok u plesu vatra je greje,
ona se meni u lice smeje.
Haljina bela, purpurna traka,
latice kidam dozrelog maka.
Tu poput maka srce mi vene,
zalud jer ona nije za mene.
Haljina bela, purpurna traka,
latice kidam dozrelog maka.
Slavlje u selu poput oluje,
u kolu njena pesma se čuje.
Sećam se, minu uz podsmeh blagi:
„Lep si, al’ nisi mog srca dragi.
Plam tvoje kose nek vetar gasi,
a moje drugi miluje vlasi.“
Znam da joj nisam blizak i mio:
Malo sam plesao, premalo pio.
Bio sam tužan, uvek u seni,
dok pesma ječi i vino peni.
Srećnik, jer on je bestidnik mali,
njegova brada prsi joj pali.
I dok u plesu vatra je greje,
ona se meni u lice smeje.
Haljina bela, purpurna traka,
latice kidam dozrelog maka.
Tu poput maka srce mi vene,
zalud jer ona nije za mene.
Čovjek i magarac znaju više nego sam čovjek.
- KOMESAR
- Forum [Bot]
- Posts: 11755
- Joined: 28 Dec 2013, 23:26
- Location: Ilidža
- Has thanked: 14 times
- Been thanked: 2 times
- Status: Offline
Re: Сергей Есенин
Sve prave ljubavi su tužne - ISIDORA DUNCAN
Iako su mnoge žene prošle kroz njegov život, ni jedna nije imala toliku vrijednost kao Isidora Duncan. To je bila žena koju je Jesenjin mnogo volio i kojoj je posvetio svoje najljepše pjesme. Isidora Duncan, balerina porijeklom iz Irske, rođena u San Francisku, a često je nastupala u Čikagu. Isidora je Rusiju posjetila osam puta. Prije nego što je upoznala Jesenjina, doživjela je mnoge gubitke. Izgubila je troje djece od kojih je jedno poginulo u automobilskoj nesreći. U Rusiju je došla 1921.g kako bi se odmorila od Zapada. Jesenjina upoznaje jedne večeri u poznatom ateljeu i od tada se njihovi životi mijenjaju. Ona je imala četrdeset i četiri godine, a on samo dvadeset i šest. Isidora je znala tek par riječi na ruskom, a Jesenjin ni jednu na engleskom, ali su savršeno razumjeli jezik ljubavi koji ih je spojio. Iako su se mnogo voljeli, u njihovom odnosu je često dolazilo do svađa i odlazaka. Mnoge su se trudile "oteti" Jesenjina od nje, ali njena ljubav ga je čvrsto vezala. Tužni zvuci harmonike, Jesenjinova mladost, mangupski izgled, izražajne oči, potpuno su opčinili Isidoru. Međutim, nakon Jesenjinove smrti, Isidora će isto tako završiti tragično. To je bila jedna velika ljubav, puna prepreka, ali ipak tako velika da predstavlja najzanimljiviji detalj iz Jesenjinova života. Voljeli su se tako lako, a ponekad su teško znali to da pokažu..
"Osjećam, draga, osjećam
kosu tvoju što blista
ali nisam srećan
što odlazim zaista."
Iako su mnoge žene prošle kroz njegov život, ni jedna nije imala toliku vrijednost kao Isidora Duncan. To je bila žena koju je Jesenjin mnogo volio i kojoj je posvetio svoje najljepše pjesme. Isidora Duncan, balerina porijeklom iz Irske, rođena u San Francisku, a često je nastupala u Čikagu. Isidora je Rusiju posjetila osam puta. Prije nego što je upoznala Jesenjina, doživjela je mnoge gubitke. Izgubila je troje djece od kojih je jedno poginulo u automobilskoj nesreći. U Rusiju je došla 1921.g kako bi se odmorila od Zapada. Jesenjina upoznaje jedne večeri u poznatom ateljeu i od tada se njihovi životi mijenjaju. Ona je imala četrdeset i četiri godine, a on samo dvadeset i šest. Isidora je znala tek par riječi na ruskom, a Jesenjin ni jednu na engleskom, ali su savršeno razumjeli jezik ljubavi koji ih je spojio. Iako su se mnogo voljeli, u njihovom odnosu je često dolazilo do svađa i odlazaka. Mnoge su se trudile "oteti" Jesenjina od nje, ali njena ljubav ga je čvrsto vezala. Tužni zvuci harmonike, Jesenjinova mladost, mangupski izgled, izražajne oči, potpuno su opčinili Isidoru. Međutim, nakon Jesenjinove smrti, Isidora će isto tako završiti tragično. To je bila jedna velika ljubav, puna prepreka, ali ipak tako velika da predstavlja najzanimljiviji detalj iz Jesenjinova života. Voljeli su se tako lako, a ponekad su teško znali to da pokažu..
"Osjećam, draga, osjećam
kosu tvoju što blista
ali nisam srećan
što odlazim zaista."
Čovjek i magarac znaju više nego sam čovjek.
- KOMESAR
- Forum [Bot]
- Posts: 11755
- Joined: 28 Dec 2013, 23:26
- Location: Ilidža
- Has thanked: 14 times
- Been thanked: 2 times
- Status: Offline
Re: Сергей Есенин
I s tobom se ljubim po navici-
Mnogo puta već se ljubih s drugom,
Ko da krešem vatru po šibici,
Nežne reči šapućem ti dugo.
"Draga moja", "mila", "znaj, doveka" -
Duša hladna ostaje u svemu
Kad se darnu strasti kod čoveka,
Nema više istine u njemu.
Mnogo puta već se ljubih s drugom,
Ko da krešem vatru po šibici,
Nežne reči šapućem ti dugo.
"Draga moja", "mila", "znaj, doveka" -
Duša hladna ostaje u svemu
Kad se darnu strasti kod čoveka,
Nema više istine u njemu.
Čovjek i magarac znaju više nego sam čovjek.
- KOMESAR
- Forum [Bot]
- Posts: 11755
- Joined: 28 Dec 2013, 23:26
- Location: Ilidža
- Has thanked: 14 times
- Been thanked: 2 times
- Status: Offline
Re: Сергей Есенин
Ni Meseca, ni laveža pasa.
Od samoće skoro ja bih plako.
Stani malo, živote bez glasa,
Ja još nisam ostareo tako.
Od samoće skoro ja bih plako.
Stani malo, živote bez glasa,
Ja još nisam ostareo tako.
Čovjek i magarac znaju više nego sam čovjek.
- KOMESAR
- Forum [Bot]
- Posts: 11755
- Joined: 28 Dec 2013, 23:26
- Location: Ilidža
- Has thanked: 14 times
- Been thanked: 2 times
- Status: Offline
Re: Сергей Есенин
Pismo, ko pismo.
Zalud, neimarski.
Nikad ne bih piso ja pisma ta.
Ko nekad ogrnut u plašt ovčarski,
k staji za seno koračam ja.
Idem kroz bujnu baštu široku,
pada na lice jorgovan bled.
Tako je draga mom vrelom oku
pognuta ograda, sav dugi red...
Nekad sam kraj tih vratnica dvojni'
imao šesnaest godina, pre ...
I devojka je - drug nerazdvojni,
rekla mi tiho i nežno: "Ne!"
Daleki dragi dani nesveli!...
Nikad da mine ta slika i glas.
Tih godina smo mi svi voleli,
ali su, bogme,
voleli i nas.
___________
Zalud, neimarski.
Nikad ne bih piso ja pisma ta.
Ko nekad ogrnut u plašt ovčarski,
k staji za seno koračam ja.
Idem kroz bujnu baštu široku,
pada na lice jorgovan bled.
Tako je draga mom vrelom oku
pognuta ograda, sav dugi red...
Nekad sam kraj tih vratnica dvojni'
imao šesnaest godina, pre ...
I devojka je - drug nerazdvojni,
rekla mi tiho i nežno: "Ne!"
Daleki dragi dani nesveli!...
Nikad da mine ta slika i glas.
Tih godina smo mi svi voleli,
ali su, bogme,
voleli i nas.
___________
Čovjek i magarac znaju više nego sam čovjek.
Who is online
Users browsing this forum: No registered users and 14 guests