Dnevnik Bosanskog Vojnika - Saudin Becirevic

Poezija, proza, pisci, pravopis, povijest jezika, dijalekti, lokalizam.
dacina_curica
Status: Offline

Re: Dnevnik Bosanskog Vojnika - Saudin Becirevic

Post by dacina_curica » 03 Oct 2013, 15:12

NOCNI DUGI SATI


Pred vece sam konacno i docekao da se desi cudo koje sam ocekivao. Poceo je pjesadijski napad, podrsku pjesadiji su davala dva tenka, transporter i PAT koji su pod stalnom paljbom drzali zgradu u kojoj smo se nalazili. Pucali smo tako sto bi samo izbacili pusku kroz otvor ispaljujuci krace rafale, nismo imali dovoljno municije. Bojali smo izviriti na puskarnicu jer su nas drzali pod stalnom snajperiskom vatrom sa zgrada preko puta. Sa prvim sumrakom napad je poceo da slabi, ocito je bilo da su se cetnici povlacili. Tada sam saznao da je neko od nasih u lijevom dijelu zgrade ranjen. Neko je rekao i njegovo ime, ali mi nista nije znacilo, skoro nikoga nisam poznavao po imenu, tek sam uspio da zapmtim par nadimaka. Navece cu zasnati da je to bio moj Doktor, i njega je nasao metak, srecom samo prostrelna rana kroz nozni misic. Tu noc nisam uspio da zaspim, ranjenici koje smo imali taj dan su mi bili pred ocima, nije mi tesko padalo njihovo ranjavanje, to je bilo vec sasvim normalno. Ranjavanje mog Doktora mi je tesko palo, jer mi je rekao da nema familiju u Sarajevu, bio je sam, u tom momentu nije imao nikoga koga bi obavjestili o njegovom ranjavanju. Razmisljao sam o ljudima sa kojima sam u vodu. Nikoga od njih prije rata nisam poznavao, nisam znao njihove navike, njihove obicaje, bio sam totalni stranac. Vecina boraca u vodu se poznavala od prije rata, imali su svoje fazone, svoje zajednicke price, omiljena mjesta, dok sam ja imao komsiju iz Zivinica, covjeka kojeg nisam poznavao a bio je u tom momentu jedina osoba koju sam mogao smatrati prijateljem. Te noci na strazi me uhvatila nostalgija. Koliko sam puta te noci prosao poznatim stazama, sjetio sam se svake travke, drveta, zbuna, kamena, svakog vira na rijeci. Prolazile su slike prijatelja iz djetinjstva, slike roditelja, brata, sestara., skolskih drugova. Gdje li su sada, sta rade, da li je neko od njih ziv? Da li se neko od prijatelja sa srpske strane sjetio mene i pomogao mojim roditeljima? Da li je iko od njih odbio da ucestvuje u genocidu? Sta bi mi ucinili, ako bi me uhvatili ziva? Previse sam pitanja imao, a niti jedan odgovor. Bio sam izgubljen u paklu rata, sam, sa puskom u ruci i dotrajalim patikama, sve sto mi je tada trebalo bilo je malo sna, a oni nije dolazio te noci kao sto nece doci i mnoge naredne…

dacina_curica
Status: Offline

Re: Dnevnik Bosanskog Vojnika - Saudin Becirevic

Post by dacina_curica » 03 Oct 2013, 15:12

MRTVI ZA ZIVE


Dan je poceo da svice, popeo sam se na prvi sprat, da bih iskoristio priliku prije nego sto potpuno svane da osmotrim prostor ispred zgrade. Na nekih deset metara ispred nasih polozaja lezala su dva mrtva tijela, vratio sam se nazad i pozvao komandu. Ubrzo smo se svi okupili, svako je imao svoj prijedlog kako da ih izvucemo na nasu teritoriju. U jednom smo se svi slagali a to je da bi svaki izlazak ispred zgradeu toku dana znacio i sigurnu smrt. Znali smo da cetnici imaju nocne nisane na snajperima, tako da je izvlacenje u toku noci isto bilo rizicno. Negdje oko 10:00 cetnici su ponove krenuli sa artiljerijskim napadom, ovaj put srecom moj dio zgrade su drzali cijeli dan pod paljbom PAT-a ali su ga postedili od pogodaka tenkom i drugom artiljerijom, ovaj put su nam njihovi mrtvi vojnici bili saveznici, ocito su postedjeli granatiranja taj dio zbog njihovih tijela. Pred kraj dana su ponovo pokusali sa pjesadijskim napadom. Tada smo po prvi put poceli da pjevamo, cijelom linijom se orila pjesma “Tuce tompson kalasnjikov a i papovka, baci bombu goni bandu izvan Sarajeva…” ne znam ko je zapoceo da pjeva, ali je bila sjajna ideja. Ovaj put smo bez vecih problema odbili napad, ujedno nismo dozvolili cetnicima da izvuku svoje mrtve.
Te noci smo se sastali da napravimo plan za izvlacenje mrtvih cetnika. Svaki mrtav cetnik u nasim rukama znacio je spasavanje bar jednog zivota, cetnici su mjenjali nase civile za svoje vojnike. Nakon sat vremena dobrovoljno sam se prijavio da odem i da izvucem dva lesa, trazio sam da mi donesu dva konopca sa kojima bih svezao leseve, poslije bi bilo lako, prevuci ih do nase linije. Kada sam dao prijedlog, javio se i momak iz Zivinica da ide sa mnom. Svezali smo konopce za nase noge, tako da nas mogu izvuci u slucaju ranjavanja ili pogibije. Deset metara smo se kretali citavih pola sata, sve je bilo puno stakla, crijepa, dijelova fasade, raznog smeca izbacenog iz stanova, svaki nagli pokret bi nas mogao otkriti a mogli smo i pomjeriti neki od predmeta koji bi proizveo buku. Nekako smo uspjeli smo da dodemo do cilja. Od 24 satnog stajanja vani, vec se poceo osjecati slatkasti smrad leseva. Jedva sam uspio da ne povratim od muke, skinuo sam maramu sa glave i svezao je oko nosa. Lesevo smo svezali, puske smo uzeli i ponijeli sa sobom. Nakon povratka, lahko smo izvukli tijela na nasu teritoriju. Vijest o tome se brzo sirila, mnogi su dolazili da ih vide. Koliko je to samo uticalo na moral vojnika, govori cinjenica da su od sljedecih dana svi pricali samo o tome. Cak i granate koje su padale na nas polozaj od tog momenta su izgledale kao manje razorne, strah od cetnika je definitivno bio razbijen. Bilo mi je drago vidjeti vojnike iz mog voda koji su po prvi put osjetili da je cetnik od krvi i mesa, da nije besmrtan kakvim su ga pokusavale tih mjeseci i dana prikazati razne udbaske sluzbe. Pokusao sam zaspati te noci, ali su misli ponovo nadjacale san, ostao sam budan, zagledan u tamu, podruma zgrade u kojoj sam se nalazio...

dacina_curica
Status: Offline

Re: Dnevnik Bosanskog Vojnika - Saudin Becirevic

Post by dacina_curica » 03 Oct 2013, 15:12

ZBOGOM DOBRINJA


Sljedece jutro kada su cetnici vidjeli da smo odnijeli leseve, krenuli su sa granatiranjem, svu artiljeriju koju su imali na raspolaganju taj dan su okrenuli prema Dobrinji. Nasi polozaji su bili vec dobro obezbjedeni, a i mi smo u meduvremenu naucili da ne hvatamo granate dok padaju, tako da niko iz naseg voda taj dan nije bio ranjen. Dani i noci su se smjenjivali, mi smo strazarili po danu sa periskopima u rukama, koje smo sami naparavili tih dana od prirucnog materijala kojeg smo nasli u zgradi u kojoj smo boravili. Noci bi se oslanjali na cula sluha, jer je bilo nemoguce prici necujno do nase zgrade, od odpada koji se iz dana u dan povecavao, svaka granata koja bi zavrsila na krovu ili u zidu zgrade bi se potrudila da ostavi svoj doprinos u povecavanju zapreke ispred nasih polozaja.

Provodio sam slobodno vrijeme lezeci u podrum, tesko je bilo prizvati san, nakon granatiranja u usima bi odjekivale detonacije i nakon sto bi granate prestale da padaju Svaki dan su stizale do nas vijesti o herojskim uspjesima branilaca Dobrinje, ocito je bilo da cetnici vise nemaju sanse da zauzmu to naselje. Nakon deset dana provedenih na toj liniji odbrane, doslo je do smjene nase jedinice. Bilo mi je tesko zbog toga a u isto vrijeme sam se radovao povratku “kuci”. Mnogi nisu vjerovali da ce do toga i doci, pa su me cesto zapitkivali, sta ja mislim o tome? Ipak smjena je dosla u zakazano vrijeme, tek tada smo bili sigurni da idemo nazad.

Vracali smo se istim stazicama i preko istog brda kuda smo i dosli, samo ovaj put je sve bilo mnogo lakse, nije bilo onog pritiska kojeg smo osjecali kada smo isli u Dobrinju. Izlazili smo iz jednog obruca, prelazeci u drugi, a svi smo se osjecali kao da idemo na slobodnu teritoriju. Te noci cak nisam obracao paznju ni na patike, koje su tih dana vodile svoje posljednje bitke za jos koji metar druzenja sa mojim nogama...

dacina_curica
Status: Offline

Re: Dnevnik Bosanskog Vojnika - Saudin Becirevic

Post by dacina_curica » 03 Oct 2013, 15:13

NAPOKON MIRAN SAN


Kombi nas je preuzeo negdje u Svrakinom i dovukao do sportskog centra Kovaci. Vratio sam se nazad da vidim mezarje, prvo sto sam zapazio su bili novi mezari koji su iskopani u posljednjih deset dana. Rat je odnosio nove zrtve. Cijelim putem do kuce sam razmisljao o roditeljima poginulih vojnika, cak i roditeljima dvojice cetnika cija sam mrtva tijela izvukao na nasu teritoriju. Krenuo sam sa momkom iz Zivinica do kuce, isli smo sami, znali smo da nema nikoga ko bi nas docekao, vec odavno je i njegova familija otisla u izbjeglistvo. Isli smo jedan pored drugog, ni rijeci nismo progovoraili, pretpostavljao sam da razmislja o zeni i sinu, zato ga nisam ni ometao, pustio sam ga da bar u svojim mislima bude sa njima. Granate sa Borija su parale nebo iznad nas, nedugo nakon toga bi odjeknula detonacija negdje u gradu. Cetnici su provodili Smradicevu naredbu od prije par noci: Da ne mogu da spavaju! Da im razvucemo pamet njihovu! Na Predsjednistvo mi jos jedan plotun opali!

Na putu do kuce su nas par puta zaustavljale mahalske straze. Na Vratniku kod Visegradske kapije, pitaju gdje idemo, ko smo, sta smo? Bilo mi je tesko vidjeti da su straze jos uvijek tu, dok je u isto vrijeme na mnogim linijama odbrane grada bilo manjka ljudi sa puskama. Nakon svih granata i kontrola koje smo ispratili te noci, stigli smo do naseg odredista. Ulica je izgledala sablasno, kao da u njoj vise niko i nije zivio. Hodali smo namjerno bucno, potajno se nadajuci da ce nas bar neko zaustaviti. Na zalost nikoga nije bilo. Dosao sam do svog sklonista, odmahnuo sam rukom u znak pozdrava i uvukao se unutra.

Polako sam skinuo patike i carape nakon deset dana, neugodan zadah se istog momenta prosirio prostorijom, ali vode nisam imao dovoljno ni za pice. Uniformu nisam skidao sa sebe, nikada se nije znalo koliko cu dugo moci mirno spavati, uvukao sam se u vrecu za spavanje, umor me savladao tako da sam ubrzo nakon duzeg vremena zaspao…

dacina_curica
Status: Offline

Re: Dnevnik Bosanskog Vojnika - Saudin Becirevic

Post by dacina_curica » 03 Oct 2013, 15:15

KOSMAR


Lezali smo na polozaju na ivici sume, uz samu livadu, granate su padale oko nas, prema nama su trcali civili u panicnom bijegu, medu njih su padale granate, vidio sam kako geleri cijepaju njihova tijela, vriska, plac, krv na sve strane, neki starac pada ispred mene na par metara, ustajem da mu pomognem hvatam ga za ruku i povlacim prema sumi, u tom momentu njegova ruka se otkida od tijela, Geleri su je vec bili otkinuli.

Ponovo sam se vratio i legao u borbeni polozaj, u tom momentu sam ugledao svoje roditelje kako trce preko livade, dozivam ih da trce prema meni, ravno prema meni. Avion se u tom momentu pojavljuje iznad nasih polozaja, ispusta bombe koje direktno padaju medu moje roditelje, ustajem i trcim prema njima, ali me u tom momentu pokosi rafal iz mitraljeza sa druge strane sume, ponovo ustajem i krecem naprijed, ponovo me pogada mitraljez, vidim kako mi krv tece iz grudi. Kada sam dosao do roditelja meci su me i dalje pogadali, ne razumijem kako nisam mrtav.

Pokusavam da dozovem roditelje, ali avion se ponovo pojavljuje, vidim bombu koju je ispustio kako pada prema meni, trese se sve oko mene, trznuo sam se, preplasen pokusavao sam da skontam sta je san a sta java. Prvi ruzan san u ratu, bilo mi je drago sto je bio samo san, nada da su mi roditelji jos uvijek zivi nije izgubljena. Pogledao sam na sat i vidio da je vec proslo podne, nisam znao koji je dan, jer nisam bio siguran koliko sam dugo spavao. Detonacije su se i dalje odjekivale u blizini a ja sam jedino osjecao uzasno veliku glad…

dacina_curica
Status: Offline

Re: Dnevnik Bosanskog Vojnika - Saudin Becirevic

Post by dacina_curica » 03 Oct 2013, 15:15

YUGO SPORT


Izvukao sam se iz vrece za spavanje, nekako sam ustao i otisao do izlaza iz sklonista. Provirio sam na ulicu i dozvao komshiju iz Zivinica. Nisam smio da izadem da snajperista ne bi ucrtao jos jednu recku na svojoj pusci. Ubrzo se javio komsija , rekao mi je da je skuhao grah. Pretrcao sam ulicu i docepao se basce, tako da sam kroz bascu otisao do njegove kuce. Grah je bio predobro skuhan, nisam prestao da jedem dok ga je bilo u loncu. Rekao mi je da su se dijelile patike u nasoj mahalskoj jedinici dok smo bili odsutni, pa da odem da vidim da li ima nesto i za mene.

Otisao sam istog momenta do covjeka koji je bio zaduzen za podjelu, znao je za moj problem sa obucom te sam bio siguran da sam konacno rijesio problem obuce. Kada sam ga pitao za patike, kao da sam mu samara opalio, nasao je hiljadu i jedan razlog da me ubjedi da nije bilo patika za mene, da su sve bili mali brojevi i da je doslo svega nekoliko pari patika. Pogled mi se svo to vrijeme nije odvajao od njegovih nogu na kojima su se sijale nove “Yugo sport” patike. Dok sam se prepirao sa njim u vezi toga izasao mu je sin iz podruma, na nogama je imao nove patike iste vrste i to bas moj broj.

Okrenuo sam se, i krenuo nazad prema kuci, dok sam isao putem, samo sam mislio o tome kako cu uzeti pusku i ubiti tog covjeka. Sreca pa me je na putu do kuce docekao komsija iz Zivinica koji mi je i tada pomogao i smirio me. To mi je bio jedan od tezih dana u ratu, nisam mogao da vjerujem da neko u tom periodu rata moze da misli o materijalnoj koristi, u vremenu kada je zivot bio najjeftinija roba. Nakon te frke sam se popeo na terasu, koja je bila na suprotnoj strani od cetnickih polozaja, legao sam na beton koji je bio uzaren na junskom suncu, jednostavno sam zelio da budem sam, sa svojim mislima, tog dan su se moji snovi o postenoj borbi za Bosnu rusili kao kula od karata…

dacina_curica
Status: Offline

Re: Dnevnik Bosanskog Vojnika - Saudin Becirevic

Post by dacina_curica » 03 Oct 2013, 15:15

PARTIJA SAHA




Granatiranje je pred vece postalo intezivnije, tako da smo usli kod mene u skloniste, sa namjerom da igramo saha. Detonacije su odjekivale, par granata je palo u blizini, vrece sa pijeskom su se potresale. Upalio sam transistor, da cujemo vijesti. Spiker je redao vijesti jednom za drugom, sve gora od gore. Logori, masakri, silovanja, granatiranja, prijetnje, ultimatumi…





Gorazde napadaju sa svih strana, nadljudskim naporima se bore za opstanak. Drina ponovo krvava tece, u Foci je pokolj, cetnici ponovo kolju Muslimane na starom mostu kod KPD-a, za taj me most vezu ruzne price, moj dedo je zaklan 1941 na tom mostu. Gubim koncentraciju umjesto o sahu razmisljam o svojoj rodbini, da li se neko mozda nalazi u Gorazdu, ili jos gore da je neko od mojih u redu za klanje u Foci. Granata koja je explodirala ispred sklonista me vratila u stvarnost, u istom momentu na dnevniku javljaju o granatiranju Vasinog Hana. Tek tada sam skontao koliko sve jednostavnije izgleda na vijestima nego u stvarmnosti, nacin na koji su prenijeli informaciju u granatama koje su padale oko nas, na dnevniku je izgledala kao nesto sasvim uobicajno.


Kako li je tek bilo onim u redu za klanje u Foci, Visegradu, Prijedoru… Konacno kraj dnevnika, najavljuju pjesmu o Gorazdu, glas djevjke koja pjeva “Pamtis li majko Gorazde, ono u vatri ti izgore, ko moze bracu da zavadi…”. Izmamio je suze na mome licu, jednostavno su same tekle, nisam plakao ali su suze bile tu. Grad kroz koji sam samo par puta u zivotu prosao, iz kojeg pamtim jednu raskrsnicu i semafor koji sam dugo cekao da ugasi crveno svijetlo i da signal za prolaz autobusa u kojemu sam se nalazio. Bas taj grad ce biti u tom trenutku najvaznije mijesto na svijetu za mene. Prijatelj me drmnuo po ramenu i rekao “pusti sada Gorazde, jebat cemo mi mater cetnicima jednog dana za sve ovo”. Uzeo sam pusku, izasao na ulicu i istresao rafal prema cetnickim polozajima, kada sam usao ponovo u skloniste osjecao se nekako bolje…

dacina_curica
Status: Offline

Re: Dnevnik Bosanskog Vojnika - Saudin Becirevic

Post by dacina_curica » 04 Oct 2013, 22:51

UBISE NAM GOLFA


Sljedeci dan kod nas je dosao jedan momak iz Hotonja. Pricao nam je o njihovim polozajima prema Vogosci, cak nam je ponudio i zamjenu Golfa za jednu pusku, prvo mu nismo vjerovali, ali nas je ubijedio, rekao je da podemo sa njim, samo nam ne garantuje da cemo ga moci dovuci do Vasinog Hana, put je pun barikada. Vojne policije su bile na svakom koraku, kruzili su gradom kao lesinari. Otisli smo do staba, koji je bio blizu kuce gdje sam zivio, objasnili smo o cemu se radi i pristali su na ponudu. Istog momenta smo se uputili u Hotonj.

Kada smo dosli imali smo sta i vidjeti, tri Golfa, metalik trula visnja, bili su parkirani u supama oko kuce, izgledali su prelijepo, presli po 3 km. Sve je bilo ok, samo je trebalo naci neki nacin da ga dovucemo do Vasinog Hana, tada bi mogli srediti papire za potrebe vojske, imali smo samo jedno auto na raspolaganju. Dok smo sjedili kod njegove kuce prosla je hitna a kokoske su se zaganjale ispred nas. Tada mi je dosla ideja da zakoljemo kokos i da natopimo maicu krvlju, onda bih ja tu maicu obukao i jos bih namazao lice krvlju, tako bih izgledao kao ranjenik, tako da nas niko nece ometati do Bolnice pod Hrastovi a nakon toga smo na nasoj teritoriji.

Nasli smo bijelu maicu, jedan zavoj, zaklali smo kokosku, polio sam se krvlju, izgledao sam grozno, sav sam bio ljepljiv od krvi. Legao sam pozadi u Golfa i utrka je krenula, cak cetiri puta su nas zaustavili do mosta na Ciglanama, uvijek je moj komsija iz Zivinica galamio da zuri da ima ranjenika, kada bi provirili kroz prozor i sami bi poceli mahati rukama i govoriti da vozimo brze do bolnice. Blizu bolnice Kosevo sam osjetio naglo kocenje, nakon toga jag udar od kojeg padam sa zadnjeg sjedista. Cujem komsiju koji nesto galami, tada cujem nekoga ko psuje, u tom momentu se otvaraju zadnja vrata, opet psovka, vidim vojnika sa puskom kako stoji, kada me ugledao onako krvavog medu sjedistima, samo je zalupio vrata i povikao “vozi brze”!!!

Kada smo krenuli komsija je konacno poceo da prica, kaze sudarili smo se sa nekim autom pise na njemu Vojna policija “Taib”. Ustao sam i vidio da nam je desni blatobran razvaljen. Poceo sam se smijati, prvi put u zivotu da sjedem u auto koje je preslo 3 km i nakon 5 km sam u njemu dozivio udes. Nakon lude voznje kroz grad, dosli smo konacno i do odredista. Odmah smo nasli farbu i na njemu napisali TO (teritorijalna odbrana). Kao i obicno noc je protekla u granatiranju. Sljedece jutro smo otisli do staba, odmor od tri dana koliko smo imali nam je istekao.

Pred stabom smo vidjeli tuznu sliku, nas golf je bio mrtav, granata je pala direktno na njega. Nisam bio tuzan, bio sam nekako hladan, ne definisan. Nakon pet minuta sam se odvalio smijati, svi su u mene gledali, dok me komsija nije upitao, koji ti je davo? Kroz smijeh sam mu rekao, “Jebes Golfa, imamo sta pricati unucima”. Vratili su nas kuci i rekli da sutra dodemo u stab. Dobro mi je dosao taj dan, jer sam nasao dobru zicu, koja nije pucala, tako da sam dan iskoristio da ucvrstim patike…

dacina_curica
Status: Offline

Re: Dnevnik Bosanskog Vojnika - Saudin Becirevic

Post by dacina_curica » 04 Oct 2013, 22:51

SELJACKA BUNA


Ustao sam u 4:00. prvo sto sam uradio bilo je to da sam izasao na ulicu da vidim kakvo je vrijeme. Umjereno oblacno sto bi rekli metorolozi. Vratio sam se nazad I I krenuo da se spremam. Patike sam par puta provjerio da budem siguran da ce izdrzati taj dan. Uzeo sam svu municiju koju sam imao i jednu bombu, koju sam okacio za pojas. Par puta sam sve sve dobro zategnuo na sebi da ne mlatara oko mene.

Nakon toga sam otisao do komsije, on se isto spremao detaljno, uzeo je sliku od zene i sina gledao u nju par sec i stavio je u dzep. Krenuli smo u 4:30 do staba. Pred stabom je bila guzva, puno ljudi, malo koga poznajem. Usao sam da vidim o cemu se radi, tu dobivam informaciju da se danas ide na deblokadu Sarajeva. Pogledao sam na sat, bilo je 4:35, 8 juni ’92. Dobio sam svjetlo plavu traku, koja je bila parce nekog carsafa. Kazu to vezite na desnu stranu.Ubrzo je dosla naredba da se izdvoje svi oni koji imaju pusku. Nakon par minuta smo se ravrstali, oko 40 ljudi je imalo oruzje, ostalih 60 ljudi je bilo bez oruzja, tek po neko je imao neku imrovizovanu napravu.

Plan je da oni koji nemaju puski idu sa nama, da se naoruzaju kada uzmemo cetnicku liniju. Iz staba se cula Tifina pjesma “Ponesi zastavuuu, Draganee Vikicuuuu, ponesi zastavuuuuu….” Kako je to uticalo na moral vojnika, ljudima su same suze tekle, da je neko u tom momentu naredio napad, mislim da bi svi do jednog krenuli ne zaleci dati svoj zivot.
Sjedio sam na nekoj gredi i posmatrao lica ljudi. Zanimljivo je bilo sve to, malo ko je u sebi imao bilo sta vojnicko. Nisu cak znali ni pusku da drze pravilno, visile su im o ramenu, opustene u rukama ili prislonjene uza zid.

Strah u tom momentu se nije mogao vidjeti na njihovim licima, bili su sretni, zivjeli su u masti, mislili su da ce deblokada grada ici kao sto im je rekao jedan oficircic, koji je tu odrzao govor par minuta prije. Nestao je nakon toga, nije ostao sa ljudima, otisao je u neki od podrumaskih stabova da odatle komanduje. Uniformu niko nije imao osim mene, par njih je imalo sasivene uniforme od satorskih krila, neko samo pantolone, drugi opet samo prsluk, podsjecali su me na sliku koja je prikazivala “Seljacku bunu” na celu sa Matijom Gubcem. U 5:15 smo se postrojili u kolonu i krenuli. Niko nije nista progovarao, bila je mukla tisina, svako lice je pricalo pricu sa sebe.

Prisao mi je neki momcic mojih godina, pita me gdje sam nabavio uniformu. Kaze da je pobjegao od kuce da bi isao danas u akciju. Kako smo odmicali, koraci su bili sve tezi, mene je poceo da hvata strah od nepoznatog, brzo sam se zamarao pa sam istupio iz kolone i sjeo da se odmorim. Odmarao sam se gledajuci u oblake, koji su setali iznad nas, ne priznavajuci granice koje je ljudksa glupost pokusavala da uspostavi…

dacina_curica
Status: Offline

Re: Dnevnik Bosanskog Vojnika - Saudin Becirevic

Post by dacina_curica » 04 Oct 2013, 22:52

ORASI U VRECI


Ustao sam i prikljucio se koloni koja se bila razvukla. Dosli smo do borove sume, tu su nas ponovo postrojili, ponovo govor, neki covjek je stao ispred nas, poceo je da prica kako ce Jukini i Vikicevi preko Poljina, Mrkovica, Barica da se spoje sa nama, onda cemo da idemo zajedno prema Palama, sve ce to da pada kao kula od karata. Gledao sam u njega i nista mi nije bilo jasno, niti sam znao ko mi komanduje niti koji je moj zadatak niti gdje idem.

Tacno u 6:00 su nam rekli da moramo uzeti Brusulje, naselje ispod Borija. Rasporedili smo se i krenuli naprijed. Imao sam osjecaj da jedino zhara raste na putu kuda sam se kretao, stalno sam isao kroz nju. Dosli smo konacno do nekog naselja. Od jednom sam dosao do nekog podzida, podigao sam se i vidio kucu ispred sebe, noge su mi se ukocile od straha, ocekivao sam rafal sa prozora. Bacio sam se nazad u zharu iza zida i cekao par sec. posto se nista nije desavalo ponovo sam ustao i polahko izvirio iza pozida, dogovorio sam se sa komsijom da ja krenem prema kuci a da me on pokriva iza podzida ako neko zapuca na mene.

Dosam sam do kuce, ali vidjelo se da je napustana. Zhara je bila najbolji zaklon u tom momentu pa sam ponovo uskocio u nju. Nakon 20 min, smo opkolili cijelo naselje, posto smo se uvjerili da nema nikoga, krenuli smo da pretresamo kuce. Tada je nastao problem, niko nije htio to da radi, jer su se bojali da nije neko ostao, i da ih nece prepoznati. Odluka je pala da mi koji nismo mjestani krenemo u pretres. Sa mnom je posao komsija i jos jedan momak, koji je imao samo pistolj u ruci, bio je visok oko 2m. Na jednoj kuci su vrata bila otkljucana, odgurnuo sam ih i rekao da cu baciti bombu ako ne izadu, tada sam zacuo neciji glas, napokon se na vratima pojavila jedna vrlo stara zena.

Posto je rekla da je sama, usli smo unutra. Bio sam gladan a u cosku je stajala vreca sa orasima, uzeo sam par oraha na sto je baba reagovala ljutito “ostavi to, imam i ja dijecu”!! upitao sam je, baba gdje su ti dijeca? Mirno mi je odgovorila da su otisli u Zepu. Tada sam skontao da baba i ne konta da mi nismo cetnici, pa sam je upitao "baba znas li ti cija smo mi vojska"? Kaze “znam sine nasa”. “Nismo baba nasa, mi smo Alijina vojska”.

Kontao sam da ce se nesto prepasti, ali nista, kao da joj je bilo svejedno, samo je gledala u mene i moju ruku u kojoj su bili orasi, ti orasi su joj izgleda bili vazniji i od samog zivota, nisam mogao vise da izdrzim njen zbunjeni pogled te sam bacio orahe nazad u vrecu. Pozvao sam kurira i rekao mu da vodi babu u stab, da je sklonimo. Nakon nekih 10 min, baba je konacno i otisla. Ljutito sam nogom sutnuo vrecu sa orasima, umjesto oraha razasula se municija po podu. Meci su zveckali po podu a ja sam buljio u njih i u svkom zveketu vidio koliko sam bio glup…

dacina_curica
Status: Offline

Re: Dnevnik Bosanskog Vojnika - Saudin Becirevic

Post by dacina_curica » 04 Oct 2013, 22:52

KAKO JE LAHKO BITI KOMADANT


Nakon povrsnog pretresa kuca, organizovali smo liniju ispred naselja. Pucnjava iz svih dijelova grada je dopirala do nas. Moj pogled je bio uperen prema Mrkovicima. Cekao sam da se pojavi zastava sa ljiljanima. Umjesto zastave vidio sam dim od granata koje su padale po nasim polozajim. Do nas su stizale oprecne informacije o uspjesima branioca Sarajeva. Kurir se kune da je vidio zastavu sa ljiljanima na vidikovcu. Iz staba dolazi informacija da su nasi na Vracama. Izgledalo je kao da svi napreduje, samo smo mi stali ispod Zecije glave, zarobljeni ispred artiljerijskih polozaja na Borijama.

Pozvali su deset vojnika u jednu kucu. Komsija i ja smo bili medu njima. Dobivamo kratku naredbu - Izvrsiti diversantsku akciju u reonu Zecije glave. Mislio sam da se zezaju, pa sam se nasmijao. Pogledao me komadndant ili sta li je vec bio i ponovio strogim glasom. Naredba mora biti izvrsena!!!. Nisam mogao da da ostanem miran na to. Rekao sam mu, diverzija je iznenadna akcija, ovo sto mi sada imamo je frontalni napad.
Ponovio je "naredba mora biti izvrsena” - okrenuo se i izasao iz kuce. Koji kreten, pomislio sam u sebi.

Ostali smo u kuci da se dogovorimo kako da izvedemo ono sto je trazeno od nas. Sve mi je izgledalo kao da traze od nas da odemo i poginemo. Izabrali smo mog komsiju iz Zivinica da bude komandir. Bio je prirodni voda, stariji u prosjeku po deset godina od nas. Zamolio sam ih sve da se maskiraju granama od drveca. Svi su poslusali, niko se nije pravio pametan. Konacno smo bili spremni za pokret. Tada je dosao i onaj momcic sto me pitao za uniformu tog jutra. Zeli i on da ide ali nema puske. Pokusavamo da dobijemo pusku od nekoga, ali bez uspjeha. Kada smo skoro odustali, neko je ipak pristao da mu pozajmi pusku.

Cilj je bio ispred nas, na udaljenosti od 200 m vazdusne linije. Dok smo prolazili pored ljudi (ne mogu reci vojnika jer to oni nisu bili) buljili su u nas, kao da smo svemirci. Tek po neko bi rekao Sretno!! A sreca nam je bila potrebna kao nikada do tada…

dacina_curica
Status: Offline

Re: Dnevnik Bosanskog Vojnika - Saudin Becirevic

Post by dacina_curica » 04 Oct 2013, 22:52

DJECIJI NESTASLUCI I RAT


Kretali smo se u koloni kroz bascu. opreznost, cesti zastoji, osmatranja… Sve me to podsjecalo na djetinjstvo i odlaske u kradu tresanja. Dolazimo do spaljene kuce. Vodic nam daje znak da pridemo. Okupljamo se u krug, komandir nas pita sve redom kako se zovemo… Nakon upoznavanja vidim da smo sarenog nacionalnog sastava.

Vodic nije znao gdje se tacno nalaze cetnicki polozaji. Prema njegovoj procjeni trebali su biti na vrhu brda. Komandir nam je dao prijedlog da se podijelimo u dvije grupe. Prvu grupu je cinilo pet vojnika plus vodic, druga grupa od pet vojnika je dobila zadatak da ide 20 metara iza prve. Nastavili smo kretanje. Vodic je stao i pozvao komandira. Nakon kraceg razgovora pokazauju nam da skrecemo u desnu stranu uz ivicu basce.

Konacno dolazimo do vrha brda. Od cetnika ni traga ni glasa. Sa brda iznad nas su odjekivala ispaljenje topova. Pri svakom ispaljenju mi se dizala kosa na glavi. Gledao sam u vodica, uporno je vrtio glavom lijevo i desno. Nakon par minuta iza nasih leda PAM je poceo da puca. Niko nije morao nista reci, svima je bilo jasno da smo prosli iza leda cetnicima.

Sjetio se i Boga u tom trenutku, poceo sam da ucim u sebi ono malo sto sam znao. Par nas se okupilo ponovo, da se dogovorimo sta da radimo. Odlucili smo da krenemo istim putem nazad. Dok smo se prestrojavali za pokret, pucnjava je pocela tacno ispred nas. Ponovo mjenjamo plan, umjesto da idemo nazad, krecemo ponovo naprijed, jos dublje u cetnicku teritoriju. Presli smo brdo i usli u sumu, koja je bila dosta gusta. Vodic nam je rekao da mozemo u pola brda proci ispod cetnickih polozaja. Nije nam nista drugo preostalo nego da ga pratimo…

Dok smo se kretali, srce mi je lupalo u ritmu rafala PAM-a koji je stalno pucao. Pratio sam lijevu stranu, drzeci pusku u borbenom polozaju. Osjetio sam jak udar koji me zanio u stranu. Rafal je odjeknuo!!! Dok sam skontao sta se desava pucalo se oko mene sa svih strana. Bacio sam se na zemlju i pritisnuo obarac. Odjeknuo je pucanj!!! Nakon toga muk, pritiscem obarac ali nista se ne desava. Pokusao sam repetirati ponovo, ali nije islo. Puska se zaglavila.

Pucnjava je ubrzo utihnula. Iza mene je neko jaukao. Dopuzao sam do njega. Krv mu je tekla iz ruke. Bila je polomljan ispod lakta. Ubrzo je jos neko dosao do nas. Tako da smo mu ucvrstili i previli ruku. Vidio sam komandira i vodica ispred nas kako prevrcu tijelo cetnika. Komandir se podigao i pokazao nam mitraljez zvani “sijac smrti”. Nisam pokazivao znake odusevljenja, strah koji sam imao bio je jaci. Komandir je dosao do nas i rekao da smo naletjeli na cetnika koji je vrsio nuzdu.

Uzeo sam pusku od momka koji je ranjen. Komandir nareduje da trcimo za vodicem. Pustio sam ih sve da produ te sam ostao zadnji u koloni. Nakon par minuta trke smo uspjeli da se izvucemo iz cetnicke pozadine. Shumu gdje smo bili par minuta ranije, cetnici su orali granatama. Trcali smo ponovo kroz neku bascu. Tada mi je ponovo pala na pamet krada tresanja. Kako je sve slicno. Nakon zijana, bjezanija...

Ranjenik kojeg smo imali, nije nam davao vremena za stanku. Komandir je u trku javljao na motorolu da imamo ranjenika. Gledajuci u njega zapeo sam za neku zicu u travi. Pruzio sam se koliko sam dug i sirok. Puska koju sam imao na ledima, mlatnula me po glavi. Nekako sam se uspio dici iz trave u koju sam se zapetljao, te sam nastavio utrku za zivot…

dacina_curica
Status: Offline

Re: Dnevnik Bosanskog Vojnika - Saudin Becirevic

Post by dacina_curica » 07 Oct 2013, 14:41

E MOJ DRUZE KOMADANTE!!


Ispred mene su se konacno ukazale kuce, odakle smo otisli tog jutra. U trku sam uletio u prvu koja je bila otvorena. Dograbio sam se poda i legao. Skinuo sam pusku sa leda. Tada sam vidio da je metak pogodio kuciste od zatvaraca, sto je blokiralo pusku a ujedno mi spasilo zivot. Vristao sam od srece i pokazivao pusku. Ubrzo dolaze sa nosilima i odnose ranjenika.

Kuca u kojoj smo bili punila se stalno novim facama. Primjetio sam da je vecina bila pijana. Po kucama je bilo alkohola u izobilju, nisu mu mogli odoljeti. Umjesto cete vojnika imali smo cetu pijanaca.

Ponovo dolazi komadant. Nije se ni upitao sa nama kako treba. Izdaje ponovo naredbe. Mitraljez predati u stab!! Napisati izvjestaj o akciji… Ponovo sam bio zbunjen. Ocekivao sam da ce nas zagrliti, cestitati, da ce reci svaka cast momci… kad ono napisite jebeni izvjestaj. O cemu izvjestaj?

Kurir ponovo dovodi babu. Kaze, "rekli u stabu da je pustimo, neka ide cestom prema cetnicima". Donosi i frishke vijesti. Nasi se povukli sa Trebevica, povukli su se i sa Vraca, nismo zauzeli Poljine, Mrkovice…

Dolazim do babe. Gleda u mene jos uvijek onim cudnim pogledom. Kako je samo bila hrabra zena. “Hvala za orahe, nisam ih pojeo, ali ce mi dobro doci”. Smjesak sam imao na licu dok sam to izgovarao. Pogledala me i rekla “sine, neka te bog cuva”. Ponovo me baba zeznula. Po drugi put tog dana me ostavila bez rijeci.

Napokon 19:00 Vrijeme da babu pustimo. Zazelio sam joj srecu i rekao da ide polahko cestom. Krenula je, oslanjajuci se na stap. Jadna starica, sta je ona skrivila da mora u tim godinama da ide u nepoznato. Kada se ja ovako tesko snalazim u svemu ovome kako ce tek ona. Rodena djeca su je ostavila. Zepa im je bila vaznija od majke.

Ubrzo smo imali potvrdu da je baba dosla na svoje odrediste. Granate su padale po naselju gdje smo se nalazili. Neko je psovao babu i nas koji smo je pustili. Pijane budale, nije bilo ni ocekivati nista drugo od njih. Legao sam na leda u jarak pored ceste. Bio sam sretan sto sam ziv. Gledao sam u oblake koji su se povlacili iznad Sarajeva. Kao da je i njima bilo dosta svega sto se desilo taj dan…

dacina_curica
Status: Offline

Re: Dnevnik Bosanskog Vojnika - Saudin Becirevic

Post by dacina_curica » 07 Oct 2013, 14:41

MOJIH PET MINUTA SLAVE


Noc je ubrzo stigla. Donijeli su nam krampe i lopate. Pocelo je kopanje transea i rovova. Moj zadatak je bio obezbjedenje kopaca. Nekako sam uspio cijelu noc da se odrzim budnim.

Jutro je svanulo. Sunce koje je grijalo uspavalo me. Uzeo sam krampu i poceo da kopam, Komsija je uradio isto jer je i on imao istih problema. Iznenada se pojavljuje komadant. Mrak mi je pao na oci kada sam ga vidio. Sa njim je isla jedna djevojka i muskarac. Prestavili su se kao novinari lista Oslobodenje.

Mole me da im poziram jer imam maskirnu uniformu. Komsija isto ima maskirnu jaknu od satorskog krila pa se i on pridruzuje. Imao sam dugu kosu. Padala mi je stalno na lice. Novinarku sam upitao da mi posudi gumu za kosu. Skinula je gumu sa svoje kose, nasmijala se i pruzila mi je. Ponovo je upitah da li je za posve? Kaze “ Za tebe od srca”.

Napravili su par snimaka. Poziramo sa puskom u ruci, lopatom, krampom… Bio sam pravi maneken. Nakon toga intervju. Pricamo o akciji koju smo izveli juce. Uvelicavamo, dodajemo… Ispalo je da smo pobili pola cetnicke vojske. Na kraju se slikamo se sa zarobljenim mitraljezom.

Nakon pola sata odlaze. Rekao sam komsiji “da nebi maskirnih uniformi, mogli smo I poginuti a niko nas nebi slikao”. Ostalih devet ucesnika kao da i nije postojalo. Cak i momak koji je ranjen nece biti spomenut. Ne valja radi morala. Tako nam rekose nasi dragi novinari.

Uzeli smo ponovo krampe u ruke. Vratio sam se u realnost. Mojih pet minuta slave je proslo. Postadoh i ja ratni profiter, hajrovao sam gumicu za kosu. Nasmjesio sam se sam sebi. Zamahnuo sam krampom i nastavio kopati…

dacina_curica
Status: Offline

Re: Dnevnik Bosanskog Vojnika - Saudin Becirevic

Post by dacina_curica » 07 Oct 2013, 14:41

OPROSTAJ OD PATIKA


Liniju smo uspostavili. Konacno je licila na nesto. Veliki problem nam zadaje tenk. Rov zvani sestica (6) svakodnevno cetnici unistavaju tenkom iz brezika. Svaku noc ga popravimo. Taj rov nam daje preglednost veceg dijela livade koja se nalazi u medu-zoni izmedu linija.

Danju smo stavljali samo lutku unutra, tako da bi izgledalo da nekoga ima u rovu. Gledao sam tenk koji je stajao na livadi. Cetnici su znali da ga nemamo cime gadati, tako da ga nisu stitili. Uvijek bi se neko od cetnika popeo na njega sa dvogledom. Osmatrao bi po Vasinom hanu. Cim bi vidio samo jednu osobu koja bi mogla biti meta gadali su.

Poludio sam, nisam vise mogao podnijeti da budem nijemi posmatrac. Odlucio sam da gadam cetnika na tenku. Pozvao sam stab da mi posalju pusku M-48. Nakon petnaest minuta umjesto puske dolazi naredba da me uhapse ako pokusam da pucam na tenk. Kazu da cemo ih isprovocirati pa ce nas gadati.

Koja prijetnja tenku. Puska M-48. Glupostima nigdje kraja. Ako neko radi nesto svakodnevno, zar je potrebna provokacija za to. Nakon samo par minuta cetnici pocinju da nas gadaju. Pogadaju kucu gdje smo spavali. Svi su pobjegli u rovove. Otrcao sam u kucu da uzmem ruksak. Imao sam 5 tromblona i dvije bombe u njemu. Uspio sam uzeti ruksak nije bio ostecen. Vratio sam se trceci prema rovu. PAM sa tenka je pucao po basic kuda sam trcao.

Dolazim do rova. Na ulazu me doceka covjek sa puskom. Granata je ponovo zveknula u kucu u blizini. Zalegao sam u transe. Pokusavam ponovo da udem. Puska je i dalje uperena u mene. Rekao mi je “Ne mozes unutra, ti si k’o bomba, ako te pogodi geler explodirat ces i sve ces nas pobiti”!! Vidio sam na faci da je covjek puko skroz. Izasao sam iz transea. Prekrstio sam noge i sjeo u bascu. Poceo sam da pjevam cetnicke pjesme “Muslimani bolje da vas nema…”. Tenk je ispalio jos par granata u blizini, sve su bile pancirne tako da nije bilo puno gelera. Ponovo sam imao ludu srecu. Nakon toga sve se smirilo.

Misevi su izlazili iz rupa. Pricekao sam covjeka koji je uperio pusku u mene. Izasao je sa osmjehom na licu. Gledao sam u njega. Okrenuo se prema meni i drsko rekao “Tvoj komsija i ti ste krivi sto nas cetnici gadaju”. To je prelilo casu, opali sam ga nogom u glavu. Svalio se nazad u transe. Brzo su pritrcali ostali pa su me zaustavili da ga ne prebijem.

Kada se sve zavrsilo. Pogled mi je pao na patike. Djon je otpao, vise mu nije bilo spasa. Uzeo sam zavoj i zamotao ga oko patike. To je bila posljednja borba za njih. Odradile su tu noc zadatak do kraja, dovele su me do kuce. Pazljivo sam odmotao zavoj sa njih. Odnio ih u podrum i ostavio da u miru pocivaju…

dacina_curica
Status: Offline

Re: Dnevnik Bosanskog Vojnika - Saudin Becirevic

Post by dacina_curica » 07 Oct 2013, 14:42

NISMO NI MI BESMRTNI


Dosla je smjena straze. Komsija i ja smo se zadrzali par minuta sa njima. Nakon toga smo otisli u podrum kuce koja se nalazila pored rova. Sjedili smo i pricali o ljekovitom bilju. Povod je bila knjiga “Ljekovito bilje” koju sam prije par dana nasao u nekoj od kuca.

Noc je bila mirna. Cuo se lavez pasa. Rafal je prekinuo tisinu a i nas razgovor. Istrcali smo iz podruma i uletili u rov. Culi su se jauci ispred rova. Neko je doziva da ne pucamo. Nakon par minuta konacno uspijevamo da skontamo da su nasi ispred rova.

Kada smo izasli iz rova. Na cesti je lezao covjek. Pocinje svada izmedu ovih sto su pucali i ovih sto su dosli ispred rova. Medu njima prepoznajem komadanta. Upalio sam bateriju. Osvjetlio sam covjeka koji je lezao u lokvi krvi. Prepoznao sam komadira cete. Pokusali smo da mu zaustavimo krvarenje na sve nacine. Imao je vise rana na sebi. Pokusavao sam dlanovima da zaustavim krv ali je curila izmedu prstiju. Sjetio sam se Dr. sa Dobrinje. Da je bar on sada ovdje, sigurno bi znao sta treba uciniti.

Dok smo se mi borili da zaustavimo krvarenje. Svada je cijelo vrijeme trajala. Kao da niko nije primjecivao da covjek umire ispred nas. Napokon su se smirili. Auto je doslo tek nakon 20 min. Stavili smo ga u auto i poslali jos dva vojnika u pratnju.

Kada sam se vratio u kucu. Sa ruku mi jos uvijek curila krv. Uniforma je bila natopljena krvlju. Tu se nastavila prepirka iz vana. Saznajem da su dosli u obilazak linije. Dosli su ispred rova da bi iznenadili strazare. Na zalost nisu uspjeli da ih iznenade. Zaustavili su ih. Prestavili su se laznim imenom. Nakon toga strazar je ispalio rafal.

Dolazi Vojna policija i odvodi strazara koji je pucao. Nedugo zatim dolazi vijest da je i komandir cete preselio na Ahiret, iskrvario je na putu do bolnice. "Dvadeset tri godine je samo imao" cuo sam da je neko rekao. Konacno je i nama ponestalo srece. Rat je poceo da uzima svoje zrtve i medu nama. Zelio sam da zaspem. Da se sutra probudim a da ovo bude samo ruzan san. Na zalost vojni policajac koji me drmnuo po ramenu mi nije dozvolio da bar u masti odem iz ovog pakla.

Kaze da dam izjavu. Pita gluposti tipa, zasto sam krvav?. Gdje sam bio, sta sam cuo?? Gledao sam u njega, bezvoljno bez zelje da bilo sta objasanjavam. Napokon je i on odustao da mi postavlja glupa pitanja. Zrak je postao zagusljiv u podrumu. Izasao sam ispred kuce. Zora je vec uveliko pocela da svice. Sjeo sam uz stablo tresnje koja je bila sazrela. Gledao sam u plodove koji su svjetlucali na jutarnjem svjetlu. Kao da su mi htjeli dati neku poruku koju ja nisam mogao da razumijem u tom momentu…

dacina_curica
Status: Offline

Re: Dnevnik Bosanskog Vojnika - Saudin Becirevic

Post by dacina_curica » 07 Oct 2013, 14:43

KRATKI RAFAL


Sjedio sam sa komsijom na buradima u transeu. Gledali smo kako cetnici gadaju naselje. Granata bi prvo prozvizdala iznad nasih glava, nakon toga bi explodirala u naselju. Jedna je uzasno nisko zaparala zrak. Nakon par sec vidio sam exploziju na zidu kuce u kojoj sam stanova. Narednih pet je zavrsilo ili na krovu ili u supama oko kuce. Konacno sam odahnuo. Znao sam da ce je cetnici kad tad gadati. Nadao sam se da necu biti u njoj kada do toga dode.

Snazna detonacija nas je prevrnula sa buradi. Prasina me skoro zatrpala. Komsija je lezao pored mene. Bure na kome sam sjedio spucalo ga je po glavi. Smijali smo se jer nismo znali sta se desilo. Detonacije su nastavile da odjekuju oko nas. Potrcali smo u rov da se sakrijemo. Komsija je prvi trcao. Na ulazu u rov sam se spucao glavom u njegovu straznjicu. Opsovao sam mu nesto i rekao da se ne zajebava. Rekao je da ne moze uci. Podigao sam glavu i vidio da je rov porusen.

Granata je pala ispred same puskarnice. Rov je bio unisten totalno. VBR je ispraznio dva punjenja na nasu liniju. Samo je nastradao nas rov, rov kojem smo se do tada divili. Mislili smo da mu ni atomska bomba ne moze nista. Jedna granata iz VBR-a ga je dokrajcila.

Cucali smo u transeu kada je odjeknuo rafal!! Neko je vikao “pucajte evo cetnika”!! Pokusavao sam da skontam gdje su cetnici ali bez uspjeha. Otrcao sam transeom do rova br. 8 od kuda je pucano. Jedan covjek tvrdi da je vidio dva cetnika na ivici sume. Dolaze i drugi. Galame na njega sto je ispucao dugi rafal. On tvrdi da nije. Kaze “Ispalio sam kratki rafal”!! Komandir njegovog odjeljenja mu uzima pusku i nalazi samo tri metka u okviru. Dali smo mu novo ime “Mr. Kratki Rafal”.

Granatiranje je prestalo. Vratio sam se do rova koji je bio razrusen. Sve je trebalo ponovo graditi. Ispravio sam ponovo bure na kome sam sjedio do tada. Cizme koje sam uzeo od zeta su tri broja manje. Skinuo sam ih sa nogu. Najezio sam se kada sam vidio da su mi prsti krvavi…

Problem obuce nikako ne uspijevam da rijesim. Svaka podijela bilo cega se izvrsi izmedu prijatelja ili familija. Nemam nikoga ko bi me progurao da bar dobijem cizme. Zalio sam se par puta komandi. Kazu “imamo mi tebe u vidu, ti si prvi na spisku”. Znam da jedino mogu biti prvi na spisku za sljedecu akciju. Muka mi je od bola u nogama a i od svega ostalog. Ukljucio sam transistor. Isla je moja draga pjesmica…

Srusena su draga mjesta, moja ulica
U dnu svoje hladne sobe dise ubica
Ovdje zivot malo vrijedi ovo je ludnica
Pobjegli su bolesnici iz svojih bolnica

Raskrsnice Sarajeva prosao sam ziv
Svi pucaju po mom gradu niko nije kriv
Raskrsnice reci sada koga ce ubiti
Dal cu nocas svoju dragu opet ljubiti…

dacina_curica
Status: Offline

Re: Dnevnik Bosanskog Vojnika - Saudin Becirevic

Post by dacina_curica » 07 Oct 2013, 14:43

VRATIO SE LOLA I DONIO SRECU


Sunce je przilo, vec odavno nije bilo kise. Izgleda da su nas i oblaci zaboravili u ovoj prokletoj zemlji. Miris borovine je jedina pozitivna stvar koju osjecam ovih dana. Hrana koju dobivamo je vrlo losa. Makarone su nekako velike, kao da su crijeva za vodovod. Ja sam umoran od svakodnevnog kopanja. Ali moramo kopati, to nas jedino stiti od svakodnevnog granatiranja.

Kopali smo zemunicu… Kada je do nas dotrcao novi komandir cete. Kaze BG (borbena gotovost) svi na liniju. Dosao je helikopter na Hresu. Za par minuta smo zauzeli svoja mjesta u rovovima i transeama. Cekali smo sta ce se desiti. Pola sata je proslo nista se nije desavalo. Cak ni granate nisu padale. Pomalo sam postao nervozan od cekanja.

Naslonio sam se na na transe. Ispred mene je bila ruza procvjetala. Gledao sam u njene prelijepe boje i ljepotu, sve na njoj je bilo savrseno. Kroz moje misli se lagano provuklo sjecanje na ruze ispred moje rodne kuce. Iznenada se cula pjesma ispred nas. Neka pjesma od Sinana Sakica. Mislio sam da idu cetnici i pjevaju. Spremili smo se svi da pucamo.

Pratili smo cestu od kuda se cula pjesma. Ubrzo se pojavila bijela zastava. Nosio ju je neki vojnik. Mahao je sa zastavom i pjevao. Bio sam zbunjen, drzao sam ga na nisanu i nisam znao sta da radim. Pogledao sam u ostale oko sebe, svi su isto buljili u njega.

Lola jesi li to ti!!! Povikao je neko iz transea. Odgovor je bio vrisak iz sve snage. Svi su trcali prema mjestu gdje je transe presjecao cestu. Konacno je vojnik dosao do nas. Grle ga, ljube… Stajao sam po strani i gleda sta se desava. Pogled mi nije silazio sa njega. Prvo sto sam primjetio je nova maskirna uniforma. Cizme na nogama moj broj. Bio je orgoman, visine oko 2m, tezine je odgovarala njegovoj visini.

Komsija mi rece da je to brat od nase komsinice koji je nestao u JNA. Prisao sam da cujem sta prica. Kaze da je bio ranjen na hrvatskom ratistu. Nakon sto je pobjegao iz bolnice. Uhvatila ga je vojna policija i predala Arkanu. Rat je proveo ratujuci u Hrvatskoj. Helikopterom su ga dovezli do Hrese gdje su ga pustili da ide kuci. Ubrzo odlazi kuci. Sa njim je otisao i njegov zet koji je bio sa nama taj dan na liniji.

Nikome vise nije bilo do kopanja. Svi su samo pricali o Loli… Ustao sam i otisao da skupljam opuske kojih se sabralo na mjestu gdje smo stajali prije par minuta. Istresao sam duhan na novine koje sam citao taj dan. Neki “CAO” magazin. Smotao sam tri cigarete. Htio sam da iznenadim komsiju. Nije imao cigara a bio je strastveni pusac.

Tranzistor je cavrljao. Razmisljao sam o roditeljima vojnika koji je sada dosao. Sigurno danas nece niko biti sretniji na svijetu od njih. Zamisljao sam sebe jednog dana kako cu naci svoje roditelje. Kakav ce to susret biti. Komsija mi je prekinuo misli. Prekinuo je moju srecu. Zbog toga sam htio da mu ne dam cigarete. Ipak nisam imao srca da mu to uradim. Dao sam mu ih ali pod uslovom da ide negdje drugo pusiti a da mene ostavi na miru.

Hladovina, miris borovine i musice koje su zujale okolo su mi brzo pomogle da odlutam u svijet maste. Zamisljao sam da sam pored poznate rijeke. Mahao sam stapom za ribolov. Cak sam osjecao i svjezinu zraka…

P.S. “OMERE, NEKA TI JE RAHMET DUSI, DA TI DRAGI ALLAH PODARI DZENET”

dacina_curica
Status: Offline

Re: Dnevnik Bosanskog Vojnika - Saudin Becirevic

Post by dacina_curica » 10 Oct 2013, 19:20

IZBJEGLICE SA PALA


Dok smo se mi pokusavali organizovati. Izbjeglice sa Pala su dolazile svakodnevno na Vasin Han. Organizovali smo prijem za te ljude. Nosili su po par torbi ili kesa sa sobom. To im je bila jedina imovina koju su uspjeli da ponesu da bi sebi olaksali zivot koji je bio pred njima.

Doveo sam kuci jednu familiju. Muz, zena, nana i dva unuka. Poznavali su oca od moga zeta. Rekao sam im da u toku dana ne smiju izlaziti iz kuce. Sljedeci dan je muz otisao da trazi neki smjestaj u gradu. Nisu mogli da se naviknu u sklonistu. Bilo im je preusko. Otisli su u sobu. Posto je dan bio miran otisao sam i ja u dnevni boravak da spavam.

Probudila me strasna explozija. Prasina je bila na sve strane. Ustao sam i uletio u susjednu sobu gdje su boravila djeca. Nasao sam ih kako su se skupili u cosak i placu zajedno sa majkom i nanom. Pokusavao sam da ih utjesim ali bez uspjeha, granate su i dalje padale po nasoj ulici. Vratio sam se u devni boravak i tek tada vidio rupu u zidu iznad prozora. Lustera nije bilo na njegovom mjestu. Po podu je bilo polomljeno staklo. Tada sam samo molio boga da ne pogodi jos jedna granata u kucu. Nisam znao kako da zastitim djecu. Nismo smjeli pretrcati do sklonista, bilo je i previse rizicno.

Nakon pola sata granate su konacno prestale padati. Izveo sam ih iz kuce te smo utrcali u skloniste. Tu smo proveli ostatak dana. Nista nisam mogao da ucinim da ih smirim, plakali su i dalje. Lakse sam disao od kako smo u sklonistu, ali sam sebe krivio sto sam ih doveo kod sebe.

Pred vece je stigao covjek. Donosi dobre vijesti. Nasao je stan negdje u gradu. Ujedno mi donosi vijest da iz zida viri granata. Kontao sam da me zeza. Covjek je uporan pa izlazim da vidim o cemu prica. Cahura od granate BST-a (bestrzajnog topa) stajala je u zidu. Pogodila je u cerklas (plocu izmedu dva sprata) tako da je to amortizovalo njenu razornu moc. Kada sam pomislio sta bi bilo da je pogodila samo par cm nize. Preznojio sam se od straha.

Vratili smo se nazad, zene su i dalje plakale. Hoce da idu istog momenta. Drze stvari u rukama spremnim za pokret. Pokusao sam ih odvratiti, da cekaju da ne idu prije zore, jer se jos pucalo ali covjek pristaje i krecu. Ispratio sam ih. Vracam se u skloniste i nalazim djecu gdje spavaju unutra. Boze moj zaboravili su djecu u svom tom haosu. Istrcao sam na ulicu. Umalo da se nisam sudario sa covjekom, trcao je nazad. Skontao je i on da su im dijeca ostala.

Konacno odlaze. Ulazim u skloniste, napokon tisina. Prosao je jos jedan dan. Imao sam ponovo srece po ko zna koji put u zivotu. Zavalio sam se i legao, konacno sam se osjecao slobodnim. Miris bagrema se mogao osjetiti cak i u sklonistu. Upalio sam tranzistor ali ga nisam slusao, tek toliko da napravim neku buku, koja bi razbila tisinu….

dacina_curica
Status: Offline

Re: Dnevnik Bosanskog Vojnika - Saudin Becirevic

Post by dacina_curica » 10 Oct 2013, 19:20

DJEVOJKA IZ REDA ZA VODU


Dosao sam sa linije, nista se nije desilo sto bi bilo vrijedno paznje. Kanisteri za vodu su bili suhi ko barut.Samo sam ruksak zamjenio kanisterima i otisao na vodu. Kolona ljudi sa kanisterima je cekala disciplinovano u redu. Vecinom su dijeca i zene. Vec me skoro svi poznaju. Redovni sam posjetilac cesme koja u svojoj istoriji sigurno nije bila zaposlenija. Kako je vrijeme odmicalo, tako je i ona bila sve umornija. Sve se duze moralo cekati u redu.

Pustaju me preko reda. Ne mogu da vjerujem. Mene neko pusta preko reda. Zbog ceka li je ta cast pripala bas meni. Govorio sam im da se ne zurim ali su bili uporni. Ipak pristajem da natocim svoja dva kanistera od po 10 lit. Kada sam zavrsio zahvalio sam im se. Svi se smiju i gledaju u mene. Opet ne kontam u cemu je fol.
Tada jedna zena konacno nesto progovori. "Nemoj se sine nama zahvaljivati nego ovoj djevojci, ona ti je ustupila red".

Pogledao sam u djevojku. Stajala je na kraju reda i smijala se. Izgledala je predivno. Nisam znao kako da joj se zahvalim, bio sam zbunjen. Pa sam joj rekao ako treba pomoc u nosenju kanistera vratit cu se da ti pomognem. Odbila je pomoc, tako da sam joj se zahvalio i otisao kuci. Koja sam ja budala.

Razmisljao sam poslije o toj dojvojci. Od kuda me poznaje, zasto mi je ustupila mjesto. Ujutro sam otisao kod dijece koja su zivjela u susjednoj ulici. Dao sam im zadatak da mi otkriju ko je bila djevojka koja mi je ustupila red sinoc na vodi. Za uzvrat su mi trazili da im donesem sa linije praznih cahura. Obecao sam im pun ruksak, samo da saznaju ko je djevojka od sinoc.

Moji tajni agenti su te veceri imali rijesenu zagonetku. Djevojka je bila izbjeglica iz Vogosce. Smjestena je kod rodaka u susjednoj ulici. Na zalost sutra ide u grad, njeni su nasli stan. Znao sam da mora biti nesto naopako u svemu tome. Ipak nije bilo sve tako crno. Djeca su rekla djevojci da sam se ja raspitivao za nju. Tako da su mi ugovorili sastanak sa njom te noci. Kako su samo opasni ovi moji agenti, zlata vrijede.

Tu vece sam proveo sjedeci sa njom na podzidu u ulici. Pred zoru smo se pozdravili. Ona je otisla za svojom sudbinom. Ja sam ostao da cekam nekoga ko ce mi ponovo ustupiti red za vodu…

Post Reply

Return to “Književnost i jezik”

Who is online

Users browsing this forum: No registered users and 16 guests