Dnevnik Bosanskog Vojnika - Saudin Becirevic

Poezija, proza, pisci, pravopis, povijest jezika, dijalekti, lokalizam.
dacina_curica
Status: Offline

Re: Dnevnik Bosanskog Vojnika - Saudin Becirevic

Post by dacina_curica » 10 Oct 2013, 19:20

STA TO BJESE POSTENJE


Na strazi smo vec cetiri dana. Nema dovoljno vojske da nas smjene, sada su nam uveli novi sistem. Cetiri dana na strazi jedan odmora. Vrijeme provodim citajuci stare casopise koje nalazim po napustenim kucama.

Ovih dana sam se razocarao u nasu “Vojsku”. Gledao sam kako pljackaju napustene kuce. Svaki dan bih primjetio da je preko noci nestalo nesto iz kuca. Prvo su pocele da nestaju tehnicke stvari. Sada nose namjestaj. Kako je samo tuzno vidjeti sve to.

Svi ovi sto kradu su neke posebne face. Svaki pojedinacno je prica za sebe. Meni su posebno dva lika zapela za oko. Prvi je covjek koji mi nije dao u rov, kada me htio upucati. Krade neke bezvrijedne stvari. Juce je nosio kauc, koji je neki staromodni, ima cak i ruzan dizajn. Skuplja neke krampe po kucama, kose, lopate… Kao da zivi negdje na selu pa mu sve to treba.

Drugi je vec svima poznat. Svi ga zezaju. Na pitanje sta ima u ruksaku uvijek odgovara “ma malo zeljeza”. Proslu smjenu smo mu uvalili betonski blok u ruksak. Odnio je kuci, sada ne prica ni sa kim. Niko se ne usuduje da ga pita kakvo je zeljezo bilo prosli put.

Policija se raspitivala ko pljacka. Nisam nista rekao, a nemam sta ni reci. Rat je dovoljno zlo po sebi, jos treba da se covjek zamjera sa nekim zbog glupih bezvrijednih stvari, koje ce na kraju i onako propasti. Ovdje ili uskladistene negdje u podrumu, cekajuci da se ovaj rat zavrsi.

Zasto neko krade u ovom vremenu stvari koje mu nisu potrebne. Svaki dan neko pogine. Svaki dan neko ostane invalid. Kako niko ne misle o tome. Kako ne misli da su to stvari od neke sirotinje koja je sve to mukotrpno stvarala. Pa zar moramo da budemo kao i cetnici. pa zar nije njihova zelja da budemo kao i oni.Zasto moramo da padamo tako nisko.

Tesko je sa ovim ljudima uspostaviti bilo kakav kontakt. Ja sam najmladi trenutno na liniji. Jedino se druzim sa komsijom. Ljudi su neka cudna sorta. Dok je bilo alkohola nisu prestajali piti. Sreca pa ga vise nema ni za lijeka. Boje se svega, trzaju na svaki pucanj. To mi dobro dode, jer me smatraju najhrabrijim mada se i sam plasim. Kako li je tek njima ako sam ja najhrabriji. Kod njih mi se iznad svega svida sto dobro kopaju, tako da imamo najbolje rovove.

Cizme su mi se malo razvukle ili su mi se noge skupile. Sada mi ne prave zuljeve, jeste da me stopala bole ali bar ne krvave nakon svake smjene. Nije mi samo jasno kako su ostavili sve ove stvari u kucama, a niko ama bas niko nije ostavio bar jedne cizme ili bilo kakvu obucu koja bi meni odgovarala. A ko zna mozda vec i naletim na nesto sto mi odgovara…

dacina_curica
Status: Offline

Re: Dnevnik Bosanskog Vojnika - Saudin Becirevic

Post by dacina_curica » 10 Oct 2013, 19:20

PODRUM PARTY


Dogovorili smo se da napravimo festu kod mene u podrumu. Skupili smo par konzervi. Dvije flase vina, zalihe iz mjesnog granapa koji je na pocetku rata “pao za slobodu grada”. Ja sam imao gitaru. Pokusao sam napraviti kandilo za osvjetljenje ali bez uspjeha. Kako sam samo smotan, nikako ne znam da napravim to cudo od svjetiljke. Uvijek mi potone plovak i ugasi se sve. Dok sve to ponovo vratim budem sav od ulja a kanap se natopi vodom i nece da gori. Srecom pa zive u blizini djeca koja su pravi profesionalci za pravljenje svjetiljki. Dali su mi pet konzervi sa fitiljem i plovkom u zamjenu za trideset cahura od metaka.

Festa je bila cista desetka. Igrali smo se neke igre koju bas ne kontam. Samo sam na kraju skontao da sam ispao “magarac” pa sam morao na glas da vicem “ja sam magarac”!!!! tako tri puta. Doduse samo jednom. Vecina je prosla puno gore od mene.

Skoro pa su svi prisutni izgubili nekoga u familiji. Kako se sve zaboravlja. Gubim pojam o vremenu. Svaki dan je dug k’o godina. Tek su prosla cetiri mjeseca od pocetka rata. Meni se cini kao da je poceo prije par stotina godina.

Asko je otisao kuci i donio Harmoniku. Samo da bi za mene odsvirao pjesmu. “Sve sto zelim u ovom trenutku, idi idi iz zivota moga….” Ponavljali smo je bar deset puta. Pjesme koje zovemo patriotske su sada u folu. Henda, Tifa, Nazif, Nadrealisti… poklonili su nam pjesme koje nam daju snage da prezivimo sve ovo.

Usvojili smo i himnu nase raje. Prepravili smo Hendinu pjesmu “Ratnici sa Dobrinje” u “Ratnici sa Brusulja”.

Krenulo je ovo zlo, nista nismo imali
Da branimo domove, zajedno smo ostali
Dosao je mjesec maj, zaboravljeno naselje,
Rodilo je druze moj, ratnike sa Brusulja (Dobrinje)

Gadaju nas topovi, tenkovi sto ruse sve
Ali nista ne mogu, ratnicima s Brusulja (Dobrinje)
gadaju nas topovi, tenkovi sto ruse sve
Ovu pjesmu pjevaju, ratnici sa Brusulja (Dobrinje)….

Sad se vidi sad se zna, gdje su pravi jarani
S jedne strane raja su, a zdruge su ostali
Ovo srce veliko, ne zna sta je strah i jad
Sarajevo - Vasin Han. Ovo je u gradu grad…

Pred zoru su se svi razisli. Ostao sam sam. Pravo sam sretan. . Nismo mrtvi. Prezivjeli smo. Ponovo se osjecam zivim. Ponovo se druzimo, bez obzira na sve sto se desava oko nas. Bez obzira na smrt koja lebdi iznad nasih glava, cekajuci da ugrabi svoju zrtvu. Ko zna, mozda sam ja sljedeci…

dacina_curica
Status: Offline

Re: Dnevnik Bosanskog Vojnika - Saudin Becirevic

Post by dacina_curica » 10 Oct 2013, 19:21

PJESMA GLASNIK SMRTI


Probudio sam se oko deset sati. Osjecao sam se malo umorno od sinocne feste. Ukljucio sam tranzistor. Isle su neke patriotske pjesme.Nisam posebno obracao paznju na njih dok u jednoj pjesmi nisam cuo ime koje mi je bilo poznato. Nakon imena je islo "i otiso tiho, jedan od najvecih on je majko bio…” Ta pjesma je bila glasnik smrti. Vec drugi put putem na radija cujem za smrt svoje rodbine. Gledao sam u transistor i imao zelju da ga razbijem od zid. Do sada mi nije donio niti jednu dobru vijest.

Nakon sto sam saslusao pjesmu, otrcao sam do staba. Uzeo sam telefon i okretao sve moguce brojeve koje sam imao. Skoro da je ne moguce bilo naci bilo koga. Niko se nije javljao ili telefoni nisu radili. Nakon par desetina okrenutih brojeva konacno sam nasao nekoga iz familije…

Saznajem grozne vijesti. Rodak je poginuo. Od rodice muz je isto poginuo prilikom zauzimanja rezervoara na Mojmilu. Ona je dobila sina koji je dobio ime Murat. Rodio se u vrijeme kada je Murat Sabanovic htio da digne branu u Visegradu…

Vracao sam se kuci kroz bascu. Po prvi put nisam uspio da uzivam u ljepoti basce kroz koju sam se kretao. Uvijek sam kada bi mi bilo tesko isao u bascu i tamo bih sjedio. Pokusavao sam da probleme zaboravim gledajuci u savrsenstvo prirodnih ljepota. Ovaj put sam osjecao samo mucninu u zelucu.

Dovukao sam se do sklonista. Prezirao sam taj dan sve oko sebe. Sve politicare koji su svoje guzice sklonili. Sve one koji su svoju djecu izvukli iz pakla. Kakvo je ludilo uslo u ljude. Neki roditelji se ponose sto su izgubili dijete drugi se ponose sto su ih sklonili. Da li je ovdje vise ista normalno?

Ubrzo sam napustio skloniste. Nisam mogao da podnesem samocu. Uzeo sam kanistere i otisao na vodu. Znao sam da cu tamo bar na trenutak moci da zaboravim na ruzne stvari koje se oko mene desavaju. Stao sam u red, nisam kontaktirao ni sa kim. Niko me nista nije ni pitao, a tako sam zelio da mi neko nesto kaze. Zelio sam da razgovaram sa nekim, ali kao da namjerno niko nije htio da obrati paznju na mene. Taj dan su izgleda svi imali svojih problema. Mozda su i oni ocekivali da ja njima nesto kazem a ja sam ih iznevjerio taj dan…

dacina_curica
Status: Offline

Re: Dnevnik Bosanskog Vojnika - Saudin Becirevic

Post by dacina_curica » 14 Oct 2013, 16:14

PARADAJZ


Sjedio sam ispred jedne kuce u naselju Otes. Gledao sam u paradajz koji se crvenio u basci. Prvi put vidim paradajz ove godine. Pogled kao da se zalijepio za njega. Bio sam hipnotisan tim crvenilom…

Covjek je prosao pored mene. Usao je u bascu i ubrao paradajz. Nakon toga se okrenuo, isao je prema meni ispruzene ruke. Kao da sam sanjao sve to. Dosao je do mene i rekao “Vidim da ga gledas, ocito je tebi suden”. Uzeo sam paradjz a da se covjeku nisam ni zahvalio.

Igrao sam se sa tim crvenim carobnim plodom. Kao da je bio nesto sveto. Vrtio sam ga u rukama, pazljivo mjereci svaki mikron njegove povrsine. Glatka crvena kora je bila savrsena, cak niti jedne fleke nije imao na sebi. To je bio ujedno i jedini rodendanski poklon koji sam dobio. Za vrijeme rucka sam pojeo svoj rodendanski poklon. Ujedno je bio i jedini paradajz te ’92

Nakon rucka je dosla moja smjena. Otisao sam na strazu. Avgustovsko sunce je przilo. Otisao sam da nadem nesto da sjednem. Nasao sam skolsku stolicu koja je zalutala u vojnicke rovove.

Stolica me vratila u skolske dane.Kraj avgusta sam do sada provodio pripremajuci se za skolu. Sada ponovo sjedim u skolskoj stolici sa puskom u ruci. Cekam da se pojavi neko sa druge strane. Ilidza je ispred mene. Sigurno neko od skolskih drugova sjedi sa druge strane. Koja ludos, sjedim tu na domak mojih omiljenih kafica. Vide se stabla platana i kestenja u aleji…

Avgust + Otes + Aleja + skolska stolica = Ilidza i skola. Cekao sam da zvoni skolsko zvono. Dolazilo mi je da ustanem i krenem prema Ilidzi. Puska koju sam drzao u rukama je kvarila moj san. Ona je bila nepremostiva brana do ostvarenja mojih snova.

Crnim dim koji se dizao iznad grada, probudio me iz sna. Cetnici su unistavali simbole Sarajeva. Danas je VIJECNICA bila na redu. U mojoj glavi su se vrtili stihovi jedne pjesme od Pilota

A sudbina je preko puta
u nekim tudim rukama,
ja je cekam da dode
i na moja vrata mozda sutra
mozda nikada…

dacina_curica
Status: Offline

Re: Dnevnik Bosanskog Vojnika - Saudin Becirevic

Post by dacina_curica » 14 Oct 2013, 16:14

RANJENE DUSE


Taman kada smo mislili da vise izbjeglica nece biti, dolazi Septembar ’92. Izbjeglice iz okoline Rogatice se pojavljuju ispred nasih linija. Cetnici su ih dovukli na Zeciju glavu i pustili da idu prema nama. Izledaju kao da su dosli iz pakla. Vecinom su zene, tek po neko musko dijete je medu njima.

Cestom su dolazili prema nama. Jedan vojnik je posao prema njima, ali je snajper pucao na njega. Jedva je izvukao zivu glavu. Kako je samo bilo tesko gledati sva ta izmrcvarena tijela koja se krecu. Bili smo bespomocni, nismo im mogli pomoci. Samo smo mogli gledati i nadati se da ce doci do nas. Ispred same linije cetnici su tenkom iz brezika gadali kolonu. Kao da im nisu vec dovoljno zadali muke.

Dozivali smo ih da trce prema nama. Isprepadani su uskakali ili upuzavali u nas transe. Puno ih je ranjeno. Jedno dijete je imalo tesku ranu na nozi. Prisao sam mu da vidim o cemu se radi. Bila je stara rana, crvi su ispadali iz nje. Pokusao sam da ne pokazujem znake gadenja, ali bojim se da nisam uspio.

Mjesecima su se skrivali po sumama, cetnici su ih granatirali svakodnevno. Predali su se na kraju. Muskarce su odveli, odveli su ih zauvijek. Visoka kazna za to sto si musko i sto ti roditelji nisu dali ime koje bi te postedilo smrti. Koga su mogli kriviti, roditelje za krivo ime ili krvnike koji su ih ubijali. Ko je vise bio kriv???

Jedna zena je uzasno jaukala. Kada smo dosli do nje. Krv joj je tekla iz noge. Zakacio je geler od granate. Kada smo zavrsili sa previjanjem, tek sam tada vidio da je imala ranu i na drugoj nozi. Rana je bila zamotana nekom krpom. Bolnicar je odmotao da bi je previo. Smrad se uzasan sirio, rana se ugnojila. Nisam mogao da podnesem smrad pa sam se okrenuo i otisao prema drugim kojima je bila potrebna pomoc.

Smjestili smo ih u kuce, jer nismo smjeli da ih saljemo dalje prije noci. Obisao sam ih sve. Bolje da nisam, vidi ona lica, sve one rane na njihovom tijelu. Siguran sam da ih nikada necu zaboraviti. Koliko je samo tuge bilo u tim djecijim ocima. Koliko straha se vidjelo. Bojali su se mene, kada bih usao. Samo zato sto sam imao maskirnu uniformu.

Pred vece sam otisao sa komsijom da vidimo polozaj za novi rov koji smo trebali da kopamo u sumi blizu ceste. Dok smo sjedili vidjeli smo nesto na cesti kako se krece. Dosli smo do ivice sume. Tada smo jasno vidjeli zenu koja se vukla po cesti. Ponovo nismo smjeli izaci da joj pomognemo. Cekali smo je da dode do nas. Da se nekako dovuce ili da padne noc da je mi donesemo. Napokon sa zalaskom sunca uspjela je da dopuze do nasih rovoa. Bila je nepokretna starica. Na rukama je dopuzala do nas. Niko joj nije pomogao od tih ljudi koji su dosli sa njom. Niko nije cak ni rekao da je bila sa njima. Svi su bili izgleda zaokupljeni svojim mukama.

Trazila je samo vode. Donio sam joj vodu, nakon sto se napila pocela je da prica. Kako je samo bila pribrana. Rekla mi je ime sina. Da zivi na Breci, cak i adresu. Bio sam odusevljen sa njenom pribranoscu. Nazvali smo stab, dali smo im adresu. Zamolili smo ih da neko ode da potrazi nekog od familije. Kada je pala noc, nanu smo stavili u kolica i odvukli do staba. Sin je vec bio stigao da je doceka. Gledao sam ih kako se grle. Kako suze teku niz njihova lica. Konacno malo srece. Okrenuli smo se i otisli nazad na liniju.

Vratili smo se na liniju. Upalili transistor i slusali emisiju “Pokidane veze”. Nadali smo se da cemo cuti neku vijest koja bi nas koliko toliko utjesila u vremenu pakla u kojem smo se nalazili…

dacina_curica
Status: Offline

Re: Dnevnik Bosanskog Vojnika - Saudin Becirevic

Post by dacina_curica » 14 Oct 2013, 16:15

TRENUTAK UMORA


Kisa je juce padala, tako da je uzasno hladno. Kao da je decembar a ne tek pocetak septembra. Prehladio sam se izgleda pravo dobro. Osjetim da imam bubrege od jutros. Nadam se da ce proci ubrzo jer sutra idem nazad na polozaj.

Od kako je snajper jutros u ulici ranio jednu djevojcicu, prosto je nemoguce izaci na ulicu. Snajper nas uporno drzi pod paljbom. Sjedim u sklonistu i dozivam se sa komsijom preko puta. Nisam se usudio da pretrcim ulicu, vikend cetnik je izgleda danas naumio da ubere svoju zrtvu po svaku cijenu.

Uzeo sam kanister, stavio ga na cijev i izvukao na ulicu. Nakon par sec, imao sam probusen kanister. Losa ideja, ostao sam bez kanistera. Ipak sam skontao da se ne treba zezati. Snajperista nije neki lokalni, nego je profesionalac. Cim je uspio da tako brzo pogodi metu.

Iskoristio sam dan za lezanje. Citao sam romene koje sam prije par dana nasao na putu u naselju. Isao sam ulicom kada su me vidjela djeca. Ostavili su vrecu i pobjegli. Otvorio sam vrecu i vidio da je puna crtanih romana. Samo sam je preuzeo i odnio u svoje skloniste. Nije neka literatura ali kada nema bolje, daj sta das.

Jos uvijek ne znam nista za familiju. Nikakvog traga ni glasa koji bi mi dao bilo kakvu nadu. Na spisku ubijenih koji sam nedavno dobio od jednog prijatelja ih nisam nasao. Za brata i njegovu familiju jos uvijek nisam cuo nista. Nadam se da su se oni izvukli.

Moje zalihe baterija za transistor su se smanjile. Sada samo slusam vijesti i emisiju “pokidane veze”. Komsija je pobudalio skroz. Nema cigara ni za lijeka. Stalno spominje tranvajsku stanicu na Ilidzi. Spominje je jer je toliko cigareta zavrsilo medu onim sinama. Sada se sjeca svake cigarete koju je bacio a da je nije ispusio do kraja.

“pobjeci negdje daleko sto dalje, gdje ne trebaju pilule za spavanje”. Ovi stihovi savrseno odgovaraju za vrijeme u kome se nalazim. Ne razlikujem vise ni po cemu dan od noci ni noc od dana. Sve je isto, sve se vrti u krug. Svi smo umorni, samo je izgleda smrt neumorna ovih dana…

dacina_curica
Status: Offline

Re: Dnevnik Bosanskog Vojnika - Saudin Becirevic

Post by dacina_curica » 14 Oct 2013, 16:15

ZIVOT IDE DALJE


Danas je dan prosao uzasno. Cetnici su pogodili kucu od momka koji me je 8 juna pitao od kuda mi uniforma. U stabu su mi rekli da je tesko ranjen. Ostao je bez jedne ruke. Male su sanse da ce prezivjeti. Otac mu je isto tesko ranjen. Izgleda da ce i on ostati bez ruke. Kakva tragedija. Taman sam se bio sprijateljio sa tim ljudima….

Zivot ide dalje. Ide dalje ali do kada? Da li vise iko moze vidjeti kraj rata… Ja vise ne vidim kraja ovom ludilu. Granatiraju nas neprestano. Ocito da su cetnici imali u planu da Vasin Han bude njihov. Mi smo prepreka njihovim zamislima da granica bude na Visegradskoj kapiji.

Imamo veliki problem jer nemamo dovoljno vojske. Stalno smo na strazi. Ne znam zasto nasi drze liniju na Zmajevcu. Kada idem kod sestre na Breku moram proci stotinu kontrola. Izgleda da oni cuvaju politicke granice a mi neke samo nama poznate. Cak im je i Hanka pjevala na “prvoj liniji”. Nas niko ne jebe ni 1%.

Prije par dana sam skontao da je promijenjeno ime Vasinog Hana u Gazin Han. Sreca pa sam to znao prije nego sto me otac od zeta pitao kada sam bio kod njega na Breci “Znas li ti gdje je Gazin Han? sto ga granatiraju svaki dan, majku im njihovu”!!! Smijao sam mu se par minuta. Gledao je u mene k’o u neku budalu. Sto i jesam cim zivim ovdje u ovoj rupi.

Dok sam ovo pisao, granata je opalila pored ulaza u podrum. Srusila je konacno dio vanjskog zida. Ali tu su vrece sa pijeskom. Nista mi ne mogu. Najjaci sam!!! Ovih dana se ne moze niko vidjeti ni cuti na ulici. Jedino sto cujem je detonacija granata koje stalno padaju. Cak je i komsija otisao negdje u grad da trazi nekoga.

Pokusao sam pretopiti i napraviti svijecu od ovih vec iskoristenih. Kakvu sam samo dobio cudnu smjesu, puna je garezi. Dobio sam satiranu svijecu. Ali nema niti jedna svijetla boja. Sve je nekako tamno. Da bar ovi oblaci hoce otici, da bar gledam u sunce. Ako ne mogu gledati ni u sta drugo sto bi me cinilo sretnim…

dacina_curica
Status: Offline

Re: Dnevnik Bosanskog Vojnika - Saudin Becirevic

Post by dacina_curica » 14 Oct 2013, 16:17

PRVE ZRTVE MOJE ULICE


12 septemar ’92. Sinoc mi je dosao zet u posjetu, donio mi je nesto hrane. Moje zalihe su ispraznjene. Tako da mi je sada svaka mrvica dragocijena. Ustao sam vrlo rano. Ponovo sam nesto ruzno sanjao tako da sam probudio i sebe i zeta. Nakon toga vise nisam mogao zaspati. Zet je napravio kahfu pa smo pozvali komsiju da prede kod nas u podrum. Jutro je bilo mirno, jedan od onih dana kada smo se bojali tisine…

Pricali smo o miru i hrani. Prosto je nemoguce da u ovo doba godine sjedim gladan. Prije par dana smo pisali zimnicu i uplatili neku lovu za to. Ko fol da ce iz Makedonije to dovuci. Ne vjerujem da ce biti od toga bilo sto, ali hajde treba pokusati.

Nisu uspjeli ni prvi fildzan popiti kada je granata pogodila u nasu kucu. Granate su nastavile padati po ulici. Po jacini detonacija se moglo zakljuciti da se radi o haubickim granatama. Svakih par sec bi odjeknula nova detonacija. Nakon 10 min granatiranja kroz ulicu je proslo auto. Detonacije granata su ga ispratile.

Narednih 45 minuta nasa mala ulica je bila na meti cetnicke artiljerije. Ko bi ga znao zasto neko od cetnika imao toliku mrznju prema nasoj ulici. Mozda zato sto nema srpskih kuca u njoj. Bila je etnicki cista. Na trenutak sam provirio na ulicu kroz otvor na podrumu. Nista se nije vidjelo od prasine i dima. Bojao sam se da je kuca u kojoj zivim zapaljena.

Kada su granate konacno prestale da padaju. Izasao sam iz podruma i popeo se na terasu. Smrad baruta se osjetio u zraku. Dim se razisao. Cijela ulica se vidjela. Izgledala je sablasno. Niti jedan krov nije ostao citav. Tisina, bolna tisina se ponovo nadvila nad nasom ulicom. Pogledao sam prema kuci preko puta. Ispred je lezala zena.

Pretrcao sam ulicu i dosao do nje. Bila je blijeda. Kao da je i zadnja kap krvi iscurila iz nje. Rupe od gelera su se mogle vidjeti po cijelom tijelu. Vrata na kuci su bila otvorena. Usao sam u kucu, nasao sam neku deku i pokrio je.

Dok sam stajao kod nje auto koje je proslo kroz ulicu za vrijeme granatiranja vratilo se nazad. Otisao sam kod komsije koji je dosao sa autom. Tu sam saznao da je jedan komsija poginuo. Prosto nemoguce kako je sve ovo cudno. Kao da neko probira najbolje ljude ovih dana. On je bio jedan od njih. Bio je primjer za dobrotu. Ne mogu da vjerujem da je bas on poginuo.

Veceras su svi napustili ulicu. Ne vjerujem da ce se vise vratiti bilo ko ovdje da zivi. Ponovo sam ostao kao na pustom otoku. Sve sto sam mogao cuti je bilo kucanje kazaljke sata na zidu. Nadam se da ce otkucati kraj ovom vrmenu ludila…

P.S. “SENO I ZAJIME, NEKA JE RAHMET VASIM DUSAMA, DA VAM DRAGI ALLAH PODARI DZENET”.

dacina_curica
Status: Offline

Re: Dnevnik Bosanskog Vojnika - Saudin Becirevic

Post by dacina_curica » 08 Jan 2014, 21:40

PRVI DANI JESENI


Ustao sam rano. Dzenaza je bila na mezarju Kovaci. Trajala je vrlo kratko, bojali smo se da nas cetnici ne gadaju. Nije bilo puno ljudi, komsije i saborci rahmetli Zaima su se okupili. Otac, braca… Nije ih bilo, negdje su razasuti po Bosni ili ko zna gdje. Kada ce saznati da su izgubili sina, brata…

Vratio sam se kuci. Sunce je konacno izaslo. Malo je otoplilo. Spremio sam se i otisao na liniju. Izgleda da ce nas nesto pregrupisati. Mene ce prebaciti u kamenolom u drugu jedinicu. Komsija je na spisku da ide na liniju prema skoli. Pokusao sam se buniti, ali vidim da nema fajde. Pricekat cu da vidim na sta ce sve ovo ispasti. Pa cu onda reagovati.

Dan sam proveo razmisljajuci o svemu sto se desava ovih dana oko nas. Slusao sam na radiju svjedocenje jedne zene koja je silovana u Foci. Ime zlocinca sam prepoznao. Isao je sa mnom u skolu. Bio je najsmotanija osoba koju sam imao prilike sresti u skoli. Izgleda da je doslo i njegovih pet minuta da pokaze koliko je u stvari gadan i nemocan, kakav ce ostati do kraja zivota…

Svaki dan imam priliku vidjeti i cuti o zlocinima koje cetnici cine sirom Bosne. Svaki dan sve vise i vise mi nije jasno od kuda tolika mrznja prema svemu sto nije srpsko. Kako neko moze majci uzeti dijete od dva mjeseca iz ruku i baciti ga u rernu da se pece… Kakvi su to “ljudi”???

Pored mene u rovu su dva srbina. Ne znam kako ali im vjerujem. Da li je moj najbolji prijatelj kojeg sam imao prije rata postao zlocinac. Bas me to interesuje. Da je bio sa mnom kada je ovo sve pocelo, da li bi ostao sa nama. Mozda je cijelo vrijeme samo glumio?? Ko bi ga znao vise. Sve se ovo okrenulo naopacke.

Jesen ostavlja lagano traga na svemu. Dunja pored transea se klati na povjetarcu. Uspjela je do sada da odoli svim napadima. Izdrzljiva neka vocka. Ipak jesen izgleda da najvise ostavlja traga na licima ljudi. Umorni i zabrinuti izgledaju. Sigurno sam i sam takav. Da mi se samo vidjeti nekim drugim ocima…

dacina_curica
Status: Offline

Re: Dnevnik Bosanskog Vojnika - Saudin Becirevic

Post by dacina_curica » 08 Jan 2014, 21:41

HUMANITARNA


Vrijeme oblacno. Nema nigdje nikoga. Trenutno sam jedini stanovnik ulice. Kao da je sve potonulo u zemlju. Povremeno bacim pogled na zidni sat da vidim koliko je sati i to je sve sto se desava. Zivot tece nekim vec ustaljenim glupim tokom. Citam neku knjigu "Tvorac Grada" od Perl Bak. Zanimljiva je dosta. Dok oni pokusavaju da izgrade grad, mi pokusavamo da sacuvamo sagradeno.

Jutros je bila BG (borbena gotovost). Nakon sat vremena su nas povukli. Nista od toga, samo nas zajebavaju. Tenk iz Brezika nam zadaje velike probleme. Ne moze se vise maknuti od njega. Puca na sve sto se krece. Da bar imamo cime da ga gadamo. Ovako ce biti tesko izdrzati. Pogotovo sada kada lisce opadne. Imat ce nas kao na dlanu.

Voda u skaljinoj basci je skoro presusila. Tako da sada moram ici na vodu kod Todorovica kuca. Pravo je daleko. Guzve su uzasne. Znam ponekad ostati i po 3 sata da bih dosao na red. Sada sam usavrsio sistem nosenja kanistera. Svezem ih kaisevima tako da mogu ponijeti po 50 lit bez problema. Sada ne moram ici stalno na vodu.

Humanitarnu pomoc su rekli danas dijeliti. Sta god da dobijem malo je. Kao samac dobijem uvijek male kolicine. Nisu dovoljne da prezivim ni par dana. Sreca pa u vojsci imamo hranu. Ne lici na nista ali ipak nas odrzi u zivotu. Samo jedemo makarone i rizu. Ukus je katastrofalan, svaki put kada krenem da jedem smuci mi se da povratim. Ipak nekako sebe prisilim da pojedem sve sto dobijem.

Imam srece jos uvijek nisam dobio enterokolitis. Zdravlje me sluzi odlicno. Pokusavam da se pazim koliko je to moguce. Moram nesto skontati za zimu. Cizme moram rijesiti pod hitno. Ove su mi previse tijesne. Noge ce mi se zalediti ako ne nadem odgovarajucu obucu.

Sada moram ici po humanitarnu, vrijeme je. Kako je sve cudno. U pocetku nisam htio da idem po humanitarnu, bilo me stid. Imao sam hrane i nisam htio da uzimam milostinju. Sada jedva cekam da dode vrijeme podijele. Kako li je tek mojim roditeljima, ako su zivi. Kako oni podnose sve ovo? Da li su dosli do tacke kada moraju uzeti milostinju?...

dacina_curica
Status: Offline

Re: Dnevnik Bosanskog Vojnika - Saudin Becirevic

Post by dacina_curica » 08 Jan 2014, 21:41

MIS POJEO MACKU


Dan je bio miran, tek po neki pucanj bi se cuo. Sjedio sam sa komsijom u rovu. Predlozio je da odemo sumom da vidimo sta ima iza brda. Nas rov je dosadan, jer ga cetnici ne gadaju tako cesto. Ipak ga se vecina boji. Posljednji je rov, poslije njega vise nema rovova, par stotina metara. Da cetnici znaju mogli bi nas za usi izvuci iz njega…

Izasli smo iz rova i krenuli ivicom sume prema brdu iznad nas. Jedva smo se provlacili kroz siblje koje je izraslo izmedu borova. Dosli smo konacno do vrha. Razocarali smo se. Sve sto smo mogli vidjeti bila je suma. Nastavili smo se kretati dalje. Dosli smo do ivice sume. Nekih 10 metara ispred nas je bila stala. Prvo sto smo mogli vidjeti su bile tikve kojih je bilo na sve strane. Nismo mogli odoliti da ih ne uberemo. Komsija je otisao za tim zadatkom, ja sam otisao na stalu.

Sjeo sam na na sijeno. Miris I pogled su bili predivni. Sjetio sam se sela i vremena provedenog na njemu. Gledao sam u cahure koje su bile razbacane okolo. Pogled na moju ulicu bio je cist kao na dlanu. Dok sam gledao sta se sve vidi u prostoriju je usao vojnik sa snajperom u ruci. Skamenio sam se od straha. Nije ni gledao u mene prosao je do otvora na stali i poceo da prica…
- Ima li ustasa?
- Nema, nisam vidio nikoga.
- Ti si Sarajlija?
- Jesam odavde sam.
- Sve vas treba pobiti!! Slabo ste ove ustase sredili. Sta ova
budala radi ispred stale?
- Bere tikve.
- Jebale mu tikve mater hoce da ga ustase ubiju.
- Nece, nemaju ga cime gadati.
- Mici se odatle budalo!! Majku mu njegovu bjezi, ovo je ustasa!!!!

Trznuo se za pusku. Posto sam svoju pusku drzao u borbenom polozaju, sa metkom u cijevi, samo sam pritisnuo obarac. Sasuo sam rafal u njega. Nije se ni pomakao. Zanimljivo ocekivao sam krv na sve strane ali je nije bilo. Par crvenih mrlja, je bilo sve sto sam mogao primjetiti. Uzeo sam snajper i ruksak koji je imao na ledima. Nakon toga sam zapalio sijeno na stali… Istrcao sam iz stale i usao u sumu. Nakon 30m sam nasao komsiju.

Zajedno smo nastavili trcati nazad. Svoju pusku sam stavio na leda. Tako da mi je zapinjala za siblje. Snapjer sam nosio u rukama. Nakon 5 min pocinje pucnjava iza nasih leda. Granate su padale iza nas po sumi. Kada smo dosli na nekih 50m do naseg rova. Docekao nas je rafal sa nase linije!! Zalegli smo medu borove. Dozivali smo ih da ne pucaju. Napokon kada je stalo pucanje. Ustali smo i pocli da vicemo “Nasi smo”!!!!! u tom momentu metak otkida dio bora izmedu nasih glava. Ponovo smo imali srece, neki nestrpljivi vojnik. na kraju smo nekako uspjeli da uspostavimo kontakt sa nasima.

Komandir voda nas je cekao. Galamio je na nas. Prijetio… Dosli su ubrzo i ostali. Vojnik koji je pucao grlio nas. Ponavljao je k'o papagaj “mogao sam vas ubiti”. Zezao sam ga da je los strijelac (na svu srecu pa i jeste bio, jedan od najlosih u jedinici). Granate su u meduvremenu pocele da padaju po naselju. Komandir je i dalje galamio. Pozvao je stab da nas vode u zatvor. Zato sto smo napustili strazarsko mjesto. U svoj toj frci dosao je i covjek ciju sam stalu zapalio. Prijeti da ce nas ubiti. Nikako nismo uspjevali da im objasnimo sta se desilo. Iz staba dolazi naredba da se hitno javimo u stab. Spakovali smo se i krenuli...

dacina_curica
Status: Offline

Re: Dnevnik Bosanskog Vojnika - Saudin Becirevic

Post by dacina_curica » 08 Jan 2014, 21:43

HIJENE


Za par minuta smo bili u stabu. Vojna policija nas je vec cekala. Kako mi lice na lesinare, cak su im i face k’o u hijena. Jedan policajac je poceo da vice na nas. Da zna kako mi je vec duze vremena odvratan, sutio bi. Kada sam njega cuo da galami. Poceo sam i ja da vicem. “Jebali vas cetnici, svaki dan nas ubijaju i nikome nista, mi jednog ubijemo i moramo u zatvor!! Neka vam ratuje ko hoce ali ja vise necu sigurno, na ovoj liniji ni metka ispaliti. Sutra idem da se prijavim kod Juke a onda mi mozete kurac pusiti”!! Svi su usutili…

Komandant je konacno progovorio jednu pametnu.
- Koga ste ubili?
- Cetnika i snajper smo zarobili!!
- Koji snajper?!
- Ovaj!
- Pa sto ne kazete (blalalblala)…

Komsija se sada smijao. Do sada je moja duznost bila da se smijem, ovaj put mi je on oduzeo bez pitanja. Svi prilaze cestitaju. Pricamo im kako je bilo. Sreci nigdje kraja nema. Gledao sam u hijene kako se transformisu u nevinascad. Komadant nam za nagradu daje dva dana odmora. Koja ljepota. Pitam ga za snajper da li ga mogu zadrzati. Kaze ”Vidjet cu da nesto sredim, sada ga morate predati u stab”.

Ruksak koji smo zarobili, zaboravili smo i da postoji. Dosli smo kuci. Tek tada je komsija skontao da ga je nosio cijelo vrijeme na ramenu. Konacno pretres. Slab plijen. Licna karta izdata u Srbiji, dva okvira za snajper, nocni nisan, pet kutija cigareta “VEK”, crvena beretka sa kokardom. Maskirna maica i kosulja, Par nekih glupi sitnica...

Pred vece se sve zavrsilo. Cak je i stala dogorila do kraja, vise se nije dizao dim. Cetnici su prestali sa granatiranjem. Ja sam pretrazivao po kuci, da li se ima sta za pojesti. Tikve mi nisu izlazile iz misli. Da smo bar jednu uspjeli donijeti.

Ubio sam covjeka a ne osjecam se lose. Boze moj sta je to sa mnom. Da li sam ja normalan? Znam da bi on ubio nas. Mozda je on snajperista koji nam nije dao mira u ulici i koji je oduzeo toliko zivota do sada. Da li je to opravdanje da ne osjecam nista… Jedno veliko NISTA je u meni. Osjecam se kao da vise nisam ljudsko bice. Ako dozivim mir, kako cu se osjecati. Da li kao ubica ili heroj ili cu mozda imati srece pa cu prije toga da poludim…

dacina_curica
Status: Offline

Re: Dnevnik Bosanskog Vojnika - Saudin Becirevic

Post by dacina_curica » 08 Jan 2014, 21:43

REMI


Prosla su i moja dva dana odmora. Proveo sam ih kod sestre Pod Hrastovima. Koja ljepota. Dosla im je struja i voda na par sati. Kako sam se samo okupao. Uhhh Tako je bilo dobro. Kao da nije rat. Kako je njihovoj vojsci dobro. Drze polozaje iznad Grdonja, niko ih ne napada, niti oni koga napadaju. Ima ih dosta pa malo provode vremena na liniji.

Kod kuce iznenadenje. Supa je nestala. VBR je imao direktan pogodak u nju. Sinoc sam ostatke od nje uvukao u podrum. Da ih neko ne pokupi prije mene. Sve sto gori je sada na cijeni.

Danas sam zvanicno presao u protiv oklopno odijeljenje. Zaduzio sam zolju. Jednu jedinu zolju imamo. Ako promasim ili ako krenu dva tenka najebali smo. Mozemo samo pokusati boga moliti da ne napadnu nas dio linije. Komsija ide prema skoli. Dobio je funkciju komandir odjeljenja minobacaclija. Nemaju minobacac. Kaze komadant “Da budemo spremni, ako nabavimo minobacac”.

Upoznao sam se sa novim ljudima iz voda. Ima nas sest. Dva srbina, jedan covjek izbjeglica sa Pala, jedan lokalni probisvjet, komadnir odjeljenja mi je vec dobro poznat i ja. Poznajem ih sve od ranije, osim ovog sa Pala. Svi osim njega su ujedno i pripadnici pete cete. Bili smo skupa na svakom terenu do sada.

Mogu reci da sam zadovoljan. Svi izgledaju hrabri. Ne bih rekao da je neko od njih strasiv. Docekali su me sa kanisterom od 25 lit pive. Sarajevska pivara toci pivo u kanistere. Posto ne pijem, smijali su mi se. Ali su na kraju prihvatili tu moju “manu”.

Rov koji imamo je vrlo los. Malo ukopan u stijenu. Sreca pa stoji na stijeni, tako da ga je tesko pogoditi. Jos je zasticen sumom od tenka iz Brezika. To nam je najveca sreca. Jer svaki dan nas gada jebeni tenk. Danas su mu na meti bile kuce na Hladivodama. Pred vece je konacno uspio da nade svoju zrtvu. Poginuo je jedan covjek.

Mi smo dan proveli igrajuci remija. Izgleda da je remi rijesenje svih problema. Odlucuje ko ce ici na vodu, ko cistiti zemunicu, raspored straze… Drugim rijecima remi nam je komadant…

dacina_curica
Status: Offline

Re: Dnevnik Bosanskog Vojnika - Saudin Becirevic

Post by dacina_curica » 08 Jan 2014, 21:44

BEZDAN


Sjedim u polu tamnoj zemunici. Zagledan u zemljani zid ispred sebe. Taman, vlazan i smrdljiv na duhan i kiseline trulezi. Ne znam kako, ali trazim odgovor na moje tesko psihicko stanje od zida ispred sebe. Zida koji se isprijecio kao ne premostivi bedem izmedu mene i srece. Ona je tu na dohvat ruke, ali samo u mojim snovima. Transea i rovovi nece dozvoliti prolaz do nje. Svaki moj pokusaj zavrsi budenjem iz sna i pojavom ogromne crne rupe, koja me usisa u svoj bezdan, zajedno sa mojim snovima o sreci.

Nisam siguran da sam ukupno u zivotu proveo vise vremena sam, koliko za ovih sest mjeseci. Prolazi jos jedan dan. Dan koji nije donio nista novo. Danas sam isao na sahranu. Poginuo nam je jedan vojnik u odjeljenju. Nismo bili skupa ni sedam dana. Put do vode je zavrsio smrcu.

Danas sam bio kod njegove majke. Imala je samo njega, sada je starica ostala sama. Ne sjecam se sta sam pricao. Sta bi covjek mogao reci majci da je utjesi. Nema tih rijeci. Bar ih ja nisam mogao smisliti. Ponovo se pitam zasto bas on, od nas sest? Bio je potreban staroj majci da joj pomogne u zivotu.

Gledam lica vojnika u odjeljenju. Svi su sutljivi. Danas niko nije progovorio pet rijeci. Da je bar poginuo na liniji. Nekako bi bilo lakse. Zivot ide dalje, Sve je kao po sablonu. Ljudi ginu ali se brzo zaboravljaju. Nove nesrece nam ne dozvoljavaju da se bavimo razmisljanjem o proslosti. Non stop smo pod pritiskom i iscekivanjem neceg nepoznatog i nedokucivog.

U daljini laju psi lutalice. Od cega zive. Nema vise odpadaka kao prije. Vodi se racuna o posljednjoj mrvici. Mnogo je gladnih ljudi. Ko nema novca osuden je na propast. Ako se i nade nesto za kupiti cijene su uzasno visoke. Svakim danom je sve teze i teze. Gledam i cekam. Sta cekam ni sam vise ne znam. Ali znam da ce doci to sto cekam…

P.S. “RADE, NEKA TI JE LAHKA ZEMLJA. NADAM SE LAKSA OD ONE KOJU SI POKUSAO DA UCINIS BOLJOM”

dacina_curica
Status: Offline

Re: Dnevnik Bosanskog Vojnika - Saudin Becirevic

Post by dacina_curica » 08 Jan 2014, 21:44

GUZONJIN SIN


Taman sto sam dosao sa straze i usao u zemunicu. Dosli su po mene da dodem sa zoljom do ceste. Dotrcao sam do ceste. Prema nama je islo auto sa upaljenim farovima. Cekali smo da vidimo sta ce se desiti. Nekih 100m ispred nase linije tenk iz brezika je ispalio granatu. Pogodio je pored samog auta. Auto je stalo i ugasilo se.

Krenuo sam sa jos cetvoricom momaka prema autu. Prisli smo na nekih 20m do auta. Tada su se vrata od auta otvorila. “Braco ne pucajte. Dosta smo se poubijali izmedu sebe”. Cuo se muski glas kako doziva. Prisli smo polako do auta. Upalio sam bateriju i osvjetlio dva muskarca u uniformama. Sve je smrdilo na alkohol. Izuvkli smo ih iz auta koje je bilo izresetano gelerima.

Pitao sam ih da li su ranjeni. Odgovorili su mi da nisu. Doveli smo ih do zemunice. Jedva su se kretali koliko su bili pijani. Kada sam usao u zemunicu. Prvi put je neko spomenuo neko ime koje nije bilo srpsko. Tog momenta jedan od njih dvojice pogledao je u nas i rekao “Vi ste Muslimani”… Moj prijatelj mu je rekao “nismo, ja sam Srbin”. Nasmijao se osmijehom pijanice i opsovao “Majku vam vasu, ja mislio da ste Balije, sto me prepadoste”.

Tada sam se ja nasmijao i rekamo mu da smo mi Armija BiH. Ponovo nam nije vjerovao. Niko nije imao nikakvu oznaku kojom bih mu pokazao da pricam istinu. Opsovao mi je ponovo mater. Sjedio sam preko puta njih na palacama. Rekao sam im da se okrenu uza zid. Uzeli smo kanap i svezali im ruke.

Pretresli smo dzepove. Nasli smo licna dokumenta. Zanimljiva su im prezimena. Vrlo poznata. Mislim da ce nasi za njih dvojicu moci izvuci pravo puno nasih. Rekli su nam da su se napili na Vucijoj Luci. Bilo je guslarsko vece. Krenuli su za Vogoscu, pogrijesili su skretanje na raskrscu i dosli do nas. Pozvali smo stab, brzo je dosla policija i odvela ih.

Mi smo otisli i dogurali golfa do nase linije. Bio je izresetan gelerima. Zanimljivo da ih nije niti jedan geler zakacio. Nasli smo u njemu dvije puske, deset bombi… Dobro je da sada imamo jos jedno auto za stab.

Veceras se moze ocekivati granatiranje. Mozda i nece, mozda ce guzonje da traze svoje. Ne bi me iznenadilo kada bi vec sutra bili razmjenjeni. U svakom slucaju idemo dalje… Novi rovovi cekaju na nas. Kopati i samo kopati…

dacina_curica
Status: Offline

Re: Dnevnik Bosanskog Vojnika - Saudin Becirevic

Post by dacina_curica » 08 Jan 2014, 21:44

IZVIDACI


Zavrsavao sam svoju strazu. Sjedio sam u transeu ispred rova. Cekao sam da se pojavi smjena i da idem u zemunicu na spavanje. Umjesto straze do mene su transeom dosli izvidaci. Gledao sam u pet vojnika koji su mi prilazili. Svi su imali neke sive kombinezone.

Kada su dosli do mene, vidio sam da imaju tri snajperske puske M48 sa lovackom optikom, dvogled i teleskop. Najmanji od njih je najvise pricao. Izgledao mi je kao neko dijete. Rekao mi je da su izvidaci. Jedinica koja obavlja samo specijalne zadatke. Kada sam ih pitao gdje su smjesteni, rekli su da je to vojna tajna. Stalno se premjestaju sa jednog mjesta na drugo.

Dosli su da izvide teren ispred nasih linija. Njihov plan je bio da idu prema mjestu gdje sam upucao snajperistu. Posto sam cesto lutao ispred linije, poznavao sam odlicno teren Ponudio sam im da ih ja vodim.Pristali su. Nazvao sam komandira da ga pitam za dozvolu. Posto mi je zabranjen izlazak ispred linije. Svaki put se desio neki belaj kada sam isao ispred. Na zalost komandir ni nakon dugog ubjedivanja mi nije dozvolio da idem sa njima.

Gledao sam ih kako nestaju u sumi ispred linije. Ne znam, ali mi je tako tesko sto nisam otisao sa njima. Da su mi bar dozvolili da odem. Da vidim kakvi su oni specijalci. Ove do sada sto sam imao priliku da sretnem, puno su losiji od mog odjeljenja. Izgleda da su samo dobri za propagandu.

Sutra ce mi vratiti snajper koji sam zarobio. Tako da ce mi valjda ponovo dozvoliti izlazak ispred linije. Inace mi nece znaciti nista u ovom rovu gdje se sada nalazim. Ako bude sve kako treba, bar cemo moci cetnike utjerati u rovove. Da se ne sepure hodajuci normalno okolo.

Dani prolaze, samo ginemo i cekamo svoj red. Da li sam ja dosao skoro do kraja reda. Skoro se svaki dan iznenadim necijom pogibijom. Zanimljivo da je to uvijek neko koga sam ja vidio da ce prezivjeti. Svako novi dan koji prezivimo je velika pobjeda. Igramo igre bez granica. Nasi zivoti su ulog. Previse surova igra da bi bila nekome zanimljiva. Na zalost mi nemamo drugog izbora…

dacina_curica
Status: Offline

Re: Dnevnik Bosanskog Vojnika - Saudin Becirevic

Post by dacina_curica » 08 Jan 2014, 21:44

I JA CU JESTI KROMPIR


Kisa pada vec dva dana. Blato po transeama je do glave. Voda tece po njima. U zemunici je kao u vodokotlicu, prokisnjava na sve strane. Izgleda da sam se ponovo prehladio. Ponovo osjetim bubrege. Ovaj put puno bolje nego prosli put. Glava me rastura, jedva da mogu gledati na oci od bolova.

Ubrao sam danas nekih trava, tako da sam napravio sebi caj. Pijem ga cijeli dan, nadam se da ce se malo prehlada smiriti. Ako ovako ostane morat cu pokusati naci kakvog doktora. Bubrezi me pocinju zabrinjavati.

Juce je bila magla, tako da smo uspjeli da odemo ispred linije. Uletili smo u neku srpsku bascu i nakopali krompira. Ponovo smo izazivali sudbinu. Da su nas primjetili sigurno se nebi izvukli zivi. Bilo je zanimljivo sve to. Sada se sam sebi smijem. Koliko sam samo pokusavao da naguram u dzepove krompir, mada nije bilo vise mjesta. Na kraju sam ugurao kosulju u pantolone i napunio je krompirom. U povratku sam morao puzati na ledima, da ne bih prosuo krompir.

Kupao sam se ovdje u transeu. Uniforma mi je bila sva od blata, tako da sam je oprao. Sreca pa imam rezervnu, inace bih se jos i zaledio. Cizme mi se ne vide od blata. Nemoguce ih je odrzati cistim. Noge su mi mokre stalno. Da je naci kakve gumene cizme, one bi jedino bile dobre za ove uvjete.

Dobio sam juce snajper nazad. Nemam vremena da upucam optiku. Dobio sam ujedno i odobrenje da ponovo mogu ici ispred linije, samo se moram najaviti komandi prije polaska. Ovih dana sam procitao svu literature o upotrebi snajperske puske. Samo da ova kisa prestane, pa da upucam optiku. Nadam se da cu vratiti cetnicima svaki onaj metak koji su ispalili u moju ulicu. Vec sada pjevam “Sprem te se, sprem te cetnici, silna ce borba da bude”…

dacina_curica
Status: Offline

Re: Dnevnik Bosanskog Vojnika - Saudin Becirevic

Post by dacina_curica » 08 Jan 2014, 21:44

SMINKER


Konacno sam dobio dan odmora. Bubrezi su se smirili. Izgleda da me caj od sipurka oporavio. Popio sam ga par desetina litara proteklih dana. Vrijeme se popravilo, oblacno je ali kisa ne pada.

Jutros sam otisao sa prijateljem u grad. Prvi put nakon punih sest mjeseci. Uspio sam naci jednog prijatelja iz skole kod kuce. Bilo je smijesno. Nisam ga prepoznao. Imao je prije dugu kosu, sada se osisao skroz. Dok smo sjedili kod njega, dosla su jos dva poznanika koji su sa nama cesto bili prije rata.

Niko od njih nije u vojsci. Angazovani su u nekoj jedinicu za zastitu spomenika, kod Pejakovica. Imaju cak i neke akreditacije. Samo je jedan od raje koju sam poznavao u vojsci. Pricali su mi o njegovim podvizima. Kada sam ih upitao koji su njihovi podvizi? Rekli su mi da su spasavali knjige iz Vijecnice, kao i iz mnogih drugih objekata. Kako se neko uspio sjetiti toga u ovom vremenu. Pravo pametna ideja, tek sada sam poceo razmisljati o tome.

Rekli su mi da znaju da imaju tri osobe u gradu iz naseg razreda. Otisli smo poslije da obidemo jednu prijateljicu. Krenuli smo kroz Titovu ulicu. Bio sam u maskirnoj uniformi. Duga kosa i par nausnica u usima su privukli paznju jedne starije gospode. Prisla mi je pogledala me u oci i nakon toga pljunula u lice. Stajao sam ukocen. Nakon toga mi je rekla “kako te nije stid, sminkeru jedan, idi na prvu liniju pa se foliraj”. Dok su se moji drugovi smijali. Ja sam obrisao lice i obecao starici da cu jos veceras otici na prvu liniju.

Ubrzo smo dosli do prijateljice koju smo trazili. Imali smo srece jos jedna drugarica iz razreda bila je kod nje. Kako sam se obradovao sto sam ih vidio. Ponovo nas cetvero skupa, nakon oprostaja od mira 3 aprila. Svako od njih ima svoju ratnu pricu. Kako su se samo svi promijenili. Kao da su ostarili za ovih sest mjeseci.

Pred vece sam morao nazad. Veceras sam ponovo na strazi. Oprostio sam se sa rajom. Prijatelj je otisao kod nane na Visnjik a ja sam krenuo uz Kovace prema Gazinom Hanu. Prolazio sam pored neke kuce u kojoj je kapija bila otvorena. Covjek je izasao ispred mene. Poceo je da me vrijeda “Sminkeru jedan, mater ti tvoju. Ako te jos jednom vidim glavu cu ti otkinuti”. Prosao sam pored njega sa kiselim osmjehom na licu.

Zanimljivo da sam dva puta u toku dana cuo rijec sminker. Prvi slucaj mi je bas bio simpatican. Drugi put, ne znam od kuda mi snaga pa sam se suzdrzao da ne izvadim pistolj i ne pucam u covjeka koji se sepurio ispred mene. Siguran sam da mu je vrhunac rata “prva linija” na Zmajevcu. Umjesto da sam do sada izgubio zivce, izgleda da su mi bolji nego ikada prije.

Lijepa zemunica. Ovdje sam izgleda svoj na svome. Znam ko vrijedi i koliko vrijedi. Znam ko mi je prijatelj a ko neprijatelj. Znam svoj cilj. Jedino sto ne mogu da saznam je sudbina moje familije. Kako je tesko doci do bilo kakve informacije koja bi mi dala neku nadu.

Baterije za tranzistor sam potrosio. Veceras sam vrtio onaj tocak od bicikla da bih cuo vijesti. Ne mogu da vjerujem da je pao Bosanski Brod. Kako je to
moguce, prije tri dana su javljali da je sve pod kontrolom i da nema nikakvih problema. Ovo je politika izgleda. Nasi su bili u HR prije par dana. Nista mi nije jasno sada…

User avatar
nemam nik
Sitna buranija
Sitna buranija
Posts: 450
Joined: 24 Feb 2012, 01:18
Status: Offline

Re: Dnevnik Bosanskog Vojnika - Saudin Becirevic

Post by nemam nik » 08 Jan 2014, 21:49

neznam ubaciti sliku od knjige a imam je

dacina_curica
Status: Offline

Re: Dnevnik Bosanskog Vojnika - Saudin Becirevic

Post by dacina_curica » 08 Jan 2014, 21:58


Post Reply

Return to “Književnost i jezik”

Who is online

Users browsing this forum: No registered users and 16 guests