Biblioteka & Knjižara

[Hannibal]

al dobro se uradio taj lik sa avatara haos. brt skonto sam da kad gledam pornice previse gledam kako su se muskarci uradili, ne valja to nikako

[Vladimir RUS]

Pederski ti avatar.

[Krokodil Behko]

Prije 10-ak dana

Ii?
Jel bilo šta od ljubića?

I ja sam nekad nosio knjige iz biblioteke, kesama i cekerima, ali jbg, kako se starilo, sve je više bilo interesovanja za neke literature, za koje se podrazumijeva da ih nema u bibliotekama

[Mutevelija]

al dobro se uradio taj lik sa avatara haos. brt skonto sam da kad gledam pornice previse gledam kako su se muskarci uradili, ne valja to nikako

Nije dobro trebao bi gledati u sise i guzice.

[spacebound]

Prije 10-ak dana

Ii?
Jel bilo šta od ljubića?

I ja sam nekad nosio knjige iz biblioteke, kesama i cekerima, ali jbg, kako se starilo, sve je više bilo interesovanja za neke literature, za koje se podrazumijeva da ih nema u bibliotekama

Pa sad sam uzela Orkanske Visove ali i jednu od Kinga, da se odmah hororom popravim Trileri su inace moje stivo.A i ja sad bas ne stizem, pa kao sto gore napisah, ili ne procitam sve ili kasnim sa vracanjem.

[Nice try]

Prije 10-ak dana

Ii?
Jel bilo šta od ljubića?

I ja sam nekad nosio knjige iz biblioteke, kesama i cekerima, ali jbg, kako se starilo, sve je više bilo interesovanja za neke literature, za koje se podrazumijeva da ih nema u bibliotekama

Pa sad sam uzela Orkanske Visove ali i jednu od Kinga, da se odmah hororom popravim Trileri su inace moje stivo.A i ja sad bas ne stizem, pa kao sto gore napisah, ili ne procitam sve ili kasnim sa vracanjem.

Tako i ja,pa kad dođe vrijeme za vraćanje,naravno nisam stigla pročitati,ja vratim,pa opet nekad poslije dignem istu knjigu da je pročitam do kraja
Uglavnom,bibliotekar me nešto čudno gleda

[Bla]

Ima li kakvih modernih tehnologija u tim vašim bibliotekama. De opišite napčin traženja i primopredaje knjiga ako vam se ne gadi.

[Mika]

Kod mene je bibilioteka u centru grada, velika , savremena. Ispred biblioteke terase sa stolicama i stolovima gdje ljudi ljeti sjede. Kad udjes unutra prvo vidis kafic, gdje mozes naruciti milion sorti kafe, pojesti kakav kolac ili topli sendvic.

Atmosfera je totalno opustena, biblioteka je velika kao sto sam vec rekla....Ima jako puno stolova i stolica gdje sam na miru mozes da sjednes sa svojim laptopom i radis sta trebas, niko te ne dira.
Osim toga ima dosta kauceva, velih fotelja u koje se mozes zavaliti i citati na miru.

Sve je napravljeno tako da sve radis samostalan, bilo vracanje knjiga ili posudjivanje. Skeniras svoju karticu i skeniras knjigu po knjigu. Isto tako mozes i traziti odredjene knjige - da vidis tacno gdje se u biblioteci nalaze, ili rezervisati knjige koje su tog momenta posudjene.

Imaju dosta kompjutera koje dzabe mozes da koristis, mada vecina ljudi donese svoj laptop. Imas i aparate za kopiranje, skeniranje i sta ti ja znam sta jos.

Ima bibliotekara normalno, ali s njima maltene nikad nemas kontakt. Osim ako se sam ne znas snaci oko necega.

[Bla]

Ima li raje da kad vraćaju knjige iste stavljaju tamo gdje im nije mjesto?

[Mika]

Nema Bla...odmah kad zamaknes iza coska desno na slici je kompjuter i displej gdje ti skeniras svoju karticu a pored toga je prozoric...ne znam kako bi ga drugacije nazvala, rupa u zidu ...gdje ti ubacujes knjige, jednu po jednu, kad ih skeniras.
Sistem je skroz jednostavan. Udji , skeniraj karticu, vrati knjige. Nadji nove knjige, skeniraj karticu i knjigu po knjigu. I to je to.

[Bla]

A pogrešno shvatih da ih samostalno vraćate na police

[Mika]

Pa i ja bih, kad nisam to napisala.
Volim svoju biblioteku, bas zbog te neke informalne sfere i sto idu ukorak s vremenom.
Al jebiga te stvari kostaju para, jasno mi je da se ne moze svugdje tako.

[Heidi]

Prije dvije sedmice, digla neke knjige od Karla Poppera.

Kad negdje otputujem volim obici nacionalne biblioteke. Od najvecih svejtskih sam vidjela u Leipzigu, Frankfurtu, Londonu i Madridu. Zelja mi je vidjeti irsku Trinity Collegea u Dublinu

[Čarobni]

Kao da si ušao u "The Hogwarts Great Hall", dakle, ništa specijalno.

[Heidi]

Bas mi je to specijalno.

[spacebound]

Ima li kakvih modernih tehnologija u tim vašim bibliotekama. De opišite napčin traženja i primopredaje knjiga ako vam se ne gadi.

E ovako
Cim stupim u biblioteku sa desne strane se nalazi teta za stolom sa kompjuterom.Ljubazno je pozdravim, pruzim knjige koje vracam i clansku karticu.Imam slobodu da sama obidjem police i izaberem knjigu/e koju/e zelim ili mogu pitati tetu da mi je nadje.Potpisem da sam uzela knjige i to je to.Mogu se uzeti najvise dvije knjige, rok vracanja 3 sedmice.
Prije poplave su se mogle dizati po 3 knjige, sada je biblioteke prilicno osiromasena ali prima donacije, pa valjda ce se obnoviti.

[gospođa Brams]

Ima li kakvih modernih tehnologija u tim vašim bibliotekama. De opišite napčin traženja i primopredaje knjiga ako vam se ne gadi.

Ovisi kako u kojoj
Na fakultetu je dosta modernizirano, imaš self check aparat na ulazu na svakom katu gdje si sam razdužuješ i zadužuješ knjige. Imaš par kompjutera koji su baš dedicirani za pretraživanje kataloga i ako imaš dvije moždane stanice možeš više manje sve knjige sam nać na polici po signaturi, tj. oznaci
Vraćanje na police je već druga priča. I kad radiš u knjižnici nekad se zbuniš i ne možeš nać gdje koja knjiga pripada, a kamoli da korisnici sami vraćaju. Uglavnom svugdje piše da ostave knjige na pultu i onda ih zaposlenici rasporede po policama.

U gradskoj knjižnici blizu mene isto postoji taj self check aparat ali koliko god korisnike poticali da ih koriste, apsolutno nitko ih ne koristi, svi preferiraju da im pomoćni knjižničari za pultom zaduže i razduže knjige

U obe ove knjižnice postoje čipovi koje se zalijepe u knjige i na taj način se očitavaju prilikom zaduživanja i razduživanja. Isto tako postoje senzori na ulazu u slučaju da netko pokuša ukrast knjigu (događa se)

Ostale gradske knjižnice nisu baš tako modernizirane. Nemaju self check aparate i još uvijek se očitavaju barkodovi prilikom razduživanja/zaduživanja.

[Krokodil Behko]

U selu Kapići pored Cazina živi 38-godišnja Senada Kapić koja po mnogočemu ne odstupa od miljea svakodnevnice u kojoj živi. Tipična žena sa sela, rekli bi mnogi, prije svega predrasudama opterećeni, bez visokog formalnog obrazovanja i stalnog zaposlenja. No Senada se od svojih susjeda, ali i brojnih Bosanaca i Hercegovaca, razlikuje u jednoj bitnoj stvari. Njena životna ljubav su knjige.

Prije nekoliko dana, Senada je dobila nagradu za najčitatelja Gradske biblioteke u Cazinu. Cifru od 130 pročitanih knjiga u proteklih 12 mjeseci niko nije ni približno uspio dostići. Ispostavit će se da je lokacija Gradske biblioteke bila i najlogičniji izbor za susret sa junakinjom naše priče.

"Od najmlađih dana čitam knjige. Moj rahmetli djed me zbog toga često nazivao Vladimirom Nazorom. Početne obrise i sjećanja pronalazim možda baš prve noći kada je počeo rat u mom rodnom selu Spahići, kada smo počeli pakovati stvari da bježimo 'preko Une'. Mama ja spakovala kruh, hranu, garderobu. Ostali su pokupili također neke, za njih, bitne stvari. Ja sam pokupila svoje knjige i sjela na stepenice i čekala ih. Kaže mi tada djed: 'A ti, šta si to spakovala?' Odgovorih: 'Knjige!' A on reče: 'Nema više škole! Bježi tamo, nemoj da te tučem!'", sa smiješkom započinje Senada svoju životnu priču.

Prva knjiga koju pamti da je pročitala bila je lektira "Ne okreći se sine" i nikad je, kaže, neće zaboraviti. Sjeća se i da joj je u petom razredu osnovne škole jedna nastavnica rekla da bi ona trebala ići u osmi razred.

"Ne govorim vam to da pomislite kako imam neko visoko mišljenje o sebi, već su mi te riječi, još tada, bile veliki podstrek i znak da radim nešto vrijedno. Ta me nastavnica uvijek poticala da čitam, a nakon što bih pročitala i prepričala sve lektire na samom početku razreda, pomogla drugim učenicima koji nisu htjeli čitati, ona bi mi dala još knjiga iz biblioteke. Bila sam jako sretna zbog toga, jer u tom periodu nije lako bilo doći do bilo kakve knjige. Sada ih ima na svakom ćošku, ali djeca ih ne vide", govori Senada.

Nije završila fakultet, ima fotografsko pamćenje


Rana udaja našu sagovornicu je spriječila da obistini svoj san i završi fakultet, kojeg je, kasnije, hiljadu puta pomišljala upisati. Ipak, svoje snove, kako kaže, sada sanja sa knjigama.

"Uvijek čitam. Gdje god maknem, moje knjige idu uz mene. Na putu, u gostima, kod kuće, iz dana u dan, iz godine u godinu. U autu redovno čitam, iako mnogima smeta čitanje dok se voze", ističe naša sagovornica.

Senada kaže da joj se čini da ima fotografsko pamćenje. No, to ne smatra prednošću, već nečim što joj stvara probleme.


"Brzo čitam. I to nije nikakva olakšica, već opterećenje. Sve što vidim, pamtim skoro automatski. I vjerujte da imam probleme zbog toga. Navečer kad krenem spavati, te mi misli ne miruju. Pokušavam ih kontrolisati, ali ne ide. Jednostavno, prati me sve šta pročitam. Zbog toga pokušavam kombinirati tematike. Jednom uzmem opuštajuću literaturu, drugi put neku krimi knjigu, nakon toga neku historijsku, ratnu, čak i dječiju literaturu,poslije neka ljubavna i tako se vrtim u krug. Uglavnom, nastojim miksati tematike kako ne bih mislila samo o jednoj stvari. Mnogi znaju reći za one koji čitaju knjige da čitaju 'ljubavne romane'. To je apsurd. S vremena na vrijeme, ja volim pročitati i ljubavni roman, ali tek tako da se malo osvježim. No da čitam ljubavne romane svih ovih godina presahla bih od ljubavi", sa osmijehom govori Senada.

Kao najdražeg domaćeg pisca navodi Mešu Selimovića, a svjetskog Gabriela Garcíu Márqueza. I od jednog i od drugog je davno sve pročitala. U skladu s tim, najdraža knjiga joj je, kako kaže, poslije Kur'ana, Tvrđava od Meše Selimovića, a nakon toga Sto godina samoće Gabriela Garcíe Márqueza.

"Iznova čitam ti knjigu. To je utopija naših života. Zar svako od nas nekad ne spava i sanja budnih očiju? Márquez je tu knjigu nevjerovatno sročio još davno, iako, kada je čitate, imate osjećaj da je pisana u današnjem dobu. Knjiga sadrži snažne i duboke poruke i drago mi je što nikad nije ekranizirana, jer ne vjerujem da može biti bolje ispričana od onog što je Marquez uradio. Sama činjenica da ja ovdje sa vama sjedim danas i pričam o njemu i knjizi dovoljno govori. To je istinski pisac", priča Senada.

Ženama na selu uz kafu prepričava knjige


Iako je svaka knjiga vrijedna na svoj način, postoje one koje ćete danas pročitati, a sutra ćete ih već zaboraviti, jer na vas nisu ostavile nikakvog traga. No postoje i one koje pri zatvaranju posljednje stranice, čitaoca 'drže' danima, pa i godinama.

"Ima jedna knjiga koja meni ne da mira. Zove se Kradljivica knjiga. Kroz cijeli sadržaj govori se o, uslovno kazano, meleku ili anđelu smrti, koji uzima duše ljudi, pa čak i djece. Nečiju dušu uzima tako lako, a drugima teško i bez milosti. No, knjiga završava sa rečenicom tog meleka: 'Progone me ljudi'. Zaista snažna poruka, čak i od takvog bića. Ova knjiga je i ekranizirana", dodaje.

Na pitanje kako stiže pored djece i svih obaveza čitati, Senada kaže da joj je mnogo lakše sada zbog činjenice da su joj djeca odrasla i da imaju 21, odnosno 15 godina.

"Ali i kada su bile bebe, sjećam se da sam držala svog Belmina u naručju, kuhala i čitala knjigu. I navečer ne bih mogla zaspati ako ne bih završila neki dio ili cijelu knjigu. Danas, pošto živim na selu, svima sam smiješna. Kad idemo negdje, djeca se zezaju: 'Čekaj mamu da ponese knjigu'. Komšinice, također, često znaju reći: 'Hajde, pusti te svoje knjige! Dođi na kafu da se ispričamo!' Međutim, i kada odem na kafu ja im pokušavam prepričati pojedine knjige i moje doživljaje. Tako da, hoće-neće, moraju me saslušati. Nekad ih ne interesuje, primjerice, neki politički roman, ali ja se ispričam. Jednostavno, nekom moram prenijeti svoju emociju. Ja ne znam zašto volim čitati o nekim stvarima, primjerice nekim historijskim dešavanjima, osvajanjima u srednjem vijeku i slično. Ali, naprosto me to interesuje", kaže Senada.

Kada shvati da je komšinice i kolegice ne slušaju i ne zanimaju se za njene naracije, Senada u krajnjem slučaju 'posadi' djecu ispred sebe i prepričava im knjige. Nekada je čak ni oni neće da slušaju, pa ih zna dugo moliti za pažnju. Kulturu čitanja nije uspjela prenijeti na potomke.


"Nažalost. Moj sin, donekle, voli knjige, lektire prije svega, ali on preferira da mu ja ispričam. Kćerka ne. U porodici više niko nije, da kažem, ni približno zaljubljenik u knjige, niti je ikad bio", dodaje.

"Najljepši miris na svijetu je miris knjiga"


Ona se sada približava četrdesetim godinama i postoje knjige koje želi ponovo čitati.

"Drugačije se doživljava 'Tvrđava' sa 20 ili 30, a drugačije sa 40 godina. Isto tako Sto godina samoće. Njoj ću se sigurno opet vratiti, kao i nekim drugim koje jedva čekam opet čitati. Ne bih htjela da me se pogrešno shvati, odnosno da sam ja neka očajna kućanica koja nema šta raditi, pa samo sjedi i čita. Istina je daleko od toga. Vjerujte da ova kućanica radi svašta nešto, iako nažalost nemam neko stalno zaposlenje. Međutim, knjige su moja ljubav, pored muža i djece. Možda mi to na neki način oduzima previše vremena, možda i sebe uskraćujem nekome. Međutim, vi dok čitate, ne samo da sazrijevate, već u knjigama pronalazite brojne stvari koje možete poistovjetiti sa vlastitim životom. Možda baš odgovor na neko životno pitanje koje vas muči pronađete u pojedinoj knjizi. Meni se to desilo nekoliko puta", govori.

Na samom kraju razgovora, Senada duboku uzdahnu, pa nas upita: "Osjetite li vi to?", aludirajući na neki miris.

Ne osjećajući bilo kakav specifičan miris, a i pomalo zbunjeni, odgovorismo da ne osjetimo.

Ona još jednom duboko uzdahnu, pa reče: "Kad god uđem u biblioteku, mene odmah osvoji miris knjiga. To se ne može riječima opisati. U nozdrvama osjećate miris starine, korica, papira i sve je to nekako prelijepo izmiješano. Nijedan miris na svijetu nije ovakav. Djecu bi, ako ništa drugo, trebalo učiti da bar mirišu knjige. Možda će ih nekad početi i čitati".

Za kraj dodade da nema evidenciju koliko je knjiga do sada pročitala, iako godišnja cifra pročitanih knjiga ne ide ispod stotinu. Ipak, kako napomenu, vodi svojevrstan dnevnik pročitanih knjiga u koji piše citate i teze koje su ostavile jak utisak na nju iz pojedinih knjiga.

"Jednog dana kada me ne bude, neka bar to ostane mojoj djeci kao sjećanje na majku", reče za kraj.


(klix)

[storm]

Dajte je ovamo...nece ni tri godisnje procitati

Inace, svaka cast
Samo se pitam gdje ih nalazi
Ili melje sve redom...

[Nice try]

Ovaj broj knjiga je moguć jedino ako samo sjedi i čita knjige.
I ja volim čitati,ali nema šanse da bih uspjela toliko pročitati,čak i da ih imam toliko na raspolaganju.