Meša Selimović

[KOMESAR]

"Niko ne žali manje svoj život nego mlad čovjek, a poslije, što više stari i što manje ima razloga da živi, sve više se hvata za život."

(Tvrđava)

[Lanci]

[Mala_Mu]

"Sitno je ono što ja mogu i svako može učiniti, ali je to ipak neko zrnce stavljeno u tu riznicu dobrih iskustava. Ja moram vjerovati da će se dobra iskustva nagomilati, da će ljudi na kraju, jednom… biti bliže Ljubavi. Ja uopšte ne bih postojao ako ne bih tome težio. Moja je zainteresovanost okrenuta prema ljudima. I to je moja moralna obaveza — zbog činjenice smrti, što nikad poslije neću moći popraviti ništa od onoga što sada pokvarim. To meni nameće i moju etiku i moje držanje i moju humanost.”

( izvod iz intervjua, 1969.)

[Lanci]

[Mala_Mu]

"Trebalo je da ovo proživim sam, bez ikoga. Bio je to osjećaj stišane zaprepaštenosti, koja nije ništa određeno. A baš ta neodređena težina, kojoj se ne mogu dokučiti korijeni, ni sagledati dubina ni smjer, tamna prijetnja kojoj razum ne može ništa, nadnosila je nad mene nepoznat užas, teži od svake određene patnje. Potpuna, konačna samoća, uzaludnost svega što bih mogao učiniti, neizbježnost nečega što će naići, a ne nailazi. Najgore je što ne dolazi, jer da dođe, dobilo bi bilo kakav oblik, i strah ne bi bio tako potpun.
A kad je prošlo, zacarila je pustoš. Umor kao poslije bolesti. I čudna mješavina sreće što je prošlo i tuge što će se jednom opet javiti.
Naslonio sam se na ogradu i zapalio gorku cigaretu. Bezvoljno sam posmatrao pustoš u sebi, ne žaleći ni za čim."

(Tišine)

[Vanilla]

Ružno sam sanjala pa se sjetih


"Znači li to da mi samo sanjamo da živimo, a ne živimo? Sve što nam se dešava, nije stvarnost, već naš san o stvarnosti. Kakva je onda ta stvarnost, i da li postoji? Ili je sam san stvarnost?
Ko nas drži u snu, i ko nas budi?
Je li smrt buđenje? Je li život u smrti?"

[Mala_Mu]

"Bila jednom jedna rijeka i magla u njenim predvečerjima i sunčev odsjaj u njenim širinama. Postoji i sada u meni, mislio sam da sam zaboravio. Al' ništa se izgleda ne zaboravlja, sve se vraća iz zaključanih pretinaca, iz mraka tobožnjeg zaborava i sve je naše što smo mislili da je već ničije, ne treba nam, a stoji tu pred nama, svjetluca svojim bivšim postojanjem podsjećajući nas i ranjavajući."

(Derviš i smrt, Meša Selimović).

[KOMESAR]

A,zažalio sam kad više ništa nisam mogao izmijeniti.

Meša Selimović

[KOMESAR]

Uvijek je sumnjivo kad neko misli za sebe da je pametan

Meša Selimović

[ina]

7868.jpg

[ina]

Uvijek je sumnjivo kad neko misli za sebe da je pametan

Meša Selimović

Ma sumnjivo je i kad covjek misli da je (ili se pravi) glup.

[Lanci]

Nisam ja za ovo izvještačeno vrijeme. Meni su za sreću potrebne sitnice. Oči koje me gledaju zaljubljeno, zagrljaj u kojem poželim provesti vječnost. Da mi zadrhti srce u nečijoj blizini, da me stomak zaboli od smijeha. Meni su za sreću potrebne sitnice. Skupe sitnice koje se ne mogu kupiti novcem.

Meša Selimović ♡

[Nora Ibsenova]

Al ovo nije Mesa.

[Nora Ibsenova]

“Suviše je jaka i isključiva, kao i ja, samo ne žuri da to pokaže, tiha je i uporna, uvjerena da će biti onako kako ona hoće. Njen otpor nije pobuna već strpljivo zauzimanje položaja, ne za trenutak, već za dugo vrijeme.”

[Lanci]

Al ovo nije Mesa.

Nego ko je?

[Nora Ibsenova]

Al ovo nije Mesa.

Nego ko je?

Rumi.
Mesa ga je samo citirao u svojoj knjizi.

[Nora Ibsenova]

“Sve sam već znao o njoj, odavno: sigurna u sebe i zato neranjiva, uvjerena u svoju snagu, jer je hladna, lojalna a odrođena, kaluđerica svog osjećanja samostalnosti, ponosna na kostrijet samoj sebi nametnutih ograničenja. Muškarce ne podstiču na osvajanje, vec na dužnost, ako dožive ljubav, nastojaće da je svedu na razumnu mjeru.”

[Nora Ibsenova]

“I suze me guše u grlu, ni zbog čega, zbog svega, zbog pjesme, zbog nje što je vidim, što nas ne vidi, što ne zna da je slušamo, što plače... Pa ona plače. Bez uzdaha, bez jecaja, samo suzama i tugom i pobjeđuje me tim najljepšim i najuzbudljivijim plačem što sam ga ikad čuo. I nije plač zapravo, već nezadržan prodor nečega što je u njoj, što je njeno, što je u muci koji ne znam i ne želim da znam. Traje kratko i u zasjenjenim očima ostao je samo mek trag tuge što se povukla, sakrivši se pod osmijeh bez snage.”

[Nora Ibsenova]

“Treba da zapazimo čovjeka, da ga razlikujemo od ostalih, svako ima nešto svoje, i drago mu je ako se baš to posebno primijeti.”

[Lanci]

Ženu ljubav podmlađuje.

Meša Selimović ( Tvrđava )