Ljubavna pisma poznatih

[Heidi]

Ma da, to je ona jeftna pornografija upucena Nori.

[Mohr]

Ma ja ba, Nora

Čuj pornografija Čoj'k piso intimna pisma, otvorio dušu, to nije pornografija, sve dok se ne zlo(u)porabi

[Heidi]

Ubih se trazeci pisma Nazima Hikmeta upucena Veri Tulyakovoj ni za lijeka.
Turci ljenivci samo osvajacke nebuloze prevode


Nazim & Vera



Nâzım Hikmet Ran (15 January 1902 – 3 June 1963) was a Turkish poet, playwright, novelist, screenwriter, director and memoirist. He was acclaimed for the "lyrical flow of his statements".Described as a "romantic communist" and "romantic revolutionary", he was repeatedly arrested for his political beliefs and spent much of his adult life in prison or in exile.

[Heidi]

Najljepša ljubavna pisma velikih pisaca






Vremena kada su se slala ljubavna pisma daleko su iza nas. Jedan od romantičnijih načina dokazivanja ili pokazivanja ljubavi danas je zamijenjen SMS-ovima i društvenim mrežama. Možda bi većini žena bilo simpatično da im pošaljemo ljubavno pismo, ali većina bira puno lakši i jednostavniji način da nekome objasni koliko voli tu osobu.

Doduše, povijest je prepuna zanimljivih pisama koja se odnose upravo na izjavljivanje ljubavi, i ako upitate baku ili djeda o tome, vjerojatno će vam reći kako su u njihovo vrijeme pisma bila jedini oblik komunikacije.


Možda ona nisu bila poetski sročena i bila ispunjena romantikom, ali na našu sreću postoje stare prepiske i ljubavna pisma velikih pisaca, a ta pisma pomalo su i pohotna. Možda će ona zvučati na prvu nerazumljivo i pitat ćete se što je pjesnik htio reći, ali ovih 7 najzanimljivijih pisama otkrivaju prljavu maštu opisanu na način velikana književnosti.


1. Gustave Flaubert i Louise Colet – 1846.



"Prekriti ću te s ljubavi idući puta kada te vidim, s milovanjima, sa zanosom. Želim te ispuniti sa svim užicima tijela, tako da se onesvijestiš i umreš. Želim da budeš zadivljena sa mnom, i priznaš sebi da nikada nisi sanjala o takvoj ekstazi. Kada ostariš, želim da se prisjetiš tih nekoliko sati, želim da tvoje suhe kosti podrhtavaju od radosti kada se tih trenutaka prisjetiš."


2. Henry Miller i Anaïs Nin – 1932



"Reći ću da je ovo divlji san – ali je to san koji želim razumjeti. Spoj života i literature, ljubav je pokretač, ti sa svojom dušom kameleona daješ mi tisuću ljubavi, uvijek usidren bez obzira na oluje, dom je tamo gdje smo mi. Jutrima nastavljamo gdje smo stali. Uskrsnuće za uskrsnućem. Ti se braniš i dobivaš bogati raznolik život za kojim žudiš; što se više braniš to me više želiš, trebaš me. Tvoj glas postaje promukao, tvoje oči crnje, tvoja krv gušća, a tvoje tijelo ispunjenije. Pohotno služanjstvo i tiranska nužnost. Okrutna više nego prije – svjesno, namjerno okrutna. Nezasitan užitak iskustva."


3. Charles Bukowski i Linda King – 1972.



"Uživao sam u tvojoj točki hodanja na rukama; to me vraški napalilo… sve što radiš vraški me napali… bacanje gline suprotno stropu… kujo, crvena seksi oštrokondžo, prekrasna prekrasna ženo… stavila si nove pjesme i novu nadu i novu sreću i nove trikove u starog psa. Volim te."


4. Franz Kafka i Milena Jesenska – 1921.



"Konstantno pokušavam komunicirati s nečim s čim se ne može komunicirati, objasniti neobjašnjivo, reći nešto o nečemu što osjećam u svojim kostima i što se jedino može osjetiti u ovim kostima. Praktički se ne radi ni o čemu drugome nego o strahu o kojem smo često razgovarali, ali se strah proširio po svemu, strah najvećih od najmanjih, strah, paralizirajući strah izgovaranja riječi, iako ovaj strah možda nije samo strah nego čežnja za nečim većim od svega što je strašno."


5. Ernest Hemingway i Mary Welsh – 1945.



"Najdraža nestašna djevojko, idem na brod sa Paxtheom, Don Andresom iGeorgiem i biti ću vani cijeli dan i vratiti ću se i biti siguran da ću pronaći pisma ili pismo. A možda ih niti neće biti. Ako ih neće biti onda ću biti tužan. Ali, naravno, znaš kako se nositi s tim? Preživiš do idućeg jutra. Bilo bi bolje da se pomirim s time da ih neće biti do sutra navečer i onda mi neće biti toliko loše večeras.

Piši mi nestašna djevojko. Da je to posao koji moraš raditi, radila bi ga. Vraški je teško bez tebe i izdržat ću nekako, ali fališ mi toliko da bih mogao umrijeti. Ako ti se bilo što dogodi, umro bih na isti način kao što bi umrla životinja u zoološkom vrtu da se nešto dogodi njenoj družici. Volim te moja najdraža Mary i znaj da nisam nestrpljiv. Samo sam očajan. Ernest"


6. Oscar Wilde i Lord Alfred Douglas – 1893.



"Moj dječače, tvoj sonet je prekrasan i čudo je da tvoje crvene rumene usne ne bi trebale biti ništa manje za ludilo glazbe i pjesme nego za ludilo poljubaca. Tvoja nježna pozlaćena duša hoda između strasti i poezije. Znam da bi Hijankit, kojeg je Apolon ludo volio, bio ti u danima Grčke. Zašto si sam u Londonu i kada će doći u Salisbury? Nemoj ići tamo hladiti svoje ruke u sivom sumraku gotičkih stvari, dođi ovdje kada god to želiš. Lijepo je to mjesto, ali samo ti nedostaješ; ali idi prvo u Sailsbury. Uvijek s vječnom ljubavlju, tvoj Oscar."

[Heidi]

Milenino pismo Kafki:


Koliko malo znaš o meni! Razmisljam, sve sto osjecam, disem, lebdi ka
Tebi. Da li ces to ikada shvatiti?

Ja sam vatreni znak.

Pozvala sam te da budes vjecni gost u mom domu - Suncu.

Ja sam u njemu jedina. Zapravo, Sunce jedino u meni nalazi utociste i zato sam te pitala: hoces li zauvjek da ostanes u mojoj dusi? Ti vec to jesi. Uskoro cu napuniti dvadeset cetiri godine. Kako vrijeme prolazi! Ponekad, kada slucajno pogledam u izlogu i ugledam na staklu svoje lice, uplasi me i iznenadi sto vise nisam mlada djevojka. Zato zalim za svakim danom sto nismo zajedno. Pamtim Vas svaki korak u Folksgartenu, svaki Tvoj pogled, kako mi ruku prebacujes preko ramena, ne mogu da vjerujem da je sve proslo.



Nisi mi dogovorio da li pristajes da budem tvoje Sunce?

Ne zaboravi!

Lavica mnogo trazi od zivota.

[Heidi]

Zasto mi govoris, Milena, o zajednickoj buducnosti koje nikada nece biti? Da li je to upravo zato sto je nece biti? U Becu jos one veceri kada smo dotakli ovo pitanje, imao sam utisak da se stvari desavaju kao da trazimo nekoga koga dobro poznajemo, ko nam je mnogo nedostajao i koga iz tog razloga nazivamo najlepsim imenima, ali nam odgovor ne dolazi; kako bi i mogao odgovoriti kad nije tu, toliko je daleko da se o tome samo sanjati moze.

[Heidi]

Johannes Brahms & Clara Schumann

It always saddens me to think that after all I am not yet a proper musician; but I have more aptitude for the calling than probably many of the younger generation have as a rule. It gets knocked out of you. Boys should be allowed to indulge themselves in jolly music; the serious kind comes of its own accord, although the lovesick does not. How lucky is the man who, like Mozart and others, goes to the tavern of an evening and writes some fresh music. For he lives while he is creating.
-Letter to Clara Schumann (12 February 1856) as quoted in Johannes Brahms : A Biography (1997) by Jan Swafford, p. 153


I wish I could write to you as tenderly as I love you and tell you all the good things that I wish you. You are so infinitely dear to me, dearer than I can say... If things go on much longer as they are at present I shall have sometime to put you under glass or to have you set in gold. If only I could live in the same town with you and my parents... Do write me a nice letter soon. Your letters are like kisses.
Letter to Clara Schumann (31 May 1856) as quoted in Letters of Clara Schumann and Johannes Brahms, 1853-1896 (1971), edited by Berthold Litzmann
High on the mountain, deep in the valley, I greet you a thousandfold.
- Notes on a postcard to Clara Schumann (12 September 1868)


There is so much that is true in your letter — if not all— and I must confess that with remorse and regret; but with pleasure and satisfaction I realise how kind it is — only an angel like you could have written so kindly... Life is a wild polyphony, but often a good woman like you can bring about some exquisite resolution of its discords.
-Letter to Clara Schumann (15 October 1868), as quoted in Johannes Brahms : A Biography (1997) by Jan Swafford, p. 340

[Heidi]

Pismo u kojem Charles Baudelaire najavljuje samoubistvo prodato za 234.000 eura

Oproštajno pismo u kojem francuski pjesnik Charles Baudelaire svojoj voljenoj najavljuje da će počiniti suicid prodato je na aukciji za 234.000 eura što je tri puta više od očekivane cijene.

Prema pisanju francuske aukcijske kuće Osenat vrijednost Baudelaireovog pisma procijenjena je na ozmeđiu 60.000 i 80.000 dolara.

Baudelaire je 30. juna 1845. godine napisao oproštajno pismo svojoj ljubavnici Jeanne Duval.

“U trenutku kada budeš čitala ovo pismo, ja ću biti mrtav. Odlučio sam okončati svoj život, jer više ne mogu živjeti ni podnositi teret života, svakodnevni odlazak na spavanje i ponovno buđenje”, napisao je Baudelaire koji je istog dana bezuspješno pokušao počiniti samoubistvo.

Preminuo je u 46. godini, a u međuvremenu je napisao brojna remek djela francuske poezije među kojima je i zbirka “Cvjetovi zla” koju mnogi smatraju najznačajnijim lirskim djelom 19. stoljeća.