Enver Čolaković: Legenda o Ali paši

Poezija, proza, pisci, pravopis, povijest jezika, dijalekti, lokalizam.
User avatar
Krokodil Behko
Globalni moderator
Globalni moderator
Posts: 120145
Joined: 21 Apr 2010, 22:40
Location: nesto u čevljanovićima
Has thanked: 6889 times
Been thanked: 7763 times
Status: Offline

Re: Da li je Enver Čolaković nepoželjni ustaša?

Post by Krokodil Behko » 24 Jul 2015, 09:59

ENVER ČOLAKOVIĆ: Pisac koji je posvađao političare i književnike
Image
Nova osnovna škola koja se otvara u sarajevskom prigradskom naselju Hadžići najvjerovatnije neće nositi ime pisca ENVERA ČOLAKOVIĆA zbog njegovog angažmana kao kulturnog atašea NDH u Mađarskoj tokom Drugog svjetskog rata; i dok je Čolakovićeva „LEGENDA O ALI-PAŠI“ danas obavezna lektira u bosanskohercegovačkim školama, političari, ali i pisci sa ovih prostora, žestoko se spore oko njegove uloge u PAVELIĆEVOM režimu

Predloženi naziv osnovne škole u naselju Hadžići posvađao je zastupnike na sjednici Skupštine Kantona Sarajevo, koja je održana 21. jula. Naime, Općinsko vijeće Općine Hadžići uputilo je inicijativu za osnivanje škole koja bi se zvala po književniku Enveru Čolakoviću. I dok su skupštinski zastupnici složni u mišljenju da je zbog preopterećenosti postojeće Osnovne škole 6. mart osnivanje nove škole u Hadžićima opravdano, predstavnici opozicionih partija usprotivili su se prijedlogu da škola nosi ime po Enveru Čolakoviću zbog, kako su obrazložili, njegovog angažmana kao kulturnog atašea Nezavisne države Hrvatske (NDH) u Mađarskoj za vrijeme Drugog svjetskog rata.



NA POGREŠNOJ STRANI ISTORIJE



„Mi ne tvrdimo da je Čolaković činio zločine za koje bi bio lično krivično odgovoran. Ali, kada se imenuju javne institucije po nekim ljudima, onda treba birati ljude čije biografije mogu da prenesu neke pozitivne vrijednosti na nove generacije. Jednostavno, treba izbjegavati imenovanje ustanova po ljudima čije su biografije kontroverzne. Iz istih razloga bili smo protiv davanja naziva školama po Draži Mihailoviću i svima onima koji su se u Drugom svjetskom ratu našli na pogrešnoj strani historije i ljudskosti“, izjavio je Peđa Kojović, zastupnik Naše stranke u Skupštini KS.



Stav Naše stranke podržao je i Kantonalni odbor Demokratske fronte (DF) Željka Komšića.



“Poslanički klub DF-a smatra da je Enver Čolaković neprimjereno ime za buduću školu ako se uzme u obzir da je književnik Čolaković bio kulturni ataše Nezavisne države Hrvatske (NDH) od 1944. do kraja Drugog svjetskog rata. Ako se ime škole daje po osobi koja je doprinijela ovom gradu i državi, smatramo da su onda Čedomir Domuz, ratni heroj iz Hadžića, kao i mnogi drugi heroji ovog grada zaslužniji da njihovo ime nosi jedna obrazovna institucija i da kroz nju ostanu zapamćeni generacijama poslije“, saopćili su iz DF-a.



S druge strane, zastupnici SDA i Saveza za bolju budućnost tvrde da u davanju imena školi po Enveru Čolakoviću nema ništa sporno, s obzirom da ni komunisti nakon Drugog svjetskog rata protiv ovog pisca nisu vodili krivične procese (Čolaković je poslije rata nekoliko puta hapšen i ispitivan zbog svog angažmana u vrijeme NDH, ali nikada nije nizašto osuđen, op.a.).



Priča o Enveru Čolakoviću zapravo je veoma slična pričama o mnogim drugim književnim velikanima sa ovih prostora - poput, recimo, Ive Andrića, čija je uloga ambasadora u Berlinu 1939. godine i njegov odnos sa Hitlerom i vlastima nacističke Njemačke i danas predmet brojnih kontroverzi, ili Derviša Sušića, prešućenog od onih koji smatraju da je njegovo djelo Parergon, objavljeno 1980. godine, „udbaški pamflet“ koji u negativnom svjetlu prikazuje ulogu Islamske zajednice u Drugom svjetskom ratu. Sušić je, slično kao Čolaković, za života tvrdio da je neke stvari morao napraviti protiv svoje volje i pod političkim pritiskom vlasti - u Sušićevom slučaju komunističke, a u Čolakovićevom NDH - koja nije trpjela neposluh. No, uprkos tome što će se većina složiti da su ovi pisci zaslužni za neka od ponajboljih, antologijskih djela o Bosni i bosanskom narodu, mrlje iz svojih biografija nikada nisu uspjeli oprati.



U Bosni i Hercegovini postoje dvije škole koje nose ime Envera Čolakovića - u Brezi i mjestu Janjići kod Zenice. Članovi uprava tih škola nisu smatrali da je bilo šta sporno u tome da škole nose naziv po ovom piscu. Enver Čolaković rođen je u Budimpešti 27. maja 1913. godine, a umro je u Zagrebu, 18. avgusta 1976. godine. Školovao se u Budimpešti, Sarajevu i Beogradu, a u Zagrebu je 1959. diplomirao povijest. Budući da se rodio u Mađarskoj, do 1939. godine je pisao samo na mađarskom i njemačkom jeziku. Sve do svoje petnaeste godine, kako je jednom ispričao, nije znao ni riječi bosanskog ili hrvatskog. Majka mu je bila Mađarica, Ilona Mednyanszki, barunica koja se školovala na prestižnoj Sorboni, a otac Bosanac (Vejsil-beg Čolaković). Nakon udaje za Enverovog oca, Ilona je prihvatila islam i promijenila ime u Fatima. Oboje su poginuli u bombardovanju Sarajeva 1944. godine, a nakon njihove pogibije Enver seli u Zagreb, gdje je uglavnom i ostao sve do svoje smrti. Godine 1944. imenovan je atašeom za kulturu pri hrvatskom veleposlanstvu u Mađarskoj. Poslije sloma NDH, u Sarajevu ga je nova vlast uhapsila 1945. i odvela u Zagreb, ali je ubrzo pušten iz zatvora. Hapšenja su se ponavljala još nekoliko puta, no optužnica protiv Čolakovića po bilo kojem osnovu nikada nije podignuta.



Najpoznatije djelo Envera Čolakovića, Legenda o Ali-paši, objavljeno je 1944. godine. Zanimljivo je, međutim, da je Nagradu Matice hrvatske za ovaj roman Čolaković dobio godinu ranije, 1943. Zanimljiva je također, u kontekstu pomenutog protivljenja zastupnika opozicije iz skupštinskih klupa, činjenica da je Legenda o Ali-paši danas nezaobilazni dio lektire u bosanskohercegovačkim osnovnim i srednjim školama.



(Integralni tekst pročitajte u printanom izdanju Slobodne Bosne, od četvrtka, 23. jula)
online

User avatar
Krokodil Behko
Globalni moderator
Globalni moderator
Posts: 120145
Joined: 21 Apr 2010, 22:40
Location: nesto u čevljanovićima
Has thanked: 6889 times
Been thanked: 7763 times
Status: Offline

Re: Enver Čolaković: Legenda o Ali paši

Post by Krokodil Behko » 11 Jul 2017, 23:43

Alahu dragi :klanja


BOSNI ( ENVER ČOLAKOVIĆ )



O Bosno moja, o jado moja, o zemljo moja!

O ti moj kameni i bijedni kršu

s kozama, panjima a mršavim konjima,

čija su leđa oglodali samari,

čije su noge iskrivili sjenari

kad su s planina kroz duboki snijeg

vukli teret težak, sitnom blagu hranu.

O ti moj gladni sušićavi raju

koliba, bunjišta, horoza i jare,

tebe ubijaju. Hoće da te nema

i stide se tebe. Tebe, Bosno majko!

I nije šuma, tvoj sjajni ogrtač,

bilo prvo Božansko ruho što vidjeh,

i nisu tvoji crni dijamanti

iz Kaknja, Breze, Zenice i Kreke

bili prvi nakit što me zimi kiti -

volim te i plačem, i plačem,

ali ne nad grobom

jer ti mrtva nisi,

nego nad sudbinom, nad sramotnim trenom,

I nad tvojom djecom, nad tom jadnom rajom.

Bosno moja, moje tugovanje,

Bosno moja - tužno robovanje!

Bosno moja - ti ropkinja nisi,

dok planinom tvojom gorštak hodi,

dok u tebi živi pjesma o slobodi,

dok klokoće mandra u kotlu ijednom,

dok rijeke teku i potoci tvoji,

koji u žuboru, u svom vječnom pjevu

u doline nose pjesmu, koja bodri

i - premda žalosno - ipak pjeva, pjeva,

pjeva našu pjesmu,

pjeva pjesmu Bosne,

pjeva sevdalinku.

Bosno moja, moje tugovanje,...
online

User avatar
Heidi
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 45896
Joined: 01 Sep 2011, 22:10
Location: Kosmicki raspor
Been thanked: 5 times
Status: Offline

Re: Enver Čolaković: Legenda o Ali paši

Post by Heidi » 11 Jul 2017, 23:48

Kroki, neces mi vjerovati, prije pola sata sam to citala.
Be mindful of your self-talk. It's a conversation with the universe.

User avatar
Krokodil Behko
Globalni moderator
Globalni moderator
Posts: 120145
Joined: 21 Apr 2010, 22:40
Location: nesto u čevljanovićima
Has thanked: 6889 times
Been thanked: 7763 times
Status: Offline

Re: Enver Čolaković: Legenda o Ali paši

Post by Krokodil Behko » 12 Jul 2017, 00:11

Heidi wrote: 11 Jul 2017, 23:48 Kroki, neces mi vjerovati, prije pola sata sam to citala.

Enver je zakon. :ok

Ali ona o Đerzelezu mu je najjača, bar od onih koje sam ja pročitao .
online

User avatar
Mutevelija
Selonačelnik
Selonačelnik
Posts: 86350
Joined: 28 Nov 2015, 20:04
Has thanked: 853 times
Been thanked: 1641 times
Status: Offline

Re: Enver Čolaković: Legenda o Ali paši

Post by Mutevelija » 12 Jul 2017, 00:24

Jel to onaj Rizvanbegović Hercegovac koji je izdao Husejna ??'
Pero la suerte se ensañó contigo
Y te dejó con el alma
Hecha pedazos
Tú corazón
Quedó herido y sin perdón
Ya no sabe como amar
Como piedra endureció

🍉🍉🍉🍉

User avatar
Julia-Klara
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 80782
Joined: 02 Dec 2011, 23:48
Location: u gajevima
Has thanked: 9955 times
Been thanked: 6802 times
Status: Offline

Re: Enver Čolaković: Legenda o Ali paši

Post by Julia-Klara » 14 Jul 2017, 11:13

:ok
ju mast lov jor femili end bi najs tu komsija :djed

User avatar
Heidi
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 45896
Joined: 01 Sep 2011, 22:10
Location: Kosmicki raspor
Been thanked: 5 times
Status: Offline

Re: Enver Čolaković: Legenda o Ali paši

Post by Heidi » 11 Dec 2017, 12:52

Derviš

Zanesen ritmičkom kretnjom staračke sijede glave
pobožno sjedi derviš i tespih drveni stište.

Pred očima mu džennet i neba tajne plave,
i mir, i vječni zivot, Pejgamber i svetište

Daleko iznad hljeba, zarade, briga, svijeta,
daleko iznad danas i bića samog svoga,
u zanosu kakvog nikad dostići neće poeta,
taj starac traži vječnost, on traži svoga Boga.

Kako u tome oku blista sad zadovoljstvo.
Kako se blaženo širi to lice puno bora.
Kako je visoko i sveto njegove duše spokojstvo

O, sretan, velik i snažan, taj derviš biti mora.
Za njega šta je novac, šta sjaj, čast, ili imanje?
Za njega nema briga, radosti, bola, straha.
Njemu su suvišne ljudske knjige i umovanja,
jer on u ritmu dova nalazi svog Allaha!
Be mindful of your self-talk. It's a conversation with the universe.

User avatar
Heidi
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 45896
Joined: 01 Sep 2011, 22:10
Location: Kosmicki raspor
Been thanked: 5 times
Status: Offline

Re: Enver Čolaković: Legenda o Ali paši

Post by Heidi » 11 Dec 2017, 12:54

Dođi

Dođi!
Soba je puna Tebe. Pun Tebe pogled što Te zalud traži.
Zovu te svjetlost i mrak.
Teško je ostati jak
sam.
Treba Te nemir da mi skineš svemir s prašnjave police šutnje.

Dođi!
Sve što Ti nikada ne kazah možda Ti opet ne bih znao reći.
Pruži mi ruke, obavij ih oko vrata, na oči stavi mi dlan.
Šapci mi o proljeću, o mirisu višnjina cvijeta,
o ljepoti
(zaboravili smo diviti se njoj!)
o dobroti
(kako čudna, kako uzbudljiva riječ!)
o radosti
(kako je daleko sunce, kako je blizu mrak)
o mladosti…
(kako je težak i kako pun Tebe ovaj bez Tebe žalosni zrak.)

Dođi!

:srce
Be mindful of your self-talk. It's a conversation with the universe.

User avatar
Heidi
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 45896
Joined: 01 Sep 2011, 22:10
Location: Kosmicki raspor
Been thanked: 5 times
Status: Offline

Re: Enver Čolaković: Legenda o Ali paši

Post by Heidi » 11 Dec 2017, 12:59

Đerzelezu Ale

Đerzelezu Ale!
osedlaj najbržeg ata,
najoštriju sablju opaši,
s majkom halali se brzo
i kreni, Đerzelezu Ale!

Prašinu otresi sa ruha
i čupavu podigni kosu
s očiju umrlih davno,
pa hitro izjaši iz groba
u borbu za opstanak Bosne!

U džennetu ne miruj više,
ako si mumin i junak,
majčine ne gledaj suze,
ako si ponosni Bošnjak.

S nebeskih kad modrih visina
snesu te meleći amo
do tvog zapuštenog groba
nek at te već osedlan čeka.
Potegni buzdovan i sablju,
pa jurni kroz prašnjavu Bosnu
i gledaj, i bori se, Ale!

Nek te ne začude gladni
poniženi, jadni i bosi
Bošnjaci u izlizan jarm
zapregnuti, kada ih spaziš.
Nek te ne čudi, Ale,
što nećeš čaršije naći,
ni kule begovske, hane
ni tople hamame, ni žene
u zaru, il feredži crnoj.

Nek te ne začudi, kada
u džamije mjesto džemata
pronađeš konje i ovce;
no narodu otet mal je
kog šejtanu daju na danak.

Ti samo razmahuj sabljom
i jaši kroz zamrlu Bosnu,
neka te bar očaj vidi
i u tebi nasluti spas.

Kad prva te opazi straža
i upita: Šta ovdje tražiš,
ne udri ga tim buzdovanom
nego mu ponizno reci:
Na rad se javljam, na prugu…

Kad s tvog vilenog konja
htjedne te skinuti dronjo,
da uzjaše namjesto tebe,
ti stisni junački zube,
pa sjaši i nastavi pješke…

Kad dušmanin zaišće sablju,
buzdovan i s prsa ti toke,
i zlatni sahat, i saruk,
pa čak i kosu s glave –
podaj mu, podaj mu, Ale,
pa nastavi kružiti Bosnom…

Kad te na meeting pozovu
i brke da obriješ reknu,
otiđi i obrij se, Ale.
I plješći, kad dušmanin stane
o nekoj ti lagati sreći,
i nemoj nikome reći
da time boriš se hrabro,
hrabrije nego sa sabljom,
za novu, za sretniju Bosnu.

Kad kao šugavi prosjak
u džennet se materi vratiš,
reci joj: Ne strahuj majko,
za svoga sina, junaka…
Veći su, veći i jači
Đerzelezi danas Bošnjaci,
i hrabrije danas se bore,
jer žive i prkose vragu
ljubeći mu lukavo skute
dok smrt mu opaku slute
Be mindful of your self-talk. It's a conversation with the universe.

User avatar
Heidi
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 45896
Joined: 01 Sep 2011, 22:10
Location: Kosmicki raspor
Been thanked: 5 times
Status: Offline

Re: Enver Čolaković: Legenda o Ali paši

Post by Heidi » 11 Dec 2017, 13:00

Dvije ogromne i vrele suze mi se skotrljase niz obraze :grana
Sva sam se razmrljala :lupa
Be mindful of your self-talk. It's a conversation with the universe.

User avatar
Krokodil Behko
Globalni moderator
Globalni moderator
Posts: 120145
Joined: 21 Apr 2010, 22:40
Location: nesto u čevljanovićima
Has thanked: 6889 times
Been thanked: 7763 times
Status: Offline

Re: Enver Čolaković: Legenda o Ali paši

Post by Krokodil Behko » 11 Dec 2017, 13:10

Stvarno je misterija, kak je on ostao živ, obzirom da je tu pjesmu napisao 1950. godine :hm
online

User avatar
Heidi
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 45896
Joined: 01 Sep 2011, 22:10
Location: Kosmicki raspor
Been thanked: 5 times
Status: Offline

Re: Enver Čolaković: Legenda o Ali paši

Post by Heidi » 11 Dec 2017, 13:16

Izlet u Bosnu

Bijeda je carica moćna,
njen crni obavija plašt
prašnjavu, prljavu, gladnu
Bosnu.

Klanjam se. – “O, veličanstvo,
otkrijte oku kasabu,
htio bih vidjet slobodu,
socijalizam u slici,
jer riječi čuo sam dosta,
na njih sam nevoljko gluh,
ko vi”.

Bijeda se ponosno smješka,
podanik njezin – gle! – moli,
da vidi te, koje voli,
pa razmišlja: “Smije on, smije,
opasan za vlast on nije,
jer živi tek je leš,
pomalo čak već i truo,
pa sve što tamo bi čuo
reći on ne bi ni smio,
ni htio.
Umio
da li bi to?
Ta pjesnik nekad je bio,
sapet će riječi mu – bol.”

Vlak klizi slijepo kroz noć.
Sablasno mračni vagoni
škripe i treskaju, krče
ko gladna putnička crijeva.
U njima umor zijeva
i glad se rakijom hrani;
briga se ludila brani
pićem
i psovkama… Laž
sapela usne na grubost
i seljak smije se zlobno
jadu i – ponosu svom
prodanom jučer u gradu
za tvrdi kiseli hljeb…

Treća je klasa ruglo slobode
pijanih robova straha.
Seljaci šale se grubo
i riču ko zvijeri jadne,
gladne, u kavezu uskom
tamnice svoje slobode…

Sablasna povlaka dima
a tisuću iskrica vrelih
nad poljima sprženim gordo
ko zastava smrti vijuga…

Blizu je, blizu je Bosna…
Gegaju, hramaju, tresu
seoska škripava kola.
Zora je… Umrla sela
bude se sablasno gola.
Smiju se pijana slova
crvenih novih parola
o sreći… Posljednjeg vola
seljak na prodaju vuče.
Pod vratom zvono mu tuče
posmrtnu počast slobodi…

Suša je požnjela žito,
pokosila livade gole,
popila s polja vodu
i sad se nad selom odmara
ko krvava nebeska luč.

Ne truckaju kola – sad klize…
Nije već daleko Sava.
Stigli smo na krvavi put
koji će vezati čvrsto
seljaku i noge i ruke,
i jezik, i mozak i vid,
a po kom će paradna kola
vozit caricu: Laž…

Bijela, ravna ko dlan
vijuga autostrada…
Kočijaš – brkati seljak -
potajno skida sa glave
bezbojni prašnjavi šešir
i šara po grudima križ.
Ta cesta guta živote!
Ta cesta sina mu ote…

Kasaju mršavi konji,
umorni prijeti im bič.

Požuri! – nečujno vičem -
Vidjet htio bih Bosnu!

Gradiška… Ruglo slobode.
Taj mrtvih uzdaha grad,
zidine tušte i ružne,
i dva – tri groba, i voćnjak,
bodljivih žica idilu
očima pruža ko vrač,
koji u roba pretvara riječ,
u krvavi rad, pušku i stražu,
bijednu našu slobodu…

Mutna i plitka, široka,
ko razmrskana je Sava,
a nad njom drevni most.
U njoj se nemoćno davi
srušene ćuprije stup…
Tko laže da život je skup?
Čovjek je prosjak tek glup,
koji san odmora prosi
i strah u džepu svom nosi
i nade spoznajom kosi,
da zemlja ova nije, nije raj,
nego uzdisaj,
Gradiška,
straza i krvavi put
u Ništa…

Pogled je legao po kaznionici
i uzalud traži na osunčanom krovu
muke Hrvata
i čelo kog brata
da ga bar suzom cjeliva
i tako smanji mu bol…

Prosjak sam, prosjak sam gol!…

Carica gordo i strogo
otkriva crni svoj plašt…
Uz kola ciganska, mršave seljake,
rahitičnu djecu i prosjaka niz
korača bol preko mosta…

U Bosni sam… Al dosta je… Dosta!…
Ne mogu! Ne mogu više!
Zaboga, tiše, ta tiše!
Gledaj! I – šuti! I – smij se,
ko laž!

Kasabu zaprašilo sunce,
uzbudio pazarni dan,
pa su svi jadi, sve brige
na ceste puznuli van.

Ko neočešljani i neumiveni
prljavi cigani drumski,
il bradati robovi šumski,
il ko pijani starci
na ulice gledaju kuće.

Prozori otkrili suncu
i mojim zjenama – glad.
U nekom limenke crne,
lijesovi konzerva mesnih
poneki hrane cvijet,
ko znak: tu umire mladost,
ljubav se ovdje koprca
između gladi i srca,
tu vene djevojka jadna,
pjesma tu boluje skladna,
tu bdije vazda opasnost,
sramota – za obraz, za hljeb…

Prašina cipele guta,
a oko, ko ludo – koluta.

To da je Bosna – to?
Kletva na usni se suši
ko krvava mržnja, ko zeđ…

Koraku, nastavi kušnju,
neka te ne vodi srce,
ni moga razuma plač.
Težak slobode je mač.

Prosjaci spečene rane,
batrljke odsjeklih nogu
i krmeljive duplje
iskapalih očiju uz glad
pogledu nude na dar
i mole…

Ne bole,
ne bole ih rane, ni muhe
koje se po njima roje -
u želucu – tamo je bol.

Šareno ruglo plakate
traktore, zdrave seljake
i poziv na nekakvi meeting
krvavom podmeće oku,
ko osuđeniku kad dželat
bijeli ponudi kruh.

Vrtuljak… Pravi vrtuljak…
Galama… Nožice bose,
poluogoljela leđa,
i poneki rasporen turčić
uz viku okreću točak.
Škripuće, njiše se, buči
pazarski “Ringelspiel”…
Na njemu devet vojnika,
tri milicajca i “ženske”,
njihovo bijelo roblje…
Prašni vrtuljak se njiše…
Tu ponos pregažen diše
i kroniku robova piše
po pijesku i zraku,
po kulturnom mraku
slobode…

Kud vode
dalje me zjene?
Bijedo, o kud goniš mene?
Dalje ne mogu!
Dosta!
Padam u bol
ko spržena klada
jada.

Carica smješka se mašti i šapće joj:
Izvoli!
Pazarni danas je dan!
Želiš li kupiti duše?
Jeftine nisu li zar?

Šareni se, njiše se, viče
sajamski dan u kasabi.
Nekakav sijedi hodža
ponjavu u prah je prostro
na njoj razgrnuo blago:
Tri krastavca kisela, dvije
ko kažiprst velike ribe
i kupčić rajčica sitnih.
Do njega seljak pet jaja
i kokoš prodaje zadnju…

Bijeda je carica gorda,
zna ona lomit ponos
ko krhko šareno staklo…
Zakrpe, psovke i strah,
i krvave oči od gladi,
prašina i prosjak krmeljiv,
i gola, mršava djeca,
vrtuljak i papir plakata,
traktori, meeting i laž – - -
krvava Istina to je,
i moja ljubav, moj san,
ponos moj, život moj, nada,
bol moja, tuga i vjera:
Bosna.

Požuri, posljednja snago,
da jurnemo klonuli, tužni
na most.

Bijeda je carica moćna,
njen crni obvija plašt
prašnjavu, prljavu, gladnu
praunuku Kulina-bana,
unuku silnog Sultana,
a kćer mog sna o slobodi,
Bosnu.

Klanjam se – “O, veličanstvo,
mrzim vas, ipak vam hvala,
vaša je dozvola dala
mom srcu snagu novu
i novi borbeni rog
u moje klonule ruke.
Žive još: nada i Bog!”

Udrider, kočijašu
mršave konja svog sapi,
na brzi stići želio bih vlak…

- Bježim li? – pitaš – O, ne!
Žurim se, danak da platim!

Slobodu ću Bosni da vratim!
Be mindful of your self-talk. It's a conversation with the universe.

User avatar
Heidi
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 45896
Joined: 01 Sep 2011, 22:10
Location: Kosmicki raspor
Been thanked: 5 times
Status: Offline

Re: Enver Čolaković: Legenda o Ali paši

Post by Heidi » 11 Dec 2017, 13:17

Krokodil Behko wrote: 11 Dec 2017, 13:10 Stvarno je misterija, kak je on ostao živ, obzirom da je tu pjesmu napisao 1950. godine :hm

Znas li kad je napisan 'Izlet u Bosnu' ili 'Putovanje u Bosnu', sjecam se da sam citala i pod tim nazivom.
Be mindful of your self-talk. It's a conversation with the universe.

User avatar
Heidi
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 45896
Joined: 01 Sep 2011, 22:10
Location: Kosmicki raspor
Been thanked: 5 times
Status: Offline

Re: Enver Čolaković: Legenda o Ali paši

Post by Heidi » 11 Dec 2017, 13:23

Kako da ti kažem

Kako da ti kažem što reći ne mogu
ni šutnjom

Kako da ti šapnem koliko me boli
što boli

Nekud bih iz sebe il dublje još u sebe
htio

Kako da ti kažem kako da ti šapnem
što sam i od sebe krio?
Be mindful of your self-talk. It's a conversation with the universe.

User avatar
Krokodil Behko
Globalni moderator
Globalni moderator
Posts: 120145
Joined: 21 Apr 2010, 22:40
Location: nesto u čevljanovićima
Has thanked: 6889 times
Been thanked: 7763 times
Status: Offline

Re: Enver Čolaković: Legenda o Ali paši

Post by Krokodil Behko » 11 Dec 2017, 13:25

Heidi wrote: 11 Dec 2017, 13:17
Krokodil Behko wrote: 11 Dec 2017, 13:10 Stvarno je misterija, kak je on ostao živ, obzirom da je tu pjesmu napisao 1950. godine :hm

Znas li kad je napisan 'Izlet u Bosnu' ili 'Putovanje u Bosnu', sjecam se da sam citala i pod tim nazivom.

Čini mi se, da nisam ništa pod tim nazivom pročitao. :misli
online

User avatar
Heidi
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 45896
Joined: 01 Sep 2011, 22:10
Location: Kosmicki raspor
Been thanked: 5 times
Status: Offline

Re: Enver Čolaković: Legenda o Ali paši

Post by Heidi » 11 Dec 2017, 13:28

Eto ti iznad. Nisam do sada postavljala jer nisam bila sigurna da je od njega. U stvari nisam ni sada 100% ali ima njegov filing.
Be mindful of your self-talk. It's a conversation with the universe.

User avatar
Heidi
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 45896
Joined: 01 Sep 2011, 22:10
Location: Kosmicki raspor
Been thanked: 5 times
Status: Offline

Re: Enver Čolaković: Legenda o Ali paši

Post by Heidi » 11 Dec 2017, 13:37

Majci umjesto školjke


ratne godine Gospodnje 1944. u sunčano jutro 10. oktobra


(Pjesma, koju moja majka, koja je
tragično poginula 7. novembra 1944.
u Sarajevu, nije čitala)


Zašto u sunčani dan
pun vedrine, veselja -
tonem samotan
u san?
U san o davnoj dalekoj noći
u kom
u raskošu sreće svoje bijede
ljubim obraze blijede
starice, koja u suzi
poklanja radost svom sinu
i brigu
da uvijek nad njime bdi
ko anđeo čuvar,
ko sjena neizbrisive slike
ljubavi…

Majko, u ovom raskošu tuđinske sreće
koja sad trepti u strahu pred mačem
Damakla, (ili možda i vječite pravde)
a gdje je nekad titrao sretno
i Tvoga ognjišta veseo plam,
bez Tebe sam sam
i stran…
Sve mi je ovdje i moje i tuđe.
I boli ovdje bole me još luđe,
a nade, koje u podsvijesti pletem
kida mi java i svijest,
da negdje daleko, daleku u mraku
sudbina veze nitima spoznaje
moj pravi ljudski dom.

Ne Majko! Mene ne vezuje zemlje
tek dio jedan – i nisam mu sin.
Čitav je svijet ljubavi moje raskošan dom,
a ipak to je tek koliba mala
u kojoj bijeda mrtva je na odru
ljubavi, bratstva i smirenja duše
u spoznaju da su ljudi ipak braća.

Zašto sam, Majko, u ovoj čarobnoj zemlji
gdje sunce titra u granju, kao dragulj na vratu princeze
iz bajke o sunčevoj sestri
jednako tužan i zašto
i ovdje tražim svoj san?
Svoj san o Bratstvu i Miru,
pravom i vječitom miru
koji bi snio na planet
muka i mržnje – sam raj?!…

Tužne su spoznaje, Majko,
da svijet ostaje svijet,
i ljudi ostaju ljudi,
i mržnja ostaje mržnja,
samo se ljubav mijenja,
kopni i nestaje kao
prekrasna vizija sna.

Al buđenje mora nam doći!

Gle! Sunce u jezeru Blatnom
kupa se u viziru zlatnom
i prska zrake svoje
na krevet raskošni moj
I namještaj orahov stari
pun najljepših rezbraskih šara
priča o životu boljara,
grofova, starih Madžara,
Huna, Avara, Hazara,
a krupne bijele guske
gaču u bolju seljaka,
koji su pred milostivim pretkom
Tvojim i mojim, o Majko,
klečali ko pred kumirom…

O, šta bi sa duševnim mirom
i odmorom na jezeru Blatnom?

Zašto u sunčani dan
pun vedrine, veselja,
na Bosnu, na Tebe, na Tajnu
koja me s njom veže – mislim?
Ne, Majko, ja nisam sin zemlje boljara,
Avara, Hazara, Madžara,
mene je bijeda bosanskog sela
i mistika šuma, i priča o Koštri
vezala za se čvršće nego krv
Tvoja za zemlju Hunyadija Janka.

Al jutros, Majko, dok gledam u sunce,
i Bosna i Pešta, Evropa i Svijet
sve mi je to vjeruj, postalo ko moje.
Ja sin sam Zemlje, Kosmosa i Vjere
u Ljubav, u Bratstvo, u Slogu i Mir!
I granice sve su ove zore pale!
Madžarska sela i naše kasabe,
tudre i tropi, crnci i kitajci
svi su mi braća i svugdje mi je dom
gdje Tvoja ljubav sina svoga prati,
jer svaka mati,
Majko, svaka mati
jednako voli svog majušnog sina,
il svoju sitnu razigranu kćer.
Ne, nisam jutros tužan tek zbog sna
o Tebi, ocu i djevojci miloj,
o domu svome, o krvavoj Bosni.
Tužan sam, Majko, što ruke ne mogu
oviti svoje Zemlji oko vrata
i zagrlit strasno u ljubavi pjanoj
svijet,
pa poljubac vreli pritisnut na usne
zemlje naše stare…

Jedno oko zemlje ljeska se u suncu
i trn u njemu, moj ponosni Tihany
žulja, pa ga zato talasima plače…

Majko, spoznaja je divna
ko zora u suncu:
s Tobom i s ljubavlju čitavu ću zemlju
proglasit domajom sretnog čovječanstva,
a mržnje, sukobe, ratove i laži -
te zablude sitnih parazitskih misli -
utopit u suzi udovice ratne
i starice one, koja sina žali
na obali
jezera Blatnog već deveti dan.
Oprosti Majko, što zemlja Hazara,
Huna, Avara, Madžara
nije domovina moja, već samo divan
božanstven u mojoj Domovini vrt,
kao i Trebević, Bjelašnica, Igman,
ko Triglav, ko Sljeme, kao Himalaji,
Niagara, Bospor, Andi i Ganges
i prekrasne bašče Gospodnje na Indu…
Oprosti i ti, Bosno,
oprosti ljubljeni oče!
Ljubavi mojoj preuzak je svijet,
a ljudskoj mržnji preširoka njiva
na kojoj seljak hljeb svoj znojem stiče,
pa je krvlju žele granicama sjeći…
Da mogu pobjeći,
pobjeći daleko, Majko, u sretni svijet svog sna.
Zato me java boli,
zato me zora vrijeđa,
zato me jezero ovo, što se u zrakama kupa
jutarnjeg sunca ko labud, samo na bolove sjeća
na teške muke starice, koja tu nariče jadna
za izgubljenim jedincem.

Majko, sjeti se mene,
svog sretnog i nesretnog sina
i molitvu jednu tihu Gospodu uputi u zoru
da vrati zemlji našoj mir prave jesenje zore
i svijest o vrijednosti svake rumene kapljice krvi.

Sad, Majko, shvaćaš i znaš
zašto sam u sunčani dan
pun vedrine, veselja
ja u viru svojih želja
utono samotan
u divan
al teško ostvarivi
san…


:tuga
Be mindful of your self-talk. It's a conversation with the universe.

User avatar
Heidi
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 45896
Joined: 01 Sep 2011, 22:10
Location: Kosmicki raspor
Been thanked: 5 times
Status: Offline

Re: Enver Čolaković: Legenda o Ali paši

Post by Heidi » 12 Dec 2017, 18:00

Sinoć

Sinoć smo bili na vrelu ushita.
U dlanove vruće radost zahvatili
i pijano pili.
Lutali smo sinoć po tratini sreće
na kojoj cvjetovi ljubavi su cvali,
pjani smo ih brali.
Sinoć smo u mraku šaptali o čedu,
o imenu, kosi, kolicima, čelu.
Da, sinoć smo bili na ushita vrelu.
Be mindful of your self-talk. It's a conversation with the universe.

User avatar
Heidi
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 45896
Joined: 01 Sep 2011, 22:10
Location: Kosmicki raspor
Been thanked: 5 times
Status: Offline

Re: Enver Čolaković: Legenda o Ali paši

Post by Heidi » 12 Dec 2017, 18:05

Trenutak u nesanici

U škrinji svijesti zaključana šutnjom
pod prašinom briga paučinom patnje,
obvijena starom požutjelom slutnjom
leži slika moje divne čežnje – Bosne.

Kad u nesanici bol srce mi kosne
i pred zjene stigne bez ikakve pratnje
prosjak uspomena – taj svrgnuti car
drhtavih koljena, okrastan i star -
tad uplakan čemer škrinjicu otvara
i mrak puste sobe u Bosnu pretvara.

Probude se slike. Sunce sja i žari
i gledaju oči, i rana krvari…
Na Baščaršiji se šaren svijet vrti
“Banabak, banabak”… sladoledar pjeva.
Pun sepet na se stari hamal prti.

Seljaci nude maslo, sir i jaja…
I kada podnevna uzavrije graja
pa pokrije uhu kujundžija klepet
i čaršijom krila vječnosti tad lepet
zaleprša glasom sijedog mujezina…

Oko šadrvana abdestlije čuče.
Bijele se bezli košulja rukavi.
Aščija što jufke poput plahta suče
žuri se na namaz… Snim li to na javi?
Mrak sobe se zgusnu. Škrinja se zatvara.
Slika mrtve Bosne nestaje u tmini.
Plačem li, ili smiješim se sudbini,
koja novi svijet novih ljudi stvara?
Be mindful of your self-talk. It's a conversation with the universe.

User avatar
Heidi
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 45896
Joined: 01 Sep 2011, 22:10
Location: Kosmicki raspor
Been thanked: 5 times
Status: Offline

Re: Enver Čolaković: Legenda o Ali paši

Post by Heidi » 12 Dec 2017, 18:13

Žudnja

Bože, kako malo,
Bože, kako mnogo,
srce moje želi…
Priroda ko majka
nabujale grudi
gladnoj duši nudi.
Ptice kao česma
milja kapi toče.
Nježno vesla pjesma
pučinom zeleni…
Košuta je negdje
ugledala rog
baš jelena svog
i sad juri k njemu.
Cvate crven mak.
Bože, kako malo,
Bože, kako mnogo
srce moje želi:
Sreće bar jednu kap.
Be mindful of your self-talk. It's a conversation with the universe.

Post Reply

Return to “Književnost i jezik”

Who is online

Users browsing this forum: No registered users and 17 guests