Citati koje ste sačuvali

[Nela]

Pri čtanju svake knjige određene dijelove zapisujem, pa evo prva i počinjem

Počinjem ovu svoju priču...da ostane zapis moj, o meni, zapisana muka razgovora sa sobom s dalekom nadom da će se naći neko rješenje kad bude račun sveden, ako bude, kad ostavim trag mastila na ovoj hartiji što čeka kao izazov.
Ne znam šta će biti zabilježeno, ali će u kukama slova ostati nešto od onga što je bivalo u meni pa se više neće gubiti u kovitlacima magle, kao da i nije bilo ili da ne znam šta je bilo.
Tako ću moći da vidim sebe kakav postajem, to čudo koje ne poznajem, a čini mi se da je čudo što uvijek nisam bio ono što sam sad.

Meša Selimović

[Ideja]

"Eto sam opet odlutao! Na svakom ćošku pobjegnem sam sebi s lanca. Stalno mi se mrsi i prekida nit. To mi je stara mana. Još iz djetinjstva. Vječito su me korili zbog te "niti" i zbog neprestanih digresija. A ja sam se već onda čudio: što im je toliko do te blažene "niti”! Kao da je "nit" ono najvažnije i najbitnije što čovjek čovjeku ima da saopći! I činilo mi se da baš u tim "digresijama" leži sama suština onog što želim da iskažem."

"Proljeća Ivana Galeba" Vladan Desnica

[Bahra]

Ovaj me je citat rsplakao, i odusevio.

I poslije mnogih vijekova bruka jos progoni moje ime. Ali oni sto su me nipodastavali, sto su me nazivali al-zanijom i fahisom, oni me ne poznaju. nikada nisu znali istinu o meni, o Muhamedu, o tome kako sam mu spasila zivot i kako je on spasio zivot meni. O tome kako sam spasila zivot svima njima. Da su znali, da li bi mi se i tada rugali?
Naravno sada znaju. Ovje gdje smo sad, zna se svaka istina. Ali u Vasem svijetu ona jos izmice. Tu gdje ste vi, muskarci jos zele da kriju zene. Vas sadasnje pokrivaju feredzama ili lazima o tome kako ste nizi soj. Nas nekadasnje brisu iz svojih prica o Muhamedu, ili pak zamjenjuju laznim pricama od kojih nama gore usi i oci. Tu gdje ste vi, majke grde kceri jednim jedinim imenom. "Uh, ti Ajso" povicu, a djevojcice od stida odvracaju pogled. Svojim usudima ne mozemoda uteknemo, cak ni u smrti. Ali imamo pravo da budu nasi da ih preoblikujemo.
Koliko nerazumjevanja! Ovdje gdje smo mi, istinu zahvatamosakama kao vodu, trudimo se da je zadrzimo,gledamo kako curi i bjezi. <istina je previse klizava za drzanje. Mora se predati drugima, ili ce se poput kise utopiti u zrmlju, da nestane.
Moje je ime Ajsa. Njegovo znacenje "zivot". Dao Bog da tako bude opet, i zauvjek.

"Dragulj Medine"- Sherry Jones

[Gorshtak]

Ovo nije kurtoazije radi Butterfly.. Stvarno dobar citat.. zadire u sustinu i stvari predstavlja onak kako sam i zamisljao neke dogadjaje.. :basista

[Bahra]

Hvala puno, vjeruj mi jedna predivna knjiga i vrijedi je procitati

[Gorshtak]

Bas nekidan,bio u Sa i negdje vidjeh tu knjigu... ali gdje?? Kad sam ja obisao stotinu mjesta.. ccc.
Ma naci cu je vec negdje.. Jos samo da ugatam malo slobodnog vremena

[Bahra]

"-Tamo gdje knjige spaljuju,
na kraju spaljuju i ljude"

Hajnrih Hajne

[merylin]

"Ali bol... čini mi se da to nije dovoljan razlog da se ne prigrli život. Biti mrtav sasvim je bezbolno. Bol, kao i vrijeme, dolazi bez obzira na sve. Pitanje je samo, kakve veličanstvene trenutke, uz bol možeš dobiti od života? "

Lois McMaster Buyold

[Nela]

Sva iskušenja, sva ispaštanja i sve patnje u životu mogu se mjeriti dužinom nesanica koje ih prate. Jer dan nije njihovo područje. Dan je samo bijela hartija na kojoj se sve bilježi i ispisuje, a račun se plača noću, na velikim, mračnim i vrelim poljima nesanice.


"Jelena, žena koje nema" Ivo Andrić

[Ideja]

"...Savršeno biće je Bog. Sve drugo što postoji samo je polovično, djelimično, tek nastaje, mješovito je, sastoji se od mogućnosti. Bog, međutim, nije mješovit, on je jedan, on nema mogućnosti, nego je potpuno i do kraja stvarnost. A, mi smo prolazni, mi nastajemo, mi smo mogućnosti, za nas nema savršenstva, nema potpunog bića. Ondje pak gdje mi prelazimo od potencije k djelu, od mogućnosti ka ostvarenju, onde učestvujemo u pravome biću, postajemo za jedan stepen sličniji savršenom i božanskom...."

Hermann Hesse ( Narcis i Zlatousti )

[Gorshtak]

"...Savršeno biće je Bog. Sve drugo što postoji samo je polovično, djelimično, tek nastaje, mješovito je, sastoji se od mogućnosti. Bog, međutim, nije mješovit, on je jedan, on nema mogućnosti, nego je potpuno i do kraja stvarnost. A, mi smo prolazni, mi nastajemo, mi smo mogućnosti, za nas nema savršenstva, nema potpunog bića. Ondje pak gdje mi prelazimo od potencije k djelu, od mogućnosti ka ostvarenju, onde učestvujemo u pravome biću, postajemo za jedan stepen sličniji savršenom i božanskom...."

Hermann Hesse ( Narcis i Zlatousti )

E gdje me nadje Sanguine sa ovom knjigom..
Nekad mi je Hese bio omiljeni pisac.. a bas Narcis i Zaltousti omiljena knjiga.
To je bas kao da je covjek prepolovio svoju dusu i svoje tijelo pa dvije polovine,
poslao razlicitim putevima.. Duhovnom (Narcis) i empiristickom (Zlatousti)
Jer njih dvojica,savrseno se razumiju mada su na razlicitim putevima.
Jedan drugog nadopunjuju i jedan drugom kazuju,sta bi bilo sa njega,da je posao tim putem.
Ni jedan ni drugi nisu zadovoljni putevima koje su odabrali.. Tu sad dodje tvoj citat kao razlog.
S tim da Narcis kao duhovnjak,sve to mirno prihvata a Zlatousti,vjecito je bio u potrazi za nekim ispunjenjem svog smrtnog zivota..i na kraju.. vraca se svom prijatelju i svom stvoritelju..na taj nacin.. Pisac ukazuje na besmislenost traganja za savrsenim nacinom ovozemaljskog zivota..

[merylin]

Iskustvo nam savetuje da se treba bojati, da treba biti oprezan, da ne treba verovati.
Iskustvo nas uči da ne grešimo, da ne ponavljamo ono gde su drugi već stradali.
Svetu, međutim ne mogu pomoći oni koji su načisto sa životom. Svetu ne trebaju oni koji su ostali bez zabluda i snova. Oni kojima je sve jasno...



Žena je kao knjiga, koja se, bila dobra ili loša, mora najprije svidjeti naslovnim listom. Ako ta stranica nije zanimljiva, neće pobuditi želje za čitanjem, a ta je želja upravo tolika koliko je zanimanje što ga naslov potiče.
Naslovni list kod žene ide odozgo do dole, baš kao kod knjige;
Casanova




Kad jedno određeno stanje počne da vas muči, da postaje neizdržljivo, nemojte stajati u mjestu, jer bolje neće biti, još manje pomišljajte na bježanje natrag, jer se od toga pobjeći ne može.
Da biste se spasli, idite naprijed, tjerajte do vrhunca, do apsurda.
Idite do kraja dok ne dotaknete dno, dok vam se ne ogadi.

Ivo Andric


PRVI POLJUBAC
To je prvi gutljaj iz pehara koji bogovi napuniše iz svetog vrela ljubavi.
To je granica između sumnje što srce obrvava i rastužuje i pouzdanja koje ga ispunjava i usrećuje.
To je početak poeme duhovnog

Halil Đzubran

[Gorshtak]

M oram priznati da se u potpunosti,slazem sa onom izjavom Casanove :guzikki


Svidja mi se i citat iz opusa Halila Dzubrana.. :basista

[merylin]

U svakoj ženi ima đavo koga treba ubiti ili poslom ili rađanjem, ili i jednim i drugim; a ako se žena otme i jednom i drugom, onda treba ubiti ženu.
Andrić(jest okrutan :lol: )


Nađi muškarca koji te obožava, a ne onog kojeg ti obožavaš
~ Mamin citat :laugh

[Ideja]

Moje ime je Mustafa. Od onih sam koje ti je bolje ne pogledati. A ako i među takvima ima najgorega, onda sam taj. Kad u Tešnju žena zanese, zabrane joj da pokraj moje kuće prolazi. Ako me pogleda, vele, dijete će bit ružno ko niko njegov. Tog adeta drže se i turske i njihove žene. A kad sam bio maksum, svojoj majci do ispod koljena, ona bi me gladila po glavi i govorila : Moj Mustafa, tebe je dobri Allah od ljubomore stvorio. Takvog da te samo on može pogledati, a da mu ne dodje muka. I još bi rekli kako je to sretan znak, jer Bog vazda čuva od ljudskog oka ono najbolje što je stvorio. A kako može biti dobro ono što je ružno, to mater nije znala reći. Uvijek ima nešto što cijeli svijet zna, a samo matere ne znaju. Da znaju, ne bi se ljudski rod nastavljao. Ali nije moje da to govorim. Bolje je da dalje kazujem samo o sebi, a ne o drugima. Moje ime je Mustafa. Ali se na njega ne odazivam. Kad sebe poželim zazvati, ja šapnem Gurbet.
( Inšallah Madona, inšallah-Miljenko Jergović)

[Maja]

Kad u Tešnju žena zanese, zabrane joj da pokraj moje kuće prolazi. Ako me pogleda, vele, dijete će bit ružno ko niko njegov.

:lol: :kogfd

[merylin]

Meša Selimović

Trebalo bi ubijati proslost sa svakim danom sto se ugasi. Izbrisati je da ne boli. Lakse bi se podnosio dan sto traje, ne bi se mjerio onim sto vise ne postoji.
Ovako se mijesaju utvare i zivot, pa nema ni cistog sjecanja ni cistog zivota.

"Bosna je moja velika stalna ljubav i moja povremena bolna mržnja. Bezbroj puta sam pokušavao da pobjegnem od nje i uvijek ostajao, iako nije važno gdje covjek fizicki živi: Bosna je u meni, kao krvotok. Nije to samo neobjašnjiva veza izmedju nas i zavicaja, vec i koloplet naslijedja, istorije, cjelokupnog životnog iskustva vezanog za ovaj kraj, iskustva mog i tudjeg, dalekog, koje je postalo moje."

Kako god sam prevrtao, ispada da nam se vecina stvari dešava mimo nas, bez naše
odluke.
Slucajnost odlucuje o mome životnom putu i o mojoj sudbini, i najcešce bivam
doveden pred gotov cin, upadam u jedan od mogucih tokova, u drugi ce me ubaciti
samo druga slucajnost.
Ne vjerujem da mi je unaprijed zapisan put kojim cu proci, jer
ne vjerujem u neki narociti red ovoga svijeta.
Ne odlucujemo, vec se zaticemo.
Strmo
glavljeni smo u igru, punu nebrojenih izmjena, jednog odredjenog trenutka, kad nas
samo ta prilika ceka, jedina koja nas može sacekati u toku miješanja. Ne možeš je
zaobic;i, il odbiti. Tvoja je, kao voda u koju padneš. Pa plivaš, ili potoneš.
Nisam zadovoljan takvim razmišljanjem, ali ne nalazim drugi odgovor. Sta je onda naše
u tom gužvanju? Nešto mora biti moje.

Kad sam bio ugrožen, mislio sam samo na nju, hrabreci se njenim prisustvom. Kad mi
je bilo teško, pominjao sam njeno ime kao u molitvi, nalazeci olakšanje. Kad osjetim
radost, trazim da je podijelim s njom, zahvalan joj, kao da mi je ona daruje.
Dobar je covjek, i lijepa žena, ali ono što je samo za mene, to sam sam stvorio. Cak i
da je imala velikih mana, ja ih ne bih znao. Potrebna mi je savršena, i ne mogu dopusti
ti da to ne bude.
Dao sam joj sve što nisam našao u životu, a bez cega ne mogu. Èak se i umanjujem
pred njom, da bi ona bila veca, i ja pomocu nje. Bogato je darujem, da bih mogao da
uzmem. Ja sam osujedjen, ona je ostvarena, i tako sam obeštecen. Ona mi namiruje
izgubljeno, i dobijam više nego što sam želio da imam. Moje želje su bile maglovite i
rasute, sad su sakupljene u jednom imenu, u jednom liku, stvarnijem i ljepšem od
mašte. Njoj priznajem sve što ja nisam, a opet ništa ne gubim, odricuci se. Nemocan
pred ljudima i slab pred svijetom, znacajan sam pred svojom tvorevinom, vrednijom od
njih. Nespokojan pred nesigurnošcu svega, siguran sam pred ljubavlju, koja se stvara
sama iz sebe, jer je potreba, pretvorena u osjecanje.
Ljubav je žrtva i nasilje, nudi i zahtijeva, moli i grdi. Ova žena, cio moj svijet, potrebna mi je da joj se divim i da nad njom osjetim svoju moc. Stvorio sam je kao divljak svoga kumira, da mu stoji iznad pecinske vatre, zaštita od groma, neprijatelja, zvijeri, ljudi, neba, samoce, da traži od njega obicne stvari ali da zahtijeva i nemoguce, da osjeca oduševljenje ali i ogorcenje, da se zahvaljuje i da grdi, uvijek svjestan da bi mu bez njega strahovi bili preteški, nade bez korijena, radosti bez trajanja.

Zbog nje, iskljucive, i ljudi su mi postali bliži.

Tvrdjava

[Ideja]

„Moramo se osloboditi svojih grijeha, sine moj, a strah je prvi i temeljni grijeh. Ko se prepustio strahu, kao da je počinio sve grijehe koji su uopće mogući jer svi oni počivaju na strahu, svi oni nastaju iz straha i hrane se strahom. Strah će se prije ili kasnije razviti u svaki od grijehova. Onaj u kome je zavladao strah kao da je već počinio izdaju i umorstvo, prevaru i krađu, laž i krivokletstvo. Kažem „kao da je počinio“ jer će sigurno počiniti. Strah je sjeme svakog od tih grijehova i on neće dati mira onome koga je zaposjeo, prije nego počini sve grijehe. Ne vrijedi živjeti u grijehu, grijeh od nas sakriva svijet pa umjesto stvarnosti i njezinih ljepota mi od svijeta vidimo samo neke nakazne slike. Strah nam izjeda stvarnost, on se postavlja između nas i stvarnosti kao neko krivo ogledalo koje iskrivi sve ono na što nampogled padne. Kad smo opsjednuti strahom, mi ne vidimo stvari kakve jesu, nego njihove nakazno iskrivljene odraze. Strah u nama zagadi svako osjećanje i svaku misao, strah nam ne dozvoljava da s bilo kim oko sebe izgradimo neki iskren i nama drag odnos jer nam naš strah predsavlja prijateljstvo kao prevaru, ljubav kao podvalu, suradnju kao zamku. Molim te oslobodi se straha, molim te prestani se bojati.“

„Bolest je lijepa u usporedbi sa strahom, smrt je lijepa u usporedbi sa strahom, sve je bolje od straha i lakše se podnosi od njega jer jedino strah ima užasnu sposobnost da sve iskrivi i predstavi kao ružno. Strah iskrivi našu sposobnost gledanja i razumijevanja, pa u našim očima, ako su pune straha, ljepota izgleda nakazno, a radost zaudara kao gnjilo meso. Da, strah je bolest, gori od bolesti i od prokletstva. Jadni moj sine, kako si mi bolestan!“

„Na rubu pustinje“ Dževad Karahasan

[Sanjar.Lutalica]

Kad u Tešnju žena zanese, zabrane joj da pokraj moje kuće prolazi. Ako me pogleda, vele, dijete će bit ružno ko niko njegov.

:lol: :kogfd

Miljenko Jergović , kako on meni dobro pise price . Nema danas puno pisaca sa ovih prostora kao on .

[adacta]

Mnogo je nacina za dobar provod. Neki pomisljaju na ludi tulum,neki na opustajucu knjigu,neki na dodatni posao,neki na uzbudljivo sportsko natjecanje ,neki jednostavno ne setnju uz more , u dvoje. Svakome medjutim istinski provod moze biti -- dobar obrok ----------------------------------------------------------------------- citat iz knjige Podravka recepti :lol