Khalil Gibran

Poezija, proza, pisci, pravopis, povijest jezika, dijalekti, lokalizam.
User avatar
Heidi
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 45896
Joined: 01 Sep 2011, 22:10
Location: Kosmicki raspor
Been thanked: 5 times
Status: Offline

Khalil Gibran

Post by Heidi » 14 Aug 2015, 12:17

Libanonski pjesnik i slikar Halil Dzubran (Kahlil Gibran) rodio se 6. decembra 1883. u Bšareji, stotinjak kilometara od Bejruta, u sjevernome Libanonu, kraju cedrova, koji se u Starome zavjetu spominje oko 103 puta. Mati mu je bila kći maronitskoga svećenika, pripadnika monofizitske kršćanske crkve, u kojoj se sirijski, ili aramejski - jezik kojim je govorio Krist- upotrebljava u bogoslužju. Pošto je 1869., četrnaest godina prije Gibranova rođenja, bio otvoren, s izvođenjem Verdijeve Aide , Sueski kanal, stotine tisuća ljudi - koji su prije toga trgovali devama i konjima, držali svratišta za putnike, vodili mnogobrojne karavane - ostalo je bez posla. To je izazvalo nezapamćen egzodus arapskoga stanovništva u Australiju, Afriku, Južnu Ameriku, SAD... Taj veliki val odnio je i Gibranovi obitelj u Boston, u SAD, kad mu je bilo samo 12 godina. Nakon dvogodišnjega školovanja u tome gradu, vraća se u Bejrut, gdje se upisuje na medicinu i usavršava u arapskome jeziku.
Iz Bejruta, preko Grčke, Italije i Španjolske, odlazi u Pariz (1901.- 1903.), gdje izlaže crteže, o kojima sam Auguste Rodin veli da se mogu usporediti s likovnim djelima drugoga velikog pjesnika i slikara, Williama Blakea.
Gibran je sam ilustrirao, kao i Blake, svoje mnogobrojne knjige, crtajući, nadahnut Leonardom i Michelangelom, ljudska tijela u položajima kad najsnažnije izražavaju dušu koja teži jedinstvu sa sobom i sa svijetom.

No, uskoro je iz Europe bio pozvan u SAD, gdje mu je od sušice umrla sestra Sultana, a mati mu pala u krevet pogođena istom teškom bolešću. Uto, premine mu i polubrat Petar. Sestra mu Marijana slučajno preživi boljeticu, koja mu pomori obitelj. Najposlije, nakon petnaest mjeseci bolovanja, umrije mu i mati.

U životu su mu žene imale dominantan utjecaj, o kojem veli: "Sve što zovem svojim ja dugujem ženama, još od djetinje dobi. Žene su otvorile prozore mojih očiju i vrata mojega duha. Da nije bilo žene-matere, žene-sestre, žene-prijateljice, ostao bih spavajući među onima koji vedrinu svijeta mute svojim hrkanjem."

Nekoliko žena, s kojima se najprisnije družio, ostavilo je potresna sjećanja na njega, kao Barbara Young, a dnevnički zapisi Mary Haskell i njezina pisma pjesniku, kao i njegova njoj, provijavaju i danas onom vrstom ljubavne čežnje koja se ne može utažiti nikakvim dodirom, čežnje koja smisao otkriva u samome svojem postojanju. Mnoge su žene prošle kroz Gibranov život, ali su dvije ostavile u njemu trajan trag. Na prvoj svojoj izložbi mističnih slikarija, 1904. u Bostonu, susreo se sa svojom budućom dobročiniteljkom i prijateljicom, koja će mu ostati privržena do kraja života. Kao 21-godišnjak, omalen, krhak - punačkih usnica ispod crnih brkova i duševnih smeđih očiju - upoznao se, naime, sa 31-godišnjom Mary Haskell, kćerju pripadnika osiromašenoga južnjačkog plemstva. Gibran ju je poslije opisao kao “anđelku ( she-angel ) koja me vodila prema sjajnoj budućnosti i koja mi popločava put k intelektualnom i financijskom uspjehu”. Dijelom svojega skromnog prihoda opskrbljivala ga je dvije godine u Parizu, i, po povratku, smjestila ga u stan u Greenwich Villageu, u New Yorku, u kojem je boravio od 1911. do smrti. Taj jednosobni stan, koji je on nazvao pustinjačkom izbom (hermitage), pretvorio se, s vremenom, u stjecište pisaca i umjetnika, osobito arapskih književnika emigranata. Bila mu je životna suputnica 20 godina. Bogata korespondencija, poslije objavljena u knjizi Ljubljeni prorok ( Beloved prophet, 1972.), iscrpno oslikava njihovu duboku vezu koja je obuhvaćala žarku međusobnu ljubav, i, poslije, intelektualno i emocionalno suživljavanje, sve do samoporicanja. Gibran joj je, nakon mnogo godina zajedničkoga života, ponudio brak, ali je ona, svjesna da je mnogo starija od njega, to odbila, te su se rastali. Mary se potom udala za južnjačkog aristokrata J. Florancea Minisa, 1926.

Poslije toga upoznao se s novom obožavateljicom, Barbarom Young, mladom nastavnicom engleskog jezika, koja je nastojala postati pjesnikinjom. Toliko je bila opčinjena njime da je, poslije njegove smrti, ostatak života posvetila predavanjima i člancima o njemu, a 1945. izišla joj je i biografska knjiga Taj čovjek iz Libanona ( This Man from Lebanon ).

Kahlil Gibran pisao je i na arapskom i na engleskome, te se u njegovim spisima proniču zapadnjačka i istočnjačka civilizacija, sve do stilskih i misaonih tananosti. Najveći dio arapskoga pjesništva napisao je još u ranoj mladosti. Ali, za razliku od značajnih arapskih pjesnika i mistika prošlosti - koji su smatrali zadatkom dubokoga pjesničkog života da se služe kompleksnim pjesničkim jezikom, s izrazima kojih se značenje može utvrditi tek kad se prouče debeli rječnici i rijetke enciklopedije - Gibran je u svoje pjesništvo unio, premda stiliziran, svakidašnji govor naroda. Djelomično se i time može rastumačiti njegova neobična popularnost diljem arapskoga svijeta, i među najpriprostijim ljudima.

Napisao je mnoga djela, među kojima su najvrednija Luđak, Pijesak i pjena, Isus, sin čovječji, Zemaljski bogovi, Prorokov vrt, Nimfe iz doline, Pobunjeni duhovi, Suza i osmijeh, Slomljena krila, Gospodarev glas, Autoportret, Duhovne izreke itd.

No, spis Prorok donio mu je 1923. međunarodnu slavu. To je poema o čovjeku koji se, nakon povratka iz preporodne samoće - kakvu su iskusili Buddha, Krist i Muhamed - i prije negoli nestane iza obzora ovoga svijeta, obraća onima među kojima je živio i koji ga prepoznaju tek u trenutku kad ga gube, kao nedostatak sebe samih, pa dakle i kao mogućnost i nadu sebe samih.

Kahlil Gibran često je bio nazivan mističkim pjesnikom. U tome ima istine. No, kako se u izrazima mistik , mističan , danas čuje pogrdan prizvuk, smatram da bi, u ovom slučaju, valjalo presresti tu vrstu odbojnosti. Počnimo od tvrdnje da je on težio integraciji svih svojih duhovnih aspekata. Njegova je teza da je čovjeku moguće ostvariti jedinstvo sa sobom i svijetom. Njegova je vizija, u tom smislu, mistička.

Kahlil Gibran umro je, kao 48-godišnjak, u petak 10. aprila 1931., u 23 sata, u bolnici St. Vincent's Hospital, na uglu Sedme avenije i Jedanaeste ulice u New Yorku. Autopsija je pokazala da je umro od "ciroze jetre i početne tuberkuloze jednoga plućnog krila".

21. augusta 1931. njegovi su posmrtni ostaci preneseni brodom u Bejrut, gdje su dočekani uz vojne počasti. Sprovod koji se kretao prema njegovoj rodnoj Bšareji ovako je opisao A. C. Harte u listu The Christian Century : "...više je to nalikovalo na trijumfalni ulazak nego na pogreb. Zvon crkvenih zvona i opća atmosfera ponosa osobito su se isticali. Naišao sam bio na jednoga rođaka koji me poveo do mjesta gdje je nekoć bila kućica u kojoj se Gibran rodio. Dijelovi zidova još postoje. Starješine toga mjesta odlučile su da ga pretvore u muzej i spomenik." (Marko Grčić)
Be mindful of your self-talk. It's a conversation with the universe.

User avatar
Heidi
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 45896
Joined: 01 Sep 2011, 22:10
Location: Kosmicki raspor
Been thanked: 5 times
Status: Offline

Re: Khalil Gibran

Post by Heidi » 14 Aug 2015, 12:18

"Prvi poljubac"


To je prvi gutljaj iz pehara koji bogovi napuniše iz svetog vrela ljubavi. To je granica između sumjne što srce obrvava i rastužuje i pouzdanja koje ga ispunjava i usrećuje. To je početak poeme duhovnog života i prvo poglavlje romana o pravome čovjeku. To je čvrsta spona koja veže neobičnost prošlosti s bljeskom budućnosti. On dovodi pritajenja osjećanja do pjevanja. To je riječ koju usne izgovaraju objavljujući da srce dospijeva na prijestolje, da je ljubav kraljica i da je odanost kruna. To je nježan dodir, kao kada lahor vrhovima prstiju prelazi preko usana ruže odnoseći sobom dugo slatko uzdisanje i tiho umilno šaputanje. To je početak čudesnog treperenja koje ljubavnike uznosi iz materijalnog svijeta u svijet nadahnuća i snova. To je primicanje cvijeta sase šipkovom cvijetu i miješanje njihovog daha da bi se treća duša rodila.
Ako prvi pogleda liči na sjeme koje boginja ljubavi u polje ljudskog srca baca, onda je prvi poljubac nalik prvome cvijetu na vrhu prve grane na stablu života.
Be mindful of your self-talk. It's a conversation with the universe.

User avatar
Heidi
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 45896
Joined: 01 Sep 2011, 22:10
Location: Kosmicki raspor
Been thanked: 5 times
Status: Offline

Re: Khalil Gibran

Post by Heidi » 14 Aug 2015, 12:21

"Tvoja misao i moja"


Tvoja misao je drvo duboko ukorijenjeno u tlo tradicije čije grane rastu snagom neprekidnosti.
Moja misao je oblak koji se kreće u prostoru. Ona se preobraća u kapljice koje, kada padnu, oblikuju potok koji pjeva svojim putem do mora. Zatim, on se diže kao para prema nebu.
Tvoja misao je tvrđava koju ni munja ni oluja ne može potresti.
Moja misao je nježan list koji se povija u svakom pravcu i nalazi zadovoljstvo u svome svijanju.
Tvoja misao je stara dogma koja te ne može tebe izmijeniti niti ti nju možeš izmijeniti.
Moja misao je nova i ona me ispituje i ja nju ispitujem jutrom i večerom.

Ti imaš svoju misao i ja imam moju.

Tvoja misao ti dopušta vjerovati u nejednaku borbu jakih protiv slabih i da prefinjeni podvaljuju jednostavnim ljudima.
Moja misao rađa u meni želju za kopanjem zemlje s mojom motikom, za žetvom s mojim srpom, za gradnju svog doma od kamena i žbuke, za tkanjem moje odjeće vunenim i lanenim nitima.
Tvoja misao te nagoni da se vezuješ za bogatstvo i uglednost.
Moja nalaže da se pouzdam samo u sebe.
Tvoja misao podržava slavu i pokazivanje. Moja me savjetuje i moli da odbacim uvaženost i da je smatram zrncem pijeska bačenim na obalu Vječnosti.
Tvoja misao u tvoje srce usađuje drskost i nadmoćnost.
Moja u meni usađuje ljubav za mirom i čežnju za nezavisnošću.
Tvoja misao stvara snove o palačama s namještajem od sandalovine prošarane draguljima i posteljama načinjenim od svilenih niti.
Moja misao govori nježno na moje uši: „Budi čist u tijelu i duhu čak i ako nemaš gdje spustiti svoju glavu.“
Tvoja misao te potiče da težiš za titulama i položajima.
Moja me bodri na skromnu službu.

Ti imaš svoju misao i ja imam moju.

Tvoja misao je društvena znanost, vjerski i politički rječnik.
Moja je jednostavno načelo.
Tvoja misao govori o ženi lijepoj, ružnoj, čednoj, bludnici, inteligentnoj i glupoj.
Moja u svakoj ženi vidi majku, sestru i kćer svakog čovjeka.
Predmet tvojih misli su lopovi, zlikovci i ubojice.
Moja iskazuje da su ti lopovi proizvod monopola, da su kriminalci potomci tirana, a da su ubojice srodne ubijenima.
Tvoja misao opisuje zakone, sudišta, presude i kazne.
Moja objašnjava, da kad čovjek pravi zakon, on ga ili krši ili mu se pokorava. Ako postoji jedan osnovni zakon, mi smo svi jedno pred njim. Onaj tko prezire bijednika, sam je bijednik. Onaj, tko uzdiže svoj prezir prema grješnima, uzdiže svoj prezir prema cijelom čovječanstvu. Tvoja misao je upućena na stručnjaka, umjetnika, intelektualca, filozofa, svećenika.
Moja govori o onima koji vole, koji su nježni, iskreni, časni, pravični, ljubazni i o mučenicima.
Tvoja misao podržava judaizam, brahmanizam, budizam, kršćanstvo, i islam.
U mojoj misli ima samo jedna univerzalna religija čiji su različiti putovi samo prsti voljene ruke Vrhovnog Bića.
U tvojoj misli postoji samo pojam bogatog, siromašnog ili prosjaka.
Moja misao drži da nema bogatih već samo čovjekov život; da smo svi mi prosjaci i da ne postoji dobrotvor osim samog života.

Ti imaš svoju misao i ja imam moju.

Prema tvojoj misli, veličina naroda leži u njihovoj politici, njihovim strankama, njihovim konferencijama, njihovim savezima i raspravama.
Ali moja proglašava da značaj naroda leži u radu - rad na polju, rad u vinogradu, rad na razboju, rad u štavljaonici, rad na kamenolomu, rad na sječi drveta, rad u uredu i u tisku.
Tvoja misao drži da je slava naroda u njihovim herojima. Ona pjeva u slavu Ramzesa, Aleksandra, Cezara, Hanibala i Napoleona.
A moja tvrdi da su pravi heroji Konfucije, Lao Ce, Sokrat, Platon, Abi Taleb, El Gazali, Jalal Eddin-el Rumi, Kopernik i Paster.
Tvoja misao vidi moć u armijama, topovima, bojnim brodovima, podmornicama, avionima i otrovnim plinovima.
Ali moja tvrdi da moć leži u razumu, odvažnosti i istini. Ma koliko jedan tiranin ustraje, on će na kraju izgubiti.
Tvoja pravi razliku između pragmatičara i idealiste, između dijela i cjeline, između mističara i materijaliste.
Moja shvaća da je život jedan i da se njegove težine, mjere i tabele ne podudaraju s tvojim težinama i mjerama. Onaj za koga ti pretpostavljaš da je idealist može biti praktičan čovjek.

Ti imaš svoju misao i ja imam moju.

Tvoja misao se zanima za ruševine i muzeje, mumije i okamenjene predmete.
Ali moja lebdi u oblacima i izmaglici koja se stalno obnavlja.
Tvoja misao je ustoličena na lubanjama. Kako se ti njome ponosiš, ti je, također, i veličaš.
Moja misao luta po tami i dalekim dolinama.
Tvoja misao trubi s tobom dok plešeš.
Moja misao više voli bol smrti nego tvoju glazbu i ples.
Tvoja misao je misao ogovaranja i lažnog zadovoljstva.
Moja je misao o onome koji je izgubljen u svojoj vlastitoj zemlji, koji je tuđinac u svom vlastitom narodu i usamljen među rođacima i prijateljima.

Ti imaš tvoju misao i ja imam moju.
Be mindful of your self-talk. It's a conversation with the universe.

User avatar
Heidi
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 45896
Joined: 01 Sep 2011, 22:10
Location: Kosmicki raspor
Been thanked: 5 times
Status: Offline

Re: Khalil Gibran

Post by Heidi » 14 Aug 2015, 12:23

Slomljena krila


Žensko srce se ne mijenja tijekom vremena, niti se preobražava s godišnjim dobima; žensko srce dugo krvolipti, ali ne umire; žensko srce je nalik na stepu koju čovjek uzima kao prostor za svoje ratovanje i klanje – po njoj čupa drveće i spaljuje travu, stijenje joj boji krvlju, zemlju ispunjava kostima i lubanjama, ali ona ostaje mirna i spokojna, ostaje sigurna, proljeće u njoj ostaje proljeće, a jesen je i dalje jesen, sve do kraja vremena. Dakle, sudbina je donijela odluku što da činimo? Reci što da radimo? Kako ćemo se rastati i kada ćemo se sresti? Možemo li svoju ljubav smatrati gostom iz tuđine koga nam večer dovede, a jutro odvede? Možemo li ove osjećaje smatrati snom koji nam je blago snivanje donijelo, a java skrila? Možemo li ovu sedmicu smatrati opijenošću koja se brzo završila otrežnjenjem i budnošću? Podigni glavu da ti oči vidim ljubavi! Otvori usne da ti glas čujem. Progovori i kaži mi nešto. Hoćeš li me pamtiti i kad oluja potopi moju lađu? Hoćeš li čuti lepršanje krila u noćnome miru? Hoćeš li čuti kako se moje disanje talasa oko tvoga lica i vrata? Hoćeš li osluškivati moje uzdahe što mi se bolno otimaju, prigušeni jecajima? Hoćeš li vidjeti moju himeru kako te pohodi s noćnim himerama, a iščezava s jutarnjim izmaglicama? Reci mi, ljubavi. Kaži što ću za te predstavljati pošto si ti meni bio svjetlost za oči, pjesma za uši i krila mojoj duši. Kakav ćeš biti?"
Be mindful of your self-talk. It's a conversation with the universe.

User avatar
Heidi
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 45896
Joined: 01 Sep 2011, 22:10
Location: Kosmicki raspor
Been thanked: 5 times
Status: Offline

Re: Khalil Gibran

Post by Heidi » 14 Aug 2015, 12:28

Nevjeste lugova


"Ja sad idem, a čaše ljubavi i mladosti još uvijek su pune u našim rukama, prelijepi putevi života još su otvoreni pred nama. Ja sada odlazim u carstvo duša, dragi, a na ovaj svijet ću se vratiti, jer svevišnja Astarta vraća u ovaj život duše ljubavnika koji su u vječnost otišli prije nego su se nauživali ljubavi i slasti mladosti." (Pepeo pokoljenja i vječni plam)

"Pokoljenja koja prolaze i gaze ljudska djela ipak ne mogu uništiti čovjekove snove, niti mu mogu oslabiti osjećanja." (Pepeo pokoljenja i vječni plam)


"Otac joj je umro ne ostavivši joj ništa osim svoga imena i jedne straćare podignute među orasima i topolama, a majka joj je umrla ne ostavljajući joj ništa osim suza očaja i poniženja siročeta, tako da je postala tuđinka u vlastitom zavičaju, usamljena među tim visokim stijenama i isprepletenim stablima." (Mirta al-Banija)


"Mladost je prelijepi san čiju slast umanjuju knjiška zamagljivanja i pretvaraju je u grubu stvarnost. Hoće li doći dan kada će mudri ljudi spojiti snove mladosti i užitak spoznavanja, kao što prijekor spaja srca međusobno antipatična? Hoće li doći dan u kome će Priroda postati učiteljica čovjekova, humanost njegova knjiga, život njegova škola? Hoće li doći taj dan?" (Mirta al-Banija)


"Tjelesna prljavština ne dotiče čistu dušu; snježni nanosi ne usmrćuju živo sjemenje, a ovaj život nije ništa do gumno tuge na kome se vršu neiskusne duše prije nego što svoj plod daju, ali - teško klasju ostavljenom izvan gumna, jer ga mravi odnose u zemlju i zoblju ga ptice nebeske, te ono ne dospijeva u vlasnikove hambare." (Mirta al-Banija)


"...čovjeku je bolje da mu bude nepravda nanesena nego da on nepravdu nanosi; bolje mu je da bude žrtva slabašna nego moćnik u čijim rukama su cvjetovi života... Duša je, Mirta, zlatna halka kojoj se može promijeniti oblik, uništiti ljepota njene obline, ali se, kao zlato, ne može pretvoriti u drugu materiju, niti joj se može sjaj pojačati. Međutim, teško suhome raslinju, jer naiđe vatra i proguta ga, pretvori u pepeo, zatim puhnu vjetrovi i raznesu ga po pustinji..." (Mirta al-Banija)

"Vas je ovdje mnogo, a ja sam sâm. Činite sa mnom što god hoćete, jer vukovi rastržu janje u noćnome mraku, ali tragovi krvi ostaju na tlu sve do jutra i izlaska sunca." (Ludi Ivan)


"...čovjeku ne nanose bol progoni ako je pravedan, niti ga zulumi dotiču ako je na strani Istine; Sokrat je s osmijehom ispio otrov, Pavle se okamenio radostan." (Ludi Ivan)
Be mindful of your self-talk. It's a conversation with the universe.

User avatar
vila
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 14912
Joined: 08 May 2014, 08:45
Has thanked: 436 times
Been thanked: 786 times
Status: Offline

Re: Khalil Gibran

Post by vila » 14 Aug 2015, 12:33

Obozavam ga citati
ajd postavi "pregrst pjeska na zalu "
Cini mi se da je to njegovo :rozi
prvi stih za pamcenje

User avatar
Heidi
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 45896
Joined: 01 Sep 2011, 22:10
Location: Kosmicki raspor
Been thanked: 5 times
Status: Offline

Re: Khalil Gibran

Post by Heidi » 14 Aug 2015, 12:45

Evo par isjecaka, nisam nista drugo nasla na nasem...

Pregršt pijeska sa žala

Kad povjeriš svoju nevolju susjedu,
daruješ mu dio svojega srca.
Ako je u njega velika duša, zahvaljuje ti;
a ako je malena, omalovažava te.

Napredak nije puko popravljanje prošlosti;
on je neprekidno kretanje prema budućnosti.

Gladan, divljak bere plod s drveta i jede ga;
Gladan, uljuđen čovjek kupuje ga od čovjeka
koji ga pak kupuje od čovjeka
koji ga bere.

Čovječje je oko povećalo;
pokazuje mu Zemlju većom nego što jest.

Klonim se ljudi koji misle da je drskost hrabrost, a nježnost kukavnost.
A klonim se i onih koji misle da je brbljanje mudrost, a šutnja neznanje.

Oni vele meni:
Ako vidiš roba gdje spava,
ne budu ga jer možda sanja o slobodi.
Ja velim njima:
Ako vidite roba gdje spava,
probudite ga i objasnite mu slobodu.

Osporavanje je niži stupanj umnosti.
Hrabrost je vulkan;
sjeme neodlučnosti ne klija u njegovom krateru.

Rijeka i dalje teče k moru,
pa bilo mlinsko kolo slomljeno ili ne bilo.

Što ti je veća radost ili žalost, to ti je manji svijet u očima.

Često sam mrzio u samoobrani.
Ali, da sam bio jači, nikad ne bih pribjegao takvom oružju.

Očuvaj me od mudrosti koja ne plače,
filozofije koja se ne smije
i veličine koja se ne klanja pred djecom.

Prijateljstvo je uvijek slatka odgovornost, nikad udobnost.

O veliko umno Biće! Ti koje si skriveno i koje postojiš u svemiru i za njega, možeš me čuti jer si u meni i vidjeti me jer sve vidiš; molim te, posij u moju dušu sjeme svoje mudrosti da izraste kao mladica u tvojoj šumi i da urodi tvojim plodom. Amin.
Be mindful of your self-talk. It's a conversation with the universe.

User avatar
Bonaqua
Aktivni forumaš
Aktivni forumaš
Posts: 3708
Joined: 10 Aug 2012, 07:47
Status: Offline

Re: Khalil Gibran

Post by Bonaqua » 14 Aug 2015, 12:47

:srce
Napišem i ja šta njegovo.
"Tako mi jutra,i noći kad se utiša"

User avatar
Heidi
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 45896
Joined: 01 Sep 2011, 22:10
Location: Kosmicki raspor
Been thanked: 5 times
Status: Offline

Re: Khalil Gibran

Post by Heidi » 15 Aug 2015, 18:05

Image


Elevation of the Self
Be mindful of your self-talk. It's a conversation with the universe.

User avatar
Heidi
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 45896
Joined: 01 Sep 2011, 22:10
Location: Kosmicki raspor
Been thanked: 5 times
Status: Offline

Re: Khalil Gibran

Post by Heidi » 24 Aug 2015, 18:45

Prorok


Tada reče Almitra: Govori nam o Ljubavi.


A on podiže glavu i pogleda na ljude, i muk zavlada meñu njima. I snažnim
glasom reče:
Kad te ljubav zove, slijedi je,
Premda su joj putovi tvrdi i strmi.
A kad vas krila njena ponesu, predajte joj se,
Premda vas mač skriven u njezinim perima može raniti.
A kad vam govori, vjerujte joj,
Premda njezin glas može razdrmati vaše snove kao što sjeverac pustoši perivoj.
Jer, kao što vas ljubav kruni, tako će vas i razapeti. Jer, koliko vam pomaže da
rastete, toliko vas i potkresava.
Kao što se uspinje na vašu visinu i draga vam najnježnije grane što dršću na
suncu,
Tako će vam sići u korijenje i protresti ih dok prianjaju uza zemlju.
Poput snopova žita ona vas u se skuplja.
Ona vas mlati da bi vas razgolitila.
Ona vas sije da bi vas lupine vaše oslobodila.
Ona vas melje dok ne pobijelite.
Ona vas mijesi dok gipki ne budete,
A onda vas meće na svoj sveti oganj, da postanete sveti kruh za Božji sveti pir.
Sve će vam ovo ljubav učiniti kako biste doznali tajne svojega srca i da biste po
tome znanju postali komadić srca samoga Života.
Ali, ako u svojem strahu budete tražili samo ljubavni mir i ljubavni užitak,
Bolje vam je da pokrijete golotinju svoju i da odete s gumna ljubavi,
U svijet bez godišnjih doba, gdje ćete se smijati, ali ne punim smijehom, i gdje
ćete plakati, ali ne svim svojim suzama,
Ljubav ne daje ništa osim sebe i ne uzima ništa osim sebe.
Ljubav nema ništa niti se ona može imati;
Jer, ljubav je dovoljna ljubavi.
Kad ljubite, ne valja da kažete: »Bog mi je u srcu«, nego radije: »Ja sam u
Božjem srcu.«
I ne mislite da možete upravljati putem ljubavi, jer ljubav, vidi li da ste vrijedni
toga, upravlja vašim putem.
Ljubav ne čezne ni za čim drugim do za tim da se sama ispuni.
Ali, ako ljubite i svakako morate imati želja, neka vam ovo budu želje:
Rastopiti se i biti poput žuborna potoka koji pjeva svoju pjesmu noći.
Upoznati bol od prevelike nježnosti.
Biti ranjen vlastitim razumijevanjem ljubavi;
I krvariti s veseljem i radosno.
Probuditi se zorom krilata srca i zahvaliti za još jedan dan ljubavi;
Smiriti se o podnevnoj uri i razmatrati ljubavni zanos;
Vratiti se s večeri kući sa zahvalnošću;
I onda zaspati s molitvom za ljubljeno u srcu i s pjesmom zahvalnicom na
usnama.


Image
Be mindful of your self-talk. It's a conversation with the universe.

User avatar
Heidi
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 45896
Joined: 01 Sep 2011, 22:10
Location: Kosmicki raspor
Been thanked: 5 times
Status: Offline

Re: Khalil Gibran

Post by Heidi » 24 Aug 2015, 18:49

Tada Almitra opet progovori i reče: A što
o Ženidbi
veliš, Učitelju?


A on odvrati govoreći:
Rodiste se zajedno i uvijek ćete biti zajedno. Bit
ćete zajedno i onda kad bijela
krila smrti razmetnu vaše dane.
Da, bit ćete zajedno čak i u tihom Božjem pamćenju.
Ali, neka bude prostora u vašem zajedništvu.
Neka nebeski vjetrovi plešu meñu vama.
Ljubite jedno drugo, ali ne pravite spone od ljubav
i:
Neka radije bude uzburkano more meñu obalama vaših
duša.
Lijevajte čašu jedno drugome, ali ne pijte iz iste
čaše.
Dajte jedno drugome od svoga kruha, ali ne jedite
od iste kriške.
Pjevajte i plešite zajedno i radujte se, ali neka
svako od vas uzmogne biti i
samo,
Kao što su žice na lutnji same, premda odzvanjaju i
stom glazbom.
Podajte svoja srca, ali ne jedno drugom u posjed.
Jer samo ruka Života može obuhvatiti vaša srca.
I stojte zajedno, ali ne preblizu;
Jer, stupovi hramski stoje odvojeno,
A hrast i čempres ne rastu u sjeni jedan drugome.

Image
Be mindful of your self-talk. It's a conversation with the universe.

User avatar
Heidi
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 45896
Joined: 01 Sep 2011, 22:10
Location: Kosmicki raspor
Been thanked: 5 times
Status: Offline

Re: Khalil Gibran

Post by Heidi » 30 Sep 2015, 19:39

A žena koja stajaše s čedom na prsima reče: Govori
nam o Djeci
.

I on reče:
Vaša djeca nisu vaša djeca.
Ona su sinovi i kćeri čežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne od vas,
I premda su s vama, ne pripadaju vama.
Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli,
Jer, ona imaju vlastite misli.
Možete okućiti njihova tijela, ali ne njihove duše,
Jer, njihove duše borave u kući od sutra, koju vi
ne možete posjetiti, čak ni u
svojim snima.
Možete se upinjati da budete kao oni, ali ne tražite
od njih da budu poput vas.
Jer, život ne ide unatrag niti ostaje na prekjučer.
Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive
strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonačnosti, i On vas
napinje svojom snagom da
bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vaša napetost u Strijelčevoj ruci bude za sreću;
Jer, kao što On ljubi strijelu koja leti, isto tako
ljubi i luk koji miruje.
Be mindful of your self-talk. It's a conversation with the universe.

User avatar
Heidi
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 45896
Joined: 01 Sep 2011, 22:10
Location: Kosmicki raspor
Been thanked: 5 times
Status: Offline

Re: Khalil Gibran

Post by Heidi » 26 May 2017, 17:11


Tada reče bogataš: Govori nam o Davanju.



A on odvrati:
Dajete samo mrvičak ako dajete od bogatstva svoga.
Kad od sebe dajete, istinski dajete.
Jer što je vaše bogatstvo nego stvari koje čuvate i pazite iz straha da vam sutra
ne zatrebaju?
A sutra, što će sutra donijeti preopreznome psu koji zakopava kosti u neutrtu
pijesku dok hodočasnike prati do svetoga grada?
I što je strah od nužde nego nužda sama? Nije li žeñ, koje se strašite dok vam se
izvor prelijeva, neutaživa?
Ima ih koji daju mrvičak od mnogoga što imaju - i daju to da bi ih drugi
prepoznali, i njihova skrivena želja obezvreñuje njihove darove.
A ima ih koji imaju malo i sve daju.
To su vjernici života i darežljivosti života, i njihova škrinja nikad nije prazna.
Ima ih koji daju s radošću, i ta je radost njima nagrada.
Ima ih koji daju s boli, i ta je bol njihovo krštenje.
Ima ih koji daju ne upoznavši boli davanja, niti traže radosti, niti daju
opominjući se vrline;
Oni daju kao što u dolini mrča širi miomiris u prostor.
Rukama takvih govori Bog, i na njihove se oči smiješi na zemlju.
Dobro je dati kad tko moli, ali je bolje dati nezamoljen, razumijevanjem;
I čovjeku široke ruke veća je radost naći onoga tko će primiti nego samo
davanje.
Be mindful of your self-talk. It's a conversation with the universe.

User avatar
Heidi
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 45896
Joined: 01 Sep 2011, 22:10
Location: Kosmicki raspor
Been thanked: 5 times
Status: Offline

Re: Khalil Gibran

Post by Heidi » 31 May 2017, 21:20

A ima li išta što ćete zadržati?
Sve što imate jednog će se dana razdati;
Stoga, dajite sada, da doba davanja pripadne vama, a ne vašim baštinicima.
Često kažete: »Dao bih, ali samo potrebitima.«
Ali, voćke u vašem voćnjaku ne kažu tako, ni stada na vašem pašnjaku.
Daju da bi mogli živjeti, jer zadržavati znači propadati.
Zacijelo, tko je vrijedan da primi svoje dane i noći, vrijedan je svega što vi
imate.
I onaj koji je zaslužio da pije iz oceana života zaslužuje da napuni čašu i iz
vašega potočića.
I koja zasIuga može biti veća od one što leži u hrabrosti i povjerenju, dapače u
milosrñu, primanja?
I tko ste vi da bi ljudi morali razderati svoje grudi i razgolititi svoj ponos da
biste vi mogli vidjeti njihovu vrijednost ogoljelu i njihov ponos postiñen?
Prvo gledajte da sami zaslužite da budete davaoci, i oruñe davanja.
Jer, odista, život daje životu - dok ste vi, koji se smatrate davaocima, samo
svjedoci.
I vi primaoci - a svi ste vi primaoci -- ne prihvaćajte nikakva tereta zahvalnosti,
da ne biste podjarmili sebe i onoga tko daje.
Radije se dignite zajedno s davaocem na njegovim darovima kao na krilima;
Jer, previše se sjećati svojega duga jest sumnjati u plemenitost onoga koji ima
prostodušnu zemlju za majku, i Boga za oca.
Be mindful of your self-talk. It's a conversation with the universe.

User avatar
Heidi
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 45896
Joined: 01 Sep 2011, 22:10
Location: Kosmicki raspor
Been thanked: 5 times
Status: Offline

Re: Khalil Gibran

Post by Heidi » 31 May 2017, 21:24

Onda starac, krčmar, reče: Govori nam o Iću i Piću:


O kad biste mogli živjeti o miomirisu zemlje i poput biljke na zraku da vas
krijepi svjetlost.
Ali, jer morate ubijati da biste jeli, i otkidati mladunče od majčina mlijeka da
biste utažili žedj, neka to bude čin štovanja,
I neka vaš stol bude žrtvenik na kojem se žrtvuju čista i nevina stvorenja šume i
livade za nešto što je čistije i još nevinije u čovjeku.
Kad ubijate živinče, recite mu u srcu:
»Ista sila koja tebe kolje i mene kolje; i ja ću biti pojeden.
Jer, zakon koji tebe prepušta mojoj ruci i mene će prepustiti jačoj ruci.
Tvoja i moja krv samo je sok koji hrani nebesko drvo.«
I kad jabuku zagrizete, recite joj u srcu:
»Tvoje će sjeme živjeti u mojem tijelu,
I pupoljci tvojega sutra raspupat će se u mojem srcu,
I miomiris tvoj bit će moj dah,
I zajedno ćemo se radovati kroza sva godišnja doba.«
A na jesen, kad trgate grožñe u vinogradu za tijesak, recite u srcu:
»I ja sam vinograd, i moji će plodovi biti pobrani za tijesak,
I poput mladoga vina držat će me u vječnim posudama.«
A zimi, kad vina pijete, neka vam u srcu bude pjesma uza svaku čašu;
I neka u pjesmi bude spomen na jesenske dane, i na vinograd, i na tijesak.
Be mindful of your self-talk. It's a conversation with the universe.

User avatar
Heidi
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 45896
Joined: 01 Sep 2011, 22:10
Location: Kosmicki raspor
Been thanked: 5 times
Status: Offline

Re: Khalil Gibran

Post by Heidi » 31 May 2017, 21:40

Onda orač reče: Govori nam o Radu.

A on odvrati govoreći:
»Radite da biste išli ukorak sa zemljom i dušom zemljinom.

Razlijeniti se znači otuñiti se od godišnjih doba, izići iz ophodnje života koji
stupa veličanstveno i s ponosnom poniznošću put vječnosti.
Kad radite, vi ste frula kroz čije se srce šapat sati preobraća u glazbu.
Koji bi od vas da bude svirala, gluha i nijema, kad z z jednoglasno pjeva?
Uvijek vam govorahu da je rad prokletstvo, a trud nesreća.
Ali ja vam kažem da vi, radeći, ispunjate dio zemljina najdaljega sna, koji vam
je odreñen kad je san taj bio roñen,
I držeći se posla, istinski ljubite život,
A ljubiti život u radu znači biti prisan s najskrovitijom tajnom života.
Ali ako, u boli svojoj, roñenje nesrećom nazivate, a uzdržavanje tijela
prokletstvom koje vam je na čelu ispisano, onda ja odgovaram da samo znoj s
čela vašega može sprati ono što na njemu piše.
Takoñer vam govorahu da je život mrak, a vi, u svojem umoru, ponavljate ono
što vam rekoše umorni,
I ja kažem da je život mrak, osim kad postoji žar,
A svaki je žar slijep, osim kad postoji znanje. A svako je znanje uzaludno, osim
kad postoji rad,
A svaki je rad prazan ako nema ljubavi;
A kad s ljubavlju radite, sa sobom se spajate, i s drugim, i s Bogom.
A što je to raditi s ljubavlju?
To znači tkati ruho od vlakana iz svoga srca, kao da vaše ljubljeno treba da nosi
to ruho.
To znači graditi kuću s dragošću, kao da vaše Ijubljeno treba da boravi u toj
kući.
To znači sijati sjeme s nježnošću i dizati ljetinu s radošću, kao da će vaše
ljubljeno jesti plodove.

To znači ispuniti sve što tvorite dahom duha svojega,
iznati da svi blagoslovljeni mrtvi stoje oko vas i motre.

Često sam čuo gdje velite, kao da u snu govorite: »Tko radi u mramoru, i tko
otkriva oblik vlastite duše u stijeni, plemenitiji je od onoga tko pluži zemlju.
I onaj tko lovi dugu da bi je na platno metnuo u obličju čovječem, više je od
onoga tko pravi sandale za noge. «
Ali, ja kažem; ne u snu nego u punoj budnosti podneva, da vjetar ne govori
slañe divovskome hrašću nego najmanjoj od svih vlati trave;
A samo je onaj velik tko glas vjetra pretvara u pjesmu što ju je zasladio
vlastitom ljubavlju.
Rad je ljubav koja biva vidljiva.
Ali, ako ne možete raditi s ljubavlju, nego samo s gañenjem, bolje je da se
ostavite rada i da sjednete uz hramska vrata i da prosite milostinju od onih što s
radošću rade.
Jer, ako kruh pečete ravnodušno, pečete gorči kruh, koji toli samo pola čovječje
gladi.
Ako mrzite mašćenje grožña, iz vašeg će masta oteći otrov u vino.
Pa makar pjevali poput anñela, ako ne volite pjevanja, vi začipate ljudske uši na
glasove dana i glasove noći.
Be mindful of your self-talk. It's a conversation with the universe.

User avatar
Heidi
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 45896
Joined: 01 Sep 2011, 22:10
Location: Kosmicki raspor
Been thanked: 5 times
Status: Offline

Re: Khalil Gibran

Post by Heidi » 01 Jun 2017, 00:03

Samoća i povučenost


Život je otok na oceanu samoće i povučenosti.
Život je otok, litice su mu čežnje, drveće snovi, cvjetovi njegova
samostalnost, a on sam usred oceana samoće i povučenosti.
Tvoj život, prijatelju moj, jest otok odvojen od svih drugih otoka i kontinenata.
Bez obzira na to koliko si ladj poslao prema drugim obalama, ili koliko je ladja
stiglo do tvojih obala, ti sam jesi otok odvojen svojim bolima, povučen u svojoj
sreći i dalek u svojem suosjećanju i skriven u svojim tajnama i zagonetkama.

Vidio sam te, prijatelju moj, gdje sjediš na hrpi zlata, sretan sa svojim blagom i
velik u svojem bogatstvu i vjerujući da je šaka zlata tajni lanac koji povezuje
misli ljudi s tvojim vlastitim mislima i koji povezuje njihovo osjećanje s tvojim
vlastitim.
Vidio sam te kao velikoga zavojevača koji vodi zavojevačke vojske do tvrdjave,
a onda je razara i osvaja.
Pogledavši drugi put, otkrih iza zida tvoje riznice srce što dršće u samoći i
povučenosti, kao što dršće žedan čovjek u kavezu od zlata i dragulja, ali bez
nade.
Vidjeh te, prijatelju moj, gdje sjediš na prijestolju slave okružen ljudima koji
uznose tvoje milosrñe, nabrajaju tvoje darove, upirući oči u tebe kao da su u
nazočnosti kakva proroka koji uzdiže njihove duše do planeta i zvijezda. Vidjeh
te gdje gledaš u njih, lica puna zadovoljstva i snage, kao da si ti njima ono što je
duša tijelu.
Pogledavši opet, vidjeh tvoje povučeno jastvo gdje ti stoji uz prijestolje pateći u
svojoj povučenosti i tresući se u svojoj samotnosti. Vidjeh to jastvo gdje pruža
ruke kao da nešto prosi od nevidljivih duhova. Vidjeh ga gdje gleda, preko
ljudskih ramena, u daleko obzorje, bez igdje ičega osim svoje samoće i
povučenosti.
Vidjeh te, prijatelju moj, strasno zaljubljena u lijepu ženu gdje joj dlanove
obasipaš poljupcima dok ona gleda te sa suosjećanjem i privrženošću u očima i
milinom i materinstvom na usnama; i, potajno, rekoh sebi da je ljubav izbrisala
njegovu samoću i uklonila njegovu povučenost, i on je sada u vječnoj duši koja
k sebi, s ljubavlju, privlači one što bijahu odvojeni samoćom i povučenošću.
Tvoj život, prijatelju moj, jest boravište daleko od svih drugih boravišta i od
susjeda.
Tvoja je nutarnja duša kuća daleko od drugih kuća što po tebi dobiše ime. Ako
je to boravište mračno, ne možeš ga napuniti susjedovim bogatstvom; ako je
usred pustinje, ne možeš ga premjestiti u perivoj što ga posadi tkogod drugi.
Tvoja je nutarnja duša, prijatelju moj, okružena samoćom i povučenošću. Da
nema te samoće i te povučenosti, ti ne bi bio ti i ja ne bih bio ja. Da nema te
samoće i te povučenosti, ja bih, čuvši tvoj glas, pomislio da sam govorim; ipak,
da ti vidjeh lice, pomislio bih da gledam u zrcalo.
Be mindful of your self-talk. It's a conversation with the universe.

User avatar
Heidi
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 45896
Joined: 01 Sep 2011, 22:10
Location: Kosmicki raspor
Been thanked: 5 times
Status: Offline

Re: Khalil Gibran

Post by Heidi » 01 Jun 2017, 20:43

Potom jedna žena reće: Govori nam o Radosti i Žalosti.


A on odvrati:
Vaša je radost vaša raskrinkana žalost.
I samo vrelo iz kojeg vam smijeh izvire često je bilo puno vaših suza.
A kako, dakle, to može biti?
Što žalost više raskopa vaše biće, to u nj može više radosti stati.
Nije li krčag u kojem vino držite bio pečen u grnčarevoj peći?

I nije li frula koja vam duh blaži puko drvo koje izbušiše noževi?
Kad ste radosni, zavirite duboko u svoje srce i otkrit ćete da vam je radost dalo
ono što vam je dalo i žalost. Kad ste žalosni, opet zavirite u svoje srce, i vidjet
ćete da odista plačete za onim što je bila vaša radost. Neki od vas vele: »Radost
je veća od žalosti«, a drugi kažu: »Ne, žalost je veća.«
A ja vam kažem da su nerazdvojne.
Zajedno dolaze, i kad vam jedna sjedi sama za stolom, zapamtite da vam je
druga zaspala na postelji.
Odista ste obješeni poput zdjelica vage izmeñu svoje žalosti i svoje radosti.
Samo kad ste prazni, smireni ste i uravnoteženi.
Kad vas rizničar uzima da bi izmjerio svoje zlato i srebro, vaša radost ili vaša
žalost svakako se mora dizati ili spuštati.
Be mindful of your self-talk. It's a conversation with the universe.

User avatar
Heidi
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 45896
Joined: 01 Sep 2011, 22:10
Location: Kosmicki raspor
Been thanked: 5 times
Status: Offline

Re: Khalil Gibran

Post by Heidi » 02 Jun 2017, 00:09

Sedam ukora

Ukorih srce svoje sedam puta!

Prvi put: kad se kušah dočepati
visokoga položaja izrabljujući slabije.

Drugi put: kad se pretvarah da sam hrom
pred onima koji bijehu obogaljeni.

Treći put: kad, pošto mi bijaše dano da biram,
radije izabrah lagano nego teško.

Četvrti put: kad sam, pogrješivši,
tješio sam sebe pogreškama drugih.

Peti put: kad bijah poslušan iz straha
tvrdeći onda da sam jak u strpljenju.

Šesti put: kad odizah halju
da bih izbjegao glib života.

Sedmi put: kad pjevah hvalospjeve Bogu
i mišljah da je pjevanje vrlina.
Be mindful of your self-talk. It's a conversation with the universe.

User avatar
Heidi
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 45896
Joined: 01 Sep 2011, 22:10
Location: Kosmicki raspor
Been thanked: 5 times
Status: Offline

Re: Khalil Gibran

Post by Heidi » 02 Jun 2017, 00:21

Image

Zaboga, srce moje


Zaboga, srce moje, taji svoju ljubav,
i skrivaj tajnu od onih koje vidiš
i bit ćeš bolje sreće.
O onome tko otkriva svoje tajne misle da je bedak;
muk i tajnost mnogo su bolji onome
tko se zaljubi.
Zaboga, srce moje, ako tko upita
»Što se dogodilo?«, ne odgovaraj.
Ako te upitaju: »Tko je ona?«,
Reci da ljubi drugoga
I pravi se da za to ne haješ.
Zaboga, ljubavi moja, sakrij svoju strast;
Tvoja bol jest tvoj lijek, jer je ljubav
duši kao vino čaši - što vidiš,
prozirno je; što je skriveno, njegov je duh.
Zaboga, srce moje, sakrij svoje nevolje;
tada ćeš, i u huku mora i lomu nebesa,
biti sigurno.
Be mindful of your self-talk. It's a conversation with the universe.

Post Reply

Return to “Književnost i jezik”

Who is online

Users browsing this forum: No registered users and 16 guests