Price, odlomci, citati, slobodne forme....

[arzuhal]

"Oprost neće izmijeniti prošlost, ali itekako može promijeniti budućnost."

R. Reddington, Blacklist

[carobnjak N]

Citam i dalje Dostojevskog, sad dijelo sa desetogodisnje robije u Sibiru. Kaze da je u celiji sreo dva nevjerovatno dobra i naivna lika, oba su muslimani, Dagestanci.
Vrlo pobozni, a kako kaze, jedan od njih, Nur se zove, je uz Ramazan nocu "fanaticno, svu noc klanjao".
Kaze da su bili toliko pravdoljubivi i posteni, te da su na robiji zavrsili bas banalno i naivno, sto je i objasnio detaljno ali da sad ne pisem sve.
Citat :

Potom su se vazno blagonaklonim, to jest posve muslimanskim osmjehom , ( kojeg tako volim, a narocito volim znacajnost tog osmjeha) , okrenuli meni i potvrdili da je Isa bio boziji prorok.

[ina]

Nikada nemojte sumnjati u činjenicu da mala skupina promišljenih i zabrinutih građana može promijeniti svijet. Uistinu, dosad su ga jedino oni i mijenjali.”
Margaret Mead

[Femea]

"Ukoliko mnogo ne očekuješ od života bit ćeš sretnija. Svaka sitnica će ti biti dar. Ako očekuješ previše od prijateljstva, ljubavi, karijere, ništa te neće zadovoljiti. I još nešto, savjeta nikad dosta, premda od njih malo koristi onima kojima su dati, rijetko ih poslušaju, a shvate ih tek kad sami udare glavom o zid. Od svoje naravi ne možeš pobeći. Živi u skladu sa njom i ne pravi iskorake prema nekoj drugačijoj, željenoj, jer nema dugoročne glume"...


Gordana Kuić - "Balada o Bohoreti"

[lejlamo]

Mene ti je pokojni Ive Mihovilović stalno napada: »Dragi kolega, pa zašto vama trebaju te ružne riječi?«

Ja bi mu odgovara: »Ali ja uopće ne pišen ružne riči! Za mene su ružne riči: rak, rat, ubijanje, a ne ove druge!«

Ma jebe me se ča će drugi mislit o tom mom pisanju. To je najobičnija pizdarija, jer ovo što ja pišen to su ti slatke, male, ukrasne, fine riči.

[Lanci]

[Maksuz svratila]

[Chloe]

IMG_20200101_205848.jpg

[lejlamo]

KOSMOS ŠTOSMOS



Svejedno što je
Kroz naše krajeve
Protutnjao užas

Ni kamen na kamenu
Nije ostavio

Svejedno što su
Po Bosni
Rijeke pocrvenjele od krvi
Svejedno što su silne
Oplakale majke
Svejedno što su
Oni
Od nas stoput gori
Stotinu hiljada sestara
Od stotinu hiljada braće
Rastavili
Svejedno što nas više
Po svijetu ima
Nego što nas je
Kod svojih kuća ostalo

Svejedno, svejedno, svejedno

I danas danile
Tri frtalja bivše Jugoslavije
A Bosna haman cijela
Ne zna i ne umije
Čim popije čašicu-dvije
Zapjevati drukčije
Nego

Biljana platno beleše
Na ohridskite izvori

Kad ja pođoh na Bembašu
Na Bembašu na vodu

Pa po lojtrici gor
pa po lojtrici dol

Oj Moravo oj Moravo
Moje selo ravno

Skalinada, skalinada
Tu se penje tu se pada
To je sudba to je nada
Skalinada skalinada

A da ne govorim
Da ne zapjevam
Koju starogradsku

Šta onda čovjek
Da pomisli
I kaže

Mora da je nešto
I krupno i važno i fino
U toj ideji
Postojalo i bilo

I cijela ta pizdarija
Oko Jugoslavije
Mora da je bila
Jedna
Sasvim dobra stvar

Ali
Ko smo onda to
Mi
Šta smo onda
Sunce mu ljubim
Ti Mi

Kornjače
Žabe
Krmci
Il barabe

Ako stvari jesu Takve kakve
Očigledno jesu

Cijelom bi Svijetu
Izgleda
Bilo mnogo bolje
Da nas
Jednostavno
Nema

Pa da i mi
Konačno
Odahnemo dušom

[Femea]

"Nemam nista protiv ljudi koji vole istinu. Osim sto su dosadno društvo. Podnošljivi su pod uvjetom da ne razvežu o odnosu između pripovijedanja i iskrenosti, što su neki od njih skloni. Prirodno, to me smeta. No, ostave li me na miru, neću im ništa.
Ne živciraju me ljubitelji istine već - istina. Čime istina pomaže, kakvu utjehu pruža, u usporedbi s pričom? Kakve koristi od istine u gluho doba noći, u tami, kad vjetar u dimnjaku riče poput medvjeda? Kad munja riše sjene na zidu spavaće sobe a kiša dugim noktima kucka po oknima? A ne! Kad te u krevetu zebnja i hladnoća pretvore u kip, ne očekuj da ti priskoči u pomoć koščata i suhonjava istina. Tad su ti potrebne ugodno popunjene okrepe kakve priče, da te u san uljuljka utješna sigurnost kakve laži."

Diane Setterfield - Trinaesta priča

[lejlamo]

Kako je ta knjiga kul

[vila]

Mene ti je pokojni Ive Mihovilović stalno napada: »Dragi kolega, pa zašto vama trebaju te ružne riječi?«

Ja bi mu odgovara: »Ali ja uopće ne pišen ružne riči! Za mene su ružne riči: rak, rat, ubijanje, a ne ove druge!«

Ma jebe me se ča će drugi mislit o tom mom pisanju. To je najobičnija pizdarija, jer ovo što ja pišen to su ti slatke, male, ukrasne, fine riči.

To mi je odlican intervju

[dadojović]

"Nemam nista protiv ljudi koji vole istinu. Osim sto su dosadno društvo. Podnošljivi su pod uvjetom da ne razvežu o odnosu između pripovijedanja i iskrenosti, što su neki od njih skloni. Prirodno, to me smeta. No, ostave li me na miru, neću im ništa.
Ne živciraju me ljubitelji istine već - istina. Čime istina pomaže, kakvu utjehu pruža, u usporedbi s pričom? Kakve koristi od istine u gluho doba noći, u tami, kad vjetar u dimnjaku riče poput medvjeda? Kad munja riše sjene na zidu spavaće sobe a kiša dugim noktima kucka po oknima? A ne! Kad te u krevetu zebnja i hladnoća pretvore u kip, ne očekuj da ti priskoči u pomoć koščata i suhonjava istina. Tad su ti potrebne ugodno popunjene okrepe kakve priče, da te u san uljuljka utješna sigurnost kakve laži."

Diane Setterfield - Trinaesta priča

Imam ju u svojoj osobnoj knjižnici. :-)

IMG_20200104_183816.jpg

[Nora Ibsenova]

“Ja uopšte mislim da najčudniji ljudi izgledaju vrlo konvencionalno, vrlo
standardno. Jer čovek koji je zaista čudan iznutra, onaj koji je u dubokom
nesporazumu sa svetom koji ga ne prihvata i ne shvata, ne oseća nikakvu
potrebu da se ukrašava spolja, da privlači ičiju pažnju. Naprotiv! On želi
da se sakrije. Ima li čudnijeg ljudskog stvorenja od Kafke, na primer, a on
je gotovo čitavog života radio u jednom osiguravajućem društvu u Pragu,
ne razlikujući se spolja od ostalih činovnika.”

Una, Momo

[uvijek_kontra]

[grunf]

Sjecas li se Dolly Bell

23. aprila 1981. godine, u Zvorniku je od oca Milorada i majke Ibrime rodjena Svjetlana Seka Aleksic, srpska folk pjevacica. Pet dana poslije, na drugom kraju svijeta, tacno u dva sata ujutro na svijet je dosla americka glumica Dzesika Alba. Izmedju vriskova koji su odzvanjali drinskim kanjonom, bolnog urlanja i prizivanja Dzizusa u Pomoni, Fransoa Miteran se spremao za drugi krug predsjednickih izbora na kojima je pobijedio konzervativca Valerija Ziskara Destena, Bob Marli je prozivljavao posljednje ovozemaljske dane, Predsjednistvo SFRJ je produzilo vanredno stanje na Kosovu zbog demonstracija albanskih studenata, a Emir Kusturica je u Sarajevu zavrsavao snimanje svog prvog igranog filma “Sjecas li se Dolly Bell”.

Ima jedna scena u filmu kad prelijepa Dolly Bell zalijeva vodom glavnog junaka u njegovom sklonistu, istovremeno ga uci ljubiti, dok on opcinjen njenom ljepotom drhtavim glasom izgovara magicne rijeci:”Svakoga dana u svakom pogledu sve vise napredujem”. Taj isjecak prve ljubavi, kad se djecak Dino zaljubio u rasnu kurvu, urezao mi se u pamcenje i vratio niotkuda poput bumeranga 2014. godine, kad je svijetom zavladala manija zvana Ice Bucket Challenge. Ne zbog masovnog glupiranja i zalijevanja ledenom vodom, nego zbog djecaka koji cuci u svakome od nas, kao sto u svakoj maminoj princezi cuci drolja.

Ko se jos sjeca debelguze babice sa limenim lavorima i vlaznim krpama, koja je prije 38 godina na majcine ruke spustila novorodjenu djevojcicu i plakala zajedno s njom. Rodila se dok je vjecito pripiti spiker TVSA Dusko Oljaca pokusavao da odrzi ravnotezu izmedju najava, citajuci vaznu Tanjugovu vijest o munjevitom povratku predsjednika Regana u Ovalni kabinet, samo nekoliko sedmica poslije ranjavanja.

To je bio plod ljubavi iz kasabe, kao preslikan iz jedne od onih Andricevih visegradskih prica, i shodno tom vremenu, taj trenutak nije ostao zabiljezen kamerom kao kod porodice Alba u suncanoj Kaliforniji, ili na fotografijama prerano preminulog praskog djaka Vilka Filaca.

Ali je zato uz pomoc Sidranovih uspomena rodjen film o ljubavi simpaticnog mahalasa sa prostitutkom iz provincije, lijepom kao ulje na platnu, koja je ceznula za putovanjima i cvrstom muskom rukom.

[Socrates]

[Socrates]

[lejlamo]

"Nemam nista protiv ljudi koji vole istinu. Osim sto su dosadno društvo. Podnošljivi su pod uvjetom da ne razvežu o odnosu između pripovijedanja i iskrenosti, što su neki od njih skloni. Prirodno, to me smeta. No, ostave li me na miru, neću im ništa.
Ne živciraju me ljubitelji istine već - istina. Čime istina pomaže, kakvu utjehu pruža, u usporedbi s pričom? Kakve koristi od istine u gluho doba noći, u tami, kad vjetar u dimnjaku riče poput medvjeda? Kad munja riše sjene na zidu spavaće sobe a kiša dugim noktima kucka po oknima? A ne! Kad te u krevetu zebnja i hladnoća pretvore u kip, ne očekuj da ti priskoči u pomoć koščata i suhonjava istina. Tad su ti potrebne ugodno popunjene okrepe kakve priče, da te u san uljuljka utješna sigurnost kakve laži."

Diane Setterfield - Trinaesta priča

Imam ju u svojoj osobnoj knjižnici. :-)
IMG_20200104_183816.jpg

i ja je imam, to su ona izdanja koja su se prodavala u konzumu po povoljnim cijenama...tada sam otkrila filipu gregori i njezinu historijsku fikciju..te knjige sam u dahu čitala..

IMG_20200115_135455.jpg

[dadojović]

Bijelu kraljicu isto imam, ali još ju nisam pročitao.
Kao i ovu Heretičku od Moran.