Miroslav Krleža – odabrane rečenice ili citati

Poezija, proza, pisci, pravopis, povijest jezika, dijalekti, lokalizam.
User avatar
nezaboravna
Aktivni forumaš
Aktivni forumaš
Posts: 3716
Joined: 07 Dec 2011, 11:55
Location: tebi u srcu
Status: Offline

Miroslav Krleža – odabrane rečenice ili citati

Post by nezaboravna » 13 Jul 2012, 08:38

...Miroslav Krleža – odabrane rečenice ili citati
miroslav-krleza.jpg


Share Veličina i značaj svakog pisca lako se mogu iščitati iz rečenica koje je napisao. Pažljivi čitatelj u tim rečenicama iščitat će ne samo prošlost nego i budućnost, ne samo sudbinu pojedinca nego i cijelih naroda, ne samo zapažanja nego i životna pravila.


Upravo stoga odlučili smo vam predstaviti odabrane rečenice i citate jednog od najvećih i najutjecajnijih hrvatskih književnika – Miroslava Krleže.

Svatko tko bude imao dovoljno strpljenja sve to pročitati i naravno razmisliti o tome shvatiti će zašto svi mi koji poznajemo i volimo gospodina Krležu često znamo reći da i on, i njegova djela vječno žive među nama…



By: Nenad Grbac



"Europa je danas kuća samotna u kojoj Zločin spi."



“Tebi, o, gluposti ljudska, udaram himnu o bubanj, (…) Danas paseš ko krava nad grobom glupe Evrope, ne umijući drugo nego mahati repom.”



Ljudi su više glupi i nesretni nego što su krivi.



“Ljudska glupost je neizmjerna.”



Usamljenost još uvijek nije dokaz da čovjek nema pravo.



I mjesečina može biti pogled na svijet.



Postoje dva stabla ljudske spoznaje: čulnost i razum.



Ljudi čitaju kako hoće da čitaju, a ne kako je napisano.



Bog je čudesna i strašna riječ, nastala od straha pred smrću.



Može se kad se hoće, ako se hoće tako da pucaju kosti onima koji tako neće.



Ljubav nije vještina. To je pitanje dara kao i poezija.



"Govoriti o starim sramotama uvijek je poučno…"



“Riječi…spajaju ljude kao mostovi, stvarajući u isto vrijeme između čovjeka i čovjeka nepromostivosti vrlo često dublje od najmračnijega ponora.”



“Ljudi se međusobno varaju, lažu jedni drugima u lice, obmanjuju se laskanjem i prozirno pretvorljivim udvaranjem, a to im često pošteno ljudski izgleda nerazmjerno hrabrije, nego da jedni drugima kažu golu istinu.”



“Mrak i najružniju ženu pretvara u zagonetnu lutku.”



"Zakoni stoje slijeva i zdesna ko granitne stijene visoko do neba. (...) I tako čekam da se sve raspline: te granitne stijene, ta smrt na logu, da kažem zbogom svijetu, čovjeku i bogu." (Čovjek osuđen na smrt)



"Svi mi nosimo zastave, ali su najteže borbe u sutonu kad se osjećaju sakriveni zakoni života kao olovo i kada je teža teška kao grob." (Monolog gnjila čovjeka - lirski motivi u prozi)



"Bijeda se vuče blatom, krvavi bagoš pljuje, ugriz je bijede bijesan ko ugriz krvave kuje." (Mržnja)

Gdje naivni su oni glupi dani kada smo, davno tome, sanjali o leopardski, zmijski otrovnoj, o zlatnoj, čudnoj, tajanstvenoj Evropi? (...) Evropa leži mrtva."



"-Mi danas nijesmo više što bijasmo ko djeca, naivna, glupa, lirska, slijepa djeca; mi danas znamo jedno, a to je to što znamo: i logika da ima giljotinu."



"-Mi danas nijesmo više što bijasmo ko djeca, mi danas znamo jedno, a to je to što imamo: poezija da nije zlatna ribica u kristalnome lancu tihe lirske sobe, ni tamjan slatkih riječi u gubici krvnika." (Evropa godine tisuću devet stotina četrdeset i druge)



"U ime deklasiranog i proletizitanog hrvatskog naroda nije osim Silvija Kranjčevića progovorio ni jedan pjesnik, a i danas (1926.) kada bi se netko primio da postane advokatom nepismene raje, pribili bi ga na sramotan stup, žigosali kao odroda i proglasili odmetnikom od Hrvatstva, samo zato jer se čovjek odlučio da progovori u ime pravih i nemaskiranih hrvatskih narodnih interesa."

"Jedno je kozmopolitska literatura zapadnih velegradova, a drugo politička stvarnost porobljenog naroda kojem pripadaš. Nije isto pisati liriku kao kolonijalno fijakersko kljuse koje sa svojim narodom tegli tuđe fijakere: „La marquise sorti a cinq heueres“ ili se vozikati u kočiji kao prava autentična markiza."



"Bio sam prilično sam, ali osamljenost još uvijek nije dokaz da čovjek nema pravo."



"Vrijeme je da se zamislite što znači kad jedan živ čovjek smatra prirodnim da ga njegovi suvremenici dignu do polubožanstva, i što znači kad se je netko pretvorio u tajanstven pojam iza zavjese, a pred zavjesom kleči puk i moli litanije. Milosnici vaši, korisnici vaši, udvornice i laskavci, dvorjanici, dostojanstveni pripuzi, dvorske budale, plaćenici, podmićena pera, akademici, kardinali, sav onaj šareni narod papiga i opica, svi oni kleče pred vašim spomenikom, a ja vam kažem da u ovoj nesretnoj blitvanskoj zemlji neće biti tako dugo pravde dok se vaša glava ne nađe na konopcu ili na krvničkom panju."



"Da bi vršio valjano svoj zanat, pisac mora imati mogućnost da bude u neku ruku disident, pa čak i defetist, u odnosu na državu i institucije, na naciju i autoritete. On je razmetni sin koji se vraća svom očinskom ognjištu samo da bi mogao od njega ponovno otići. Negacija je njegov familijarni oblik prihvaćanja svijeta."



“Bijeda se vuče blatom, krvavi bagoš pljuje, ugriz je bijede bijesan ko ugriz krvave kuje.”



“Ljudi koji jedan jezik govore i čitaju iste novine zovu se danas “nacije” i hoće da su zajedničkog porijekla, a to ipak ni uz najgore krivotvorenje nije uspjelo.”



“Vrijednost nekog čovjeka treba dokazivati kakva prava on sebi smije uzeti:



“izjednačavanje” se zbiva iz neuvažavanja viših priroda i zločin je nad njima.”



“Svako preziranje spolnog života, svako onečišćenje istog pojmom “nečist” jest čak zločin spram života – jest onaj na vlastiti grijeh protiv svetog duha života.”



“Ljubav prema Jednome ostavlja dovoljno prostora za mržnju prema mnogim drugima.”



“Pravi muškarac želi dvoje: opasnost i igru. Zato želi ženu kao najopasniju igračku.”



“Mi poštujemo i štitimo sva nagomilavanja moći, jer se nadamo jednom ih naslijediti.



I zločin je nad njima.”



"Nigdar ni tak bilo da ni nekak bilo, pak ni vezda ne bu da nam nekak ne bu. Kajti: kak bi bilo da ne bi nekak bilo, kaj je bilo, a je ne, kaj neje nikak bilo. Tak i vezda bude da nekak ne bude, kakti biti bude bilo da bi biti bilo."
You do not have the required permissions to view the files attached to this post.
Tko ti priča o tuđim manama, drugima će pričati o tvojim
Ako ti život da 1000 razloga za plač, ti nađi 1001 razlog za smijeh.

User avatar
Mohr
Inventar foruma
Inventar foruma
Posts: 8978
Joined: 16 Aug 2015, 21:15
Has thanked: 1 time
Been thanked: 11 times
Status: Offline

Re: Misli poznatih

Post by Mohr » 20 May 2016, 19:11

"Tako je govorio Krleža"



Uzevši u obzir sve krugove nacionalno zaostale, neuke, neobaviještene i zaboravne palanačke svijesti kod Srba i kod Hrvata (djela palanačakih pjesnika, uglavnom, i loših žanr-slika prošloga stoljeća), ova ne pretjerano mudra mješavina pretvorila se u korozivne procese koji kemijski izjedaju samu supstanciju po dubljem, nezdravom zakonu gluposti. Igru tih smiješnih "kozmogonija", tog lažljivog kraljevskog historiografskog patosa, blesavog "rasog" megalomanskog (zapravo tuđinskog) vjerskog ponosa, te religiozne relikte i preživjele karikature trebalo bi već jedanput izvrgnuti dostojanstvenom intelektualnom ruglu i skinuti ih s dnevnog reda zauvijek.

Teze za jednu diskusiju iz godine 1935



Ja bih umro od stida prije nego što bih se pozvao na nekoga svog mrtvog kralja, a vi, oprostite, od tih istih utvara stvarate patetično božanstvo nacionalne tradicije i poslanstva... tipično seljački... i ja ne znam kakvo je to prokletstvo, da se ne možete oteti opanku? Zar vi zaista nikada niste pomislili od čega je sastavljen vaš nacionalni mitos: od opanaka, od poderanih opanaka, od crkvenih zvona, od rakije, od kolača, od kobasica, od tamburica o Božiću, od naivnog klečanja nad grobovima mrtvih feudalnih kriminalaca i baraba, od groblja i zvonika...

Banket u Blitvi



Bošnjaci, bez obzira na to što su muslimanska, katolička ili pravoslavna raja, bliži su jedni drugima nego Hrvatima iz Krapine i Varaždina, a katolik iz Livna Hrvatu katoliku iz Zlatara još je uvijek čovjek iz inostranstva.

Teze za jednu diskusiju iz godine 1935.



Ne biti mitoman, ne biti opterećen balastom prošlih vijekova, teretom takozvane tradicije i fetišizma, ne popuštati pasivno inerciji konzervativnog javnog mišljenja, opirati se dosljedno svemu što u ovoj zemlji predstavlja takozvane patrijarhalno zaostale "ideale", to znači poricati sve one elemente koji nacionalnu svijest grade po prošlostoljetnom romantičarskom kalupu, koji politički organizirani predstavljaju nesumnjivo preživjele, da ne kažem reakcionarne snage. S obzirom na to što su upravo ovi elementi nacionalne svijesti kod Hrvata i Srba, u našim relacijama, po pravilu grško-latinske religiozne naravi, bilo kakvo prilaženje rješavanju ove pojave koje nije areligiozno, koje trabunja o nekoj crkvenoj predaji, jeste protuprogresivno i dovodi logično do produbljivanja nesporazuma.

Dnevnik 1-5



Biskup grof Drašković, koji potpisuje smrtnu osudu Matiji Gupcu hrvatski je feudalac, a Gubec hrvatski kmet. Nema hrvatstva, koje je u stanju da pomiri hrvatskog kmeta sa hrvatskim grofom. Ja, dakle, hrvatstvo biskupa i grofa Draškovića ne priznajem za svoje hrvatstvo...

Nekoliko riječi o malograđanskom historizmu uopće

User avatar
Mohr
Inventar foruma
Inventar foruma
Posts: 8978
Joined: 16 Aug 2015, 21:15
Has thanked: 1 time
Been thanked: 11 times
Status: Offline

Re: Miroslav Krleža – odabrane rečenice ili citati

Post by Mohr » 23 May 2017, 21:06

Nisu citati, ali neka ide ovdje...

Maestro :naklon


O akademskoj orkastraciji

Piše: Viktor Ivančić, Novosti


U neko drugo vrijeme ‘Avangarda krležiana – pismo ne o avangardi’ Predraga Brebanovića (Jesenski i Turk & Arkzin, Zagreb, studeni 2016.), umjesto šutnje i (vjerojatnih) zakulisnih izljeva zlobe, izazvala bi burnu raspravu na takozvanoj kulturnoj sceni, zažarili bi se književno-analitički obrazi, podigle polemičke krijeste, rasplesale taštine, isukali argumenti, dograbila teška retorička oružja, a navijački raspoložena publika s nestrpljenjem bi čekala krvoproliće.

No ne samo da nešto poput ‘kulturne scene’ i njene publike danas nije lako ni razabrati ni definirati, nego sam Brebanovićev rad na začudan način anticipira tekući rasplet, jer između ostaloga govori o tehnikama koncipiranja prošlosti pomoću kojih će i istina vezana uz ‘neko drugo vrijeme’ biti progutana ili izobličena radi ‘pozitivnog pamćenja’, radi prilagodbe službene historije – pa i one književne – aktualnim ideološkim potrebama, što se ponajprije odnosi na njene ključne protagoniste.

Od stotina rečenica koje odzvanjaju u ovome moćnom štivu, odlučio sam se – da bih na početku ilustrirao i autorove intencije, i njegov stav, i njegov stil – za jednu od najkraćih. Na 127. stranici stoji upit: ‘Našto to pretvaranje vulkana u operetu?’

Predrag Brebanović to pitanje postavlja u kontekstu avangarde, odnosno nacije i avangarde, uz tvrdnju da ‘nacionalna avangarda nije ništa drugo do drveno željezo’, da je ona ‘jednako besmislena kao i nacionalna autonomija književnosti, koja se svodi na negovanje esteticizma unutar vlastitog plemena’, suočavajući nas s dilemom: ‘Čemu uopšte avangarda, ukoliko je hrvatska ili srpska?’ Svedemo li to na personalnu razinu – budući da je posrijedi knjiga, kako sam autor ističe, o Miroslavu Krleži kao jugoslavenskom avangardistu – stvari su proste: ‘vulkan’ je dakle autentični Krleža, Krleža kakav doista jest, dok je ‘opereta’ Krleža kojeg aranžiraju njegovi akademski tumači, Krleža kao proizvod krležologije.

Uz pomoć tih simboličkih markacija, koliko god bile jednostavne, moguće je približiti središnju temu – ili, prije, misiju – ovoga spisateljskog i kritičko-polemičkog pothvata: to je raskrinkavanje načina na koji nacionalna ideologija, preko svoje akademske posluge, obavlja sanaciju eruptivnog područja i pretvara ga u prostor za relaksaciju; ili: prokazivanje svih ciničnih aspekata spomenute ‘protuvulkanske’ strategije, čiji je sveti cilj održavati velikana živim metodom njegova gašenja.

Budući da ne posjedujem ekspertna znanja književnoga teoretičara, ‘Avangardu krležianu’ čitao sam u njenom slobodarskom ključu, koji mi se, istinabog, čini i najvažnijim. Brebanović, naime, niti ima namjeru postići, a niti postiže, išta manje od toga da Krležu oslobodi okova nacije, skidajući pritom s pisca i njegova djela i poetičke lance što ih je privezala oficijelna krležologija.

Time on demaskira postupke književno-analitičkih sudišta preko kojih se nacionalna kanonizacija iskazuje kao oblik falsificiranja. Jer kada se raspušu akademske i nacionalne magle – odnosno, da bude posve jasno, jedna te ista mrkosiva magluština – ostaje krivotvorenje kao put do utvrđivanja nacionalnog kanona, ili – u široj zamisli – nacionalnog identiteta. Kanoniziranom Krleži su, dakako, pedantno povađeni zubi, potkresani su mu crveni rogovi, razvodnjeni su njegovi ‘jugokomunistički’ zanosi, što se za naše doba – doba intenzivnog identitetskog terora – pokazuje iznimno važnim.

Autor ove knjige nema dvojbi oko identitetske luđačke košulje što se najvećem našem piscu strpljivim radom navlači preko mrtvih pleća i daje do znanja da je ideološka armatura krležologije u tome smislu prilično kompaktna. Njegovim riječima: ‘Svejedno da li je Krležine avangardističke navade poricala, uvažavala ili afirmisala, književna je istoriografija to dosad činila po jednom te istom obrascu metodološkog nacionalizma.’

Brebanović, elem, vraća Krležu avangardi i Jugoslaviji. Avangardi čak i usprkos samome Krleži – koji je kroz skoro čitav svoj stvaralački vijek protiv avangarde sarkastično rogoborio, ali se istraživač rukovodio geslom trust the tale, not the teller – polazeći od jednoga pisma (divotvelepisma) što ga je pisac 1936. poslao svome prijatelju, beogradskom nadrealistu Marku Ristiću, a zatim dokazujući da avangardni, antitradicionalistički, negatorski i – evo te psovke – revolucionarni stav prožima praktički čitavo Krležino djelo; a Jugoslaviji usprkos cijelim armijama – što akademskih, što vanakademskih – trudbenika koji neumorno rintaju na podizanju sklepotina takozvanih nacionalnih kultura, pa narušava konsenzus o čitanju i usvajanju Krleže kao hrvatskoga klasika.

Autor pritom, da ne bude zabune, ne misli da Krleža nije hrvatski klasik, jer on to neosporno jest, niti pak drži kako je najvažnije da on nije samo hrvatski klasik, jer je pisac daleko šireg radijusa i daleko višeg dometa; presudno je što on smatra da to što je Krleža hrvatski klasik nije primarna, već sekundarna činjenica, da ta konstatacija više sakriva nego što otkriva.

Odgovarajući na pitanje ‘Što je nama danas Miroslav Krleža?’, Predrag Brebanović zapravo ogoljuje i rasvjetljava pregnantna nastojanja da se Krleža kritički razoruža kroz proces njegove akademske pretvorbe u hrvatskoga klasika i građanskoga pisca. Da se dakle učini prikladnim i bezopasnim, da se obavi njegovo retroaktivno pripitomljivanje. Način na koji staje u zaštitu avangardnog krležijanskog ‘vulkana’ – pokušavajući ga udaljiti od ‘operetne’ sudbine koju mu je namijenila književna historiografija – impresivan je i uzbudljiv, a iznad svega intelektualno superioran.

Naročito je to upečatljivo u petome poglavlju knjige, pod naslovom ‘Akademski konj’, gdje je priređen obračun s praktički cjelokupnim fondom etabliranih interpretacija Krleže, počevši od one Stanka Lasića, prvosvećenika u hramu nacionalne znanosti i rodonačelnika žanra, pa do njegovih klimoglavih sljedbenika, i to s toliko argumentacijske ubjedljivosti da stječemo nezaboravan uvid u svojevrsnu (neka mi bude oprošteno na izrazu) akademsku orkastraciju, :ok naime – neprestanu navadu krležologije da kastrira krležijanstvo, svodeći ga na vlastitu mjeru.

Čini se da je, iz perspektive poželjnog izdanja nacionalne kulture, problem s Krležom dvojak: s jedne je strane on nezaobilazan, dok je s druge nepodnošljiv. ‘Avangarda krležiana’ prodire u samo srce toga nesporazuma, snažno se zariva u pulsirajuće tkivo i dopire do zatajenih motiva.

Razlog Krležine nepodnošljivosti, između ostaloga, leži u činjenici da je on upravo zastrašujuće aktualan kritički pogon, štoviše, cijela kritička industrija koja osporava same temelje suvremenih, današnjih društava: od neoliberalizma i nesmiljene kapitalističke eksploatacije, pa do pseudodemokratskih ambalaža za faktičke strahovlade. Nema lektire, bez obzira na vrijeme njezina nastanka, koja na uvjerljiviji način tretira naše tekuće debakle: i dekadentni raspad Agrokorova carstva (sve sa poživinčenim stanarima onog dvorca pod Sljemenom), i trenutnu hrvatsku parlamentarnu lakrdiju, i demokratski konstituiranu diktaturu u Srbiji, i amputaciju morala iz bitaka ‘za nacionalnu stvar’…

Odatle, uz druge razloge, napor koji se poduzima da Krleža – bio on promatran iz estetske ili ideološke sfere – ne živi kroz autentičnu snagu njegova djela, kroz njegovu umjetničku i kritičku aktualnost, već kao puka spomenička veličina, i to spomenik koji će biti izvajan po mjeri nacionalno-romantičnih vizija, izložen sentimentalnim pogledima i ptičjim govnima, dakle kao krotki i statični nacionalni ukras, pri čemu će pisac biti učinjen u odgovarajućoj mjeri neprepoznatljivim.

Ako se tu radi o tekstu i kontekstu – ili, načinimo li korak dalje: o nekadašnjem Krležinu tekstu i današnjem kontekstu (a taj je kontekst tragično sličan onome od prije stotinjak godina, onome protiv kojeg je pokojni pisac bio usmjerio svu svoju stvaralačku energiju) – onda je na stvari pokušaj da se preko akademske interpretacije stvori utisak kako taj tekst ne samo što kritički ne razara taj kontekst, nego ga opslužuje. Krleža, drugim riječima, može biti ‘naš suvremenik’ jedino kao naš pobornik i naš privrženik; ne kao netko tko vrijeđa vladajući poredak i – najgore od svega – nacionalne osjećaje.

To je, naravno, nemoguća misija, jer je Krleža dovoljno snažan pisac da se i posthumno brani. Svjesni toga, njegovi tendenciozni tumači, njegovi pripitomljivači, nerijetko posežu za golim intelektualnim nasiljem. Možda bi se, pod kamenim grbom Akademije (a ova je, opet, uvijek pod zastavom vladajuće državne politike), moglo govoriti o dentalitetu čopora: o riješenosti da se čupaju zubi opasnim – a neizbježnim – sunarodnjacima; sve kako bi klasik koji nam se dogodio ustupio mjesto klasiku kakav nam je potreban. :p

Dovoljno je, za ilustraciju, vidjeti u koliko je goničkih tekstova Miroslav Krleža korišten kao argument – ponekad i krunski! – protiv potpisnika nedavne Deklaracije o zajedničkom jeziku, iako se sadržaj tog dokumenta u svojoj suštini oslanja na davnu Krležinu ocjenu da su ‘hrvatski i srpski jedan jezik koji su Hrvati oduvijek zvali hrvatski, a Srbi srpski’.

(Najdalje je u tome, uzgred budi rečeno, otišao predsjednik Hrvatskog društva pisaca: pozivajući ‘druga Krležu’ za svjedoka, Nikola Petković u nedavnome tekstu ‘ne zamišlja’ da se ovaj ‘osjećao posebno dobro izvaljujući floskule’ kakve stoje u uvodu Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog jezika iz 1967. – o socijalističkoj revoluciji, o narodnooslobodilačkoj borbi, o bratstvu i suradnji jugoslavenskih naroda… – jer su te ‘floskule’, po Petkovićevu sudu, ‘za misleće biće samoponižavajuće’, ali je ‘drug Krleža’, eto, shvatio da one jamče ‘neophodan objektivni manevarski prostor u totalitarizmu’, te se hrabro i mudro prepustio konstruktivnom licemjerju.

Što, međutim, ako se ‘drug Krleža’ uz rečene ‘floskule’ osjećao savršeno dobro, tim više jer je njihovu ostvarenju posvetio čitav život? Ništa. :cudi Nema tog dokaznog materijala koji će spriječiti predsjednika HDP-a da, slijedeći Lasića & comp., ‘zamišlja’ Krležu na vjekovnom braniku hrvatskog državotvorstva, da ga ‘zamišlja’ ljutim protivnikom vrijednosti za koje se borio, te da ga, kroz to svoje ‘zamišljanje’, besramno namjesti u pozu samonegacije, jer oportunistički modelirana mašta hrvatskog intelektualca ne poznaje prepreke.)

Protiv takvih i sličnih manevara usmjerena je Brebanovićeva kritička oštrica, hvatajući se ukoštac kako s kroatoholizmom, tako i sa srboholičarskim pretenzijama u književnome polju. Dok je, naime, Krleža na zapadnoj strani sveden na hrvatskoga klasika, nerijetko s njemu omraženim cilindrom na glavi, na onoj istočnoj je uglavnom ciljano zatajen ili čak proglašavan arhetipskim neprijateljem. Kada, primjerice, Milo Lompar kaže da je Krleža ‘osioni negator srpstva’, on može biti u pravu, ali samo ako ‘srpstvo’ razumijemo kao ishod šovinističkoga projekta Lompara i Lomparu sličnih. Projekta onih – i na srpskoj i na hrvatskoj strani – za koje Brebanović veli da ‘književni kanon zamišljaju kao glistu sa kojom se guta i udica nacije’.

Utoliko poruka ‘Avangarde krležiane’ nadilazi neposredni predmet svoje analize. Kao što Brebanović polazi od jednog pisma da bi ispričao priču o Krleži kao jugoslavenskom avangardistu, tako taj njegov avangardist priča priču o dehistorizaciji današnjih nas, govori, između ostaloga, o konfiskaciji istine o našoj prošlosti, o težnji ka kolektivnoj raspamćenosti kao operaciji najvišega reda. Brebanović tu istinu čupa iz nacionalnih ralja i stavlja je pred nas, krvavu, ranjenu i izmrcvarenu, ali još uvijek živu.

Rezultat je uz sve drugo i blistavo napisana knjiga, dovedena do stilske perfekcije, doslovno bez iti jedne rečenice koja bi zamirisala na frazu ili imala predvidljiv ishod, s cijelim nizom duhovitih dosjetki i lucidnih uvida, s deset poglavlja (plus ‘Dodatak’) od kojih svako nosi svoju unutrašnju dramu, svoju napetost, te se cijeli materijal može čitati kao ludo uzbudljiva proza. Teško mi se oteti dojmu da, mimo onoga što piše, Predrag Brebanović i time kako piše, dakle svojim spisateljskim majstorstvom, nastupa kao nepomirljivi oponent dežurnim akademskim tvornicama magle. :ok

A ako netko sluti da autor preko jugoslavenske avangarde dolazi do avangardne Jugoslavije, odnosno ‘Jugoslavije kao avangarde’, potpuno je u pravu. Stoga mi se čini primjerenim odjavni pasus ovog osvrta završiti riječima Branka Romčevića što ih je – podsjećajući na ‘mogućnost otpora nacionalnoj dehumanizaciji’, koja ‘svodi ono ljudsko na biološko’ – izgovorio na beogradskom predstavljanju ‘Avangarde krležiane’: ‘Ono što su na drugim mestima bile reformacija, prosvećenost, revolucija, ovde je to bila i ostala, sviđalo se to nekom ili ne, isključivo Jugoslavija.’ :ruke

User avatar
dadojović
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 10576
Joined: 12 Aug 2018, 14:01
Has thanked: 372 times
Been thanked: 310 times
Status: Offline

Re: Miroslav Krleža – odabrane rečenice ili citati

Post by dadojović » 04 Oct 2019, 22:51

"Neka oprosti gospodska Europa, ona nema spomenike kulture. Pleme Inka u Americi ima spomenike, Egipat ima prave spomenike kulture. Neka oprosti gospođa Europa samo Bosna ima spomenike. Oličenje gorštaka Bosanca! Šta radi Bosanac na stećku? Stoji uspravno! Digao glavu, digao ruku! Ali, nigdje, nikada nitko nije pronašao stećak na kome Bosanac kleči ili moli. Na kome je prikazan kao sužanj."
Ovo mi je nešto možda i najmoćnije napisano o Bosni i Bosancima, a da autor nije iz BIH.
MM "provali rimu za notornu laž, za duboki uzdah posustalog sna, rimu za tminu, i tišinu za dno dna" MM

User avatar
Mutevelija
Selonačelnik
Selonačelnik
Posts: 86350
Joined: 28 Nov 2015, 20:04
Has thanked: 853 times
Been thanked: 1641 times
Status: Offline

Re: Miroslav Krleža – odabrane rečenice ili citati

Post by Mutevelija » 04 Oct 2019, 22:52

A da nije bio Mak Dizdar :oo
Pero la suerte se ensañó contigo
Y te dejó con el alma
Hecha pedazos
Tú corazón
Quedó herido y sin perdón
Ya no sabe como amar
Como piedra endureció

🍉🍉🍉🍉

User avatar
dadojović
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 10576
Joined: 12 Aug 2018, 14:01
Has thanked: 372 times
Been thanked: 310 times
Status: Offline

Re: Miroslav Krleža – odabrane rečenice ili citati

Post by dadojović » 04 Oct 2019, 22:58

Pa Mak Dizdar je iz Bosne ili sam krivo shvatio tvoj post.
MM "provali rimu za notornu laž, za duboki uzdah posustalog sna, rimu za tminu, i tišinu za dno dna" MM

User avatar
Mutevelija
Selonačelnik
Selonačelnik
Posts: 86350
Joined: 28 Nov 2015, 20:04
Has thanked: 853 times
Been thanked: 1641 times
Status: Offline

Re: Miroslav Krleža – odabrane rečenice ili citati

Post by Mutevelija » 04 Oct 2019, 23:00

Ali.to.nije citat krleža.
i isw nek.oprosti.gospođa Evropa, eto provjeri
Pero la suerte se ensañó contigo
Y te dejó con el alma
Hecha pedazos
Tú corazón
Quedó herido y sin perdón
Ya no sabe como amar
Como piedra endureció

🍉🍉🍉🍉

User avatar
dadojović
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 10576
Joined: 12 Aug 2018, 14:01
Has thanked: 372 times
Been thanked: 310 times
Status: Offline

Re: Miroslav Krleža – odabrane rečenice ili citati

Post by dadojović » 04 Oct 2019, 23:02

To je Krleža definitivno.
MM "provali rimu za notornu laž, za duboki uzdah posustalog sna, rimu za tminu, i tišinu za dno dna" MM

User avatar
dadojović
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 10576
Joined: 12 Aug 2018, 14:01
Has thanked: 372 times
Been thanked: 310 times
Status: Offline

Re: Miroslav Krleža – odabrane rečenice ili citati

Post by dadojović » 04 Oct 2019, 23:10

O kakvoj ti Jugoslaviji pričaš?
MM "provali rimu za notornu laž, za duboki uzdah posustalog sna, rimu za tminu, i tišinu za dno dna" MM

User avatar
Socrates
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 44805
Joined: 09 Jan 2016, 07:50
Location: . . . . . . . . .
Been thanked: 2 times
Status: Offline

Re: Miroslav Krleža – odabrane rečenice ili citati

Post by Socrates » 05 Oct 2019, 01:19

Mute, brt, ovo je Krleža rekao.
. . . . . . . . .

User avatar
Krokodil Behko
Globalni moderator
Globalni moderator
Posts: 120132
Joined: 21 Apr 2010, 22:40
Location: nesto u čevljanovićima
Has thanked: 6876 times
Been thanked: 7756 times
Status: Offline

Re: Miroslav Krleža – odabrane rečenice ili citati

Post by Krokodil Behko » 05 Oct 2019, 08:41

dadojović wrote: 04 Oct 2019, 23:02 To je Krleža definitivno.
Ma pusti njega, on se obrazuje na herceg-srpskom forumu, a tamo Krleža vjerovatno ima status Komšića :hihi

Btw, napisao je to, jer je vidio koda idu s/h elite, prvenstveno srpske.
BiH mu je bila neki svojevrsni bijeg od toga, baš kao i za Nadu Klaićku i mnoge druge. Zemlja koja se neće poistovjetiti s nekim plemenom i njegovim tradicionalnim "vrijednostima". Imaš taj fenomen i dan danas. U BiH dolaze iz HR, da tu žive neku drugu ideju. Bio je Aco Petrović, sad je Prosinečki, Cetinskog i Gibonija, sretneš u Sa prije nego tramvaj, itd..
online

User avatar
dadojović
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 10576
Joined: 12 Aug 2018, 14:01
Has thanked: 372 times
Been thanked: 310 times
Status: Offline

Re: Miroslav Krleža – odabrane rečenice ili citati

Post by dadojović » 05 Oct 2019, 08:59

Krokodil Behko wrote: 05 Oct 2019, 08:41
dadojović wrote: 04 Oct 2019, 23:02 To je Krleža definitivno.
Ma pusti njega, on se obrazuje na herceg-srpskom forumu, a tamo Krleža vjerovatno ima status Komšića :hihi

Btw, napisao je to, jer je vidio koda idu s/h elite, prvenstveno srpske.
BiH mu je bila neki svojevrsni bijeg od toga, baš kao i za Nadu Klaićku i mnoge druge. Zemlja koja se neće poistovjetiti s nekim plemenom i njegovim tradicionalnim "vrijednostima". Imaš taj fenomen i dan danas. U BiH dolaze iz HR, da tu žive neku drugu ideju. Bio je Aco Petrović, sad je Prosinečki, Cetinskog i Gibonija, sretneš u Sa prije nego tramvaj, itd..
Ma neka ga temi književnosti makar i pogrješio. Inače i Dizdar je pisao o stećcima. A ovaj Krležin citat mi je, ako ne za himne, onda barem da ga se ukleše na zgradu parlamenta
MM "provali rimu za notornu laž, za duboki uzdah posustalog sna, rimu za tminu, i tišinu za dno dna" MM

User avatar
dadojović
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 10576
Joined: 12 Aug 2018, 14:01
Has thanked: 372 times
Been thanked: 310 times
Status: Offline

Re: Miroslav Krleža – odabrane rečenice ili citati

Post by dadojović » 11 Oct 2020, 00:04

JESENJA PJESMA

Nepoznat Netko donio je Jesen
U Sjevernu Sobu
O, sada
Kad sve je boja, berba i miris vina
I kad se čuje pjesma Stvari i Živina
I kad mrtvaci viču od čežnje u grobu
Nepoznat Netko donio je Jesen
Na srebrnom pladnju
U sobu:
Grožđe i kruške, jabuke i smokve.

A vani se puše sunčanog soka lokve
I čuje se, kroz prozor,
Gdje u svili dana
Pjeva negdje žena
I cvrkuću ptice.
MM "provali rimu za notornu laž, za duboki uzdah posustalog sna, rimu za tminu, i tišinu za dno dna" MM

User avatar
Krokodil Behko
Globalni moderator
Globalni moderator
Posts: 120132
Joined: 21 Apr 2010, 22:40
Location: nesto u čevljanovićima
Has thanked: 6876 times
Been thanked: 7756 times
Status: Offline

Re: Miroslav Krleža – odabrane rečenice ili citati

Post by Krokodil Behko » 11 Oct 2020, 00:27

dadojović wrote: 05 Oct 2019, 08:59
Krokodil Behko wrote: 05 Oct 2019, 08:41

Ma pusti njega, on se obrazuje na herceg-srpskom forumu, a tamo Krleža vjerovatno ima status Komšića :hihi

Btw, napisao je to, jer je vidio koda idu s/h elite, prvenstveno srpske.
BiH mu je bila neki svojevrsni bijeg od toga, baš kao i za Nadu Klaićku i mnoge druge. Zemlja koja se neće poistovjetiti s nekim plemenom i njegovim tradicionalnim "vrijednostima". Imaš taj fenomen i dan danas. U BiH dolaze iz HR, da tu žive neku drugu ideju. Bio je Aco Petrović, sad je Prosinečki, Cetinskog i Gibonija, sretneš u Sa prije nego tramvaj, itd..
Ma neka ga temi književnosti makar i pogrješio. Inače i Dizdar je pisao o stećcima. A ovaj Krležin citat mi je, ako ne za himne, onda barem da ga se ukleše na zgradu parlamenta

Krleža je Bog.
On jedini, od svih tih velikih književnih faca, nikad nije posustao i nije se dao potčiniti seljaštvu. Ostao je mač brutalne kritike, do zadnjeg dana. Što se tiče himne, ni mnogo benigniji tekst nije prošao, a mogao bi ovaj komotno, ono malo da se doradi i poetizira.
online

User avatar
dadojović
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 10576
Joined: 12 Aug 2018, 14:01
Has thanked: 372 times
Been thanked: 310 times
Status: Offline

Re: Miroslav Krleža – odabrane rečenice ili citati

Post by dadojović » 11 Oct 2020, 08:48

Da, uvijek je bio britak kritičar društva. Današnji desničari mu, u svojoj maniri, tu kritiku zamjeraju i u njoj vide tobožnju mržnju prema Hrvatskoj. To što je prijateljevao s Titom samo pojačava to uvjerenje (te zablude). Veliki pisac, jedan od najboljih koje je hrvatska književnost imala. I prije svega: intelektualac. Kakvih danas pomanjkava, ne samo na književnoj sceni, već i općenito u društvu.
MM "provali rimu za notornu laž, za duboki uzdah posustalog sna, rimu za tminu, i tišinu za dno dna" MM

User avatar
jelena...
Aktivni forumaš
Aktivni forumaš
Posts: 3042
Joined: 11 Jul 2015, 20:26
Been thanked: 1 time
Status: Offline

Re: Miroslav Krleža – odabrane rečenice ili citati

Post by jelena... » 11 Oct 2020, 09:21

“...izletio sam iz hrvatske krčme i našao se u magli, ostao sam zgužvan kao krijesnica pod svinjskim papkom.”

Pijana novebarska noć 1918.

edit:

Jedan incident koji je u svom životu napravio ovaj genijalac i napisao o tom događaju kraći tekst
vrijedi više od svih historijskoistorijskopovijesnih naklapanja o našem podneblju 20. stoljeća il vijeka.

User avatar
dadojović
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 10576
Joined: 12 Aug 2018, 14:01
Has thanked: 372 times
Been thanked: 310 times
Status: Offline

Re: Miroslav Krleža – odabrane rečenice ili citati

Post by dadojović » 12 Oct 2020, 17:40

PROLJEĆE HILJADU DEVET STOTINA I OSAMNAESTE

Evropa je danas kuća samotna u kojoj Zločin spi
i burad crna šuti i ludilo zri,
a fitilj žute lampe plače i plamen zelen vri,
u tmini ume krila i lijeću crni sni,
a jablanovi vise ko obješeni.
Danas je Evropa kuća samotna,
i u njoj Zločin spi.
O, opet tutnje mrtvački vozovi,
i grme topovi,
i plaču soldati.
O, opet u mutnom velu sjete
oblaci krvavi lete,
i nešto se sprema,
a spasa- nema!
I svi ljudi gore ko baklje nevidljivom bogu
koji ide.
Tek
neka se tužna djeca
tog boga stide
i plaču,
a oči ih od soli od boli
peku,
i snijeg se tali
i proljetne vode teku.
MM "provali rimu za notornu laž, za duboki uzdah posustalog sna, rimu za tminu, i tišinu za dno dna" MM

User avatar
Shadow
Svemirka
Svemirka
Posts: 51193
Joined: 06 Apr 2020, 08:13
Has thanked: 20878 times
Been thanked: 20613 times
Status: Offline

Re: Miroslav Krleža – odabrane rečenice ili citati

Post by Shadow » 26 Jan 2021, 20:28

Dijalog u troje ili ljubav bez krova


Ja sam tebi dala sebe,
a sada me od tebe zebe.

I ja sam tebi sebe dao,
a sada sam dalek, hladan i zao.

U utrobi čovjek se micati stao,
Sretan, nesretan, tko bi znao?
Mirno more

User avatar
Krokodil Behko
Globalni moderator
Globalni moderator
Posts: 120132
Joined: 21 Apr 2010, 22:40
Location: nesto u čevljanovićima
Has thanked: 6876 times
Been thanked: 7756 times
Status: Offline

Re: Miroslav Krleža – odabrane rečenice ili citati

Post by Krokodil Behko » 04 Feb 2021, 18:24

Ako niste znali, grobna ploča na Krležinom grobu ( po njegovoj želji ) stilizirana je kao stećak


Image
online

User avatar
dadojović
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 10576
Joined: 12 Aug 2018, 14:01
Has thanked: 372 times
Been thanked: 310 times
Status: Offline

Re: Miroslav Krleža – odabrane rečenice ili citati

Post by dadojović » 04 Feb 2021, 18:41

Screenshot_20210204-183917.png
You do not have the required permissions to view the files attached to this post.
MM "provali rimu za notornu laž, za duboki uzdah posustalog sna, rimu za tminu, i tišinu za dno dna" MM

Post Reply

Return to “Književnost i jezik”

Who is online

Users browsing this forum: No registered users and 16 guests