Franc Kafka

[Zagorka]

Ma to su tek njegova najpoznatija djela.Trebaš biti posebno obrazovan da njega čitaš.I dalje tvrdim da provodiš večeri čitajući te knjižurine koje ne razumiješ,samo da kažeš da si ih pročitao.
Uz njih koristiš riječnik i povremeno ideš na google priznaj,svako treće stranice barem.

[Krokodil Behko]

Mislim da google nije ni postojao kad sam ja to čitao, a riječnici su bili skupi.
Kad se samo sjetim, kolika je knjižurina bila ona od Bratoljuba Klaića "Riječnik stranih riječi i izraza"
Ama jedva sam svoje ime pronašao u toj knjizi a kamoli tek neke Heseove "izraze".
A već za tebe nisam siguran. A šta reče? Nećemo diskutovati?

[Zagorka]

Vidim da se previše družiš s jednom osobom,pa si postao.......ahh duhovit
Čuvaj se bolana uticaja ljudi,ne valja ti to.
Diskusija na onoj kafi što smo dogovorili.

be prepared

[Krokodil Behko]

Ma jok. Kad dodje do toga, neće taj papak Hese ni biti bitan. Odmah priznajem da si u pravu.
Ništa ja to nisam skonto. Moraćeš da mi sve prepričaš ali na nekoj petoj-šestoj kafi. Ne prije

[Zagorka]

Ma jok. Kad dodje do toga, neće taj papak Hese ni biti bitan. Odmah priznajem da si u pravu.
Ništa ja to nisam skonto. Moraćeš da mi sve prepričaš ali na nekoj petoj-šestoj kafi. Ne prije

Eh,tako se priča

[merylin]

Danas pročitala Kafkin esej "Preobražaj" ...
Čak i ime glavnog junaka "Georg Sans" ima skriveno značenje... samsa,češki:samac,usamljenik
Vrijedi pročitati

[Zrno]

Pažnje i vremena vrijedno... pa ko velim... da podijelim, možda još kome bude po volji!

POPLAVA I KAFKA

Ibro Mulaomerović

Postoje neke tajne od kad je svijeta i vijeka, tajne koje znanstvenici i naučnici, mudraci raznih fela pokušavaju odgonetnuti, ali – zapinje. Istina, mnogi od njih autoritativno tvrde da su oni baš otkrili te tajne, a onda Aristotel kaže:“Amicus Plato, sed magis amica veritas“ (Drag mi je Platon, ali mi je istina draža). I, j... ga onda.
E, oko te neke istine se najčešće razilazimo, pa, recimo, svaka religija uporno tvrdi da su svi odgovori na sve tajne sadržani u samo njihovim svetim knjigama, svaki značajniji svjetski filozof (pa i psiholog) tvrdi da je upravo on otkrio tajnu suštine života, a broj neotkrivenih tajni se, ipak, ne smanjuje.
Za mene osobno najveća tajna je – sam čovjek. Jednostavno, fasciniran sam složenošću procesa koji se dešavaju u ljudskom biću, i reakcijama koje se dešavaju u tom još uvijek neotkrivenom svijetu.
Kada se desila ova grozna nesreća, ova prirodna katastrofa sa poplavom u bivšoj mi Domovini, bio sam zbunjen reakcijom većine ljudi. Ljudi koji su se poslije nekog relativno pristojnog života i „bratstva-jedinstva“ odlučili za mržnju (samo bih zamolio da mi se ne objašnjava kako su nas to samo političari zavadili), mržnju i rat, masovna ubistva, za nesreću koju su sami „proizveli“, ti isti ljudi su se našli opet u nesreći, ali nesreći koju nisu doživjeli svojom željom.
I onda se, neočekivano, desilo to da su nestale sve podjele, sve razlike, vjerske, nacionalne, političke, svi su u trenu postali ono što jesu u suštini – ljudi.
U vječnoj borbi i igri dobra i zla, nesreća je ovaj puta izazvala ono ljepše lice ljudskih karaktera. Dobro, u jednom tekstu Miljenko Jergović, kako sam ga ja razumio, kaže da je u ljudskom biću zlo dominantnije i da je ovo kratkog daha, ali, svejedno, meni je drago kada su ljudi dobri i humani, kad pruže ruku jedan drugom, pa bar na kratke staze.
Ta složenost procesa koji se dešavaju u ljudskom biću me je uvijek zbunjivala, ta borba dobra i zla u čovjeku, njegovih pozitivnih i negativnih vibracija, njegova sposobnost da s tobom dijeli zadnji zalogaj i da ti pruži ruku spasa, ali i pristajanje da bude učesnik u zločinu, pa da i ubije, ta neobična mogućnost da bude filantrop ili mizantrop, vedar i otvoren prema drugima ili zatvoren u sebe i svoj frustrirani svijet i da bude čitav život otuđen od drugih ljudi.
Pokušavao sam naći odgovore na ta pitanja koja, na prvi pogled, izgledaju veoma jednostavna, pokušavao odgonetnuti tajnu, ali – odgovora nema.
Onda sam se okrenuo, ne mudracima koji tvrde da sve znaju, nego nečemu što sam nazvao svojom religijom,(koja ima i svoje apostole), okrenuo sam se ljudima koji na sličan način tragaju za odgovorima kao i ja, uoče tajnu i problem pa samo postavljaju pitanja u raznim oblicima i formama, pitanja koja bi, možda, mogla navesti na neki trag. Okrenuo sam se umjetnicima, jer oni svojom imaginacijom, svojim raskošnim duhom, pokušavaju otkriti te tajne pošavši od sumnje u svaku dogmu.
Nedavno sam bio u Češkoj, u Pragu, na susretu dobojlija rasutih po Europi, došli smo se podsjetiti na neko davno i nama drago doba, podsjetiti se na Rodni Grad, vidjeti neka draga lica što ih dugo nismo vidjeli.
Bilo je prelijepo, ali bila je to prilika i za moj hadžiluk, za posjetu i naklon jednom od mojih apostola, jer u Pragu je rođen i sahranjen – FRANZ KAFKA.

Otišao sam na jevrejsko groblje gdje je Franz sahranjen, da rukom dodirnem kamen što stoji iznad njegove glave.
A što je to baš on jedan od mojih apostola?
Više je razloga, jer on mi je uz Dostojevskog na samom vrhu ljestvice pisaca koji mi mnogo znače, pisaca od kojih sam učio čitav život kako raspoznati neke tajne, kojim putem krenuti u odgonetanje bezbrojnih pitanja. A jedno od tih pitanja je i problem ljudskog otuđenja, pa me je ova nesreća sa poplavom koja je dovela do pojave da ljudi pruže ruke jedni drugima, podsjetila na Kafkin sukob sa otuđenjem.
Iz nekog iskustva može se zaključiti kako je kod većine pisaca njihov pogled na svijet uvjetovan njihovom osobnom psihološkom „slikom“ koja, najčešće, proizlazi još iz njihova djetinjstva. Tako je i sa Kafkom.
Rođen u Pragu, u jevrejskoj obitelji gdje je otac, vrijedan i prilično imućan, uspostavio svoj autoritativni odnos prema ženi i djeci kojim je gušio bilo čiju individualnost, pa je svojom samovoljom i tiranskim odnosom učinio da je i sam Franz imao problema sa osjećajem zbunjenosti i krivice. Zbog toga i junaci njegove proze nemaju siguran osobni identitet, osuđeni su na usamljenost i nemogućnost komunikacije.
Taj osjećaj ljudske bespomoćnosti, opterećen sivom i banalnom svakodnevnicom, Kafka vidi u iracionalnim elementima života i apsurdnosti ljudskih odnosa. Ljudska bespomoćnost koja uvjetuje i čovjekovu otuđenost je, po Kafki, najčešće rezultat sukoba pojedinca sa silom koja je najčešće iskazana totalitarnim birokratskim sistemom koji ubija svaku individualnost. To je najbolje pokazao iznijansiranim odnosima pojedinca i sile u svom „Procesu“.
Ali, po Kafki, nisu samo moćni sistemi uzročnici čovjekova otuđenja, i njegova najbliža okolina, čak ljudi iz obitelji, i susjedi donose nemir u ljudsku psihu i stvaraju mu frustracije.
U čuvenoj „Preobrazbi“ (ili „Preobraženju“), kada se Georg Samsa probudio iz nemirna sna preobražen u golemog kukca, žohara, Kafka nam majstorski iznosi sve tamne strane ljudskih karaktera, u ovom slučaju čak najbližih članova obitelji koji svojim egoizmom, beščutnošću, pa i mržnjom, uništavaju sve mogućnosti i šanse neke humane komunikacije.
Pa, i u „Presudi“ Kafka nam daje frustrirani odnos dvojice ljudi koji bi trebali biti vezani najljepšim emotivnim vezama, tu su otac i sin opterećeni autoritativnim očevim odnosom toliko da je sin sav istraumatiziran patnjom, kajanjem i osjećajem vlastite krivice koju mu je otac nametnuo.
Rekoh već da mi (po mom osobnom ukusu) Kafka sa Dostojevskim dijeli prvo mjesto najboljih pisaca u povijesti, a od onih tema koje su obojica odgonetali meni je interesantan njihov odnos prema zločinu i kazni. Dok je to Fjodor Mihajlovič riješio relativno logično s porukom da svaki zločin zaslužuje kaznu, kod Franza, u njegovom iracionalnom i apsurdnom svijetu, čovjek biva kažnjen i kada ne počini zločin, dovoljno je samo biti drugačiji od mase koja te zbog toga kažnjava snagom svoje dominacije.
Eto, bio sam na Kafkinom grobu, u tišini sam mu pokušao reći da, iako je prošlo prilično vremena od njegove smrti, ljudi nisu našli odgovore na njegova pitanja. Ali, da ja, svejedno, gajim neku tihu nadu u neke ljude, pa mi je ova reakcija ljudi u poplavi, u nesreći, dala tu neku nadu.
Kafka mi nije odgovorio. Je li to bio znak da ipak porazmislim je li Jergović u pravu?

[Mohr]

Franza čit'o ko teenager i prepisiv'o odlomke


Znao je nešto o čemu ostali nisu imali pojma




http://www.e-novine.com/kultura/kultura ... pojma.html

[Biba]

Davno je to bilo kad sam citala kako se covjek probudio u oklopu...
Zaboravila sam sadrzaj a događalomse i da ne dobijem knjigu ma vrijeme i ne uspijem proxitati do sata lektire..Kod prof. Landeke sam naknadno morala sve proxitati i on me vukao za usi jer nisam nikad digla rukunde nesto kazem..

Kad smo xitali Kadku predavala mi je profesorica. Imalimsmo momka u odjeljenju koji ke bio izvrstan u knjizevnosti i pisao je pjesme. On je sada ..,a glavni na fakultetu u Zg. ?... Bagic...

Sjecammse nase skolske zadace ko da je sada. Ja sam mapisala da mi se me sviđa raoman jer se pise o mecemu sto ljude jakomtisti a ne znaju si pomoci ili im nema tko....Prvi put sam sobila minus dvojku iz zadacnice, a ma nesrecu profesorixi je bio i madzornik citao mase zadacnice...napisati da ti se knjiga ne sviđa, to je bilo nedopustivo .

Sjecam se sta su drugi pisali....dok je svadbi, krstenja i rođenadana..kumova kumica..u masim selima nema otuđenja..

Ja sam se zapravo bojala napisati koliko otuđenja ima, pocevsi upravo od najblize obitelji pa nadalje...imala sam sojam i da sam u tom odjeljenju bila jako otuđena od ostalih..

Svi mi uvijekmtrpimo nesto ...nailazimo ma zid i merazumijevanje...covjek covjeku jest vuk..ali....
Kao sto se divlje zicotinje u necolji pomazu, tako i covjek...nikad se ne zna..
Mislim da religija ipak ima odgovore ali ne bih u ocoj temi o njoj..

Znam da se osjecam puno bolje ako nisam zlopamtilo i ako sam sposobna oprostiti...to me drzi, inace mislim da bih davno pukla i da mi nista vise ne bi pomoglo...Patnja je covjeku sudbina...ali ako shvati da sunce sja i o ponoci -sve je shvatio..

[Heidi]

Kafkino pismo dugogodisnjem prijatelju Maksu Brodu:

Dragi Makse,
moja poslednja želja: sve što ostavljam za sobom (dakle, u ormaru za
knjige, u komodi, u pisaćem stolu, kod kuće i u uredu, ili je bilo gde
odneseno pa ti nađeš), dnevnike, rukopise, pisma, tuđa i moja, beleške i tako dalje, neka se sve odreda spali nepročitano, a isto tako i svi
moji spisi ili zapisi koji se nađu kod Tebe ili kod drugih, od kojih ih
zatraži u moje ime. Pisma koja Ti ne budu hteli dati neka bar sami
pošteno spale...

Tvoj Franc Kafka

[Mohr]

Kafkino pismo dugogodisnjem prijatelju Maksu Brodu:

Dragi Makse,
moja poslednja želja: sve što ostavljam za sobom (dakle, u ormaru za
knjige, u komodi, u pisaćem stolu, kod kuće i u uredu, ili je bilo gde
odneseno pa ti nađeš), dnevnike, rukopise, pisma, tuđa i moja, beleške i tako dalje, neka se sve odreda spali nepročitano, a isto tako i svi
moji spisi ili zapisi koji se nađu kod Tebe ili kod drugih, od kojih ih
zatraži u moje ime. Pisma koja Ti ne budu hteli dati neka bar sami
pošteno spale...

Tvoj Franc Kafka

Vi'š kako je (po)nekad prijateljska izdaja dobra i plemenita

[Heidi]

Isto sam pomislila.

[Mohr]

Isto sam pomislila.

[Heidi]

Izlazi mi iz glave!

[titicha]

Hvala ti za doprinos na temi. Mislim da će mi Hese i dalje biti jedan od najdražih

Kafku nisam čitala ali H.Hese...
S 20g sam pročitala Stepskog vuka,Demijan,Sidarta.
I meni je jedan od dražih,uz Dostojevskog

[Biba]

Kafka je dakle davno upozoravao na otuđenost među ljudima..Tarabici su to proricali. -komsija komsiju nece poznavati, necemo znati ko su nam djedovi.....je li otuđenost uzela maha i svoj danak dok ovako tipkamo i s mobitelima na usima jurimo...vozimo i auta i biciklove......

[Krokodil Behko]

Hvala ti za doprinos na temi. Mislim da će mi Hese i dalje biti jedan od najdražih

Kafku nisam čitala ali H.Hese...
S 20g sam pročitala Stepskog vuka,Demijan,Sidarta.
I meni je jedan od dražih,uz Dostojevskog

Stepskog vuka ako pročitaš opet, iznenadit ćeš se. Skroz druga knjiga
Znam, znam, bila je ta fama oko njega i kad smo bili u tom uzrastu ili ćeš pročitati ili te tretiraju kao neobrazovanu i glupu, pa iz tog razloga nerijetko prerano pročitamo neke knjige.

[Calla]

u Pragu u aprilu ove godine posjetila sam ne samo Juliju Klaru nego i
Muzej Franca Kafke koji se nalazi u kući u kojoj se zapravo i Kafka rodio te provodio svoje mladenačke dane.Interesantne su zbirke njegovih spisa i sve privatne stvari koje su njemu pripadale koje su sacuvali ovdje na ovom mjestu i dok hodate prostorijom ćuti ćete efekte kukaca, tajanstvenih zvukova i različitih rasvjeta, obilazak u muzeju nude na razlicitim jezicima!



Ispred muzeja nalazi se jedna zanimljiva skulptura koja pozdravlja svakog posjetitelja. Skulptura se sastoji od dva muškarca koji uriniraju goli u mali ribnjak koji ima oblik Češke države.
Također imaju mehanizam koji im omogućava da sa svojim mlazom vode ispišu rečenice iz Kafkine knjige ili možda i neku rečenicu koju vi želite. Kako to učiniti?
Potrebno je samo poslati sms poruku s rečenicom koju želite i ispred Kafkinog muzeja Vaša rečenica će se ispisati.

franz-kafka.jpg

[kuplung]

Brate bolesno,Kafka pisha po vama

[Mirelam]

Ne znam kako iskopah ovu temu, ali hajde nema ni veze.
Od "Procesa" ne znam da li sam procitao nesto teze i mracnije. Nisam siguran ni da li sam je u potpunosti shvatio, obzirom koliku kolicinu nervoze i huje mi je izazvala. I dan danas kada pomislim na tu knjigu , prodju me zmarci.
Poslije toga je dosla "Metamorfoza" i drugi sok. Kao da sam usao u SF roman a poslije nekih godina sam gledao "The Fly".Prva asocijacija mi je bila Kafka.
Medjutim prije par godina prijateljica nam je organizovala jedno izvodjenje "Metamorfoze" u izvedbi njenog brata, koji se bavi tkz."lijepim citanjem", (koje on inace izvodi) Uski krug porodicnih prijateljstava, i njegovo citanje novele. Trajalo je to , ne znam ni ja koliko i tek tada sam se mogao uziviti , jer mi mozda nije vise bilo tako iznenadjujuce a i nacin te vrste umjetnosti me ostavio otvorenih usta. Covjek je bio u goloj vodi citajuci stivo. Odredjena iskustva , danasnjica, kao i to "Lijepo citanje" su me tek odvele do samog smisla novele.
A covjek je to napisao prije 100 godina.