Na bosanski forum svi unose radost. Neko svojim dolaskom, a neko odlaskom. Vraćamo kredite, priređujemo šokiranja i ibrete. Sve znamo, sve umijemo, pomoći hocemo, a možda i nećemo. Spoznajte istinsku draž opcije "quote".
sIN VJETRA
S obzirom da volim fudbal, a na TV sam svojevremeno primljen kao sportski novinar, pade mi na pamet (ničim izazvano) legendarni argentinski fudbaler Klaudio Kanidja (nadimak El Kajaro – ptica) i njegova još legendarnija izjava (inače, navijam za Argentinu):
Kada su ga na pres konferenciji pitali da li je narkoman, Kanidja je odgovorio "Ako je kokain droga, onda jesam".
Kanidja je u Argentini ostao zapamćen po nadimku El Hijo del Viento (Sin vjetra)
Neka si nam Živa I Zdrava Sultanija
Muškarac bi trebao biti naspram žene, kao što je to hridina naspram morskih valova. Čvrst, nesalomljiv i postojan!!!
GENIJALNI VELIKAN OTIŠAO U MIROVINU Zbogom, Lampa!
Umirovio se Frank Lampard
Piše: I.G.
Foto: Getty Images/Guliver Image
FRANK LAMPARD, legenda Chelseaja i bivši engleski reprezentativac odlučio je završiti karijeru nakon 21 godine profesionalnog igranja na najvišoj razini.
Lampard je karijeru zaključio s 38 godina nakon što je završio svoju avanturu u New York Cityju gdje je odigrao svoje posljednje utakmice.
Lampard je rođen u istočnom dijelu Londona, a nogomet je zaigrao u akademiji West Hama za koji je igrao od 1995. do 2001. godine, a zatim prešao u Chelsea gdje je ostao čak 13 godina i osvojio (gotovo) sve što je mogao. Uzeo je Ligu prvaka, Europa ligu, tri titule prvaka i još osam kupova. Prešao je u Manchester City 2014., a godinu kasnije, poput drugih veterana Premierlige, otišao u američki MLS. Za Englesku je odigrao više od 100 utakmica i zabio tridesetak golova.
"Nakon 21 nevjerojatne godine odlučio sam da je pravo vrijeme za završetak karijere. Iako sam primio više zanimljivih ponuda da nastavim igrati kod kuće i u inozemstvu, s 38 godina osjećam da je vrijeme za novo poglavlje u mom životu", napisao je Lampard u oproštajnom pismu.
"Iznimno sam ponosan na osvojene trofeje, na više od 100 utakmica za reprezentaciju i više od 300 golova u karijeri. Mnogim ljudima moram zahvaliti. Mojim roditeljima što su mi usadili predanost, naporan rad i profesionalizam, vrijednosti koje nosim sa sobom u svemu što radim. Zauvijek sam zahvalan na podršci moje obitelji, supruge i dviju kćeri. Bile ste moja snaga na terenu. Hvala mojim prijateljima i momčadi koja je uvijek bila uz mene, suigračima, trenerima, menadžerima i klupskom osoblju s kojima sam imao privilegiju raditi. Također bih želio odati priznanje klubovima za koje sam igrao. West Hamu koji mi je poklonio debi 1996. godine. Hvala ljudima tamo koji su vjerovali u mene u tim godinama. Hvala Manchester Cityju i New Yorku, uživao sam igrati tamo posljednjih godina, hvala i na podršci njihovih navijača. Naravno, najveći dio mog srca pripada Chelseaju, klubu koji mi je dao mnoge lijepe uspomene. Nikada neću zaboraviti priliku koju su mi dali i uspjehe koje smo zajedno postigli. Nemoguće je zahvaliti svakoj osobi koja je bila tamo uz mene u tih 13 godina. Mogu reći samo da sam od prvog dana do danas i ubuduće, vječno zahvalan svima na svemu. Chelseajevi navijači su meni i suigračima dali nevjerojatnu podršku. Njihova strast i glad su me tjerale naprijed da dajem najbolje od sebe iz godine u godinu. Ne bih mogao to bez njih. Hvala i engleskom savezu na prilici da učim za trenera i radujem prilici koja mi je time otvorena", napisao je između ostalog Lampard.
nogometaš (ne samo igrač), gospodin i čovjek
hvala na svemu
"ZBOGOM PREDIVNA IGRO" Oprostio se baskijski velikan svjetskog nogometa
Piše: Z.A.
Foto: Twitter
XABI ALONSO u 35. godini objavio je kraj briljantne karijere. Defenzivni veznjak koji je od polovice prvog do polovice drugog desetljeća ovog milenija bio zlatni standard svjetskog nogometa kada je riječ o igračima na njegovoj poziciji, na Twitteru je poručio "Zbogom predivna igro".
"Umjetnička" crno-bijela fotografija prikazuje ga kako u civilu, s kopačkama u ruci, napušta teren na kojem je doista osvojio sve igrajući za najveće klubove svijeta.
Sin Perika Alonsa, slavnog veznjaka Real Sociedada i Barcelone, karijeru je počeo u Real Sociedadu, ali Liverpool, Real i Bayern klubovi su njegovih trijumfa s kojima je, između ostalog, osvojio dvije Lige prvaka, tri nacionalna prvenstva i četiri kupa.
Sa Španjolskom je dvaput uzeo europsko i jednom svjetsko zlato.
"Nije to bila laka odluka, ali vjerujem da je sada pravo vrijeme. Uvijek sam mislio da je bolje otići ranije nego kasnije. Još uvijek se osjećam sjajno, ali vjerujem kako je sada pravo vrijeme. Uvijek sam želio završiti karijeru na najvišoj razini, a Bayern je upravo tu. Jako sam ponosan i sretan što karijeru završavam igrajući za Bayern i što sam dio njegove obitelji", poručio je Alonso koji je s Bayernom produljio ugovor krajem 2015. i u kojem karijeru završava na kraju ove sezone.
Bayernov predsjednik Karl-Heinz Rummenigge komentirao je vijest o umirovljenju igrača koji je u klub došao u ljeto 2014. iz Reala: "Želimo zahvaliti velikom igraču i čovjeku koji je Bayern fenomenalno predstavljao na terenu, ali i izvan njega. Xabi Alonso je nogometni velikan. U karijeri je osvojio sve, ali je i fantastična osoba, nogometni džentlmen."
Legenda.
Bit će on i dobar trener, jer je na terenu uvijek imao veliki autoritet i kod svojih i kod protivničkih igrača.
Igranje u Bayernu, dodatno mu može pomoći, pošto tu može naučiti više o radu i disciplini u timu, nego u Realu.
Europske lige
OTIŠLE SU LEGENDE Godina nakon koje nogomet neće biti isti
Piše: I.G.
Foto: Getty Images/Guliver Image
2017. GODINA bila je vrlo emotivna za nogometne fanove s obzirom na broj nogometnih ikona koje su objavile kraj igračke karijere. Bila je to godina nakon koje nogomet više neće biti isti.
Nitko kao Totti
Niti jedan igrač nije dobio oproštaj kakav je dobila Romina ikona Francesco Totti.
Mjesecima je Rim tugovao i pripremao se za rastanak koji je, reći će i danas u Rimu, stigao prerano. A otišao je s 41 godinom na leđima i 25 godina duge karijere tijekom koje je bio vjeran samo jednom klubu usprkos brojnim "bianco" ponudama najvećih svjetskih klubova.
S Italijom je postao prvak svijeta, ima jednu Seriju A i talijanski kup. Pojedinačne nagrade nemoguće ne prebrojati, a rekorde koje je srušio teško će itko dostići.
Te je nedjelje plakao cijeli Olimpico, plakalo se širom Italije i svijeta, a Totti je drhtavim glasom pred milijunima pročitao oproštajno pismo.
"Francesco Totti je nogomet. Nema se što drugo reći", rekao je jednom Zdenek Zeman, legendarni Čeh koji je dvaput imao čast trenirati jednog od najvećih u povijesti.
"Sve o Tottiju može se sažeti u te riječi. Klasa, strast, zabava, bezbrižnost, nesebičnost, požrtvovnost, ljubav prema dresu i boji. Totti je ostvareni san svakog dječaka. On je navijač koji je postao šampion. Primjerak koji je postao simbol i simbol koji je postao legenda", riječi su Zemana koje najbolje opisuju "posljednjeg rimskog cara".
"Totti nema ugovor s Romom, on ima pakt ljubavi s ovim gradom", rekao je o njemu Luciano Spalletti koji ga je također dvaput vodio.
"Ne bih se nazvao ikonom nego građaninom Rima koji beskonačno voli svoj grad", rekao je Totti o sebi.
Umirovio se sa 786 utakmica i 307 golova, ali odmah preuzeo novu funkciju u upravi kluba.
Odlazak talijanskog maestra
Andrea Pirlo u studenom je odigrao posljednje minute u karijeri, umirovio se u dresu New Yorka s 38 godina nakon bogate karijere tijekom koje je igrao za Milan, Bresciju, Inter i Juventus.
Dvaput je s Milanom osvojio Ligu prvaka, četiri puta talijanski naslov s Juveom i naslov svjetskog prvaka s Italijom koja je bez njega posljednjih deset godina bila nezamisliva. Jedan od najboljih veznjaka svoje generacije godinu ranije napustio je europski nogomet, a iako još uvijek može igrati na visokoj razini, odlučio je da je vrijeme za oproštaj. Od njega su se biranim riječima oprostili najveći igrači današnjice, legende sporta i navijači velikih talijanskih rivala kojima je dao svoje najbolje dane.
Odlaskom Pirla i Tottija, završila je jedna era talijanskog nogometa koju će službeno zaključiti najavljeni odlazak Gigija Buffona na kraju sezone.
Tužan dan u Münchenu
Tugovali su ove godine i navijači Bayerna koji su u istom danu u mirovinu ispratile čak dvije ikone, njemačku legendu Phillipa Lahma i baskijskog velikana Xabija Alonsa.
Dok se odlazak ostalih igrača s ove liste najavljivao i očekivao, Lahmov "bijeg" s 33 godine mnoge je iznenadio. Nagovarali su ga, nudili milijune, ali kapetan "Elfa", svjetski prvak i jedan od najboljih bekova u povijesti zauvijek je raskinuo s nogometom. "Magični patuljak", kako su ga zvali, svih je 21 godinu karijere proveo u Bayernu. Igrač je kojeg nisu pratile kontroverze, pratio ga je glas fer igrača i velikog sportaša, dojam je da je mogao još pružiti i zato je njegov odlazak navijačima još teže pao.
Tijekom igračke karijere podigao je sve pehare koji postoje osim onog europskog prvaka s Njemačkom. Njemačka i Bayern tek trebaju nadoknaditi taj gubitak.
I Baskija je plakala
Istog dana na istom stadionu oprostila se i baskijska ikona Xabi Alonso. O njemu dovoljno govore njegovi trofeji, Liga prvaka s Liverpoolom i Real Madridom, niz trofeja u tri najjače lige svijeta, a sa Španjolskom je dvaput uzeo europsko i jednom svjetsko zlato.
"Xabi Alonso je nogometni velikan. U karijeri je osvojio sve, ali je i fantastična osoba, nogometni džentlmen", na njegovom je oproštaju rekao Bayernov predsjednik Karl-Heinz Rummenigge. A Xabi se gospodski oprostio, u 36. godini, na vrhu.
"Uvijek sam mislio da je bolje otići ranije nego kasnije. Još uvijek se osjećam sjajno, ali vjerujem kako je sada pravo vrijeme. Uvijek sam želio završiti karijeru na najvišoj razini, a Bayern je upravo tu", rekao je legendarni Bask na odlasku.
I Hrvatska ostala bez istinske legende
Na ovoj listi definitivno je zaslužila biti i istinska legenda hrvatskog nogometa. Ivica Olić je 2017. završio briljantnu karijeru tijekom koje je pomicao granice, osvajao trofeje i u hrvatskom dresu postao sinonim za rad, upornost i borbenost.
Bio je jedan od najomiljenijih hrvatskih nogometaša. Jedan od rijetkih koji se može pohvaliti s naslovom hrvatskog prvaka sa Zagrebom i Dinamom, a berbu trofeja nastavio je u CSKA Moskvi. Nakon što je godinama briljirao u Bundesligi za Bayern, HSV i Wolfsburg, u 37. godini se oprostio u tužnoj atmosferi nakon što je njegov posljednji klub ispao iz druge Bundeslige.
Ola je zaključio karijeru u dresu 1860 Münchena. Odmah nakon završetka igračke, započeo je trenersku karijeru i zahvaljujući promjeni hrvatskog izbornika dobio priliku raditi kao pomoćnik Zlatku Daliću.
"Možda sam na vrijeme počeo brinuti o svom tijelu, pripremao sam se za 'stare dane'. Nemam za čime žaliti. U tih 20 godina mogu žaliti jedino za propuštenim treninzima kada sam išao po rehabilitacijama, ali to je dio karijere. Bila je duga, ali moram priznati da s 38 godina još mogu igrati s prijateljima. Nisam invalid", rekao je nakon završetka karijere.
Kuytov hat-trick u posljednjoj utakmici karijere
Svaki bi nogometaš volio završiti karijeru na način na koji je to napravio nizozemski velikan Dirk Kuyt. U posljednjoj utakmici sezone zabio je hat-trick za uvjerljivu pobjedu Feyenoorda i prvi naslov prvaka u 18 godina, a tri dana kasnije s 36 godina objavio kraj.
Osvajao je trofeje u tri europske zemlje. U Turskoj je bio prvak u dresu Fenerbahčea, a u domovini s Feyenoordom. Osvojio je i nizozemski Kup s Utrechtom te Liga kup u Liverpoolu. S Nizozemskom je osvojio i svjetsko srebro na SP-u 2010. godine te broncu četiri godine kasnije. U dresu nizozemske reprezentacije je sakupio 104 nastupa postigavši 24 gola.
"Ovo mi se čini kao savršen trenutak za odlazak. Proveo sam u Feyenoordu fantastične posljednje dvije godine, a ova sezona bila je vrhunac. Sanjao sam trofeje s Feyenoordom, i svi su mi se ispunili", rekao je Kuyt na odlasku.
Kaka
Krajem godine listi novih nogometnih penzionera pridružio se i brazilski majstor Kaka. S 35 godina nekadašnja zvijezda Milana i Real Madrida, posljednja Zlatna lopta prije ere Ronaldo-Messi, objavio je kraj karijere nakon što je završio sezonu u dresu američkog Orlanda, za koji je igrao posljednje tri godine.
"Moja karijera se ovdje završava, trebalo mi ja malo vremena, ali donio sam odluku. Spreman sam nastaviti nogometni život i u drugoj ulozi", poručio je Kaka.
U karijeri je osvojio sedam klupskih trofeja, Ligu prvaka s Milanom 2007. godine, a u dresu brazilske vrste osvojio je svjetski naslov (2002.) i dva Kupa konfederacija (2005., 2009.).
Dirljiv oproštaj Franka Lamparda
Otišao je i jedan engleski veteran, legenda Chelseaja i Engleske Frank Lampard odlučio je završiti karijeru nakon 21 godine profesionalnog igranja na najvišoj razini.
S 38 godina je završio svoju avanturu u New York Cityju gdje je odigrao posljednje utakmice karijere. Nakon početaka u West Hamu proveo je čak 13 godina u Chelseaju u vrijeme najvećih uspjeha u povijesti kluba. Uzeo je Ligu prvaka, Europsku ligu, tri titule prvaka i još osam kupova. Prešao je u Manchester City 2014., a godinu kasnije, poput drugih veterana Premierlige, otišao u američki MLS. Za Englesku je odigrao više od 100 utakmica i zabio tridesetak golova.
"Nakon 21 nevjerojatne godine odlučio sam da je pravo vrijeme za završetak karijere. Iako sam primio više zanimljivih ponuda da nastavim igrati kod kuće i u inozemstvu, s 38 godina osjećam da je vrijeme za novo poglavlje u mom životu", napisao je Lampard u poduljem i emotivnom oproštajnom pismu.
Češki "Mozart" više nije mogao
Krajem godine završila je i jedna era češkog nogometa. Tomaš Rosicky u 37. godini je objavio kraj karijere koja bi bila daleko uspješnija da su ga zaobišle brojne ozljede. Kada je iz češke Sparte prelazio u Borussiju Dortmund bio je najskuplji igrač u povijesti Bundeslige i najskuplji češki nogometaš, a onda je otišao u Arsenal gdje je ostao cijelo desetljeće. Nakon što je posljednjih mjeseci skupljao mrvice u češkoj ligi, priznao je da je kraj.
Ovakvu godinu oproštaja bit će teško nadmašiti, ali i sljedeća će biti tužna jer čekaju se konačni oproštaji legendarnog Ronaldinha, Xavija Hernandeza, Gigija Buffona koji je ove godine napustio talijanski dres, brazilskog golgetera Adriana, vjerojatno i Francka Riberyja, a možda i Zlatana Ibrahimovića. Neki su najavili kraj, neki čekaju rasplet sezone ili Svjetskog prvenstva u Rusiji, a nove zvjezdice jedva čekaju uskočiti na njihovo mjesto.
Došao je i taj dan. Ronaldinho je nogometu rekao "zbogom". Tako prenosi njegov brat Roberto Assis, koji mu je ujedno bio i menadžer. Osvajač svih najvećih ordenja u svjetskom nogometu i nogometaš koji je igru činio - igrom, koji ju je činio boljom i ljepšom, odlučio je konačno napustiti profesionalni nogomet u kojem je posljednju utakmicu odigrao 2015. godine.
Ispostavilo se da je posljednji meč u profesionalnom nogometu 37-godišnji Ronaldo de Assis Morreira Gaucho odigrao 26. septembra 2015. godine u pobjedi Flumimensea protiv Goiasa. Od tada više nije zaigrao, vjerovatno je najviše vremena proveo u dvojbi da li otići ili još pokušavati. Odlučio je otići.
"Prestao je. Kraj je", kazao je njegov brat.
Odlazi jedini čovjek u historiji nogometa koji je osvajao Zlatnu loptu (2005.), Svjetsko prvenstvo (2002.), Copa Americu (1999.), Kup konfederacija (1999. i 2005.), Ligu prvaka (2006.) i Copa Libertadores (2014.). Drugim riječima, odlazi jedini koji je uspio osvojiti najveće moguće priznanje za individualca, najveće moguće priznanje za reprezentativni nogomet, najveće moguće priznanje za reprezentativni nogomet na kontinentu u kojem igrate, kao i najveća moguća priznanja za klupski nogomet na evropskom i južnoameričkom nivou.
Uz sve to, Ronaldinho je stigao prvenstveno igrati nogomet, u punom smislu te riječi. Dakle, uživati u njemu i drugima omogućiti da uživaju gledajući njega.
Ronaldinho je igračku karijeru počeo u brazilskom Gremiju odakle je 2001. godine stigao u francuski Paris Saint-Germain da bi na ljeto 2003. godine stigao u Barcelonu gdje će provesti najbolje godine svoje karijere. Potom je 2008. godine prešao u Milan, a onda 2011. godine u Flamengo. Naredna stanica bio je Atletico Mineiro (2014-2015.), zatim meksički Queretaro (2014-2015.) i na kraju Fluminense za koji je odigrao posljednji meč 2015. godine. Za reprezentaciju Brazila skupio je 97 nastupa pri čemu je postigao 33 pogotka.
Maštu s ulice Ronaldinho je pokazivao na najvećoj sceni, a to je magija
Ismijavao je najveće zvijezde svjetskog nogometa, poigravao se s granitnim odbranama, činio čuda na metru kvadratnom, dodavao lopte leđima i gledanjem u suprotnom smjeru, nogomet na najvećim stadionima igrao opušteno i slobodno kao u dvorištu, na velikoj sceni je igrao poprilično kratko, a opet dovoljno dugo da sakupi trofeje koje niko nema u paketu.
Ali, taj rep i dječiji osmijeh možda i nisu željeli trčati za rekordima, jer Ronaldinho nikad nije išao na zeleni teren radi posla, nego radi igre.
Najčešći opis za osobe koje nikog ne ostavljaju ravnodušnim jeste "ili ga mrzite ili volite". Takvih i nema baš mnogo i oni su posebni. Ipak, postoji još jedna, mnogo manje brojna skupina. To su oni koji vas također ne ostavljaju ravnodušnim, ali čiji opis nikako ne sadrži riječ "mrziti". Jer, ako već niste ravnodušni prema takvima, onda ih samo možete manje ili više voljeti. Takav je Ronaldinho.
Ako ga je iko trebao mrziti, onda su to bili navijači Real Madrida, no, i oni su mu aplaudirali. Nevini dječiji osmijeh, rep kao ukras prilikom magičnih driblinga, nježnih prijema lopte i čarobnih poteza. Sa stilom ili nikako! "Ti zamisli, ja ću uraditi", tako nekako biste mogli opisati Ronalda de Assisa Moreiru. "Nogomet je samo igra i ja uživam u njoj", bio je govor njegovog tijela i geslo uz koje je živio i igrao te nogomet napustio kao jedan od najvećih.
Igraj slobodno, samo se igraj loptom
Igrao je baš onako kako mu je otac, koji ga je rano napustio, savjetovao od samog početka. Baš onako kako je i on kasnije savjetovao Lea Messija. "Igraj sa srećom. Igraj slobodno. Samo se igraj s loptom." Djeluje lako, ali je najteže. Mnogi se prevare pa "igraju za raju, zanemare taktiku i završe u Vratniku". Ronaldinho je završio na "nogometnom Olimpu".
Prilikom okršaja Santosa i Flamenga 2012. godine Neymar se naklonio Ronaldinhu. (Foto: Twitter)
Prilikom okršaja Santosa i Flamenga 2012. godine
Neymar se naklonio Ronaldinhu. (Foto: Twitter)
Ronaldinhov nogomet bio je čist, djelovao je kao ispunjeni san dječaka koji igra na ulici, tamo gdje igru prekida prolazak automobila, tamo gdje nema prečke, nego samo dva kamena kao stative. Istu slobodu, maštu, isti užitak i istu kreativnost za kojom težite na nekom zamišljenom Nou Campu Ronaldinho je imao i na pravom Nou Campu i na svim najvećim nogometnim zdanjima svijeta. Uvjerenje da će ga "kreativnost odvesti dalje od kalkulacija" nije mu stavilo "rampu" na putu ka tronu.
I zato je jedan njegov trofej, bilo koji, po jačini impresija na ljubitelje koji ozbiljan nogomet samo mogu posmatrati, veći od tuđa dva, zato je njegov jedan trofej Lige prvaka veći od tuđa tri.
Zbog svega toga javno mu se naklonio i Neymar, a u ono vrijeme dok u beskraju interneta i YouTubea nije stigao nepregledni otpad, prvi video koji je stigao do brojke od milion pregleda bio je onaj čuveni Nikeov uradak u kojem Ronaldinho demonstrira magiju čarobnjaka. Tad je milion i imao neku vrijednost...
Njegov uspjeh na vagi koja ne računa emocije je za nekoliko klasa ispod uspjeha kakve ostvaruju, recimo, Cristiano Ronaldo i Leo Messi, jer razlika u dužini trajanja na najvećoj sceni je zaista velika. Po tome Ronaldinho zaostaje za još nekim nogometašima, ali kada u računicu dodamo onaj prirodan osjećaj nekog nogometnog zaljubljenika koji radije glasa za stil bez rezultata nego rezultat bez stila, onda Ronaldinho spada u sami vrh svih onih koji su ikada igrali nogomet.
U gomili čarolija, nezaboravnih utakmica i velikih junaka takmičenja kakvo je elitna Liga prvaka, ostat će uklesani njegovi trenuci inspiracije. Jedan od takvih desio se u martu 2005. godine na Stamford Bridgeu u Londonu, jedan takav je neizostavan dio svakog podsjećanja na najljepše uspomene elitne Lige prvaka.
Magija u Londonu
Vodio je Chelsea s 3:0 nakon manje od 20 minuta igre i imao ukupnih 4:2 u dvomeču protiv Barcelone koja je bila nokautirana. A onda je nastupilo 13 minuta Ronaldinha. Počelo je u 27. minuti kada je iz penala pogodio za 3:1 da bi onda kasnije podsjetio da može uživati i rješavati probleme u najtežim situacijama.
Generalno, taj kultni meč odigran je u sutonu zime, 8. marta, na Dan žena. Stigao je kao prvi vijesnik proljeća. A Ronaldinhov gol iz 38. minute je djelovao toliko atipičan i genijalan da se činilo da bi i Mjesec od Zemlje tražio "replay". Kao vodu koja pronađe rupicu, malu rupicu kroz koju, zapravo, samo voda i može proći, velemajstor iz Porto Alegrea je nakon kratkog plesa provukao onu loptu - tačno milisekund prije nego će Terry zajedno s Carvalhom sklopiti taj posljednji bedem neprobojne Mourinhove čete. A češka hobotnica u liku Petra Cecha, koji je te sezone u 48 utakmica u svim takmičenjima primio samo 29 golova i imao 28 utakmica bez primljenog gola, nije stigla paradom ni uljepšati pogodak.
Umrtvio je Ronaldinho tada Stamford Bridge i Otok te ih zajedno s cijelim svijetom natjerao da se zapitaju: "Kako zaustaviti ovog čovjeka?" Kasnije će ipak Terry zabiti za konačnih 4:2 za Chelsea i čekirati kartu za četvrtfinale.
Gaucho je tada ispao. Gledao je u leđa Plavcima i razdraganom Mourinhu koji je prvi put u životu srušio Barcu, dotukao Rijkaarda i zaustavio najveću zvijezdu svjetskog nogometa. Ali od tada do danas pa nadalje na kompilacijama Lige prvaka i mnogih nogometnih klipova neće biti Terryjevog gola za prolaz, slavlje Plavaca i marš "The Special Onea", nego ples i šut čarobnjaka. I nevjerica Petra Cecha. Godinu kasnije, srest će se u istoj fazi, a Ronaldinho će se na Camp Nou osvetiti, odvesti Barcelonu dalje i natjerati Otok, Evropu i svijet da ponovo postave isto pitanje nakon što on prođe Lamparda i Carvalha pa Terryja ostavi na podu i na kraju matira Cecha koji je tada uspio napraviti paradu. Tek da uljepša ambijent.
Tog energičnog mađioničara s kovrdžavom kosom i dječijim osmijehom univerzum je upoznao na Mundijalu u Japanu i Južnoj Koreji. Tada su u četvrtfinalu spojene dvije nogometne kulture, odnosno zemlja u kojoj je nastao nogomet i zemlja u kojoj je nogomet pretočen u umjetnost – Engleska i Brazil. Poveli su nadobudni Otočani golom Owena i ponadali se da će umiriti sambu te izazvati vatromete na Big Benu. Ali nisu znali da je glavna uloga zapisana pored imena Ronaldo de Assis Moreira.
Uzeo je loptu na svojoj polovici, bježao nemoćnom Scholesu, narušio ravnotežu Ashley Coleu i uposlio Rivalda, a ovaj sve to pretočio u izjednačenje. A onda je u drugom poluvremenu "iz čista mira" zabio s gotovo 40 metara iz slobodnog udarca. "To je gol. To je Ronaldinho", zaprepašteno je govorio engleski komentator, dok je Beckham pokušavao motivirati kolege. Engleski superstar u glavi je vjerovatno premotavao one silne slobodnjake kojima je cijepao protivničke mreže i nije pronašao nijedan poput Gauchovog. Na tako velikoj sceni, u toliko važnoj utakmici i na takav način ni on nije pogađao.
Stigao je Ronaldinho na tom meču dobiti i crveni karton, što nije pomoglo Englezima da se vrate u meč. Asistencija, gol i crveni karton. I ponovo pobjeda. Sve to nekako izgleda kao ironija, demonstracija moći, a sve je to na Mundijalu u meču protiv Engleza uradio Ronaldinho.
Aplauz najljućih rivala
Jednom su Sergija Ramosa pitali koji su mu igrači zadavali najveće probleme na terenu. "Bilo ih je mnogo. Ronaldinho, dok je bio na vrhuncu, bio je nezaustavljiv". Ne može Ramos, nakon toliko velikih utakmica sa Španijom i Realom, zaboraviti Ronaldinhovu dominaciju od 2004. do 2006. godine.
Ne može nikad izblijedjeti onaj Gauchov "one man show" u sezoni 2005/06. kad je na Santiago Bernabeuu dvaput istrčao sprint po lijevoj strani Realove polovice terena, prolazio pored Ramosa kao pored saobraćajnog znaka i izluđivao Casillasa na golu. I tad ga je gledao Beckham, a s njim i stari dobri Ronaldo, maestro Zidane, Robinho, Raul i Roberto Carlos. Scena je, međutim, tada bila namijenjena samo Ronaldinhu. Aplauz navijača Galacticosa bio je upućen Barcinoj "desetki". To je neki vid nogometnog "kraja igrice". Jer, uputiti aplauz najvećoj zvijezdi najljućeg rivala - dimenzija je više. Takvo nešto uspjelo je još samo Maradoni. Dobro, vjerovatno bi se aplaudiralo i Messiju da ljubomora nije prevelika...
Ronaldinho je živio u siromašnoj porodici, a njegov početak nogometne karijere veže se za malonogometne terene. Već kao sedmogodišnjak skretao je veliku pažnju na sebe i mnogi su mu predviđali svijetlu budućnost. Nažalost, s navršenih osam godina ostaje bez oca koji je preminuo nakon srčanog udara u porodičnom bazenu. Od tada brigu o porodici Moreira preuzima Ronaldinhov stariji brat Roberto koji ga je do kraja karijere zastupao kao menadžer. Roberto je također bio nogometaš i mnogo je utjecao na put mlađeg brata.
U Brazilu je stekao ime igrajući za Gremio i brazilsku selekciju do 17 godina s kojom je osvojio Svjetsko prvenstvo. Već u drugoj seniorskoj sezoni za Gremio, sa samo 18 godina na leđima, odigrao je 48 utakmica i postigao 23 gola. Usput je u mečevima protiv Internacionala svojim driblinzima ismijavao velikog Dungu. Njegov dolazak u Evropu desio se 2001. godine kad je potpisao za Paris Saint-Germain. Interesantno, ni Ronaldinho, kao ni mnoge druge zvijezde, nije zaobišao radar Arsena Wengera. Od prelaska u Arsenal, kako navode engleski mediji, dijelila ga je samo radna dozvola. Govorilo se i da je zamalo postao član St. Mirrena koji ga je tražio na posudbu, ali je problem u vezi s lažnim pasošem spriječio njegov dolazak.
U dresu PSG-a pažnju je skretao svojim igrama, no, osim Intertoto kupa, trofeja nije bilo. Šira javnost ga je upoznala zahvaljujući majstorijama u žutom dresu Brazila. A onda je uslijedio transfer u Barcu i zenit njegove karijere koji je okrunjen trofejima Lige prvaka, Primere i španskog Super Kupa.
"Čak i kada ti odeš, slobodan stil će nastaviti živjeti u Barceloni kroz Messija", napisao je Ronaldinho u svom pismu za "The Players Tribune" prošle godine. (Foto: EPA-EFE)
Nekako se činilo da ga je trofej Lige prvaka zadovoljio i nakon toga nije izgledao kao lovac na individualne i kolektivne nagrade. Nogomet mu je, namjerno ili ne, zbog ličnog odabira ili nemoći, ostao samo zabava. A to nije moglo proći po dolasku Pepa Guardiole. Sljedeća destinacija mu je bio Milan u kojem je pokazivao majstorije, ali velikih tragova nije bilo. Zbog dovoljno odigranih minuta, ostat će mu upisana titula u Seriji A, iako je te sezone (2010/11.) u januarskom prijelaznom roku odlučio otići u zemlju rođenja.
Unikatni kolekcionar
Tad je ispraćen s etiketom "dotrajala roba" da bi se nakon dvije i po godine s Atletico Mineirom popeo na tron Južne Amerike s titulom Copa Libertadoresa. Nosio je dres s brojem 49, posvećen njegovoj majci rođenoj 1949. godine. To je bila prva titula južnoameričkog klupskog prvaka u historiji Atletico Mineira. "Vratio sam se u Brazil radi ovoga, to je bio jedini trofej koji mi je nedostajao. Svi su govorili da sam gotov. Da vas sad čujem!", bile su riječi kojima je sve opisao.
Ronaldinho nakon osvajanja Copa Libertadoresa 2013. godine. (Foto: AFP)
Ako na svom zidu u sobi lijepi fotografije s osvojenim trofejima, onda biste tu mogli pronaći i fotografiju s klempavim trofejom Lige prvaka, zlatnim trofejom Svjetskog prvenstva, velikom smjesom namijenjenom šampionu Copa Libertadoresa te sa Zlatnom loptom. Ima tu još toga, ali te četiri fotografije bile bi dovoljne da shvatite o kome je riječ. Kolekciju osmijeha pored takva četiri trofeja niko nikad nije imao. Dida, Cafu i Roque Junior osvajali su Svjetsko prvenstvo, Ligu prvaka i Copa Libertadores, ali ne i FIFA-inu Zlatnu loptu. Gaucho ima dvije u vitrini. Nije to mala razlika.
Od onog "manjeg" ordenja kao što su osvojene lige u Italiji i Španiji i nekih manjih kupova, tu su još i titule s Copa Americe 1999. godine te Kupa Konfederacija 1999. i 2005. godine. Davne 1999. godine, kao tinejdžer, s napunjenih 19 godina, okitio se titulom najboljeg igrača i strijelca. Može se reći da mu od većih trofeja nedostaje jedino Svjetsko klupsko prvenstvo koje mu je oteo Internacional 2006. godine savladavši njegovu Barcelonu 1:0.
Pred kraj karijere, njegov "joga bonito" djelovao je na potezu između Meksičkog zaljeva i Tihog okeana, u zemlji sombrera i najsigurnijem gradu Meksika Querétarou gdje je pokušao svojim igrama dokazati ljudima na stadionu da nisu uzalud platili ulaznicu za meč. I dok se njegov tada Querétaro borio za opstanak u Ligi MX Clasura, Ronaldinho bi potpisivao dres navijaču koji bi prekidao meč kako bi dodirnuo svog junaka. K'o da smo, kada je riječ o Ronaldinhu, samo jednom nešto slično vidjeli...
U Meksiku, kao i kasnije u Fluminenseu za koji je odigrao posljednji meč, nije bilo pohoda na ordenje, ali je na oba mjesta svojim stilom imao priliku tjerati dječake na tribinama da poslije znatiželjno ispituju starije momke šta je to činio brazilski majstor za vrijeme igranja u Evropi. Mnogi se pitaju je li mogao više i je li trebao biti posvećeniji nogometu, ali Ronaldihno je s kolekcijom trofeja kakvu niko nema i s ljepotom u svojoj igri svima pokazao da je on uvijek samo igrao nogomet. Bio je lovina, bio i ostao zabavljač, ali nikad zaposlenik i lovac na brojke.
Neka si nam Živa I Zdrava Sultanija
Muškarac bi trebao biti naspram žene, kao što je to hridina naspram morskih valova. Čvrst, nesalomljiv i postojan!!!
Neke stvari mogu i Messi i Cristiano samo na PS4 izvesti....u igri nikada
Momak nije bio u glavi sređen tj 100% u nogometu....gdje god je igrao noćni barovi i kurve su ga znale....ali taj vic i duh u igri nemaju ona dvojica...
Isto je Pele bio u brojkama bolji od Maradone ali meni je Maradona ispred njega. Sad kome je jasno- jasno je
Neke stvari mogu i Messi i Cristiano samo na PS4 izvesti....u igri nikada
Momak nije bio u glavi sređen tj 100% u nogometu....gdje god je igrao noćni barovi i kurve su ga znale....ali taj vic i duh u igri nemaju ona dvojica...
Isto je Pele bio u brojkama bolji od Maradone ali meni je Maradona ispred njega. Sad kome je jasno- jasno je
On je sve osvojio i sa reprezentacijom i na klupskom nivou. Ne žali ni za cim, on se zabavljao. Zabavljao je i nas.
Jedan i neponovljiv madjionicar. Nekim igracima je vrhunac karijere bio da ih Ronaldinho nadigra.
Maradonu nisam gledao na vrhuncu. Ali, sam je osvojio Svjetsko, što mnogo govori. Imao je tada i slabiju argentinsku generaciju nego Messi.
![Forum [Bot]](./images/ranks/s.png "Forum [Bot]")
