Da li nas teretana čini zdravijim i jačim?

[Krokodil Behko]

Nađoh neki zgodan video za otvaranje ovakve teme.
Oduvijek sam se pitao da li su ti nabildani mišići stvarno izraz snage ili je to nešto bezveze. Mislim da čovjek za fizičku snagu, mora imati i neke prirodne predispozicije. Nije valjda da se snaga stiče sa kojekakvim tableticama i tegovima. Šta vi mislite?

[ytube][/ytube]

[Ahhhhhhh]

Behko, sjajna tema, da je ti nisi otvorio, ja bih! Prvo da prokomentarišem video - vidio sam ga prije koji dan, sjajno! Iako, naravno, nije objektivan pokazatelj stvarne priče koja iza ove teme treba da stoji.

Elem, bez lažne skromnosti mogu reći da se izuzetno dobro razumijem u bodybuilding i fitness i naučne discipline na koje se ovo oslanja, poput nutricionizma, fiziologije, biomehanike itd... Ono što istraživanja pokazuju jeste da kada u obzir uzmemo sve što kao vrsta poznajemo, trening pod opterećenjem (adekvatno osmišljen i implementiran, naravno) je POJEDINAČNO NAJZDRAVIJA STVAR KOJU KAO VRSTA POZNAJEMO! Dakle, ako biste morali da radite samo jednu stvar koja je za vas dobra, to bi bilo "dizanje željeza" kako ja to volim da zovem. Naravno, nije teretana ta koja nas koja nas čini jakim ili zdravim, već ono što u njoj radimo i adaptacije koje se događaju kao rezultat toga. Nažalost, više od 99% ljudi nema blage veze šta radi i kako radi i u bodybuilding krugovima postoji nešto što se zove "bro science" ili "čova-buraz nauka" kao ja to prevodim, a što je zapravo gomila besmislica, logičkih pogreški i sličnih "but it works for me" rezona. Velika je količina dezinformacija i predrasuda o fizičkom treningu, njegovim implikacijama i limitacijama, o trenerima, prehrani i slično, a naročito kada je o ženama riječ (ko nije čuo ono: "Ja samo želim da se "definišem" ili "toniram", a ne da se "nabildam" i izgledam kao muškarac!"). Sedanternost, tj. stanje hronične fizičke neaktivnosti je vodeći uzročnik bolesti na planeti - osteoporoza, kardiovaskularni problemi, sarkopinija, reuma, gojaznost, reproduktivni problemi, podložnost infekcijama, smanjena tolerancija na distres ("loš" stres), dijabetes tipa 2 i slično su sve stvari koje su dominantno rezultat pogrešnog "životnog stila" i mogu se efektno prevenirazi i čak i korigovati fizičkom aktivnošću pod opterećenjem i koliko-toliko balansiranom prehranom.

Naravno da na fizičku snagu i razvoj muskulature genetika ima presudnu ulogu, ali to je sasvim irelevnatno osim ako neko ne planira da se takmiči kao powerlifter ili bodybuilder. SVAKO može postati jači i bolje građen u odnosu na ono kakav je trenutno, tj. moguće je postati "bolja verzija sebe", a to što će neki u tome moći, zahvaljujući dobroj genetici, otići dalje ili brže, to je, opet velim - nebitno! Da, pravilan trening pod opterećenjem čini nas i jačim i ljepšim i zdravijim i dugovječnijim, to je utvrđeno izvan svake funkcionalne sumnje! I iako je ovo Behkova tema, evo ja se nudim da odgovorim na raznorazna pitanja u vezi sa svim ovim stvarima, jer mi je sve ovo vrlo, vrlo blisko i izuzetno dobro poznajem aktuelne empirijske nalaze u vezi sa cjelokupnom problematikom, pa bez ustezanja, pitajte i komentarišite, a ja ću se truditi da odgovorim što jednostavnije mogu!

Inače, ja provodim, zavisno od programa koji u datom trenutku slijedim, oko 12-15h u teretani sedmično, "jak sam kao mazga" (i nisam na anaboličkim steroidima, iako i o njima postoje prevelike predrasude - možemo i o tome ako nekoga interesuje) i "zdrav kao dren" - i moja djevojka/žena/bolja polovina i sestra takođe idu u teretanu i rade "muške vježbe" (još jedna česta predrasuda) i izgledaju kao rezultat toga mnogo bolje, mnogo su zdravije, bolje se osjećaju itd. I prije nego što neko kaže: "Ali, ja ne mogu da nađem 15 sati sedmično za teretanu!" - niko ne "pronalazi" vrijeme, mi vrijeme "napravimo"! Ja svoje vrijeme ne trošim, već investiram - i kao rezultat toga zapravo štedim vrijeme, jer sam produktivniji, zdraviji i statistički gledano, povećavam si šansu da živim duže i kvalitetnije! I čak nije ni potrebno 12-15 sati sedmično, već i sa 4-5 sati moguće je dobiti mnogo benefita (moj trening program je specifičan za moje potrebe)...

[živi]

prvo zdravlje drugo izgled sto se mene tice

[Rum]

Ovo gore sa cepom nema veze sa snagom , a kamo li sa Bodybuildingom , nije mi se jednom desilo da nemogu otvoriti , jednostavno izlivena plastika po navoju ni Chuck norris nebi uspjeo otvoriti

Naravno da je covjek jaci spremniji zdraviji , ako se bavi sportom bilo kojim pa tako i fitnesom

[Blackhawk]

Da se nadovezem na video... ja sam jednom sa ovim


otvarao cep od flase... Nece pa nece... i ja po roclange.. Pita mama sta ces ti to praviti, i kad je vidjela da ja cep ufatio i otvaram odvalila se od smijeha..

[Ahhhhhhh]

Rofl, ma možda su mu ruke bile znojava ili masne, ko će znati - bilo kako bilo, smiješno jeste, ali da - jasno da nije adekvatan pokazatelj snage! Nego, ne čine nas nužno SVI sportovi zdravijim i dugovječnijim. Npr. dugogodišnje bavljenje long distance trčanjem nije baš najoptimalnije sa aspekta zdravstvenih benefita, kao ni npr. boks. Ne kažem da su nezdravi per se, ali ne nose ni blizu jednako benefita kao trening pod opterećenjem. Zapravo, trening pod opterećenjem, iako nije nužno SPORT (i o tome se da debatovati) jeste nešto što nosi više zdravstvenih benefita od bilo koje druge sportske aktivnosti, pod pretpostavkom da su sve druge varijable jednake. Mada, rekreativno bavljenje bilo kojim sportom (na ispravan način) je svakako bolje od sedanternosti. With that being said, teško da postoji i bilo koji sport kome dodatak adekvatno osmišljenog treninga pod opterećenjem neće koristiti...

[Katja]

Mislim da nas bildanje može učiniti snažnijim ali vjerujem da snaga bez spretnosti i tehnike ne znači puno.
Pa tako imamo situacije kad fizički slabiji čovjek ispada snažniji od fizički jačeg, samo zato što ima bolju tehniku ili, kako mi ovdje kažemo, ima više mota.

[Krokodil Behko]

Behko, sjajna tema, da je ti nisi otvorio, ja bih! Prvo da prokomentarišem video - vidio sam ga prije koji dan, sjajno! Iako, naravno, nije objektivan pokazatelj stvarne priče koja iza ove teme treba da stoji.

Pa naravno. Ja sam to samo zamislio kako neki duhovit ulet u ovu problematiku.

Hvala na iscrpnom odgovoru

Elem, bez lažne skromnosti mogu reći da se izuzetno dobro razumijem u bodybuilding i fitness i naučne discipline na koje se ovo oslanja, poput nutricionizma, fiziologije, biomehanike itd... Ono što istraživanja pokazuju jeste da kada u obzir uzmemo sve što kao vrsta poznajemo, trening pod opterećenjem (adekvatno osmišljen i implementiran, naravno) je POJEDINAČNO NAJZDRAVIJA STVAR KOJU KAO VRSTA POZNAJEMO!

Izvini, samo da pitam da li se to odnosi na sve ljude? Ima li izuzetaka poput nekih recimo ljudi koji su prirodno stvoreni da im to ništa ne pomaže?

Velika je količina dezinformacija i predrasuda o fizičkom treningu, njegovim implikacijama i limitacijama, o trenerima, prehrani i slično, a naročito kada je o ženama riječ (ko nije čuo ono: "Ja samo želim da se "definišem" ili "toniram", a ne da se "nabildam" i izgledam kao muškarac!"). Sedanternost, tj. stanje hronične fizičke neaktivnosti je vodeći uzročnik bolesti na planeti - osteoporoza, kardiovaskularni problemi, sarkopinija, reuma, gojaznost, reproduktivni problemi, podložnost infekcijama, smanjena tolerancija na distres ("loš" stres), dijabetes tipa 2 i slično su sve stvari koje su dominantno rezultat pogrešnog "životnog stila" i mogu se efektno prevenirazi i čak i korigovati fizičkom aktivnošću pod opterećenjem i koliko-toliko balansiranom prehranom.

Kad smo već kod te prehrane uz vježbe ili kako se to već zove, da li je ona nužna i koje dijelove organizma podupire? Meni se čini opasnim ako to služi samo za povećavanje grube mišićne mase. Ima tu puno toga. Tetive, skelet kao i reakcija unutrašnjih organa na primjenu tih priznat ćeš, ipak nepopularnih steroida.

Naravno da na fizičku snagu i razvoj muskulature genetika ima presudnu ulogu, ali to je sasvim irelevnatno osim ako neko ne planira da se takmiči kao powerlifter ili bodybuilder. SVAKO može postati jači i bolje građen u odnosu na ono kakav je trenutno, tj. moguće je postati "bolja verzija sebe", a to što će neki u tome moći, zahvaljujući dobroj genetici, otići dalje ili brže, to je, opet velim - nebitno!

Da, to je nekako prihvatljivije. Ako ne može nekim normalnim putem ili ako je neko jednostavno prirodno slab, može se pomoći time da bi ojačao, s tim da sa rezervom gledam ove koji učestvuju na raznim body takmičenjima. Čak mi se i gade. Inače, oduvijek sam vitak ali prirodno žilav i izdržljiv, sa rukama spretan i sušta sam suprotnost smotanosti. Iz tih razloga, nikada nisam osjećao potrebu za teretanom pa sam zato i pokrenuo ovu temu da čujem/doznam nešto malo o tome

[Rum]

Ahhhh koji steroidi su najbolji na nasem trzistu koje bi preporucio

[Ahhhhhhh]

Pa naravno. Ja sam to samo zamislio kako neki duhovit ulet u ovu problematiku.

Hvala na iscrpnom odgovoru

Potpuno jasno & nema na čemu!

Izvini, samo da pitam da li se to odnosi na sve ljude? Ima li izuzetaka poput nekih recimo ljudi koji su prirodno stvoreni da im to ništa ne pomaže?

Postoje tzv. non-responderi, jer se i mišićna hipertrofija i razvoj snage raspoređuju po zvonastoj krivi u populaciji, tj. imaš određeni procenat ljudi koji vrlo dobro i brzo napreduju, većina je u nekom prosjeku i imaš one koji mogu raditi sve kako treba, ali dobijaju jako malo napretka. Međutim, svi, uključujući i te koji jako slabo reaguju na trening dobiće NEKAKAV priraštaj tokom dugog vremena i dobiće zdravstvene benefite od samog bavljenja fizičkom aktivnošću pod opterećenjem.

Kad smo već kod te prehrane uz vježbe ili kako se to već zove, da li je ona nužna i koje dijelove organizma podupire? Meni se čini opasnim ako to služi samo za povećavanje grube mišićne mase. Ima tu puno toga. Tetive, skelet kao i reakcija unutrašnjih organa na primjenu tih priznat ćeš, ipak nepopularnih steroida.

Trening i prehrana idu ruku pod ruku i balansirana prehrana podrazumijeva da unosiš onoliko makro-nutrijenata (proteini, ugljikohidrati i masti) i mikronutrijenata (vitamini i minerali) koliko ti organizmu treba i to je važno za optimalno funkcionisanje organizma u cjelini. Koliko mišićne mase ćeš, u kombinaciji s treningom dobiti, zavisi ne samo od genetike, već i od toga koliko ukupno kalorija unosiš. Makronutrijenti imaju svoju kalorijsku vrijednost, pa tako jedan gram proteina i ugljikohidrata imaju oko 4kcal, dok gram masti ima oko 9kcal (alkohol npr. iako je tehnički ugljikohidrat ima oko 7kcal). Ako unosiš nešto manje kalorija od onog što ti treba za održanje postojeće mase, onda je riječ o deficitu, ako unosiš upravo onoliko koliko ti treba za održavanje postojeće mase, to je, logično, održavanje (eng. maintenance), a ako unosiš više nego što ti treba, to je suficit. Osim u slučaju totalnih početnika i nekim drugim specifičnim okolnostima, izgradnja mišićne mase podrazumijeva bar blagi suficit, jer izgradnja novog mišićnog tkiva je metabolički skupa. Zato ljudi koji ozbiljno treniraju prolaze kroz faze u kojima jedno vrijeme povećevaju kalorije, dobiju izvjesnu količinu mišićne mase, ali i sala (jer je, u većini situacija, koje opet isključuju totalne početnike, gotovo nemoguće dobijati mišić bez dobijanja određene količine sala) i onda ulaze u fazu deficita, u kojoj zadrže većinu mišića (mali gubici su gotovo obavezni) i izgube svo suvišno salo i onda nakon toga ostaju sa više mišića nego što su imali u startu. Međutim, ovo ne može ili u nedogled, pa je tako kroz neke 3 godine ozbiljnog treninga moguće izgraditi većinu mišićne mase koju organizam "prirodno može da nosi" (i to uglavnom nije vrlo velika masa - ako vas zanima, postaviću vam tablice koje se ovog tiču) - ukratko, ne postoji opasnost da dobiješ "više mišića nego što treba", organizam će sam uspostaviti homeostazu nakon nekog vremena i onda su priraštaji vrlo spori i mali. Ne jača, međutim, samo skeletna muskulatura - jačaju i kosti (jer snaga kostiju je direktna funkcija količine mišića koju nose - što imaš više i jače mišića to su kosti gušće i jače, pa je zato nabijanje mišića izuzetno važno za zdravlje skeleta i naročito kod žena, koje su pod većim rizikom od osteoporoze), jača vezivno tkivo, povećava se kapacitet pluća i efikasnost kardiovaskularnog sistema, nervni sistem postaje efikasniji, povećava se količina glikogena, tj. "mišićnog goriva" itd. Naravno, za sve ovo, kao i za količinu mišića, postoji nekakav "soft" gornji limit i onda se sve svodi na blage priraštaje i održavanje, a na kraju na usporavanje regresije koja se neumitno dešava tokom starenja...

Steroidi su priča za sebe i oni omogućavaju prelazak PREKO ovih prirodnih granica. Nisu ni izbliza toliko opasni kao što ljudi misle, bar kada je o zdravim odraslim muškarcima riječ - djeca, tinejdžeri i žene su druga priča. Čak postoji i nešto što se zove "hormonal replacement therapy" (HRT) - npr. kada muškarcima, obično nakon tridesetih godina, količina testosterona krene prirodno opadati, ubrizgavanje testosterona i vraćanje na "bazalne vrijednosti" može suludo produžiti život i kvalitet života. To bi bila UPOTREBA steroida. Većina onih profi bodybuildera koje viđamo po magazinima idu u totalnu zloupotrebu i to je sasvim druga priča. Zloupotreba praktično bilo čega je opasna. Međutim, čak upotreba anaboličkih steroida koja je takva da se vrijednosti višestruko dižu iznad bazalnih nije nužno naročito opasna i "javna je tajna" da su praktično svi profesionalni sportisti, glumci, olimpijci i slično više-manje cijelu karijeru na koktelu anabolika i nemaju praktično nikakve probleme (onda tzv. "testiranja" su samo PR, jer je bilo koji test moguće proći bez ikakvih problema ako imaš dvije funkcionalne hemisfere mozga). Periodično se javi neko "žrtveno jagnje", tj. kada neko postane predobar, poput Armstronga, onda ga "skinu", ali više manje svi su na nečemu. Međutim, kada bi eliminisali anabolike iz sporta, najbolji bi i dalje bio najbolji, samo bi svi zajedno bili dosta lošiji i onda pada gledanost, nema obaranja rekorda itd. Sve je to jedno veliko licemjerje, jer mi želimo brže, više, jače, bolje, ali želimo da to sve bude "prirodno" - međutim, treba imati u vidu da nema tih steroida koji bi npr. od bilo koga od nas automatski napravili šampiona u bilo čemu - prvo moraš biti elita, a onda dolazi "prelazak preko granica ljudski mogućeg". Da ne bude zabune - ne propagiram anabolike, ali ih ni ne kudim, jer se držim onog što znamo iz nauke - oni nisu zabranjeni u većini zemalja iz medicinskih, već iz upitnoih moralnih razloga. Medicinski gledano, kada se iskontroliše učestalost konzumacije, neuporedivo veći broj umre od konzumacije duvana ili alkohola, pa čak i stvari poput vitamina C ili previše vode, nego od anabolika - zapravo, kontra popularnom mišljenju iz medija, ne postoji utvrđen kauzalitet između upotrebe anabolika i kancera, visoke smrtnosti i slično. Nose sa sobom rizike, nisu mačiji kašalj, ali nisu ni "pošast" kakvom ih mediji opisuju i to je čista fabrikacija nalaza. Po meni, to je svačija odluka i ako znaš šta radiš, mogu biti velo bezbjedni, a svati poput onih replacement terapija su zapravo poželjne i to bi trebao biti default pristup u opštoj zdravstvenoj zaštiti - međutim, onda bi se životni vijek produžio, a to je ekonomsko-politički problem... Ja ih nikada nisam uzeo, nemam za njima potrebe, ali ne osuđujem nikoga ko jeste, dok god ne laže o tome i ne postavlja nerealistične ideale drugima. Naravno, čim za to dođe vrijeme, neću se ustručavati ni sekundu za HRT i biću zdraviji zbog toga. Ponovo - ne propagiram ili opravdavam ništa, samo se trudim da budem objektivan, jer je o svemu ovome prisutna prevelika količina dezinformacija. Nadam se da nema zabune!

Da, to je nekako prihvatljivije. Ako ne može nekim normalnim putem ili ako je neko jednostavno prirodno slab, može se pomoći time da bi ojačao, s tim da sa rezervom gledam ove koji učestvuju na raznim body takmičenjima. Čak mi se i gade. Inače, oduvijek sam vitak ali prirodno žilav i izdržljiv, sa rukama spretan i sušta sam suprotnost smotanosti. Iz tih razloga, nikada nisam osjećao potrebu za teretanom pa sam zato i pokrenuo ovu temu da čujem/doznam nešto malo o tome

Brate moj, kompetitivni bodybuilding je freak show, čvrknuti "izbor ljepote" i iako potpuno poštujem svačije pravo da radi šta hoće, dijelim tvoje mišljenje da je riječ o pomalo "čvrknutom" konceptu. Ja imam totalan respect prema svakome ko se gura do svojih prirodnih granica ili izvan njih (uz pomoć anabolika) i priprema za takmičenje je suludo teška i zahtijeva ogromnu disciplinu i odricanja, ali to je sve osim zdravo - pola godine držiš dijetu i dovedeš se do životno ugrožavajuće niskog procenta tjelesne masnoće da bi izgledao "izrezano" jedno veče lol! Većina ljudi to ne zna, ali iako na sceni izgledaju najbolje, kompetitori su u tom trenutku najbliži smrti što je fiziološki moguće, a da ne kolabiraju sasvim (što se nerijetko i dešava). Dakle, kompetitivni bodybuilding i bodybuilding u smislu izgradnje tijela i brige o sebi u zdravstvenom smislu - tj. ovo o čemu ja govorim, su dvije SASVIM DRUGAČIJE stvari. To sve naravno ne znači da nije moguće jako dobro izgledati i bez steroida i bez kompetitivnih ambicija - ako treniraš za zdravlje, estetika i funkcionalnost su više-manje nužan ishod!

Glede tebe Behko, tj. tvog pitanja, ako ti mogu dati savjet - to je da iako si sada "u dobrom stanju" (bar na osnovu toga što navodiš), možeš biti u još boljem i itekako bi imao benefite od uključivanja treninga pod opterećenjem i ovo postaje sve izraženije kako postaješ stariji, jer do jednog trenutka, ako vodiš relativno "uredan" život (šta god to značilo) i ako imaš relativno dobru genetiku, možeš se "provući" bez naročite aktivnosti do jedne tačke - nakon toga, stvari (prije ili kasnije) "krenu nizbrdo" i onda šta radiš postaje od sve veće i veće važnosti. E sad, bolje je početi s radom na sebi prije nego što se taj "nizbrdo trend" dogodi. Trebaš pronaći dobar trening-program i ne obazirati se na 1001 glupost koju ćeš čuti od raznoraznih "gurua", naučiti prave vježbe, tj. dobro savladati formu, pokupiti neka osnovna nutritivna znanja i integrisati sve to u svoju rutinu i posmatrati to kao sastavni dio života i "rad na sebi" - efekti će biti itekako pozitivni, to je zagarantovano (ako sve odradiš kako treba, naravno)!

A, Rume, kralju, slika je vrh! :P

P.S. Evo ti Calla, ako ovo nije "druženje s vama i mimo istraživanja", ne znam šta jeste?!

[Maja]

Ono što istraživanja pokazuju jeste da kada u obzir uzmemo sve što kao vrsta poznajemo, trening pod opterećenjem (adekvatno osmišljen i implementiran, naravno) je POJEDINAČNO NAJZDRAVIJA STVAR KOJU KAO VRSTA POZNAJEMO! Dakle, ako biste morali da radite samo jednu stvar koja je za vas dobra, to bi bilo "dizanje željeza" kako ja to volim da zovem.

Kako dizanje tegova može biti bolje od trčanja, vožnje bicikla, kardio vježbi

Inače, ja provodim, zavisno od programa koji u datom trenutku slijedim, oko 12-15h u teretani sedmično, "jak sam kao mazga" (i nisam na anaboličkim steroidima, iako i o njima postoje prevelike predrasude - možemo i o tome ako nekoga interesuje) i "zdrav kao dren"

Daj sliku živ bio

I prije nego što neko kaže: "Ali, ja ne mogu da nađem 15 sati sedmično za teretanu!" - niko ne "pronalazi" vrijeme, mi vrijeme "napravimo"! Ja svoje vrijeme ne trošim, već investiram - i kao rezultat toga zapravo štedim vrijeme, jer sam produktivniji, zdraviji i statistički gledano, povećavam si šansu da živim duže i kvalitetnije!

Fino rečeno

[Krokodil Behko]

Postoje tzv. non-responderi, jer se i mišićna hipertrofija i razvoj snage raspoređuju po zvonastoj krivi u populaciji, tj. imaš određeni procenat ljudi koji vrlo dobro i brzo napreduju, većina je u nekom prosjeku i imaš one koji mogu raditi sve kako treba, ali dobijaju jako malo napretka. Međutim, svi, uključujući i te koji jako slabo reaguju na trening dobiće NEKAKAV priraštaj tokom dugog vremena i dobiće zdravstvene benefite od samog bavljenja fizičkom aktivnošću pod opterećenjem.

Da li su hipErtrofija i hipOtrofija isti pojmovi? Ako jesu onda znam šta je. Dakle, to bi bio gubitak mišićne mase iz nekih tamo razloga. Mogu biti mehanički (povreda kičme) ili prosto biološki, npr nedostatak B12.

To sigurno da. Što je čovjek fizički aktivniji, dobija na snazi ali čini mi se da jednom kad dobije to ne mora značiti i da će izgubiti ako se prestane baviti tim. naravno, podrazumijevaju se aktivnosti i u daljem periodu samo malo manjeg intenziteta. Odnosno, održavanje dostignutog nivoa kondicije/snage.

Trening i prehrana idu ruku pod ruku i balansirana prehrana podrazumijeva da unosiš onoliko makro-nutrijenata (proteini, ugljikohidrati i masti) i mikronutrijenata (vitamini i minerali) koliko ti organizmu treba i to je važno za optimalno funkcionisanje organizma u cjelini. Koliko mišićne mase ćeš, u kombinaciji s treningom dobiti, zavisi ne samo od genetike, već i od toga koliko ukupno kalorija unosiš. Makronutrijenti imaju svoju kalorijsku vrijednost, pa tako jedan gram proteina i ugljikohidrata imaju oko 4kcal, dok gram masti ima oko 9kcal (alkohol npr. iako je tehnički ugljikohidrat ima oko 7kcal). Ako unosiš nešto manje kalorija od onog što ti treba za održanje postojeće mase, onda je riječ o deficitu, ako unosiš upravo onoliko koliko ti treba za održavanje postojeće mase, to je, logično, održavanje (eng. maintenance), a ako unosiš više nego što ti treba, to je suficit.

Eeee to sam mislio. Znači treba napraviti neku vagu i unositi više kalorija ako radimo intenzivnije vježbe a potom, samo neku određenu količinu kako bi održavali dostignuto. Pretpostavljam da genetika i ovdje igra neku ulogu. Ima ljudi pa im je malo brdo hrane dok drugi su ekonomičniji. Manje jedu a ipak su vitalni
Ili recimo, ima ljudi pa ne jedu ništa od masnoća životinjskog porijekla ili su to sveli na neku manju mjeru, na primjer ja S druge strane, postoje ljudi koji se natovarivaju sa pečenjem i šta ja znam a opet smo tu negdje sa konstitucijom. Znači, vježbama postižemo potrošnju kalorija a ako kontrolišemo šta u kojoj mjeri unosimo, uz pomoć vježbi, možemo sve to efikasnije preusmjeriti na oblikovanje tijela?

Osim u slučaju totalnih početnika i nekim drugim specifičnim okolnostima, izgradnja mišićne mase podrazumijeva bar blagi suficit, jer izgradnja novog mišićnog tkiva je metabolički skupa. Zato ljudi koji ozbiljno treniraju prolaze kroz faze u kojima jedno vrijeme povećevaju kalorije, dobiju izvjesnu količinu mišićne mase, ali i sala (jer je, u većini situacija, koje opet isključuju totalne početnike, gotovo nemoguće dobijati mišić bez dobijanja određene količine sala) i onda ulaze u fazu deficita, u kojoj zadrže većinu mišića (mali gubici su gotovo obavezni) i izgube svo suvišno salo i onda nakon toga ostaju sa više mišića nego što su imali u startu.

Pa to bi značilo promjenu metabolizma a to opet znači, da će nam organizam drugačije funkcionisati a samim tim mi mijenjamo sve navike? U slučaju da je neko na početku bio neaktivan i slab, to za njega može biti samo dobro. Možda su i te navike uticale na to stanje a svi mi imamo milion nekih navika. I sam dolazim do zaključka da vježbe i posebniji režim ishrane, trea koristiti prvenstveno da bi se došlo u neku fazu u kojoj je rad organizma optimalan, a ne pretjerivati i preći crtu iza koje se nalazi opsjednutost samim izgledom i želja za što većom mišićnom masom.

Međutim, ovo ne može ili u nedogled, pa je tako kroz neke 3 godine ozbiljnog treninga moguće izgraditi većinu mišićne mase koju organizam "prirodno može da nosi" (i to uglavnom nije vrlo velika masa - ako vas zanima, postaviću vam tablice koje se ovog tiču)

To bi bilo dobro neke predstave radi. Dužina treninga/visina/težina i slični prikazi.

Većina onih profi bodybuildera koje viđamo po magazinima idu u totalnu zloupotrebu i to je sasvim druga priča. Zloupotreba praktično bilo čega je opasna. Međutim, čak upotreba anaboličkih steroida koja je takva da se vrijednosti višestruko dižu iznad bazalnih nije nužno naročito opasna i "javna je tajna" da su praktično svi profesionalni sportisti, glumci, olimpijci i slično više-manje cijelu karijeru na koktelu anabolika i nemaju praktično nikakve probleme (onda tzv. "testiranja" su samo PR, jer je bilo koji test moguće proći bez ikakvih problema ako imaš dvije funkcionalne hemisfere mozga). Periodično se javi neko "žrtveno jagnje", tj. kada neko postane predobar, poput Armstronga, onda ga "skinu", ali više manje svi su na nečemu. Međutim, kada bi eliminisali anabolike iz sporta, najbolji bi i dalje bio najbolji, samo bi svi zajedno bili dosta lošiji i onda pada gledanost, nema obaranja rekorda itd. Sve je to jedno veliko licemjerje, jer mi želimo brže, više, jače, bolje, ali želimo da to sve bude "prirodno" - međutim, treba imati u vidu da nema tih steroida koji bi npr. od bilo koga od nas automatski napravili šampiona u bilo čemu - prvo moraš biti elita, a onda dolazi "prelazak preko granica ljudski mogućeg". Da ne bude zabune - ne propagiram anabolike, ali ih ni ne kudim, jer se držim onog što znamo iz nauke - oni nisu zabranjeni u većini zemalja iz medicinskih, već iz upitnoih moralnih razloga. Medicinski gledano, kada se iskontroliše učestalost konzumacije, neuporedivo veći broj umre od konzumacije duvana ili alkohola, pa čak i stvari poput vitamina C ili previše vode, nego od anabolika - zapravo, kontra popularnom mišljenju iz medija, ne postoji utvrđen kauzalitet između upotrebe anabolika i kancera, visoke smrtnosti i slično. Nose sa sobom rizike, nisu mačiji kašalj, ali nisu ni "pošast" kakvom ih mediji opisuju i to je čista fabrikacija nalaza. Po meni, to je svačija odluka i ako znaš šta radiš, mogu biti velo bezbjedni, a svati poput onih replacement terapija su zapravo poželjne i to bi trebao biti default pristup u opštoj zdravstvenoj zaštiti - međutim, onda bi se životni vijek produžio, a to je ekonomsko-politički problem... Ja ih nikada nisam uzeo, nemam za njima potrebe, ali ne osuđujem nikoga ko jeste, dok god ne laže o tome i ne postavlja nerealistične ideale drugima. Naravno, čim za to dođe vrijeme, neću se ustručavati ni sekundu za HRT i biću zdraviji zbog toga. Ponovo - ne propagiram ili opravdavam ništa, samo se trudim da budem objektivan, jer je o svemu ovome prisutna prevelika količina dezinformacija. Nadam se da nema zabune!

Ma nema zabune. Htio si reći da bodybuilderi samo ekstremno koriste te steroide i riskiraju zdravlje pa i život ali ipak oni nisu tako opasni po zdravlje čovjeka kao mnoge druge stvari koje konzumiramo? Njima je i cilj pogrešan. Valjdsa se rade treninzi da bi bili što zdraviji a ne preći crtu i otići negdje samo zbog izgleda i slave.

Glede tebe Behko, tj. tvog pitanja, ako ti mogu dati savjet - to je da iako si sada "u dobrom stanju" (bar na osnovu toga što navodiš), možeš biti u još boljem i itekako bi imao benefite od uključivanja treninga pod opterećenjem i ovo postaje sve izraženije kako postaješ stariji, jer do jednog trenutka, ako vodiš relativno "uredan" život (šta god to značilo) i ako imaš relativno dobru genetiku, možeš se "provući" bez naročite aktivnosti do jedne tačke - nakon toga, stvari (prije ili kasnije) "krenu nizbrdo" i onda šta radiš postaje od sve veće i veće važnosti.

Ama u pitanju je povreda kičmenog diska (L5-S1) pa vježbam pomalo po kući i oko kuće, zanimam se i mogu ti reći da sam baš prije tri dana radio EMNG na Koševu koji govori da nema klizanja prema dole. Stabilan i snažan pod uslovom da ne govorimo o podizanju velikih tereta jer bi to moglo biti kobno. Nije da ne mogu nego postoji rizik. Tako kažu. Inače, to mi ne predstavlja neki problem.
Trčkaram, pješačim i svašta čega se sjetim.

E sad, bolje je početi s radom na sebi prije nego što se taj "nizbrdo trend" dogodi. Trebaš pronaći dobar trening-program i ne obazirati se na 1001 glupost koju ćeš čuti od raznoraznih "gurua", naučiti prave vježbe, tj. dobro savladati formu, pokupiti neka osnovna nutritivna znanja i integrisati sve to u svoju rutinu i posmatrati to kao sastavni dio života i "rad na sebi" - efekti će biti itekako pozitivni, to je zagarantovano (ako sve odradiš kako treba, naravno)!

Radim ja svašta sa tim vježbama. Ne treba se predavati. U jesen 2010. nisam mogao izbaciti nogu u stranu u ležećem položaju do tog nekog ugla, predviđenog vježbom a sad bi mi i spiderman pozavidio.

P.S. Evo ti Calla, ako ovo nije "druženje s vama i mimo istraživanja", ne znam šta jeste?!

Ama nisam siguran da li je zanima teretana. Da si svratio na neku erotsku temu, sigurno bi došla da ti održi lekciju. Ne vjeruješ?? Slobodno prošetaj do tog pdf i uvjeri se

[Ahhhhhhh]

Da li su hipErtrofija i hipOtrofija isti pojmovi? Ako jesu onda znam šta je. Dakle, to bi bio gubitak mišićne mase iz nekih tamo razloga. Mogu biti mehanički (povreda kičme) ili prosto biološki, npr nedostatak B12.

Hipotrofija mislim da se koristi u poljskom ili tako nešto... Dva termina su bitna: a) hipertrofija - odnosi se na izgradnju i jačanje tkiva i b) atrofija - odnosi se na gubitak i slabljenje. A, da, razlog atrofije može biti neaktivnost (zbog povrede ili iz bilo kog drugog razloga), nedovoljan nutritivni unos (i makro i mikro nutrijenata) ili kombinacija. Dobra stvar jeste da atrofija ne mora biti permanentna, tj. nešto što je atrofiralo (pod pretpostavkom da nema trajnog oštećenja neuro-muskularnih jedinica) može isto tako opet hipertrofirati, čak i preko početnog stanja!

To sigurno da. Što je čovjek fizički aktivniji, dobija na snazi ali čini mi se da jednom kad dobije to ne mora značiti i da će izgubiti ako se prestane baviti tim. naravno, podrazumijevaju se aktivnosti i u daljem periodu samo malo manjeg intenziteta. Odnosno, održavanje dostignutog nivoa kondicije/snage.

Ako se aktivnost održava i pozitivne adaptacije (npr. snaga) se održavaju, s tim da ta aktivnost održavanja ipak mora biti dovoljno stimulativna da bi podržala zadržavanje. Npr. ako ojačaš na bench pressi do 5x ponavljanja sa 100kg, a onda radiš narednih mjeseci 5x 70kg, nakon toga nečeš više biti u stanju da opet radiš 5x 100kg, tj. moraćeš opet malo "isforsirati" da dođeš do starih performansi. Međutim (potpuno hipotetski), moguće bi npr. bilo raditi 12x70 i održati slične performanse na masi od 100kg. Eventualno, ako si ranije radio 5x serija po 5x ponavljanja sa 100kg, realistično je da bi tu radnu masu mogao vrlo efektno održavati i sa dvije ili tri serije po 5x100kg. Ako, međutim, potpuno prestaneš neko duže vrijeme, gotovo je sigurno da će, polako ali sigurno, doći do značajnih padova. Use it or lose it! Znači, nekakav kontinuitet je ipak neophodan.

Eeee to sam mislio. Znači treba napraviti neku vagu i unositi više kalorija ako radimo intenzivnije vježbe a potom, samo neku određenu količinu kako bi održavali dostignuto. Pretpostavljam da genetika i ovdje igra neku ulogu. Ima ljudi pa im je malo brdo hrane dok drugi su ekonomičniji. Manje jedu a ipak su vitalni
Ili recimo, ima ljudi pa ne jedu ništa od masnoća životinjskog porijekla ili su to sveli na neku manju mjeru, na primjer ja S druge strane, postoje ljudi koji se natovarivaju sa pečenjem i šta ja znam a opet smo tu negdje sa konstitucijom. Znači, vježbama postižemo potrošnju kalorija a ako kontrolišemo šta u kojoj mjeri unosimo, uz pomoć vježbi, možemo sve to efikasnije preusmjeriti na oblikovanje tijela?

Yup, treba imati bar grubu evidenciju toga koliko čega jedeš i pratiti šta ti se dešava sa masom - redovno vaganje i ogledalo + slike su tu esencijalni instrumenti. Npr. kada si u fazi dobijanja mišića, onda želiš da sedmično dobijaš nekoliko stotina grama i zato se važeš (najbolje je vagati se svako jutro, nakon "broja 1 & 2" i prije jela i pića i onda uzimati sedmični prosjek i porediti prosjeke iz sedmice u sedmicu) i gledaš u ogledalo i uzimaš fotografije (ovo posljednje je naročito korisno, jer kad postaviš nekoliko fotografija onda jasno možeš vidjeti progres, dok ako se samo gledaš u ogledalo, nećeš nužno uočiti realne promjene, jer "imamo tendenciju da sebi izgledamo isto"). Ako primjetiš da dobijaš malo više mase nego što želiš, smanjiš klopu, ako primjetiš da dobijaš onoliko mase koliko želiš, ali da je previše sala, smanjiš klopu malo, a pojačaš trening mrvicu i jednostavno - naučiš kako ti tijelo funkcioniše i "slušaš signale" - treba neko vrijeme da sve "pohvataš", ali vremenom pređe u takav automatizam, da o tome više ni ne razmišljaš...

Genetika naravno da igra ulogu, ali i nivo aktivnosti. Zapravo, nivo aktivnosti je u većini "prosječnih slučajeva" možda i važniji. Postoje nekakvi online kalkulatori kalorijske potrošnje i oni mahom daju dovoljno dobru "polaznu osnovu", ali onda "u realnoj situaciji" te brojke prilagođavaš - jedan takav kalkulator je npr: http://www.freedieting.com/tools/calorie_calculator.htm i evo, u mom slučaju on veli da bih trebao jesti oko 2500kcal da održavam svoju masu - ja, međutim, na tom unosu gubim masu kao lud i treba mi mnogo, mnogo više hrane (zavisno od akutnog nivoa aktivnosti, nerijetko mi samo za održavanje postojeće mase treba i preko 1000 dodtanih kalorija preko toga samo za održavanje mase). Znači, nije ultra-precizno, ali je dobra polazna APROKSIMACIJA.

E sad, nadam se da dobro znaš engleski, jer ovo je tekst upravo o tome kako bi taj kalorijski plus i minus trebalo uskladiti i napisao ga je Lyle McDonald, koji je jedan od najpoznatijih i najcjenjenijih sportskih fiziologa na planeti: http://www.bodyrecomposition.com/muscle ... -gain.html

A, glede masnoće - masti i proteini su ESENCIJALNI makronutrijenti (što znači da ih organizam ne može sam proizvesti i moramo ih unositi ako hoćemo da budemo živi) - ugljikohidrati nisu esencijalni (što znači da bez njih možemo preživjeti, iako je njihova restrikcija daleko od optimalne ili dobre ideje). Svakom treba određena količina i masti i proteina. Za aktivnu osobu, to je oko 0.8-1.1g masti po kilogramu mase, dok je za protein to oko 1.8-2.2g po kilogramu tjelesne mase (sve pod pretpostavkom da osoba nije gojazna, naravno; onda bi se brojka računala na osnovu čiste, tj. lean mase - što je, u suštini, masa bez sala). Tu, naravno, postoje velike individualne varijacije, pa neki ljudi trebaju više proteina, a manje masti (kao ja), ali su sve kombinacije moguće (i onda kada namiriš proteine i masti, ostatak potrebnih kalorija se "popuni" ugljikohidratima). Međutim, treba naglasiti da mast sama po sebi nije loša i organizam, dakle, treba određenu količinu - spuštanje masti suviše nisko nije dobro za hormonalnu produkciju i masu drugih stvari. Ako si, dakle, masti spustio suviše nisko ni to nije dobro. Kontra popularnom mišljenju, masti NISU uzročnik kardiovaskularnih oboljenja, pos pretpostavkom da unosiš adekvatan profil i količinu istih (ta hipoteza o štetnim mastima je rezultat jednog istraživanja za koje se kasnije utvrdilo da je bilo naštimano - nažalost, mnogi ljekari i "obični" ljudi toga još nisu svjesni, iako je taj mit pobijen ima već koja decenija).

Pa to bi značilo promjenu metabolizma a to opet znači, da će nam organizam drugačije funkcionisati a samim tim mi mijenjamo sve navike? U slučaju da je neko na početku bio neaktivan i slab, to za njega može biti samo dobro. Možda su i te navike uticale na to stanje a svi mi imamo milion nekih navika. I sam dolazim do zaključka da vježbe i posebniji režim ishrane, trea koristiti prvenstveno da bi se došlo u neku fazu u kojoj je rad organizma optimalan, a ne pretjerivati i preći crtu iza koje se nalazi opsjednutost samim izgledom i želja za što većom mišićnom masom.

Ni sam ne bih bolje rekao!

To bi bilo dobro neke predstave radi. Dužina treninga/visina/težina i slični prikazi.

Da ne "zatrpavam" previše, evo još jedan McDonaldov tekst upravo na tu temu: http://www.bodyrecomposition.com/muscle ... ntial.html! Napominjem samo da su vrijednosti tamo date u funtama (pound), a 1 funta = 0.453kg. Primjera radi, u prvoj godini ozbiljnog treninga (podrazumijeva da su i trening i nutritivni dio sređeni kako treba), osoba prosječne genetike, muškog pola, može idealno očekivati priraštaj od nešto manje od kilogram mišića mjesečno; u drugoj godini pola od toga, u trećoj pola itd. Za žene je sve to opet pola od muških normi. I ostale stvari je Lyle objasnio u detalje... Pored ova dva teksta, preporučujem i ostale stvari koje ima na stranici, jer je riječ o sjajnom i naučno utemeljenom izvoru informacija!

Ma nema zabune. Htio si reći da bodybuilderi samo ekstremno koriste te steroide i riskiraju zdravlje pa i život ali ipak oni nisu tako opasni po zdravlje čovjeka kao mnoge druge stvari koje konzumiramo? Njima je i cilj pogrešan. Valjdsa se rade treninzi da bi bili što zdraviji a ne preći crtu i otići negdje samo zbog izgleda i slave.

Yup! S tim da na pominjem da je za mnoge profesionalce to upravo profesionalna poslovna odluka i mislim da je bolje tako, jer oni imaju adekvatne trening i nutritivne protokole, mogu si priuštiti "kvalitetne" hormone, imaju ljekare koji ih nadgledaju i slično. To mu ga ipak dođe sigurnije od nekog ko ne zna šta radi ili ubrizgava u sebe - ti klinci koji se dovode pod zdravstveni rizik i ne znajući šta rade i šta stavljaju u sebe, a samo da bi izgledali bolje, to je tek pravi problem...

Ama u pitanju je povreda kičmenog diska (L5-S1) pa vježbam pomalo po kući i oko kuće, zanimam se i mogu ti reći da sam baš prije tri dana radio EMNG na Koševu koji govori da nema klizanja prema dole. Stabilan i snažan pod uslovom da ne govorimo o podizanju velikih tereta jer bi to moglo biti kobno. Nije da ne mogu nego postoji rizik. Tako kažu. Inače, to mi ne predstavlja neki problem.
Trčkaram, pješačim i svašta čega se sjetim.

Uh, donja leđa, brate, ne bih ti bio u koži, imaš moju totalnu empatiju! Ja imam povredu desnog ramena (povreda pri rođenju), ali, to je mala maca u komparaciji s kičmom! Ipak, postoji gomila vježbi koje možeš raditi bezbjedno i ojačati čak i muskulaturu donjih leđa i onda sve to malo "učvrstiti". Npr. možda nije pametna ideja raditi slobodni čučanj, ali nožnu presu ćeš vjerovatno moći raditi bez problema! Konsultuj se samo sa nekim dobrim fizio-terapeutom koji je upućen u tvoj slučaj i neka ti objasne šta bi trebao izbjegavati, a vremenom ćeš ti i sam skontati šta ti paše, mnogo bolje nego što ti oni mogu objasniti!

E sad, bolje je početi s radom na sebi prije nego što se taj "nizbrdo trend" dogodi. Trebaš pronaći dobar trening-program i ne obazirati se na 1001 glupost koju ćeš čuti od raznoraznih "gurua", naučiti prave vježbe, tj. dobro savladati formu, pokupiti neka osnovna nutritivna znanja i integrisati sve to u svoju rutinu i posmatrati to kao sastavni dio života i "rad na sebi" - efekti će biti itekako pozitivni, to je zagarantovano (ako sve odradiš kako treba, naravno)!

Radim ja svašta sa tim vježbama. Ne treba se predavati. U jesen 2010. nisam mogao izbaciti nogu u stranu u ležećem položaju do tog nekog ugla, predviđenog vježbom a sad bi mi i spiderman pozavidio.

Kao neko ko je i sam imao povrede, reći ću ti jedino - samo tako, brate moj!

Ama nisam siguran da li je zanima teretana. Da si svratio na neku erotsku temu, sigurno bi došla da ti održi lekciju. Ne vjeruješ?? Slobodno prošetaj do tog pdf i uvjeri se

Rofl, nisam siguran da li se usuđujem! A, pazi ovako - teretana i seksipil idu ruku pod ruku, a sad kad već "implicitno" otkrih da sam u jako dobroj fizičkoj formi, ko zna - možda se tek zainteresuje i za ove teme - još ako postavim i neku sličicu...

[Ahhhhhhh]

Kako dizanje tegova može biti bolje od trčanja, vožnje bicikla, kardio vježbi

Cardio nije loša stvar i za generalno zdravlje je nekakva komponenta aerobnog (tj. cardio) treninga kao komplement anaerobnom (tj. "dizanju željeza") najbolja za većinu ljudi. Međutim, primarni fokus treba biti na tegovima, ne na cardio vježbama - i ovo je česta predrasuda, koju, iz ne znam više ni sam kojih sve razloga, žene imaju češće nego muškarci (valjda je glavni motiv "strah od mišića" ili šta već...). Razlog je jednostavan - trening snage već u sebe uključuje mnoge benefite koje nudio cardio, dok cardio ne uključuje mnogo benefita koje daje trening opterećenja. Forme cardio aktivnosti koje nude najviše benefita su zapravo one koje većinja ljudi izbjegava - a to su sprintovi i slične "intenzivne" stvari - u suštini, posljednjih godina većina preporuka tiče se upravo high interval intensity traininga, skr. HIIT, koji podrazumijeva interval maksimalne aktivnosti (doslovno 100%, tj. apsolutni fizički maksimum) - npr. ultra brz sprint 30s, nakon čega ide interval "hlađenja", npr. džoging od 60s i onda to ponoviti n puta. Ova forma cardio aktivnosti je superiorna i kada je cilj mršanje, jer daje prolongiranu potrošnju kalorija po završetku same aktivnosti i mnogo bolje čuva mišiće od npr. ravnomjernog džoginga umjerenog tempa (ilustracije radi, 180s sprintova daje DUPLO bolji rezultat od 60min trčanja umjerenim tempom).

Intenzivnije cardio vježbe kakve opisujem jačaju mišiće na sličan način kao i rad s tegovima (iako ne jednako efikasno) i specifično, kao i rad s tegovima, najviše stimulišu brza mišićna vlakna, koja imaju najveći potencijal za rast. A, više mišića > bolji metabolizam, bolji hormonalni profil, jače kosti i slično. S druge strane, cardio aktivnosti koje podrazumijevaju manje intenzivan tempo i traju duže vrijeme dominantno stimulišu spora mišićna vlakna, koja imaju mnogo manji kapacitet za rast, ne čuvaju brza mišićna vlakna i čak mogu čak umanjiti hipertrofijski podražaj anaerobnog treninga.

Šta je čest problem? Npr. neko ko hoće da smrša i krene da radi gomilu cardio vježbi - da trči na traci, vozi bicikl, radi aerobic i šta već ne, ali ne vježba s tegovima. Prvo, kalorijski deficit je taj koji dovodi do gubitka mase, ne cardio sam po sebi - cardio samo povećava kalorijsku potrošnju, ali moguće je raditi ogromnu količinu cardio vježbi i samo jesti više i deficita nema, tj. nema ni gubitka mase (kao što je moguće jesti manje i ne raditi cardio i gubiti masu). No, recimo da osoba JESTE u stanju kalorijskog deficita, npr. jede manje i radi više cardio vježbi - taman toliko da bude u deficitu i krene gubiti masu. S ozbirom da su mišići veliki kalorijski potrošači, a da nema stimulacije tih mišića, prva stvar koju će organizam krenuti da smanjuje su upravo mišići! Logika je jednostavna - osoba ne unosi dovoljno hrane, tj. ima manjak energije, mišići troše energiju, osoba ne koristi mišiće (tj. ne daje organizmu signal da su ti mišići važni i da ih treba zadržati), osoba počne da gubi mišiće. Što više mišića gubi, to počinje da izgleda lošije, jer iako gubi i malo sala, mišići su ti koji daju oblik tijelu - i mišić za istu masu zauzima mnogo manju površinu od sala - tako da osoba sa gubitkom mase zapravo dobija sve lošiji i lošiji oblik! Naravno, što više mišića gubi, to je metabolizam lošiji, tj. potrebno je više cardio aktivnosti da bi se gubitak mase nastavio - to opet znači više gubitka mišića i tako u (začarani) krug. Recimo da sada osoba prestane sa dijetom i tim silnim cardio vježbama i počne da jede normalno - sada joj je metabolizam niži nego u startu, zbog mišićnog gubitka, tako da ako jede čak i manje nego prije, debljaće se više i onda se dogodi povratak u stanje zapravo gore od polaznog. U praksi, ovo je izuzetno često događa. Ovo ne govori da je cardio loš, ali govori da je trening snage + cardio mnogo bolja opcija (posebno kada je cilj mršanje), pri čemu opet naglašavam da akcenat ipak treba baciti na tegove, jer nose više benefita, a cardio je tu kao ispomoć!

Daj sliku živ bio

Pih, a ni večeru, piće & cvijeće dobio nisam... Istina ne pijem tako da - pih, ni večeru & cvijeće dobio nisam! Dobro sad, nije da sam i ljubitelj cvijeća (više preferiram ono u saksijama), tako da ono... pih, ni večeru dobio nisam! Stvarno, kad će večera?!

Fino rečeno

I što je najbolje - potpuno je tačno!

[Maja]

Ali trening snage ne možeš raditi kod kuće, kardio vježbe možeš. Šta ako ne želiš u teretenu, a kod kuće nemaš tegove i potrebne sprave?
I šta zapravo spada u trening snage osim dizanja tegova tj može li neko da ga obavlja kod kuće?

[Ahhhhhhh]

Kardio vježbe koje imaju velik efekat takođe ne možeš raditi kod kuće (npr. HIIT). Ako ne želiš u teretanu, "prelomi to u sebi" i otiđi ipak, dugoročno, to je najbolje i najekonomičnije rješenje (pošto je oprema vrlo skupa). Međutim, početnik može neko razumno vrijeme (dok ne ojača dovoljno) vježbati i kod kuće, sa nekoliko bućica, prostiračem, stolicom i ponekom trakom (što se sve može zbaviti relativno povoljno (ili već postoji u kući), te vlastitom tjelesnom masom. Bodyweight vježbe su legitiman početni korak, ali su smanjene mogućnosti varijacije i teža organizacija progresije glavni problemi, iako postoje razrađeni bodyweight programi, pun ih je internet. Ipak, moja preporuka jeste "prelomiti" i učlaniti se u dobru teretanu...

[Zagorka]

Vježbanje je itekako zdravo i poželjno,da ne kazem neophodno.

Gutanje svakojakih prahova radi izgleda definitivno nije zdravo.Nije prirodno.Nije lijepo.

A teretana i te injekcije i kante praha su danas apsolutno nerazdvojne,barem kod nas koliko sam imala priliku vidjeti.

Znaci to je iskljucivo u svrhu sepurenja,a ne zdravlja.

Moj tata je covjek 1,81 visine i cijeli zivot ima nekih 80 kila.Ja jačeg čovjeka nisam srela,a ne kazem da ih nema.Nikad se nije plašio ni najvećeg,ni najmanjeg,ni tereta,ni ničega.Što bi rekli-ko crna zemlja.

A ako nekome postane zivotni cilj i opsesija odraz u ogledalu,to takođe psihički nije uopće zdravo.
Tako da,teretana kakvu danas poznajem i zdravlje,rekla bih da nije bas povezano.

[Ahhhhhhh]

Vježbanje je itekako zdravo i poželjno,da ne kazem neophodno.

Reci slobodno - neophodno je!

Gutanje svakojakih prahova radi izgleda definitivno nije zdravo.Nije prirodno.Nije lijepo.

Kojih konkretno praškova i na osnovu čega "definitivno" jeste ili nije zdravo? Ako govoriš o stvarima poput kreatina i proteinskih praškova, oni nemaju naročite veze sa izgradnjom muskulature per se (iako ljudi misle da imaju nekakva mistična "muscle building" svojstva, "ali ništa ne radi ako ti ne radiš", čak ni steroidi), ali imaju sa zdravljem (a između zdravlja i mišićnog razvoja postoji međuzavisni odnos). Zapravo, riječ je o nečemu što je vrlo, vrlo zdravo, iako većina ljudi to ni nezna. Nije stvar mišljenja, konsultuj relevantne naučne studije. "Pitka", ali na relevantnim istraživanjima zasnovana baza saznanja na ovu temu nalazi se na http://examine.com/ - ukucaj npr. "creatine" i vidjećeš da je riječ o supstanci koju naš organizam prirodno proizvodi i koja se nalazi u hrani, ali imamo veliki problem da ga unesemo dovoljno, iako organizam ka tome teži. A, to je "ala vitamin" supstanca koja je dobra za prevenciju povreda, opštu snagu, funkcionisanje nervnog sistema, prevenciju Alchajmera, optimizaciju neurotransmiterskog funkcionisanja, srce i krvne sudove i smatra se jednom od najsigurnijih i najboljih "general health" stvari koje kao vrsta poznajemo. Ne da nije opasno uzimati ga, opasnije je ne uzimati ga! Proteinski praškovi su hrana, makro-nutrijent, mliječni proizvod - većina tih "mističnih proteina" jeste zapravo surutka (ili sirutka) u prahu, koja je najbolji protein poznat do danas (bolja je i od piletine i bjelanjaka) i riječ je o super-hrani u pravom smislu riječi - uključuje i anti-kancerogena svojstva, poboljšanje imunološkog sistema, optimizaciju probavnog trakta itd. Ovo su samo dva primjera "najčešćih praškova" - to što neki ljudi uzimaju te stvari, ali ne znaju o njima ništa je jedna stvar, ali generalizovati i reći da je "sve loše ili nezdravo po definiciji" je logička pogreška i demonstrabilno pogrešno, jer istraživanja jasno ukazuju upravo na suprotno. To ne znači da 99.9% suplemenata nije zaista beskorisno (ni zdravo ni nezdravo, jednostavo beskorisno), ali evo, ovo su dva primjera nečega što bi i naše "pokojne babe" trebale da uzimaju da su za to znale!

A, slažem se da "nije prirodno", ali zašto je to problem? Nije prirodno ni hodati obučen, imati iPhone, biti sit i na toplom i živjeti duže od 30-ak godina! "Što se prirode tiče", naša funkcija nije ni da budemo zdravi ni da budemo dugovječni, već da reprodukujemo gene i uklonimo se iz životnog lanca. "Prirodno" ne znači i "optimalno". U posljednje vrijeme, ovo "nije prirodno" se naziva logičkom pogreškom naturalizma i upravo je to - logička pogreška, dakle, nešto što nužno vodi u pogrešan zaključak. Možemo raspravljati da li specifična supstanca jeste ili nije zdrava, ali generalizovati opštu tvrdnju na sve je opet logička pogreška - argument iz neznanja.

I, nemoj da ovo shvatiš lično, jer nije ni najmanje - samo demantujem netačan navod i činim to na način na koji nauka predlaže - provjerljivim činjenicama! Ali, ne vjeruj mi na riječ, pogledaj navedeni sajt i pročitaj kompilacije relevantnih istraživanja za sve što te interesuje.

Nego, da li je "lijepo" - imam komentar i na to! Kreatin je bez ukusa, dakle ni lijep ni ružan! A, proteinski praškovi su mahom s ukusima (bez ukusa je kao mlijeko u prahu) i uglavnom sa fenomenalnim ukusima - staviš mjericu surutke u prahu, dodaš šaku ovsenih, čašu jogurta, nasiječeš bananu i ubaciš malo mrvljenih lješnjaka, uz cimet po želji - kompletan i dobro balansiran obrok, da je zdraviji teško zamisliti!

A teretana i te injekcije i kante praha su danas apsolutno nerazdvojne,barem kod nas koliko sam imala priliku vidjeti.

Nešto jeste nešto nije, zato sam i naveo nekad ranije da postiji razlika između "nauke" i "čova-buraz nauke".

Znaci to je iskljucivo u svrhu sepurenja,a ne zdravlja.

Vrati se kroz prepisku, napravili smo jasne distinkcije oko ovog pitanja.

Moj tata je covjek 1,81 visine i cijeli zivot ima nekih 80 kila.Ja jačeg čovjeka nisam srela,a ne kazem da ih nema.Nikad se nije plašio ni najvećeg,ni najmanjeg,ni tereta,ni ničega.Što bi rekli-ko crna zemlja.

Što ne znači da ne bi bio još bolji i još zdraviji da je trenirao - uvijek je moguće biti bolji, to i jeste poenta treninga! Ja sam mislio da sam jak kada sam shvatio da sam u stanju da podignem 100kg s poda i onda sam shvatio da to nije ništa, sad kad mogu da podignem duplo toliko...

A ako nekome postane zivotni cilj i opsesija odraz u ogledalu,to takođe psihički nije uopće zdravo.

Jasno kao dan, dotakli smo se i toga. Međutim, svačije je pravo izbora, neko bira da pije i puši, neko da se narcisoidno divi svom odrazu u ogledalu i da "ljubi sopstvene bicepse" - ipak, ovo posljednje je manje nezdravo od ove prve dvije stvari, ako ćemo se držati samo činjenica... Daleko od toga da time opravdavam bilo šta od navedenog, zapravo, lično zazirem od svega od navedenog...

Tako da,teretana kakvu danas poznajem i zdravlje,rekla bih da nije bas povezano.

Empirijski demonstrabilno neispravna tvrdnja. Ne da je povezano, nego je najzdravija stvar za koju do danas znamo! I opet ću reći - nije bitna teretana, nego ono što u njoj radiš, tj. adaptacije koje se kao rezultat toga događaju. To što imaš gomilu kompleksaša koji se šepure i gomilu ljudi koji ne znaju šta rade i rade to iz upitnih motiva, sasvim je nebitno za kauzalni efekat treninga pod opterećenjem na zdravlje. To bi bilo kao da kažeš da su automobili jako loši, jer postoje neki klinci koji voze jako brzo i neodgovorno, zar ne?

Opet napominjem, ne shvati ništa od ovog lično, samo demantujem određene tvrdnje koje nisu faktivno ispravne.

[Ahhhhhhh]

Onda nešto nisi radio dobro (loša forma, prevelike mase ili kombinacija), ili su imao neku povredu od ranije (za koju možda nisi ni znao). Čuvajte se, ljudi, nova kičma neće narasti!

Zato je IZUZETNO važno informisati se malo o biomehanici i naučiti koje mišićne grupe gdje rade, kako izgledaju "poluge" i slično, te imati dobar program (uključujući i sistem progresije) i onda je rizik od povrede vrlo, vrlo nizak. Ali, to je isto kao i u bilo čemu drugom - ako nešto radiš pogrešno, rizikuješ loš ishod...

[Rum]

Evome upravo pijem + i odmaram uh bole noge razvalio sam skroz

Eh mrtvo dizanje je opasno za kicmu ako se radi pogresno , i ne samo mrtvo sve sa nepravilnim podizanjem kobno je za kicm, pakas se mora izbaciti nije lako jeste pederasto ali sto se mora nije tesko ;