Nema potrebe da se lažemo. To se vidi čak i po stilu pisanja.
Meni je neuropsihijatar preporučio plivanje i to što više.
E jedino mi nije rekao kako u ovom zimskom periodu namaći i za prijevoza
i za kartu, pošto ti zatvoreni bazenčići i nisu baš pojeftini.
Bilo kako bilo, naučio sam plivanje relativno rano. Kao dječak zagazim u Drinu samo do
pola natkoljenica i to je sve. Tad je ta rijeka nosila sve pred sobom. Čim zagazim toliko,
vodena struja me udari ispod koljena i htio-nehtio valja se praćakati u vodi.
I naravno, čim me obori brže-bolje isplivavanje prema obali i sve tako.
Procesija živa. Odem dvadeset metara uzvodno, zagazim pet-šest metara i dok isplivam
iz vode, dodjem na isto mjesto. U to doba nije bilo preporučljivo bilo kakvo iole hrabrije
plivanje u toj rijeci a pogotovo preplivavanje a nakon 15 sati kad se otvori zvornička brana.
Jbt, nosi voda ko tsunami. Moji roditelji su stalno budno motrili na sat i čim blizu 15h
vade nas iz vode i vode na takozvanu otoku. To je narodni naziv za rukavac rijeke.
Gdje ste vi naučili plivati ako ste ikada i naučili?
Jeste li dobri plivači i plašite li se vode? Preplivali nekada neku rijeku?
Jeste li ikada upadali u virove, riječne bunare i slično?
Da li vas je ikada riječna struja nosila i 200 metara prije nego što isplivate
na suprotnu obalu? Ili recimo ako je to na moru, koliko dalko od obale ste plivali?
I ja sam kao i drugi najbolje plivao kraul stilom a ono prsno - ledjno i šta ja znam
to može samo na moru. U rijeci slabo bogami. Možete se samo utopiti
) prvi i jedini put prepivala Savu...Sava je zeznuta rijeka, duboka i jaka, a povrsina izgleda mirna...Puna virova, jer se vadio pijesak i sljunak brodovima... Da mi sad neko daje ne znam koje pare ne bih se usudila,ali dijete ko dijete, sa jos ludjim djedom ( 
) Bila je to jedna od mojih najvecih i najdrazih avantura 
