Karte, board games i sl.

[Bla]

Jebiga napisah board games umjesto starinskog naziva "društvene igre" jer to na današnjem vaktu ode odma na pornografiju.

Helem, šta ste voljeli, ako ste, da igrate, da li ih još uvijek upražnjavate?

Prvi koraci su bili na obuci kod mamine tetke, majkine sestre koja je živjela kuću do kuće s dedom i majkom. Rano ostala udovica, a oduvijek je pamtim kao staricu. Ona je samo tražila žrtve za neko kartanje. Kod nje bi vazda bilo dječurlije koji smo po čitav dan igrali kojekakve pišpile, žandare, table, ne ljuti se čovječe i slične besposlice.

Meni je omiljena igra s kartama bio raub. Jako brzo se igra, pogotovo kad se ljudi uštele pa se znalo odigrati za kratko vrijeme i po nekoliko stotina partija.
Neizbježni Yamb. Imao sam tetku i tetka kod kojih bi često znao provesti raspust i on bi, ako nismo negdje na planini, obično znao proći u svakodnevnom jambu i monopolu.
Remi se obično igrao samo na moru.
U ratu smo imali sesije bele u parove, otprilike jednom sedmično.

Sad vala i ne pamtim kad sam zadnji put nešto slično igrao.

[Lebowski]

Bla, ima već tema.. ne mogu da vjerujem da si je promašio.

[Bla]

A nije da nisam tražio, al' očito da ima previše mjesta na kojima je mogla biti skrivena. Haj nema veze. Treba nekad nešto i za kontejnera napisati, da mu se ne izgubi svrha.

[Spanac_113]

remi u pare. partije po dva dana.

[dacina_curica]

Nije mi nista bilo draze od pokera s tatom kad sam bila dijete, negdje od 5. godine.

Prije rata, na Pontonu na Zvornickom jezeru - nekad tablica a onda neizbjezni remi, satima.

Sad slabo ista, nekad saha razbacim sa jednim legom jednom u sto godina.
Sa djetetom - Ne ljuti se covece, Monopol (po njegovim pravilima, pokrade mi sve ), Uno, i nAkih njegovih igrica hejbet. Najmrzi mi je Twister, ionako sam kO Limenko, kad zaskripim kad se sagnem pomjeram tektonske ploce pod kucom.