Damir Niksic - best of

i ja to isto mislim.
Samo bih dodao komentar i facu onog lika iz zadnje sličice, nekako su to uboli da bude fordovski, pa makar kao blijeda kopija sir Olivera.

posmatrac · Post by **posmatrac** » 14 Aug 2017, 23:17

Mene vise slika broj 1 ( Konakovic) podsjeca na Sir Olivera( slicno su i moralni i posteni), samo mu cilindar na glavi fali

Nego me je ovo razmisljanje Niksica odusevilo :

"Ako me ovih mojih 11% izglasa za zastupnika u skupštini Kurtona Sarajevo

- gledaću da gradsko jezgro Los Rajvosa bude distrikt - ničija zemlja, a ne Kanton u kojem današnji Ilijaš, Vogošća, Hadžići, Trnovo i Ilidža Sarajevu i sarajlijama određuju politiku i kulturu življenja baziranu na dvosmjernom etničkom čišćenju i kulturnoj hegemoniji. (Što neće biti teško s obzirom na to da pojedini načelnici ni ne žele da im Kanton soli pamet.)
Ako drugi prave od glavnih gradova etnonacionalne/narodne kulturno-političke centre - Sarajevo barem ne bi smjelo tako nešto ni u bunilu postati, a evo vidimo da je stvar poodmakla i šteta već načinjena. Sarajevo vidim kao kosmopolitski centar savremene građanske kulture i umjetnosti, kao centar kontrakulture i nekoć jake i regionalno značajne rok scene. Ako me ovi moji desperadosi u zadnjem očajničkom činu uvale skupštini kantona među guzove - znaćemo da li je ta šteta i nepopravljiva. Moderno Sarajevo ne bi smjelo zaboraviti svoju građansku kosmopolitsku i kontrakulturnu esenciju. No, vidjećemo da li će među prvim gradovima regije prekinuti kulturnu hegemoniju "narodnjaka" koja vlada već trećinu stoljeća u regiji i započeti lančanu reakciju kontrakulturne građanske revolucije mladih u regiji.
Ako neće Sarajevo, siguran sam da ima ko hoće.
Ili što rek'o Valter: "Živi bili pa vidjeli."

Mozda RAjvosa jednom postane grad drzava, sto je Dubrovnik bio stotinama godina, ko zna

Naseef Mushroom · Post by **Naseef Mushroom** » 26 Mar 2023, 08:27

Rekoh da ne skrenem temu o našem uvaženom reisu u off-topic, da citiram sa te teme

Rum wrote: ↑06 Mar 2023, 20:10 Pakas da se zapuca prvi bi zdimio i ono nesto prdi ,jak preko slova ,taj se od petarde usere

Evo kako je bilo u zadnjem ratu

Damir Nikšić: Ovo je Zemlja za sve nas koji smo zbrisali ‘92. JNA avionima za Beograd
Nikšić

Evo ovo je konkretan razlog zašto sam se kandidovao i zašto se bavim političkim aktivizmom u Sarajevu. (Fotografiju su mi proslijedili drugari iz partije.)

Damir Nikšić: Ovo je Zemlja za sve nas koji smo zbrisali ‘92. JNA avionima za Beograd
Nikšić

Evo ovo je konkretan razlog zašto sam se kandidovao i zašto se bavim političkim aktivizmom u Sarajevu. (Fotografiju su mi proslijedili drugari iz partije)
Neko ko je dao informaciju ovim "elementima" našeg društva pobrkao me je sa mojim pokojnim prijateljem. Moj pokojni prijatelj je, naime, “zbrisao” avionom za Beograd '92., a ne ja. Ja sam “zbrisao” sa Grbavice autobusom prema Zagrebu, ali istina je da sam noć prije odlaska autobusom sa sarajevske autobuske stanice proveo na Ilidži pokušavajući da uhvatim avion za Beograd na prijedlog, ili bolje reći preklinjanje, tog mog prijatelja koji me je u telefonskom razgovoru par dana prije toga molio da napustim Grbavicu i da dođem u Beograd avionom, kao što je i on učinio, dok još mogu.

Znači, radi se o nekom ko nam je bio blizak, nekom iz uskog kruga naših prijatelja, a ko je ovu informaciju proslijedio dalje pobrkavši detalje. Znači radi se o nekakvoj zvaničnoj ili nezvaničnoj stranačkoj ili nestranačkoj službi koja prati, uhodi i raspolaže određenim informacijama.

E vidite, neko će reći da je to sve slučajno, ali taj moj pokojni prijatelj je prošle godine, na žalost svih nas koji smo ga poznavali i voljeli – počinio samoubistvo. Počinio ga je 29. novembra – na Dan republike, bivše nam države.

Ja se još uvijek nisam od toga oporavio jer mi je bio kao rođeni brat. Oba smo jedinci. Rat smo proveli u Italiji. Sjećam se da smo prikupljali, tovarili i slali humanitarnu pomoć kamionima za Sarajevo (iako sam ja znao da ona neće doći do mojih roditelja na Grbavici). U jednom trenutku sam, vjerovatno zbog neizvjesnosti u vezi toga da li su moji roditelji uopšte još živi, pogubio živce, završio na ulici kao beskućnik.

Jednom su me italijanski fašisti pretukli na ulici i zbog toga imam kriv prednji zub koji su mi gotovo izbili, ali ja sam ga vratio nazad. No, ništa mi od toga nije toliko teško palo koliko naknadna spoznaja da sam nepoželjan u Sarajevu.

Obojica smo prošli istinske psihičke torture i maltretiranja od strane lokal-patriota koji su nas, evo dvadeset i više godina tlačili i proizvodili u obespravljene građane drugog reda u stilu organizovanog fašističkog režima, s tom razlikom što to nisu činili zvanično, de jure, već de facto – kao što vidite. Na gotovo svakom javnom, radio ili televizijskom gostovanju, godinama kasnije, isti napadi, isti scenario, ista retorika na otvorenoj liniji.

On je vodio svoj dnevnik, ja sam vodio svoj. Ni jedan ni drugi nismo za sve ove godine mogli pronaći posao niti u jednoj javnoj obrazovnoj instituciji u ovom gradu, a obojica smo predavali po američkim univerzitetima, ja u SAD, a on ovdje. Taktika je uvijek bila natjerati nas da sami napustimo, odemo, ili, u najgorem slučaju – sami sebi presudimo.

To se zove tihi progon, pasivno-agresivni. To je ta diskriminacija i ta segregacija o kojoj niko u Sarajevu ne smije javno govoriti. Mi smo ti građani drugog reda, zajedno sa mnogim drugima: Srbima, Hrvatima, “četnicima”, “ustašama”, “prosječnim komunjarama” i svim drugim nepoželjnim u ovom kotlu od kotline, u ovoj Sarajevskoj klisuri strahote (čak i ako su bili u uniformi i branili grad).

Moj prijatelj je konačno našao posao na Sarajevskom univerzitetu tek prošle godine, čini mi se, ali se susreo sa takvim šikaniranjem, sudeći po njegovim svjedočanstvima, da, eto, nije dugo izdržao.

Ja sam se, potresen svim tim, ozbiljno zarekao da ću razbucati sva ta govna, pa bili oni FGR ili bilo ko drugi. Ne dao im Bog da me izglasate u Kanton. Učiniću sve da razjebem to hinjsko fašističko sijelo jer ja sam postao prilično radikaliziran, žedan i željan pravde.

Zbog toga saosjećam sa svima koje nepravda ovih režima i ovakvog tiranskog društva drobi i savija.

Zbog toga direktno i lično podržavam roditelje, očeve sve te djece koja su prerano i nasilno otišla.

Zbog toga što sam potlačeni i obespravljeni građanin drugog reda; blokiran, proganjan i kažnjavan zbog svojih političkih odluka i stavova. Zbog toga sam u politici. Zbog toga sam ljevičar i antifašista, danas više nego ikad prije u svom životu: zbog toga što sam, kao i vi, iz prve ruke svjedočio njihovom perfidnom i brutalnom zlu.

Zbog toga vrištim: živjelo bratstvo i jedinstvo! Zbog svega onoga što su nam uradili, našem društvu i nama svima lično i ponaosob u organizovanom, združenom zločinačkom poduhvatu – i jedni i drugi i treći, taj njihov trojni pakt osovine zla.

Ideološka bitka za Sarajevo

Mi svi ispaštamo dvije decenije, svi mi na kojima se iživljavaju i kojima se svete zbog ludila koje su sami proizveli, zbog vjerskog i bratoubilačkog rata na koji su sami huškali i dalje huškaju, na koji su sami pozivali i dalje pozivaju.

To mora stati! To mora prestati! To njihovo ludilo može obuzimati njih, ali ne više i nas. Mi odbacujemo to ludilo! Mi hoćemo, možemo i želimo zajedno! Ako to od nas pravi “prosječne komunjare”, onda neka bude! S tim da ćemo se svojski potruditi da vrlo brzo postanemo “nadprosječne komunjare” i to masovno.

Nakon samoubistva mog prijatelja sam čvrsto odlučio da uđem u najveću ljevičarsku partiju u BiH i da u njoj osnujem radikalno lijevo krilo, antifašističko, progresivno, i da se svim političkim sredstvima borim za Sarajevo svih nas. Zato sam radikalan. Zato i jesam opasan po te ljude jer sam čvrsto odlučio da njihova ideologija mora platiti za svo zlo koje su počinili i koje i dalje nekažnjeno čine. Ta ideologija mora biti javno osuđena i zakonski progonjena.

Zato sam se i kandidovao:

Da oslobodim grad od fašističkog okupatora koji je vremenom protjerao i rastjerao sve one koji su se borili za antifašističko, internacionalno, kosmopolitsko, pluralno, slobodno, napredno Sarajevo; za glavni grad svih Bosanaca i Hercegovaca, i Srba, i Hrvata, i Bošnjaka, i Ostalih; svih građanki i građana Bosne i Hercegovine.

Ovo je moja privatna, a sada već i javna borba, moja bitka za Sarajevo 21. vijeka. Ko hoće, ko osjeća, ko razumije o čemu govorim, ko se slaže sa mnom, ko dijeli moj stav, moje mišljenje, moja uvjerenja, ubjeđenja – evo javno pozivam da mi se pridruži. Borićemo se za sve nas, za sve one koji nisu sa nama, a pali su u borbi za takvo Sarajevo, za takvu BiH, za bratstvo i jedinstvo, od Srđana Aleksića pa do svih onih koji u toj borbi na ovaj ili onaj način plaćaju životima danas.

Pridružite se mom pokretu, mom krilu SDP-a. Mi nismo “prosječne komunjare”, mi smo nadprosječni antifašisti, progresivisti slobodarske ljevice. Ako se ne želite pridružiti – onda barem glasajte! Glasajte za antifašiste, za one koji žele zajedno, koji ne žele diskriminaciju i segregaciju, koji žele integrisano pluralno društvo i kosmopolitsko Sarajevo.

7. oktobra nemojte glasati za mene.

Glasajte za svoja lična, duboka ljudska i politička uvjerenja i vrijednosti koje dijelimo, koje dijelite sa mnom, koje su nam zajedničke, a za koja znate da ih predstavljam i da ću ih predstavljati u skupštini Kantona Sarajevo.

Glasajte za ono što vi predstavljate u ovom gradu.

Glasajte za taj duh, za tu misao, za tu ideju, za tu borbu koju predstavljamo. To je sav smisao predstavničke demokratije. Ona je naše najbolje i jedino oružje protiv fašizma.

Izađite na izbore i ne dozvolite da vas prevare i pokradu, da otmu vaše glasove i utrnu svjetlost ovog grada.

Drugari i Partija

Duša slatka, otišao za Italiju i slao pomoć okružen sa nenama u dimijama i ženama sa malom djecom pomoć za svoje roditelje. Poslije pogubio živce jer nije znao da li su mu roditelji još uvijek živi dok on sa 22 godine u Italiji jede original Pizze.
Postao beskućnik (sreća pa niko u tom periodu nije ostao bez doma pa me je taj detalj posebno dirnuo), pa mu još nekoliko Talijana na ulici izbili zub, dok su tigrovi i škorpioni i više radili od udaranja a tu je najmanje zub stradao.
Nekoga sa obrazom bi bilo stid se žaliti da u periodu gdje su počinjeni najmonstruozniji zločini na tlu Europe govori da je u Madridu, Berlinu ili Torontu saznao da ima rak a kamoli da mu je izbijen zub u Italiji ali eto, nismo svi isti.

I još ima stida sebe nazvati građaninom drugog reda. On koji živi život o kojima građani prvog reda mogu sanjati (naravno ako se ko ne stidi što živi od punicine plate i što nema dana radnog staža), on koji je uvijek negdje relevantan, što svugdje iskače iz paštete, malo konceptualni umjetnik, pa malo političar, malo glumac, malo muzičar.

Naravno opet je Sarajevo krivo koje je ljudskost pokazala u ratu i poslije rata u odnosu prema Srbima, Hrvatima i komunistima

dok se na ostala mjesta pogotovo u onom entitetu i ne obazire.
Viva la Republic Sarajevo

Bosanski forum

Damir Niksic - best of

Re: Damir Niksic - best of

Re: Damir Niksic - best of

Re: Damir Niksic - best of

Re: Damir Niksic - best of

Re: Damir Niksic - best of

Re: Damir Niksic - best of

Re: Damir Niksic - best of

Re: Damir Niksic - best of

Re: Damir Niksic - best of

Who is online