Zašto su školarci sve brutalniji?

Pozorište, slikarstvo, škola, fakultet, istraživanja, izumi.

Moderator: Krokodil Behko

Post Reply
User avatar
lejlamo
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 12993
Joined: 23 Feb 2018, 18:17
Location: kamen i drača
Mood:
Been thanked: 1 time
Status: Offline

Re: Zašto su školarci sve brutalniji?

Post by lejlamo » 19 May 2019, 12:06

triconja ba, a šta ja rekoh? :123

User avatar
ElTriconi
Đulaga
Đulaga
Posts: 36819
Joined: 24 Mar 2019, 14:13
Mood:
Has thanked: 23101 times
Been thanked: 4498 times
Status: Offline

Re: Zašto su školarci sve brutalniji?

Post by ElTriconi » 19 May 2019, 12:07

Merlin246 wrote: 19 May 2019, 11:05 Ja procitala muskarci haha
Ziva istina, svi nose cakije :valja
Sehara mi puna blaga
Al ne haje moja draga 🤗😊

User avatar
ElTriconi
Đulaga
Đulaga
Posts: 36819
Joined: 24 Mar 2019, 14:13
Mood:
Has thanked: 23101 times
Been thanked: 4498 times
Status: Offline

Re: Zašto su školarci sve brutalniji?

Post by ElTriconi » 19 May 2019, 12:09

lejlamo wrote: 19 May 2019, 12:06 triconja ba, a šta ja rekoh? :123
Ti kazes drustvo a ja kazem roditelji. Ako pod drustvo mislis roditelje onda si u pravu, nisam trebo pisat post :rumenko
Sehara mi puna blaga
Al ne haje moja draga 🤗😊

User avatar
Mutevelija
Selonačelnik
Selonačelnik
Posts: 86350
Joined: 28 Nov 2015, 20:04
Has thanked: 853 times
Been thanked: 1641 times
Status: Offline

Re: Zašto su školarci sve brutalniji?

Post by Mutevelija » 19 May 2019, 13:34

Neka su
Pero la suerte se ensañó contigo
Y te dejó con el alma
Hecha pedazos
Tú corazón
Quedó herido y sin perdón
Ya no sabe como amar
Como piedra endureció

🍉🍉🍉🍉

User avatar
Bla
i dva polipa
i dva polipa
Posts: 75774
Joined: 30 Aug 2013, 14:21
Location: Rodna grudva
Mood:
Has thanked: 1 time
Been thanked: 34 times
Contact:
Status: Offline

Re: Zašto su školarci sve brutalniji?

Post by Bla » 19 May 2019, 17:48

Nisu brutalniji, nego si prije morao ili da budeš svjedok ili da pročitaš npr. Andrićevu "Decu" da dođeš do takvih spoznaja, a sada te se bombarduje sa svih strana iz tzv. medija.

DECA

Naš drug, prosedi inženjer, pričao nam je jedne večeri ovo sećanje iz svoga detinjstva: "Bila je velika nedelja. Deca ne vole to pretprolećno vreme, kad je zemlja još pusta i grane gole, kad nema ni snega ni cveća ni voća, ni zimskih igara ni kupanja. U takve dane, klateći se na komšijskim tarabama i žmirkajući na martovskom suncu, ovi mali ljudi izmišljaju nove, često čudne i svirepe igre.

Dečje vodje iz našeg sokaka bili su neki Mile i Palika. Mile je bio pekarev sin, bled, oštar, sa licem suviše izradjenim za njegove godine. Palika je bio bucmast i rumen? Madjar po ocu, pa iako je bio rodjen u toj istoj ulici u kojoj i mi ostali, imao je neki otegnuti i težak izgovor, kao da su mu usta puna testa: Njih dvojica su vodili žestoke borbe sa vodjom dečaka iz susedne mahale. To je bio neki naš vršnjak, Stjepo Ćoro, koji je već stigao da izgubi jedno oko. Mi ostali bili smo vojska, nestalna i nedisciplinovana, ali borbena i grlata. Kao u svakoj borbi, i tu je bilo privrženosti i hrabrosti, kolebanja i neverstva, suza, krvi, izdaje i zakletvi.

Gotovo svako predveče, dok smo sedeli iskupljeni oko kamene česme, prilazile su vodje ponekom od nas, odvodile ga u stranu, i ozbiljnim, muklim glasom postavljale mu pitanje:– Jesi li mi drug? Jednoga od tih prolećnih dana, bio je Veliki četvrtak, u jedno takvo predveče pozvaše me Mile i Palika da sutra posle podne idem s njima da bijemo Jevreje.

Na te ekspedicije u jevrejske mahale išlo se samo nekoliko puta preko godine, redovno o našim ili jevrejskim praznicima. Za mene, koji do tad nisam nikad učestvovao u takvim podvizima, bila je to velika počast od strane dvojice vodja. Mislim da sam sutradan ručao na brzinu i sa uzbudjenjem. Krenuli smo odmah posle ručka. Pre nego što smo se spustili niz breg i prešli reku, zaustavili smo se na jednoj raskrsnici. Seli smo na veliku uglačanu kamenu ploču, i tu su Mile i Palika sa mnogo pažnje i razumevanja razgledali naše oružje.

Palika je imao neki čudan lovački štap, koji je on pokovao klincima i zašiljio na vrhu. Mile je imao naročito orudje koje je sam napravio. To je bila neka cev od gume, koju je on pri dnu napunio olovom a na drugom kraju vezao kanapom oko ručnog zgloba. Ponosio se tim vitkim štapom od gume i olova i zvao ga je "budalaš". On je i sada, onako hladan, i oštar, bio nagnut nad svojim oružjem i doterivao ga malim nožićem. Meni su dali jednu zalomljenu letvu, otkinutu maločas od nekih taraba; na njoj je pri donjem kraju još virio klinac kojim je bila prikovana za žioku. Ja sam se stideo svoga oružja, koje mi je izgledalo prostačko i nedovoljno. Mile mi je uzeo letvu, odeljao je vešto na kraju gde se drži rukom i zamahnuo njome nekoliko puta oko sebe, sa fijukom. Učinio sam odmah za njim to isto, ali fijuk nije bio isti kao kod Mila. Spustili smo se u ulicu gde se obično sačekuju jevrejska deca radi tuče.– Njihov je praznik. Oni sada idu oko vode – govorio je Palika sa iskustvom i zverajući oprezno kao lovac.Ali Jevreja nije bilo. Ljutito i zapovednički, Mile je predložio da predjemo u Čaršiju.

Već u prvoj ulici Palika zastade i viknu prigušeno:– Eno Čifučadi!

Zaista, u dnu ulice, oko kamene česme igrala su se četiri dečaka u prazničnom odelu. Mile ga samo prekorno pogleda i dade znak da idemo za njim i radimo što i on. On je sakrio svoju cev od gume iza ledja i išao polagano, praveći se kao da zagleda kuće i dućane. Tako smo se primicali česmi. Ali, bilo da nas je odavao naš izgled, bilo da su jevrejska deca već navikla na takve posete, ona se uznemiriše, kao srne na šumskoj čistini, i skloniše se za česmu. Meni je srce tuklo naglo. Gledao sam netremice Paliki u potiljak. Da zavara protivnike, Mile se pravio kao da će proći drugom stranom ulice, a kad ga je od njih delilo svega nekoliko koraka, on viknu neočekivano snažno i oštro, i jurnu na njih. U prvi mah je izgledalokao da su dečaci rešeni da se brane, ali kad on udari svojom strahovitom cevi prvoga po ruci i kad videše da smo i mi pritrčali, nastade divlje bežanje na sve strane. Razbežaše se dečaci, ali ja nisam toliko gledao njih koliko nagli pokret kojim je Mile iskočio iz onog pritvornog mira i odjednom se pretvorio u nešto novo i nepoznato. Potpuno odvojene od njega, video sam i čuo njegov udarac i njegov uzvik. Osetio sam ih kao stvari za sebe, kao prve pojave meni nepoznatog, velikog, uzbudljivog, strašnog sveta u kom se nosi koža na pazar, u kom se daju i primaju udarci, mrzi i likuje, pada i pobedjuje jednog sveta u kom sam samo naslućivao nepoznate rizike i neke velike, sjajne trenutke.

Za dečacima se dadoše u trk Mile i Palika, a ja za njima. Trojica dečaka uspeše da upadnu u kapije svojih ili tudjih kuća, iz kojih se odmah za nama osuše vriska i kletve jevrejskih žena. Četvrti, najkrupniji, bežao je kao obnevideo iz ulice u ulicu, dok se ne izgubi iza nekog belog zida. Kad sam ja pristigao, Mile i Palika su ga već tražili po velikoj vlažnoj avliji, kao kerovi. Bili smo u nekom napuštenom, ruševnom mektebu. Prodjosmo kroz srednji hodnik i spustismo se niz nekoliko natrulih basamaka u jednu manju, četvorouganu avliju. Sa sve četiri strane visok zid. Osim vrata na koja smo ušli, samo još u protivnom zidu jedna mala vrata, kao kapidžik, očigledno zatvorena ili zakovana odavno. U jednom ćošku neke pozelenele daske, ostatak od nekog krova, prislonjene uza zid i podignute donjim krajem na jednu gredu. U prostoru koji je ostajao od grede do zemlje, otprilike jedan dobar pedalj, ja ugledah nečije dve cipele, nepomične i grčevito pripijene jedna uz drugu. Ponesen tom čudnom hajkom, dozvah Mila znakom i ukazah mu ponosno prstom na moje otkriće. Ne gledajući mene, nego ukočenim pogledom u one cipele, prišapnu mi da ostanem tu na ulazu i da ne dam dečaku na vrata. On i Palika sidjoše sa poslednjeg basamaka u avliju. Palika se, opet na nemu zapoved Milovu, uputi onim malim zatvorenim vratima i tu stade raširenih nogu i podignute toljage. Odmah zauzeh i ja takav stav. A Mile se primicao onoj gomili dasaka nekim ratničkim hodom, ne skidajući očiju sa cilja. Taj njegov nečujan korak i oštro uperen pogled izgledali su mi strašniji i uzbudljiviji od svake trke i tuče.

Ali pre nego što je on stigao da se primakne, jevrejski dečak prhnu iz ovog zaklona kao ptica iz žita i poče da beži po avliji. Palika, koji je oprobao mala vrata i video da su zatvorena, sidje takodje u avliju. Otpoče jurnjava i vijanje, u kom je dečak natrčavao čas na Palikinu toljagu, čas na Milovu cev od gume. Ali ni jedanput nisu uspeli da ga udare po glavi ili po ledjima. Zahvatili su ga samo skraja, po rukama ili nogama. Palika je više trčao. Mile je stajao kao seljak na guvnu i gledao da dočeka udarcem žrtvu kad mu je Palika natera. U toj jurnjavi pomicali su se svi bliže meni. Tako se oko ulovljenog dečaka sve više stezao trougao od letve, toljage i gumene cevi.

Sad sam mogao da ga vidim izbliza. Bio je u novom jevtinom odelu, mokar i kaljav od zaklona pod daskama, ugojen i kratak, bez kape na kovrčastoj kosi. Protivno od Milovih, njegovi pokreti nisu imali za mene ničeg ni strašnog ni uzbudljivog. Kretao se odjednom celim telom, bezglavo, i leteo kao bačen. U jednom trenutku, kad ga je Palika pristigao i kad je trebalo da ga udari posred glave, jevrejski dečak se neočekivano i nekako komično sagnu i baci svom težinom Paliki u grudi. Tako je izbegao udarac. Mile pritrča. Nastade gužva. Dok se Palika pribirao, dečak iskoristi trenutak, otkide se od njih, ustrča ono nekoliko basamaka i nadje se odjednom licem u lice sa mnom. Za jedan tren oka videh ga pred sobom, sa uzdignutim rukama, jedna mu podlanica sva u krvi, sa zabačenom glavom kao kod samrtnika.

U tom trenutku ugledah prvi put njegovo lice. Usta mu napola otvorena, usne bele, oči bez pogleda, razlivene kao voda, bez ikakva izraza više, i odavno izbezumljene. Tu je trebalo udariti. Šta se tada desilo? – Koliko sam puta postavio sebi to pitanje i tih dana i docnijih godina. I nikad nisam mogao dati odgovora. Koliko sam posle mogao da se setim i prosudim, dečak se malko sagnuo (bio je to onaj isti pokret za odbranu kao maločas prema Paliki), odgurnuo me lagano, dodirnuvši me onom nepovredjenom rukom u slabinu, otklonio me kao najlakšu zavesu, i protrčao sa tutnjem kroz uzak hodnik, pored mene nepomična i pored moje uzdignute letve, kojoj je na kraju štrčao oštar i veliki klinac.P ribrao sam se tek kad su pored mene protrčali, odgurnuvši me grubo i prezrivo, Mile i Palika. Stajao sam još na istom mestu i slušao kao u snu kako pod njihovim nogama još jače odjekuju podnice u hodniku. Zatim sam izišao polako, vukući svoju letvu kao teret. U dnu ulice video sam Mila i Paliku kako trče. Ohrabreno Jevrejče bilo je izmaklo. Trčali su još malo, pa zastadoše, prvo jedan pa drugi. Nešto su razgovarali jedno vreme, a zatim krenuše putem kojim smo bili došli, ne obazirućise na mene. Podjoh za njima. Pre nego što su došli do mosta, stigao sam ih. Išao sam tako iza njih, ali su se oni pravili da me ne primećuju. Taj me položaj mučio. Zaustih nešto da kažem.– Kuš! – prekide me Palika. I na sve moje pokušaje da se pravdam, da kažem ma šta, on je odgovarao hladno i gnevno svojim: kuš! Gore od te psovke brinulo me i mučilo Milovo ćutanje. Tako smo prešli most i primicali se našoj mahali.

Išao sam dva koraka iza njih, uvidjajući i sam koliko sam glup i smešan. Smišljao sam neprestano šta bi trebalo kazati i kako se objasniti. Možda sam u tom razmišljanju i glasno rekao neku reč. Tada se Mile naglo zaustavi, okrenu se i, pre nego što sam mogao išta dakažem ili učinim u svoju odbranu, pijunu na mene, zasu me svega pljuvačkom. Da me je udario svojom cevi od gume, verovatno bih se manje zbunio i možda znao kako da se branim ili da mu vratim udarac. Ovako, stajao sam nasred ulice i brisao se rukavom, dok su njih dvojica odmicali, kako se meni činilo, neverovatno brzo. Izgledalo je da oni lete, a da vreme stoji.

Mali ljudi, koje mi zovemo "deca", imaju svoje velike bolove i duge patnje, koje posle kao mudri i odrasli ljudi zaboravljaju. Upravo, gube ih iz vida. A kad bismo mogli da se spustimo natrag u detinjstvo, kao u klupu osnovne škole iz koje smo davno izišli, mi bismo ih opet ugledali. Tamo dole, pod tim uglom, ti bolovi i te patnje žive i dalje i postoje kao svaka stvarnost. Danas, posle toliko godina i dogadjaja, teško je, nemogućno je merom naših sadašnjih iskustava i izrazima sadašnjih osećanja kazati kakve su bile te prve nesanice u životu, kakve muke i sumnje pred prezirom vodja Mila i Palike, pred podsmehom cele dečje čete iz mahale. Svaki pokušaj da stvar ulepšam ili popravim ispadao je na moju štetu i gurao me u još gora poniženja i veću usamljenost. Palika je pričao svima moju bruku i, karikirajući me, pokazivao nasred sokaka kako sam glupo propustio Čifuče, dok su se deca oko njega grohotom smejala i pravila šale na moj račun. Mile jesamo ćutao, i nije hteo da me vidi ni da čuje za mene. Pokazivali su me prstom deci iz drugih mahala. A ja sam obarao pogled pred svima, sakrivao se u školi za vreme odmora u nužnik, i vraćao se kući sporednim ulicama, kao prokažen. Kod kuće nisam mogao da kažem nikom ništa, ni da tražim zaštite ili utehe. Čini mi se da sam već tada naslutio ono što ću posle jasno uvideti: da nam u našim najdubljim duševnim mukama naši roditelji malo mogu pomoći; malo ili ništa.

Prolazili su tako dani a ja nisam gubio, čini mi se, nijednog trenutka svest o svom poniženju. Sav moj detinjski svet srušio se i, razbijen u komade, ležao kod mojih nogu. Stajao sam nad njim nemoćan, nerazumevajući ništa i znajući samo jedno: da patim. Stajao sam i nisam znao gde da se denem pod ovim nebom, tako osramoćen, izvrgnut podsmehu, i sam. Kako da odredim svoj odnos prema Milu, Paliki i ostalim drugovima kojima bih želeo svom dušom da budem ravnopravan drug, ali ne uspevam, a kako prema jevrejskim dečacima koje treba, izgleda, napadati i tući, a ja to ne mogu i ne umem? Najposle, i to se nekako preturilo, iako nikad nisam uspeo da nadjem odgovor na ta pitanja. Izmirio sam se malo pomalo sa drugovima. Izgledalo je da su mi oprostili. Ili su samo zaboravili? Sad se više ne sećam. Ali me nikad više nisu poveli na slične podvige. A ja sam još dugo pamtio ceo dogadjaj i ponekad ga snivao. U snu sam vidjao gotovo uvek isto: jevrejski dečak sa mučeničkim licem protrčava pored mene, lak i nezadržljiv kao andjeo, a ja ga i opet propuštam bez udarca, iako znam unapred šta me zbog toga čeka. Ili: stojim nasred ulice, popljuvan i sam, pod nemilosrdnom svetlošću popodneva, dok vreme stoji nepomično a drugovi se naglo udaljuju. Tek docnije, mladićke godine izbrisale su potpuno taj spomen iz moga sećanja i istisle tu sliku iz mojih snova. Ali to je već bio zaborav, smrt detinjstva."
ćućešćećemoćeteće samsijesmostesu
:back: :underage: :no_mobile_phones: :do_not_litter: :stew: :pizza: :smoking: :ok:

User avatar
Čupava
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 45445
Joined: 16 Feb 2016, 13:35
Location: Kad zatvorim oci, budem gdje pozelim...<3
Been thanked: 8 times
Status: Offline

Re: Zašto su školarci sve brutalniji?

Post by Čupava » 16 Oct 2019, 16:30



Strašno pa dokle više.. mogu misliti pod kojim sokom je jadna devojčica...u kakvom društvu živimo kad su djeca ovakva...
.

User avatar
dadojović
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 10576
Joined: 12 Aug 2018, 14:01
Has thanked: 372 times
Been thanked: 310 times
Status: Offline

Re: Zašto su školarci sve brutalniji?

Post by dadojović » 16 Oct 2019, 22:28

Ne znam jesu li školarci sve brutalniji ili smo mi samo senzibilniji prema nečemu što se prije nazivalo: dječja posla, a danas: vršnjačko nasilje. Tukli smo se i mi kao klinci ali kako iza toga nije stajala nekakva mržnja ili želja da se nekoga ozljedi možda to nekako ležernije doživljavam.
Ili je samo stvar u tome da nešto snimljeno i stavljeno na društvene mreže puno ozbiljnije izgleda nego nešto kada se suhoparno riječima opiše.
MM "provali rimu za notornu laž, za duboki uzdah posustalog sna, rimu za tminu, i tišinu za dno dna" MM

User avatar
Cvrle
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 12685
Joined: 14 Oct 2015, 15:08
Mood:
Has thanked: 5 times
Been thanked: 12 times
Status: Offline

Re: Zašto su školarci sve brutalniji?

Post by Cvrle » 18 Oct 2019, 11:46

Zato sto im je sve dozvoljeno, zato sto su prosvjetarima zavezane ruke, zato sto je drustvo otislo u "pindjulisice".
Poput nekog starog kopača zlata, moraš se pomiriti s time da trebaš iskopati mnogo pijeska iz kojeg ćeš poslije strpljivo isprati nekoliko sićušnih komadića zlata

User avatar
Socrates
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 44805
Joined: 09 Jan 2016, 07:50
Location: . . . . . . . . .
Been thanked: 2 times
Status: Offline

Re: Zašto su školarci sve brutalniji?

Post by Socrates » 18 Oct 2019, 11:56

Šta je pindjulisica?
. . . . . . . . .

User avatar
Cvrle
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 12685
Joined: 14 Oct 2015, 15:08
Mood:
Has thanked: 5 times
Been thanked: 12 times
Status: Offline

Re: Zašto su školarci sve brutalniji?

Post by Cvrle » 18 Oct 2019, 12:12

Socrates wrote: 18 Oct 2019, 11:56 Šta je pindjulisica?
Da prostis ti i tvoj obraz, moj izraz za "PM" :sram
Poput nekog starog kopača zlata, moraš se pomiriti s time da trebaš iskopati mnogo pijeska iz kojeg ćeš poslije strpljivo isprati nekoliko sićušnih komadića zlata

User avatar
Socrates
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 44805
Joined: 09 Jan 2016, 07:50
Location: . . . . . . . . .
Been thanked: 2 times
Status: Offline

Re: Zašto su školarci sve brutalniji?

Post by Socrates » 18 Oct 2019, 12:36

Inače, ja uopste ne mislim da su djeca danas brutalnija. Prije se krilo, danas ne može. To se može koristiti u dobre i loše svrhe. Sve više djece javno prozivaju vršnjacko nasilje, žrtve se organizuju bolje, roditelji se organizuju bolje, škole imaju programe, političari više pažnje posvećuju tome, itd

Ali, ako mislite da kod vas djeca jesu brutalnija, možda da se upitate kakav vi odnos imate prema obrazovanju, kako se vi kao roditelji organizujete. Pa onda sve ove druge stavke.
. . . . . . . . .

User avatar
Cvrle
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 12685
Joined: 14 Oct 2015, 15:08
Mood:
Has thanked: 5 times
Been thanked: 12 times
Status: Offline

Re: Zašto su školarci sve brutalniji?

Post by Cvrle » 18 Oct 2019, 12:47

Soc, ja imam osjecaj da upravo ovo sto kazes da se danas ne moze sakriti, upravo je to problem. Jer sto se vise to javno prikazuje, a prikazuje se na youtube-u i drustvenim mrezama jer djeca to snimaju, vise se siri nasilje. Zato sto niko ne snakcionise tu djecu, te roditelje, nema sankcija... Nisu vidljive te sankcije i ako ih ima. Pa ko biva, ako njemu nisu nista nece ni meni.

Ali moje misljenje je da to sve potice iz kuce. Roditelji su prepustili djecu samu sebi da se sama odgajaju, odnosno da ih internet odgaja. Evo ti primjer.
Prosle sedmice indijanac je isao u SA na izlet. Prije izleta smo imali roditeljski sastanak, gdje smo se fino i lijepo dogovorili da nikome ne treba mobilni aparat i ne trebaju im pare. SVe je placeno, a za uzinu mogu ponijeti grickalice i vodu i sendvice. Helem, mobitel im ne treba jer je uciteljica dala svima svoj broj i plus isle su dvije mame s njima kao pomoc. I imali smo i njihove brojeve za slucaj da nesto zatreba.
Mi ujutro se okupljamo na mjestu odakle se krece, dvije curice drze mobitele u rukama. :sok
Mi ostali ono reagujemo, zar se nismo dogovorili sto ce im to uzmite to... Da bi majka odgovorila: "Ja svom djetetu dajem ono sto mislim da joj treba i nece mi niko komandovati!" :bua

Sta da ti pricam :grana
Poput nekog starog kopača zlata, moraš se pomiriti s time da trebaš iskopati mnogo pijeska iz kojeg ćeš poslije strpljivo isprati nekoliko sićušnih komadića zlata

User avatar
srculence7
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 18083
Joined: 31 Mar 2016, 03:35
Location: iza zatvorenih vrata
Has thanked: 3700 times
Been thanked: 3611 times
Status: Offline

Re: Zašto su školarci sve brutalniji?

Post by srculence7 » 19 Oct 2019, 02:01

Jeste, kada krene neki problem sa detetom u školi, da se bahati, bude agresivno, obično se naleti i na roditelje koji ne žele da sarađuju i imaju slično ponašanje. Nedavno me pedagogica pozvala da popriča sa mnom, vezano za program koji radimo sa učenicima u njihovoj školi i reče da će jedno dete biti isključeno, tj. više neće biti prisutno na radionicama, majka je tako tražila. Pre toga mi se učiteljica žalila da ima problema, čak i od strane drugih roditelja čula sam priču da je dečak opsovao, majka dolazi, pravi scene na času pred decom i sl. Tog dana kada su moji volonteri držali radionicu, bile su prisutne dve učiteljice na času (u obavezi je makar jedna da bude tu), mali je sve vreme nešto dobacivao, izvukao bananu iz torbe i počeo da udara drugaricu iz razreda po glavi, jedan od volontera je prišao, zatražio da mu da i rekao da će dobiti na kraju časa, naravno i skrenuo mu pažnju da se ponaša pristojno ali je odatle nastala neka druga priča... I majka je intervenisala na svoj način, bez obzira na to šta su učiteljice rekle. :roll
Ne diraj me ako se ne razumeš u mene, pokvarićeš nešto.

User avatar
Mutevelija
Selonačelnik
Selonačelnik
Posts: 86350
Joined: 28 Nov 2015, 20:04
Has thanked: 853 times
Been thanked: 1641 times
Status: Offline

Re: Zašto su školarci sve brutalniji?

Post by Mutevelija » 19 Oct 2019, 02:04

Uvijek su se djeca udaral :cudi
Nikad to nece iskorijeniti :cudi
Pero la suerte se ensañó contigo
Y te dejó con el alma
Hecha pedazos
Tú corazón
Quedó herido y sin perdón
Ya no sabe como amar
Como piedra endureció

🍉🍉🍉🍉

User avatar
srculence7
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 18083
Joined: 31 Mar 2016, 03:35
Location: iza zatvorenih vrata
Has thanked: 3700 times
Been thanked: 3611 times
Status: Offline

Re: Zašto su školarci sve brutalniji?

Post by srculence7 » 19 Oct 2019, 02:04

Mutevelija wrote: 19 Oct 2019, 02:04 Uvijek su se djeca udaral :cudi
Nikad to nece iskorijeniti :cudi
Ne radi se o tome sad...
Ne diraj me ako se ne razumeš u mene, pokvarićeš nešto.

User avatar
Mutevelija
Selonačelnik
Selonačelnik
Posts: 86350
Joined: 28 Nov 2015, 20:04
Has thanked: 853 times
Been thanked: 1641 times
Status: Offline

Re: Zašto su školarci sve brutalniji?

Post by Mutevelija » 19 Oct 2019, 02:05

Imaju uvijek te neke hijerarhije, iz nekog razloga pametniji bivaju maltretirani, a I djeca su doosta zavidna.
Pero la suerte se ensañó contigo
Y te dejó con el alma
Hecha pedazos
Tú corazón
Quedó herido y sin perdón
Ya no sabe como amar
Como piedra endureció

🍉🍉🍉🍉

User avatar
srculence7
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 18083
Joined: 31 Mar 2016, 03:35
Location: iza zatvorenih vrata
Has thanked: 3700 times
Been thanked: 3611 times
Status: Offline

Re: Zašto su školarci sve brutalniji?

Post by srculence7 » 19 Oct 2019, 02:11

Neki red mora postojati, pravila koja se poštuju, učitelji, nastavnici, obzir prema drugima ali danas sve viđam uplašene prosvetare koji se od pojede dece i roditelja za glavu hvataju. I pored tih stručnih timova u školi, premeštanja dece iz jednog u drugo odeljenje, bez saradnje sa roditeljima se malo šta po pitanju promene u ponašanju dece može učiniti.
Ne diraj me ako se ne razumeš u mene, pokvarićeš nešto.

User avatar
Mutevelija
Selonačelnik
Selonačelnik
Posts: 86350
Joined: 28 Nov 2015, 20:04
Has thanked: 853 times
Been thanked: 1641 times
Status: Offline

Re: Zašto su školarci sve brutalniji?

Post by Mutevelija » 19 Oct 2019, 02:13

Nisu prije bili uplaseni, jer su koristili nasilje mad djecom.
Prije nastavnik mogao mlatnut, ta je razlika :)
Pero la suerte se ensañó contigo
Y te dejó con el alma
Hecha pedazos
Tú corazón
Quedó herido y sin perdón
Ya no sabe como amar
Como piedra endureció

🍉🍉🍉🍉

User avatar
srculence7
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 18083
Joined: 31 Mar 2016, 03:35
Location: iza zatvorenih vrata
Has thanked: 3700 times
Been thanked: 3611 times
Status: Offline

Re: Zašto su školarci sve brutalniji?

Post by srculence7 » 19 Oct 2019, 02:18

Nas nisu mlatili ali je nepojmljivo bilo reći nešto ružno pred nastavnikom a ne fizički nasrnuti na njega. Ma... Sad svi znaju svoja prava, oko obaveza se zataji.
Ne diraj me ako se ne razumeš u mene, pokvarićeš nešto.

User avatar
Mutevelija
Selonačelnik
Selonačelnik
Posts: 86350
Joined: 28 Nov 2015, 20:04
Has thanked: 853 times
Been thanked: 1641 times
Status: Offline

Re: Zašto su školarci sve brutalniji?

Post by Mutevelija » 19 Oct 2019, 02:22

Prava prava demokratija...

A sad je manje djece vise nastavnika..
Pa I zato. Nece ovaj nastavnik hoce drugi.
Pero la suerte se ensañó contigo
Y te dejó con el alma
Hecha pedazos
Tú corazón
Quedó herido y sin perdón
Ya no sabe como amar
Como piedra endureció

🍉🍉🍉🍉

Post Reply

Return to “Kultura, umjetnost, edukacija, nauka”

Who is online

Users browsing this forum: No registered users and 11 guests