Treba li zabraniti skupe marke u školama?

[Chloe]

Odgoj je problem u svakoj državi na svijetu.

Niko nije tvrdio da je roditeljstvo lak posao, ali nije lak nigdje na planeti.

Treba roditelje odgojiti...

[Socrates]

Ko će to raditi? Država?

Ja dosad nisam sreo roditelja koji ne misli da je najbolji roditelj na svijetu.

[Chloe]

Ko će to raditi? Država?

Ja dosad nisam sreo roditelja koji ne misli da je najbolji roditelj na svijetu.

Država je mi... Zato i govorim da se mi moramo mijenjati da bi nam bilo bolje, da zabrane nisu rješenje jer je problem puno dublji.

I da... ja ne mislim da sam najbolji roditelj, samo se trudim biti roditelj i svakodnevno se preispitivam.

[Mutevelija]

Država je losa zato što nije dobra

[ina]

Kad se problem prezentira (a jeste) mene zanimaju rjesenja. Ako smatrate da je (u ovoj situaciji) zabrana firmirane odjece (za sami pocetak) uzaludna ili cak i stetna...Sta li bi to moglo biti uspjesniji potez?
Ostavimo na stranu vec spomenuti kucni odgoj (da ga je u nekim slucajima bilo ta djeca ne bi ni sprdala one koji ne sepure (a ispod poderanih gaca) Gucci ili Prada...
Da se preedukuju ugrozeni (cija jedina krivica je sto nemaju ili ne trose pare na taj nacin) i naviknu?
Spominjete dubinu problema (jasnu) ali kojim privim korakom poceti to rjesavati? Kakvim ciljanim programima za djecu i roditelje, predmetima itd
Dakle interesiraju me opsirnija misljenja rjesenja.

[Socrates]

Kad se problem prezentira (a jeste) mene zanimaju rjesenja. Ako smatrate da je (u ovoj situaciji) zabrana firmirane odjece (za sami pocetak) uzaludna ili cak i stetna...Sta li bi to moglo biti uspjesniji potez?
Ostavimo na stranu vec spomenuti kucni odgoj (da ga je u nekim slucajima bilo ta djeca ne bi ni sprdala one koji ne sepure (a ispod poderanih gaca) Gucci ili Prada...
Da se preedukuju ugrozeni (cija jedina krivica je sto nemaju ili ne trose pare na taj nacin) i naviknu?
Spominjete dubinu problema (jasnu) ali kojim privim korakom poceti to rjesavati? Kakvim ciljanim programima za djecu i roditelje, predmetima itd
Dakle interesiraju me opsirnija misljenja rjesenja.

Prvo, mislim da zabrana nošenja bilo koje odjeće i ne bi riješila problem. Kao da djeca opet ne bi mogla da se hvale da imaju ovu ili onu jaknu. I kao da ne postoji milion drugih načina da se hvale oni koji zele da se hvale i da, uslovno receno, stvaraju komplekse onima koji imaju manje.

Eto, kako zabraniti djetetu da izvadi mobilni i da svima oko sebe pokazuje sliku svoje nove kanadske jakne? Nadam se da ne trebam objašnjavati da je za mene jedna krajnja besmislica zabranjivati i mobilne telefone i svu ostalu tehnologiju u školama. Kontrolirati upotrebu na časovima, da, zabranjivati, e stvarno ne znam o čemu pričamo.

Ako dijete ima bilo kakav socijalni život izvan porodice i skole, onda će vrlo brzo biti suočeno sa tim da neki od njegovih drugova imaju više od njega a neki manje. Od toga ga ni dragi Bog ne može zaštititi. Pa neće ni zabrana u školama.

Kako se suočavati sa tim problemom? Pa prije svega u školama treba više da bude istican intelektualni i kreativni napor. Mozemo mi supljirati do sabaha in the morning o uniformiranju djece u svakom smislu, ali je cinjenica da se djeca razlikuju i u intelektualnim kapacitetima. Kako takve probleme rješavamo?

Škole, cak i osnovne, služe kao osnova za stvaranje budućih intelektualaca. Ovaj prioritet će postajati sve validniji u budućnosti, a ja ne vidim da se to u javnim školama još uvijek dovoljno istice, cak ni na Zapadu.

Da budem iskren, čitav nastavni program u javnim skolama se meni čini prilično zaglupljujuci, u većini slučajeva. Puko zavrsavanje škole, forme radi, u dosta velikom broju slučajeva. Ovo je i do roditelja i do nastavnika i do uprava u skolama i do političara.

Dići, brate, nivo čitavog sistema. Mene, recimo, više interesuje kako se akademski iznadprosječna djeca snalaze u svemu tome, nego ovo hvaljenje odjećom i staljinisticko zabranjivanje odjeće. Tu privatne škole na Zapadu imaju mnogo toga za ponuditi kao rješenja. Ja sam išao u javnu školu, a moja sestra u privatnu. I razlike su bile drastične.

Kao drugo, u skolama kreirati okruženje u kojem nijedno dijete ne može da se osjeća da je napušteno i potpuno samo. To znači da dijete uvijek ima nekog odraslog od povjerenja, da mu se obrati ako je suočeno sa bilo kojim problemom. Nisu dovoljni školski psiholozi, jer za njih je, manje-vise, vezana stigma. To mora biti malo neformalnija mreža, sa isključivim fokusom na vršnjacko nasilje, interakciju među djecom i probleme djece tog uzrasta. Ovo može biti isključivo do nastavnickog kadra. Nekad je dovoljno da samo jedan ucitelj ili uciteljica, ili cak ucenik ili ucenica, pokažu pravi interes za ovako nešto, i situacija se drastično mjenja. Nešto se mislim da li bih i roditelje uključio u ovo, ali mišljenja sam da ne treba. Neka ta mini zajednica sama rješava svoje probleme.

Ali i ne mora biti isključivo do nastavnickog kadra. Može se o ovakvim programima govoriti i na političkom nivou, ili na nivou uprava škola.

Na kraju, sa ovakvim slučajevima, koji prerastu u ovu ili onu formu vrsnjackog nasilja, se treba suocavati pojedinačno. A kako drugačije? Možemo mi kreirati milion pravila, i strpati djecu u uniforme, ali ćemo time umanjiti svaku osobnost svakog pojedinačnog djeteta.

Ja mogu da se sjetim slučaja gdje je jedna djevojka bila izložena nekoj vrsti vršnjackog nasilja zato sto je oblačila skuplju odjeću nego prosjek. A nije se hvalila. Dakle, dunjaluk je veoma čudan.

[spacebound]

Ja dosad nisam sreo roditelja koji ne misli da je najbolji roditelj na svijetu.

Ma gdje to?Roditeljstvo je najtezi posao na svijetu, a nemas skolu da naucis.Kako god da radis i pristupis djetetu uvijek se pitas da li je to najbolji nacin.Uvijek si rastrzan izmedju usadjivanja pravih vrijednosti i bojazni da ce mu upravo one nastetiti.Kako ga oplemeniti, a opet uciniti jakim i sposobnim da ga pustis da leti slobodno.Vazda sumnjas u sebe, u pristup.Oni su kao glina, oblikujes ih, ali tesko mozes popraviti ono sto pogrijesis i uvijek strepis da li si ucinio najvise i najbolje sta si umjeo.

[Socrates]

Ja dosad nisam sreo roditelja koji ne misli da je najbolji roditelj na svijetu.

Ma gdje to?Roditeljstvo je najtezi posao na svijetu, a nemas skolu da naucis.Kako god da radis i pristupis djetetu uvijek se pitas da li je to najbolji nacin.Uvijek si rastrzan izmedju usadjivanja pravih vrijednosti i bojazni da ce mu upravo one nastetiti.Kako ga oplemeniti, a opet uciniti jakim i sposobnim da ga pustis da leti slobodno.Vazda sumnjas u sebe, u pristup.Oni su kao glina, oblikujes ih, ali tesko mozes popraviti ono sto pogrijesis i uvijek strepis da li si ucinio najvise i najbolje sta si umjeo.

Drago mi je da ste i ti i Chloe otvorene oko toga.

Malo sam htio da vidim reakciju, ali i sreo sam dosta roditelja koji stvarno misle da su najbolji.

Zato i kažem da treba malo strpljivije oko svake teme, pa i ove.

[ina]

Kad se problem prezentira (a jeste) mene zanimaju rjesenja. Ako smatrate da je (u ovoj situaciji) zabrana firmirane odjece (za sami pocetak) uzaludna ili cak i stetna...Sta li bi to moglo biti uspjesniji potez?
Ostavimo na stranu vec spomenuti kucni odgoj (da ga je u nekim slucajima bilo ta djeca ne bi ni sprdala one koji ne sepure (a ispod poderanih gaca) Gucci ili Prada...
Da se preedukuju ugrozeni (cija jedina krivica je sto nemaju ili ne trose pare na taj nacin) i naviknu?
Spominjete dubinu problema (jasnu) ali kojim privim korakom poceti to rjesavati? Kakvim ciljanim programima za djecu i roditelje, predmetima itd
Dakle interesiraju me opsirnija misljenja rjesenja.

Prvo, mislim da zabrana nošenja bilo koje odjeće i ne bi riješila problem. Kao da djeca opet ne bi mogla da se hvale da imaju ovu ili onu jaknu. I kao da ne postoji milion drugih načina da se hvale oni koji zele da se hvale i da, uslovno receno, stvaraju komplekse onima koji imaju manje.

Eto, kako zabraniti djetetu da izvadi mobilni i da svima oko sebe pokazuje sliku svoje nove kanadske jakne? Nadam se da ne trebam objašnjavati da je za mene jedna krajnja besmislica zabranjivati i mobilne telefone i svu ostalu tehnologiju u školama. Kontrolirati upotrebu na časovima, da, zabranjivati, e stvarno ne znam o čemu pričamo.

Ako dijete ima bilo kakav socijalni život izvan porodice i skole, onda će vrlo brzo biti suočeno sa tim da neki od njegovih drugova imaju više od njega a neki manje. Od toga ga ni dragi Bog ne može zaštititi. Pa neće ni zabrana u školama.

Kako se suočavati sa tim problemom? Pa prije svega u školama treba više da bude istican intelektualni i kreativni napor. Mozemo mi supljirati do sabaha in the morning o uniformiranju djece u svakom smislu, ali je cinjenica da se djeca razlikuju i u intelektualnim kapacitetima. Kako takve probleme rješavamo?

Škole, cak i osnovne, služe kao osnova za stvaranje budućih intelektualaca. Ovaj prioritet će postajati sve validniji u budućnosti, a ja ne vidim da se to u javnim školama još uvijek dovoljno istice, cak ni na Zapadu.

Da budem iskren, čitav nastavni program u javnim skolama se meni čini prilično zaglupljujuci, u većini slučajeva. Puko zavrsavanje škole, forme radi, u dosta velikom broju slučajeva. Ovo je i do roditelja i do nastavnika i do uprava u skolama i do političara.

Dići, brate, nivo čitavog sistema. Mene, recimo, više interesuje kako se akademski iznadprosječna djeca snalaze u svemu tome, nego ovo hvaljenje odjećom i staljinisticko zabranjivanje odjeće. Tu privatne škole na Zapadu imaju mnogo toga za ponuditi kao rješenja. Ja sam išao u javnu školu, a moja sestra u privatnu. I razlike su bile drastične.

Kao drugo, u skolama kreirati okruženje u kojem nijedno dijete ne može da se osjeća da je napušteno i potpuno samo. To znači da dijete uvijek ima nekog odraslog od povjerenja, da mu se obrati ako je suočeno sa bilo kojim problemom. Nisu dovoljni školski psiholozi, jer za njih je, manje-vise, vezana stigma. To mora biti malo neformalnija mreža, sa isključivim fokusom na vršnjacko nasilje, interakciju među djecom i probleme djece tog uzrasta. Ovo može biti isključivo do nastavnickog kadra. Nekad je dovoljno da samo jedan ucitelj ili uciteljica, ili cak ucenik ili ucenica, pokažu pravi interes za ovako nešto, i situacija se drastično mjenja. Nešto se mislim da li bih i roditelje uključio u ovo, ali mišljenja sam da ne treba. Neka ta mini zajednica sama rješava svoje probleme.

Ali i ne mora biti isključivo do nastavnickog kadra. Može se o ovakvim programima govoriti i na političkom nivou, ili na nivou uprava škola.

Na kraju, sa ovakvim slučajevima, koji prerastu u ovu ili onu formu vrsnjackog nasilja, se treba suocavati pojedinačno. A kako drugačije? Možemo mi kreirati milion pravila, i strpati djecu u uniforme, ali ćemo time umanjiti svaku osobnost svakog pojedinačnog djeteta.

Ja mogu da se sjetim slučaja gdje je jedna djevojka bila izložena nekoj vrsti vršnjackog nasilja zato sto je oblačila skuplju odjeću nego prosjek. A nije se hvalila. Dakle, dunjaluk je veoma čudan.

Ti bi znaci, ako nisam pogresno shvatila, modificirao nastavni program u javnim skolama.
Ma i potrebno je koracati s vremenom i potrebama djece i problematika istog vremena.
Ja bih ukljucila i roditelje u neke programe.

Možemo mi kreirati milion pravila, i strpati djecu u uniforme, ali ćemo time umanjiti svaku osobnost svakog pojedinačnog djeteta.

Ovdje su privatne skole puno rigoroznije i po pitanju oblacenja.
Pravila bi trebala postojati (u skoli a i kod kuce) jer su neka vrsta putokaza.
Sve je vise bulizma i tog nekog vanjskog dokazivanja.
Zabranom firmiranih komada individualizam ne bi bio "osakacen". Nego isplivao i na neki nacin prosirio prave osobnosti. A ako se bas bez njih ne moze, postoji slobodno vrijeme.

[Salko]

Ja sam za ovu zimu kupila dvije jakne i tocno bih popizdila da mi netko zabrani da ih nosim

Eh vidiš ti si sebi kupila jakne, bitno je ovo sebi, od svojih para si odvojila za xy stvari

A za ono što si me kvotala, ne možeš znati ovu stvar jer je nisi iskusila na svojoj koži.
Posao roditelja je jako zajebana stvar jer nemaš upute za upotrebu, ne dobiju se u porodilištu i konstantno se preispituješ da li si ispravno postupio, jesi li trebao ružiti, kada treba popustiti, koje vrijednosti ti svom djetetu ugrađuješ. To je konstantno preispitivanje sebe, nekad prokližem jbg, skontam da sam drugačije trebao postupiti, nekad sam sam na sebe ponosan a nekad ti dijete svojim rezultatima, odgovornošću dovede da moraš kupiti neku stvar jer nemaš obraza da ne nagradiš....

Naravno da svojoj djeci želimo najbolje i najkvalitetnije stvari ali (uvijek ovo ali).

Smatraš li da je ispravno da tvoje dijete provodi vrijeme (eto jakna je u pitanju) u učionici u odjevnom predmetu od nezz 300 KM a da njegov/a školski, druga klupa do vrata, nema dovoljno novca da jede taj dan.
Ja mislim da to nije ispravno, drugi namjerno idu uz nos, eto zagorka navede jedan dobar primjer, ja imam još gori ali o tome drugom prilikom...

Nije to komunizam kako soc tvrdi, to je obraz i način kako mislim da treba razmišljati.

Apropos tog komunizma, kako soc veli, naše školovanje i načini se nisu pedlja makli od onoga kako je bilo ranije. Posebno to vrijedi za osnovne škole. Ok imaju se ta neka vijeća roditelja ali mi nemamo mogućnost poslati osnovca u privatnu školu jer je jednostavno nema, ne postoji. Što za razliku od uređenijih društava nije slučaj.

[lejlamo]

Kad se problem prezentira (a jeste) mene zanimaju rjesenja. Ako smatrate da je (u ovoj situaciji) zabrana firmirane odjece (za sami pocetak) uzaludna ili cak i stetna...Sta li bi to moglo biti uspjesniji potez?
Ostavimo na stranu vec spomenuti kucni odgoj (da ga je u nekim slucajima bilo ta djeca ne bi ni sprdala one koji ne sepure (a ispod poderanih gaca) Gucci ili Prada...
Da se preedukuju ugrozeni (cija jedina krivica je sto nemaju ili ne trose pare na taj nacin) i naviknu?
Spominjete dubinu problema (jasnu) ali kojim privim korakom poceti to rjesavati? Kakvim ciljanim programima za djecu i roditelje, predmetima itd
Dakle interesiraju me opsirnija misljenja rjesenja.

Ideja Indexa inkluzivnosti i njegove primjene je odlična. Ukratko, kroz njega su obuhvaćeni svi, od roditelja, učenika, nastavnog i drugog osoblja, općinara, socijalnih službi i sličnih...šira zajednica..dakle, na svim nivoima i kroz sve provlačiti tu ideju..i integrisati sve kroz aktivnosti primjerene određenom segmentu (porodici, općini, školi..).

[Merlin246]

Ja sam za ovu zimu kupila dvije jakne i tocno bih popizdila da mi netko zabrani da ih nosim

Eh vidiš ti si sebi kupila jakne, bitno je ovo sebi, od svojih para si odvojila za xy stvari

A za ono što si me kvotala, ne možeš znati ovu stvar jer je nisi iskusila na svojoj koži.
Posao roditelja je jako zajebana stvar jer nemaš upute za upotrebu, ne dobiju se u porodilištu i konstantno se preispituješ da li si ispravno postupio, jesi li trebao ružiti, kada treba popustiti, koje vrijednosti ti svom djetetu ugrađuješ. To je konstantno preispitivanje sebe, nekad prokližem jbg, skontam da sam drugačije trebao postupiti, nekad sam sam na sebe ponosan a nekad ti dijete svojim rezultatima, odgovornošću dovede da moraš kupiti neku stvar jer nemaš obraza da ne nagradiš....

Naravno da svojoj djeci želimo najbolje i najkvalitetnije stvari ali (uvijek ovo ali).

Smatraš li da je ispravno da tvoje dijete provodi vrijeme (eto jakna je u pitanju) u učionici u odjevnom predmetu od nezz 300 KM a da njegov/a školski, druga klupa do vrata, nema dovoljno novca da jede taj dan.
Ja mislim da to nije ispravno, drugi namjerno idu uz nos, eto zagorka navede jedan dobar primjer, ja imam još gori ali o tome drugom prilikom...

Nije to komunizam kako soc tvrdi, to je obraz i način kako mislim da treba razmišljati.

Apropos tog komunizma, kako soc veli, naše školovanje i načini se nisu pedlja makli od onoga kako je bilo ranije. Posebno to vrijedi za osnovne škole. Ok imaju se ta neka vijeća roditelja ali mi nemamo mogućnost poslati osnovca u privatnu školu jer je jednostavno nema, ne postoji. Što za razliku od uređenijih društava nije slučaj.

Nisam ni rekla niti mislim da je roditeljstvo "laka stvar"..Velika je odgovornost na roditelju jer od djeteta koje nista ne zna treba stvoriti kvalitetnog covjeka i usaditi mu neke prave vrijednosti kako kazes.
Nisam osjetila na vlastitoj kozi, nemam djecu ali svjesna sam sta roditeljstvo sve nosi sa sobom. Valjda se na to pripremis malo i prije nego sto dobijes djete, razmisljas o tome, vidis iskustva drugih ljudi.. Ako imas mladju bracu i sestre pogotovo si svjestan svega jer prolazis to njihovo "sazrijevanje" nekako isto kao i roditelji.

Ovo tvoje razmisljanje mi se nikako ne svidja. Ne znam zasto mislis da je nepravedno da tvoje djete ili bilo cije dijete ima nesto skuplje od drugog djeteta.
Pa uvijek ce biti ljudi nazalost koji nemaju cak ni za osnovne zivotne potrebe a kamoli za nesto vise. Uvijek mozes pomagati tim osobama, na razne nacine. Ljudski je da pomognemo svakome kome mozemo pomoci, i da nam nije svejedno vidjeti siromasne, gladne, napustene, ljude koji nemaju cak ni krov nad glavom..
Ali ne vidim razlog zasto svome djetetu ili sebi ne priustiti nesto. To nije bahacenje i nepravda (kako mi se cini da ti shvacas) nego jednostavno zivis onako kako mozes i kako osjecas da trebas. Ako sam se ja za nesto trudila, postigla i zaradila dovoljno da sebi mogu priustiti luksuz ne znam zasto bih se trebala osjecati lose zbog toga. Pa nisam ukrala nesto, nego su to moji novci i ako zelim otici na masazu od 100 eura otici cu, ako djete zeli neki skupi privatni fax i mozes mu to priustiti i zelis ne vidim razlog zasto to ne bi uradio, sto bi se zbog toga osjecao lose?
Ne razumjem nikako.. Idem si kupiti jaknu recimo i sjetim se da netko nema sta da jede i odlucim da ne kupim sebi jaknu zato sto postoje ljudi koji nemaju jaknu.

[Merlin246]

Meni to nit je prirodno nit je normalno.
Ako netko ima cipele skuplje nego sto ja imam ja to ne dozivljavam kao nepravdu, niti osudjujem tu osobu jer ona ima nesto bolje i vise od mene.
Ako zelim skuplje potrudit cu se da zaradim i priustim sebi skuplje. Necu ici okolo i pricati kako je netko nepravedan jer je kupio sebi skupu jaknu i kako to nije nimalo ljudski. Osoba koja zivi "luksuznije" po mom misljenju nije nista bolja ni gora od osobe koja je siromasna. To nema veze s ljudskosti i dobrotom

[Merlin246]

Tipicno balkansko razmisljanje..
"Kako ga samo nije sramota, eno kupio najnovijeg bmw-a a koliko ljudi nema sta da jede, jedva spaja kraj s krajem. Ma samo se ku*ci i provocira, gad jedan kako se usudjuje tako nesto da uradi opce."

[storm]

Meni su odbojne te priče o obleki...
Kako je kome stalo
Ja sam dosta bolje obučen od nekih dosta bogatiji a i lošije od nekih prilično siromašnijih
Danas uz čari net shopping možeš izgledati sa stotinjak eura. Kao da si par tisuća zbubao...
A djeca, djeca će se uvijek zadirkivati... Ako ne zbog outfita, onda zbog kose, naočala, porijekla, znanja, itd itd...
Gluposti, zato i jesu djeca, a u vatu ih nećete moći zamotati... I to je odrastanje.

Jbt radim ko konj i sad mi treba biti užasno jer netko nema, a samo guzove širi na kavama... Fuck off

[Mutevelija]

Nesrazmjerno društvo vodi protestima ako više stanovnika vozi jugu a manje BMW a doći će do bune nižih klasa.
Tako da ova odluka ima logike kako da nema.
Država se želi zaštiti narodnog bunta.
Mora malo sakriti društvene razlike pa makar i u školi.

[ina]

Imati, kupiti, obuci u miru (i mozgu) je jedna stvar. Svako po mogucnostima.

Druga je podcjenjivati nekoga i rugati mu se sto nema isto.

E tu je prdez, moze smrditi ili mirisati.

Skola nije carsija, ili diskac...
Tu su djeca ista, kao djeca, koja trebaju jos da nauce.
Mislim da su pogotovo jako bitne prve godine.
Poslije u srednjoj i fakultetu muzika sama naidje u razlicitom ritmu i da izrazit plod pocetnog. A i svega ostalog.

[Čupava]

Pomalo je smjesno sto nekim smeta markirana odjeća, a djevojke provokativno odjevene nema veze ... mene vise to zabrinjava nego markirana odjeća ...

[Merlin246]

Nesrazmjerno društvo vodi protestima ako više stanovnika vozi jugu a manje BMW a doći će do bune nižih klasa.
Tako da ova odluka ima logike kako da nema.
Država se želi zaštiti narodnog bunta.
Mora malo sakriti društvene razlike pa makar i u školi.

Pa neka onda i politicarima ogranice izbore automobila, da se oni koji voze jeftinije ne bi lose osjecali.
To im se sigurno ne bi svidjelo kao sto se ni djeci ne bi svidjele uniforme kao ni to da im netko provjerava kakve su im jakne i koliko kostaju.

Ne mogu to ni zamisliti.. Uciteljica stoji svako jutro na vratima i provjerava svakoga posebno..gleda etiketu i moras donijeti racun jakne obavezno.. "Petre tvoja je 50 km, mozes prisustvovati danas na nastavi..Ivana tvoja 200 km, vrati se kuci i reci roditeljima da ti obuku nesto jeftinije"
Pa ja ne znam cemu to vodi, idiotizam apsolutni

[lejlamo]

Nisam osjetila na vlastitoj kozi, nemam djecu ali svjesna sam sta roditeljstvo sve nosi sa sobom. Valjda se na to pripremis malo i prije nego sto dobijes djete, razmisljas o tome, vidis iskustva drugih ljudi..

to je ključ-PRIPREMA za roditeljstvo ...a to radi zanemariv broj budućih roditelja. većina "uči u hodu", metode pokušaja, pogreške i slično. Svaka aktivnost zahtjeva pripremu, a roditeljstvo kao najveći izazov u životu se prihvata kao nešto što, ko biva, imamo svi rođenjem usađeno. nemamo! svakodnevno nailazim i komuniciram sa ljudima koji nisu adekvatni roditelji.

Ako sam se ja za nesto trudila, postigla i zaradila dovoljno da sebi mogu priustiti luksuz ne znam zasto bih se trebala osjecati lose zbog toga. Pa nisam ukrala nesto, nego su to moji novci i ako zelim otici na masazu od 100 eura otici cu, ako djete zeli neki skupi privatni fax i mozes mu to priustiti i zelis ne vidim razlog zasto to ne bi uradio, sto bi se zbog toga osjecao lose?
Ne razumjem nikako.. Idem si kupiti jaknu recimo i sjetim se da netko nema sta da jede i odlucim da ne kupim sebi jaknu zato sto postoje ljudi koji nemaju jaknu.

pa to je tako, o ovome se nema šta raspravljati.