Lyudmila Pavlichenko - žena snajperista
Lyudmila Mykhailvna Pavlichenko je rodjena 1916 u gradu nedaleko od Kijeva. Jednom prilikom kada se dječak iz komšiluka hvalio svojim uspjesima u streljani, ona je odlučila da pokaže da žene mogu biti jednako dobre. U junu 1941 tokom cetvrte godine studiranja istorije na univerzitetu u Kijevu, Njemačka počinje invaziju Sovjetskog Saveza, a Ljudmila je bila medju prvim dobrovoljcima.
Pavličenkova je poslata na front gdje je kako kaže "bila svjesna da je njen zadatak da puca na ljudska bića. U teoriji je to bilo uredu ali znala je da će stvarnost biti sasvim drugačija."
Prvi dan na bojnom polju našla se blizu neprijatelja i paralizovana od straha nije imala snage da podigne svoje oružje, pušku Mosin - Nagant 7.62 mm sa optikom. Mladi ruski vojnik je stajao pored nje i prije nego što su zauzeli položaj, pucanj je odjeknuo i njemački metak je usmrtio njenog prijatelja. Taj momenat je pokrenuo. "Bio je tako divan i veseo momak i bio je ubijen pored mene. Nakon toga, ništa me nije moglo zaustaviti."
Prva dva od ukupnih 309 ubistava je postigla tokom tog dana kada je usmrtila dva njemačka skauta. Pavličenkova se borila u Odesi i Moldaviji gdje je postigla većinu svojih ubistava, u kojim se nalazilo i stotinu oficira. Njemačka napredovanja su njenu jedinicu natjerala na povlačenje u Sevastopolj na Krimskom poluostrvu.
Kako su brojke rasle dobijala je sve opasnije zadatke uključujući i onaj najopasniji - kontrasnajperisanje.
Ono je podrazumjevalo duele sa nacističkim snajperistima, koje ona nikada nije izgubila i u kojima je zabilježila 36 ubistava. "Lov" bi trajao danima i noćima, u jednom slučaju tri dana koje je ona opisala kao "najnapetije iskustvo u životu" u kome je bila potrebna nadljudska izdržljivost i snaga volje jer se u jednom položaju znala zadržati 15 do 20 sati. "Na kraju" rekla je za svog nacističkog progonitelja, "napravio je jedan pokret previše."
U Sevastopolju se borila osam mjeseci okružena brojnijom njemačkom vojskom. "Kosili smo hitlerovce kao žito". U maju 1942 ratno vijeće je pohvalilo zbog 257-og ubistva. Tada je obećala da će napraviti još više. Obećanje koje je ispunila.
Čak i Njemci su znali za njen Čak i Njemci su znali za njen "rezultat" . Navodno su pokušavali da je pridobiju porukom preko razglasa "Ljudmila Pavličenko dodji kod nas. Daćemo ti mnogo čokolade i postaćeš oficir." Kada to nije uspjelo krenule su prijetnje: "nećeš nam pobjeći, kada te uhvatimo, rastrgati ćemo te u 309 komada!"
Ranjena je cetiri puta, dobila psihičke traume uslijed čestih bombardovanja ali ostala u borbama. Povukli su je iz borbe, kada je njen položaj bombardovan a ona pogodjena šrapnelom u lice. Nakon toga obučavala je nove snajperiste.
Poštanska markica sa njenim likom. "Nisam osjećala komplikovane emocije povodom ubijanja nacista. Jedini osjećaj je bio veliko zadovoljstvo koje osjeća lovac kada ubije grabežljivca.""Svaki nacista koji ostane živ će ubijati žene, djecu i stare. Mrtav nacista je bezopasan, tako da kada ubijam naciste, ja spašavam živote."
U Vašington stiže 1942 sa misijom da prikupi američku podršku i ostvari Staljinov plan otvaranja "drugog fronta" u Evropi.
Očajnički mu je bila potrebna invazija zapadnih saveznika, koja bi podjelila Njemačke snage i smanjile pritisak na Sovjetske trupe.
Posjetila je predsjednika Frenklina Ruzvelta, i postala prvi sovjetski gradjanin u Bijeloj kući.
Ruska delegacija u pratnji Pavličenkove (desno) tokom posjete Vašingtonu 1942.Ruska delegacija u pratnji Pavličenkove (desno) tokom posjete Vašingtonu 1942.
Tokom svoje posjete, upoznaje Elenor Ruzvelt koja je poziva na obilazak Amerike kako bi sa amerikancima podijelila svoja iskustva i grozote koje su se dešavale.
U svom govoru u Čikagu pred jednim velikim skupom, izjavila je: "Gospodo, imam 25 godina i ubila sam 309 nacističkih okupatora do sada. Zar ne mislite, gospodo, da ste se predugo sakrivali iza mojih ledja?" Riječi koje su izazvale snažnu podršku.
Elenor i Ljudmila su razvile snažno prijateljstvo tokom zajedničkih putovanja.
Po povratku u Rusiju Ljudmila završava svoje obrazovanje i postaje istoričar.
15 godina nakon susreta sa Pavličenkovom, Elenora Ruzvelt je obilazila Moskvu. Zbog hladnog rata svaki korak je bio isplaniran i pomno praćen, ali Elenora je bila istrajna u jednom zahtjevu - da posjeti Ljudmilu. Kada su se srele u njenom stanu, pričale su formalno dok Ljudmila nije pronašla izgovor da odvede Elenoru nasamo u spavaću sobu i zatvori vrata. Sakrivene od znatiželjnih očiju Pavličenkova se bacila u zagrljaj staroj prijateljici plačući i smijući se, srećna što je vidi.
ludmila-pavlichenko-zena-snajperista-1.jpg
ludmila-pavlichenko-zena-snajperista-3.png
ludmila-pavlichenko-zena-snajperista-8.jpg
ludmila-pavlichenko-zena-snajperista-13.jpg