Španija

[Mohr]

Odradi fra'er pos'o, hah? Umjesto uz fanfare najavljivane nezavisnosti slijedi gubitak autonomije

[Mohr]

fwd sa forum.hr...
objasnio čovjek...

...Tu nema nikakve dileme. Apsolutno govorimo o obojanoj revoluciji - koja ima Sorošev potpis. Samo neće to ići tek tako, imaju previše španjolaca u kataloniji pa mislim da zapravo uopće nemaju snagu u polju za nezavisnost. Ali to otvorenom društvu nije ni cilj, bitno im je razviti nerede i potaknuti krize blizu srca unije, a ako dođe do raspada Španjolske u tom slučaju bi ostvarili totalne ciljeve, jer bi ugrozili EU. Vidjet ćemo kako će se postaviti glupi i sirovi nijemac, koji je glup kao k... Ovo im radi o glavi, ali su si sami skuhali kašu (kao uvijek) cijedeći topli mediteranski prsten europe. Opet će ih sjeb... anglosas preko kvaziliberala - mislim da ih zapravo može spasit samo Španjolska i prevladavajuće španjolsko ljudstvo u zoni nereda. Ako kome nije jasno zašto baš Katalonija, a ne Baskija gdje bi 99% populacije glasalo za otcjepljenje naspram katalonskih niti 50% - onda samo treba pogledati razliku u BDP-u između Baskije i Katalonije i utjecaju na euro financije, a nešto je i u zemljopisnom položaju...


i čudilo bi me da ono govno nema svoje prste u ovome...

[KOMESAR]

Odradi fra'er pos'o, hah? Umjesto uz fanfare najavljivane nezavisnosti slijedi gubitak autonomije

Slijedi rat,niko mirno ne prepusta steceno.

[Krokodil Behko]

Ne slijedi ništa, sve će ostati kako je i bilo.
Ukidanje autonomije u Evropi, zadnji je put bilo na Kosovu, pa je iz tog razloga i procijenjeno da je Srbija izgubila legitimitet u upravi nad Kosovom, a pogotovo nakon pokušaja progona Albanaca i ostalih zločina 1999. godine.
Katalonci vjerovatno priželjkuju taj scenarij, kako bi EU promijenila ploču oko njihove nezavisnoti, a morala bi.

[KOMESAR]

Što će se dogoditi sutra, ko ce braniti nezavisnu republiku Kataloniju? Je li policija lojalna predsjedniku? Hoce li katalonci dozvoliti spanskim vlastima da hapse gradonacelnike i ministre?

Mnogo pitanja, nigdje odgovora?

[KOMESAR]

Podršku Kataloniji uputila je autonomna vlada Škotske, koja također planira novi referendum o neovisnosti od Velike Britanije.

Ocekuje se priznanje i drugih vlada i drzava.Hebo EU i SAD!

[KOMESAR]

Slobodan Minić:

Meni se čini da ovdje u Španiji, a posebno u Kataloniji, nisu ljudi potpuno svjesni do čega sve ovo može dovesti. Meni se čini da su previše romantični, da su iz svoje prespektive miroljubivosti pomalo i naivni, tako da mislim da nemaju ni snaga da se odbrane od eventualne intervencije španske vlade i države.

[KOMESAR]

Piše:
Davor Gjenero



U narednim ćemo tjednima saznati do koje je mjere Španjolska doista konsolidirana demokracija. Europska unija pravi se kao da se nje katalonska kriza ne tiče i ustraje na tome da je njen jedini sugovornik vlada u Madridu, a da Unija podupire raspravu utemeljenu na „snazi argumenta“, a ne na „argumentu sile“.

Ono što španjolski premjer čini sve vrijeme krize, formalno je, doduše, unutar ustavnih okvira, pa je tako u ustavnim okvirima i dokidanje autonomije Katalonije, ali politika nikad, a pogotovo u kriznim situacijama, ne može biti puka primjena prava.

Kad su katalonska društvena elita, njeno građansko društvo, ali i „politička klasa“, dakle "Generalitet“, institucionalni sustav autonomije Katalonije, što ga čine Parlament, predsjednik Generaliteta i izvršna vlast, pokrenuli pitanje položaja Katalonije unutar Španjolske, pitanje stupnja njene autonomije - političke i fiskalne, Rajoy se ponašao kao da je pred njim pravno, a ne političko pitanje.

Ustavnom je sudu prepustio da odluči da referendum o neovisnosti nije u skladu sa španjolskim Ustavom, pa je Ustavni sud i zabranio održavanje referenduma. Pritom nije stao na „provođenju zakona“, nego je, kad su policijske snage u Kataloniji odbile poslušnost središnjoj vlasti i pokušale zaštititi mirno provođenje referenduma, odlučio nastaviti nepolitički djelovati, i to represijom nacionalne policije.
Metoda građanske neposlušnosti

I predsjednik Katalonije i Katalonski parlament nastojali su dodatno ne zatezati odnose i tražili su nišu za političko rješavanje problema odnosa Madrida i Barcelone, ali Madrid sustavno nije pristajao na taj razgovor, ponavljajući, kao svojevrsnu mantru, formulaciju o pravnoj državi.

Pritom je službeni Madrid barem dva puta ozbiljno ušao u „sivu zonu“ represije – jednom kad je dan prije referenduma izveo policiju iz drugih dijelova države na ulice Katalonije, te kad je na referendumski dan primijenio stupanj represije kakva, kategorijalnim aparatom zaštitara ljudskih prava, ne bi izdržala test razmjernosti. Drugi put djelovanje Madrida ponovno je bilo „nerazmjerno“ kad je onemogućeno djelovanje katalonske televizije i prijenos govora predsjednika Generaliteta Carlesa Puigdemonta.

Kad „jača strana“ u političkom sukobu sustavno odbija prihvatiti politički razgovor, koji se uvijek može voditi ravnopravno i uz uvažavanje temeljnih interesa svih dionika, i insistira na „provođenju zakona“ pravosuđem i represivnim aparatom, suprotnoj strani ne ostaje alternativa nego djelovanje metodom građanske neposlušnosti.

Temeljni problemi Katalonije, kad je riječ o odnosu prema Madridu, politički su i fiskalni. Naime, u političkom smislu Madrid sustavno odbija priznati katalonsku političku nacionalnost, i ustraje na konceptu jedinstvene španjolske nacije – države. U ekonomskom smislu riječ je, prije svega, o disproporciji u prikupljanju i potrošnji fiskalnih prihoda, jer se u bogatoj Kataloniji ubere bitno više poreznog novca nego što ga država javnom potrošnjom i investicijama vraća u tu regiju.

Dodatan problem nastao je u toku ekonomske krize krajem prošlog desetljeća, koju je vlada Mariana Rajoya uspješno prevladala restriktivnom fiskalnom politikom i striktnom kontrolom zaduživanja. Pritom su se sve regije, pa tako i bogata Katalonija, našle u lošem položaju, jer je mogućnost međunarodnog zaduživanja ostala samo središnjoj državi.

Kad je temeljni razlog neslaganja središnje države i neke regije pitanje javnog novca i njegove distribucije, racionalnim političarima, pogotovo u godinama gospodarskog rasta, nalaženje racionalnog rješenja dijalogom ne bi smio biti problem. Naime, za razliku od uvjeta uređenih odnosa, koji su povoljni za očuvanje rasta, svaki politički sukob može ozbiljno ugroziti privredne tokove i time dramatično umanjiti porezne prihode svima, i središnjoj državi i lokalnoj zajednici.

Očuvanje ekonomske stabilnosti, dakle, sve dionike u sporu jednostavno tjera na kompromise i razgovor, a nitko osim politike, niti pravosuđe, niti represivni aparat, ne mogu probleme riješiti tako da osiguraju „win – win“ situaciju, rješenje koje bi svaka od strana mogla tumačiti kao svoju pobjedu, a koje bi ujedno bilo takvo da svima osigura veće prihode.

Da se španjolski premijer Rajoy ponaša ciljno racionalno, ne bi zabranio održavanje referenduma i nakon njega ne bi „tjerao mak na konac“ svojim zahtjevom o jasnom određivanju katalonskog Generaliteta u odnosu na ishod referenduma koji Španjolska ne priznaje.
Inertnost Evropske unije

Umjesto proglašavanja neovisnosti, katalonski Generalitet, predsjednik Puigdemont i Parlament, htjeli su s Madridom pokrenuti razgovor o pitanju priznavanja statusa katalonske nacije unutar jedinstvene, ali asimetrične španjolske države i raspravljati o drukčijem, za regiju povoljnijem modelu diobe fiskalnih sredstava.

Time bi se osigurao socijalni mir i očuvanje dobrih ekonomskih pokazatelja, a „prazna“ politička napetost Barcelonu i Kataloniju, ali i Madrid i cijelu Španjolsku, učinila bi samo dodatno turistički atraktivnom.

Europska unija ponovno je inertna i ne želi razmišljati o tome što se događa na spoju Pirineja i ostatka kontinenta. Doista, na početku krize Španjolska je djelovala kao demokratska država, a Katalonci su bili integrirani u španjolski politički sustav. Imali su, doduše, svoje sukobe i napetosti s Madridom, nastojali su se nacionalno emancipirati i postići priznanje katalonske nacionalnosti i popraviti fiskalnu poziciju svoje regije, ali njihovo pravo na autonomiju i samoupravu nije bilo dovedeno u pitanje, jednako kao što nisu bila dovedena u pitanje njihova temeljna građanska i politička prava.

Primjenjujući ustavnu soluciju preuzimanja izravne uprave nad državom Katalonijom, Madrid ulazi u proces čiji je konačni ishod nepoznat. Činilo se da bi sadašnji Generalitet Katalonije i Madrid mogli postići kompromis i da bi sam predsjednik Puigdemont mogao raspisati nove parlamentarne izbore i tako omogućiti novi početak razgovora s Madridom, s novom političkom većinom koja bi imala provjereni izborni legitimitet.

Tu je soluciju Madrid, međutim, također odbacio i čini se da sve ide prema „stavljanju Generaliteta izvan zakona“. Formalno se već tjednima političkim vođama Katalonije prijeti krivičnim progonom, a progon aktivista građanskog društva za neovisnost, ali i javnih službenika, koji su otkazali poslušnost Madridu, već je započeo.
Nepristajanje na komunikaciju

Odluči li se Madrid za radikalan nastavak puta kojim je krenuo, vrlo bi se brzo moglo pokazati da Katalonci nemaju samo „animus“, dušu ili volju za neovisnost, nego da bi oni mogli stvoriti i „corpus“, a corpora te neovisnosti mogla bi biti postojeća tijela koja bi otkazala pokornost Madridu i ostala vjerna Generalitetu, iako je ovaj stavljen izvan zakona.

To bi bio početak vrlo širokog fronta „građanske neposlušnosti“, a takva bi neposlušnost mogla dovesti i do široke primjene represije. Već se na referendumski dan pokazalo da Madrid nije sposoban kontrolirati represiju i da mu „test razmjernosti primjene represije“ ne ide od ruke.

To bi u konačnici moglo dovesti do toga da temeljna ljudska prava pripadnika katalonske nacije ozbiljno dođu u pitanje, da započne proces njihova političkog isključivanja, a tada primjena neovisnosti više ne bi bila opcija koja dovodi u pitanje cjelovitost i jedinstvo španjolske države, nego, prije svega, borba za očuvanje političkog identiteta i temeljnih ljudskih prava. A kad su na vagi, s jedne strane, državni suverenitet, a s druge zaštita temeljnih ljudskih prava, ona uvijek mora prevagnuti na stranu zaštite ljudskih prava.

Najgore, što se Španjolskoj može dogoditi, nastavak je sadašnjeg stanja nepristajanja na komunikaciju s Kataloncima i na razgovor s dionicima u procesu koji je započeo referendumom o neovisnosti.

Politički dijalog uvijek osigurava mogućnost nalaženja kompromisnih rješenja, a sukob uvijek zaoštrava odnose oko alternative - ili neovisnost ili pokoravanje središnjoj državi. Ako se takav diskurs nastavi, izgubit će svi, a samo je pitanje vremena kad će i katalonska strana, koja sada još uporno nudi dijalog, prestati biti spremna za političke razgovore.

[KOMESAR]

Finska je prva zemlja koja će zvanično priznati Kataloniju kao republiku. Prijedlog je vec stigao u parlament.

[Hannibal]

ko je bosnu prvi prizno

[storm]

ko je bosnu prvi prizno

Bugari?

[Hannibal]

nzm trebalo bi

[Mohr]

Ajde Gjenero, konsolidiraj to

Razluči već jedared što je to pravno, a što pak političko pitanje/problem!!!

Doduše...






Truća li se truća...

[KOMESAR]

I Argentina ce priznati Republiku Kataloniju.

[KOMESAR]

Sta ceka spanska vlada,sto se ne hapsi!

[storm]

Sta ceka spanska vlada,sto se ne hapsi!

Uteklo
Dvojbeno je otkud je pobjegao....iz Španjolske ili iz Katalonije


Katalonski predsjednik pobjegao iz Španjolske
Piše: Ž.L., Hina


Foto: Getty images

KATALONSKI predsjednik Carles Puigdemont napustio je Španjolsku i otišao u Bruxelles, objavile su španjolske vlasti.

Španjolsko državno odvjetništvo najavilo je optužnicu protiv Puigdemonta za pobunu protiv vlasti nakon što je Katalonija u petak proglasila neovisnost, a Madrid je zatim naredio raspuštanje katalonske vlade te sazvao nove parlamentarne izbore za 21. prosinca. Puigdemontova stranka objavila je u ponedjeljak da će izaći na izvanredne izbore u Kataloniji za dva mjeseca.

Prijeti im do 30 godina zatvora

U subotu su Puigdemont i potpredsjednik katalonske vlade Oriol Junqueras odbili prihvatiti smjenu iz Madrida te se i dalje smatraju legalno izabranim dužnosnicima. Španjolska vlada smijenila je i šefa katalonske policije, koji je odbio reagirati tijekom referenduma, te na njegovo mjesto postavila Ferrana Lopeza, čovjeka koji je ranije bio drugi čovjek katalonske policije.

Državi odvjetnik Jose Manuel Maza najavio je u ponedjeljak podizanje optužnice protiv Puigdemonta, Junquerasa i Forcadell zbog "pobune, neposluha i malverzacija s javnim fondovima". Ovakva ozbiljna optužnica, u slučaju da bude osuđen, znači da bi Puigdemont mogao dobiti i do 30 godina zatvora.

Zavarao javnost fotografijom pogleda iz ureda

U subotu je španjolska vlada preuzela kontrolu nad katalonskom administracijom, a u ponedjeljak su se neki razriješeni dužnosnici počeli vraćati u urede. Oko osam sati ujutro Puigdemont je na društvenoj mreži Instagram objavio fotografiju s pogledom iz svog ureda uz riječi "Bon dia" (Dobar dan).

Iz toga se naslutilo da je on u zgradi ispred koje se okupilo nekoliko stotina građana i novinara te čekalo njegovo pojavljivanje i izjavu.

Puigdemont se na odlazak u Bruxelles odlučio nakon što je belgijski ministar za migracije i azil Theo Francken izjavio da može dobiti azil u njegovoj državi. Španjolski mediji su objavili da mu se pridružilo još nekoliko članova katalonske vlade, a očekuje se njihovo kasnije obraćanje javnosti.

Franckenova stranka zagovara neovisnost Flandrije

Belgijski ministar Francken pripada nacionalističkoj stranci Novi flamanski savez, koja je čvrsto povezana s katalonskim separatističkim pokretom. Njegova stranka zagovara nezavisnu Flandriju.

"Katalonci koji se osjete politički ugroženima mogu zatražiti azil u Belgiji. To uključuje predsjednika Puigdemonta. To je 100 posto legalno", izjavio je Francken za belgijsku televiziju VRT ovog vikenda.

[Pasaga]

On priznaje samo sud svoje partije..

[KOMESAR]

On priznaje samo sud svoje partije..

Vratice se on na bijelom konju.

[Konsultant]

ko je bosnu prvi prizno

Bugari?

Da, Bugari. Samo sto je to toliko bitno?

[Krokodil Behko]

ČETNIČKI POKRET SPREMAN ZA RAT U ŠPANIJI: ‘Želimo se osvetiti Kataloncima koji su se borili za Hrvatsku'!

Bivši dobrovoljci iz Srbije, ali i još nekoliko zemalja, koji su se borili na strani proruskih separatista u Ukrajini, spremni su otići i u rat u Španiju.

U njihovoj bazi već je formiran bataljon od 300 dobrovoljaca koji su spremni braniti cjelovitost te kraljevine.

“Sada kad se prijetnja separatizma nadvila nad Španijom, smatramo našom svetom dužnošću pomoći španskoj braći”, stoji u njihovom saopćenju objavljenom na Facebooku tzv. Sveukrajinskog saveza veterana antiterorističke operacije.

Inače, dobrovoljci iz Srbije od samog su se početka oružanog sukoba u Ukrajini počeli priključivati snagama pod kontrolom Moskve. Radi se o većinom bivšim pripadnicima paravojnih srpskih operacija u ratovima u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini te na Kosovu.

Prema riječima Zorana Andrejića iz Četničkog pokreta, jedini uvjet za njihov odlazak u Ukrajinu bilo je ratno iskustvo.

“U svim ruskim medijima i svuda u Rusiji vlada velika zahvalnost zato što se pojavilo našim ljudima”, pohvalio se tada Andrejić.

On i ostatak ljudi iz Četničkog pokreta otvoreno se protive katalonskoj samostalnosti. Kao jedan od razloga navodi se činjenica da su se “katalonski separatisti” borili za neovisnost Hrvatske. U tom se kontekstu spominje i priča o Eduardu Floresu Chicu, čija je majka Katalonka, te se navodi kako je on u istočnoj Slavoniji bio na čelu grupe “Katalonski dobrovoljci”. Također, spominju i priču o srpskom monarhu Danilu, koji je prije sedam stoljeća odbranio Hilandar od “Katalana”, najokrutnije plaćeničke trupe tog doba.


(SB)