BiH u doba prve i druge Jugoslavije

Poznate ličnosti, ratovi, važni događaji

Moderator: Krokodil Behko

User avatar
drugrankovic
Inventar foruma
Inventar foruma
Reactions: 5
Posts: 6284
Joined: 14 May 2014, 10:18
Status: Offline

Re: BiH u doba prve i druge Jugoslavije

Post by drugrankovic » 21 Nov 2014, 17:56

e aj sad reci srbin stariji od ameba... (šta ćeš, ima koren dubok unazad za razliku od...) pa posle da odabijemo jedan od drugog :D
1
1 Image
"Ja, koji sam sve prisluškivao, od skupštine do spavaće sobe, zadnji sam saznao šta mi se sprema.”

User avatar
Krokodil Behko
Globalni moderator
Globalni moderator
Reactions: 8667
Posts: 83374
Joined: 21 Apr 2010, 22:40
Location: nesto u čevljanovićima
Status: Offline

Re: BiH u doba prve i druge Jugoslavije

Post by Krokodil Behko » 21 Nov 2014, 22:12

drugrankovic wrote:sokolović... a lepog prezimena...
bošnjak od glave do pete... :D
Zapravo, bio je Vlah. Ni Bošnjak ni Srbin, nego Vlah.
Iz istog naroda kao i ostali vlasi, najveći osmanlijski saveznici ikada. Njima su Turci obnovili pećki patrijaršiju, jer su ih dobro ljubili u dupe. Kužiš? Srbija je obnovljena od strane tih Vlaha, koji su se kasnije utopili u današnji srpski etnos. Pretpostavljam, da sam samo u ova dva reda, naveo (za tebe) toliko novih informacija, da ti se sve zbrčkalo, pa vjerovatno nećeš ništa ni prihvatiti od navedenog, nego ćeš i dalje, na stranicama foruma, slaviti vlastito neznanje i nepoznavanje historije, kojom se tako silno želiš baviti.


nego hitler je poslao pismo srpskoj vladi pred one demonstracije da ocekuje da srbi budu pametni i budu uz nemacki narod i arijevski rod jer su uz njih najcistiji rod u evropi sto se krvi tice... nisam znaoda hitler nema pojma naspram tebe...


Razumjeh da ti tu pikaš ono što Hitler kaže o "čistoći" srpskog naroda.
I šta veliš, ti komunista? :888
Zar nas nisi optuživao da smo mi handžaristi i Hitlerove sluge? :misli

i daj molim te o kojim ti starim vremenima pises?
O onim o kojima pojma nemaš, pa ako i imaš, trudiš se negirati ih, jer ti se ne uklapa.
Msm, ovo je 21. vijek i doba interneta. Pojma nemam kako se nešto može preskakati, ako ti je to svakodnnevno (ponovo) pred tobom.
djes bio prije 1389? doso si iz turske?


A sada se fino vrati na onaj moj post iznad, pa mi citiraj, gdje sam ja to provocirao ili vrijeđao, pa si ti našao za shodno, da pišeš tako? Čini mi se, da je s tobom nemoguće voditi iole civiliziran razgovor.

Pitaš me đe sam bio prije 1389. godine? Eo ođe sam bio, đe Srbije nikad nije bilo :p

Image
ali ime i prezime srbin ima mnogo pre tebe i tvog prezimena...
oooooooo....oooo :valja
ala će biti mezeta. Našao si najpogrešnijeg lika na forumu, da diskutuješ o prezimenima :888

Dakle, kad su nastala srpska prezimena?
Prva su hrvatska prezimena nastala u dalmatinskim gradovima (ponajprije Zadru, Splitu, Trogiru i Kotoru) u 12. st. Prva srpska prezimena nastaju tek u 16. st., i to na hrvatskome povijesnom prostoru, a u Srbiji tek koncem 18. st.


Dok s druge strane, a u vezi mog prezimena, moram reći, da englesku kraljicu doživljavam kao smrdljivu ljankase i opancima, kad je poredim sa sobom. Upamti ubuduće, sva ali baš SVA prezimena na Balkanu, a koja počinju sa MAT, potiču od mog prezimena, koje je tu već hiljadama godina.

kako se osjećaš sad? :tjesi
a i tebe je neki miloš očito il nenad, il vidoje... :D
Eto objasnih ti fino.
Ovi sa MAT bogme isprašiše pola Srba, pa kud god pođeš, to su sve oni prašili :mah
1
1 Image
online

User avatar
drugrankovic
Inventar foruma
Inventar foruma
Reactions: 5
Posts: 6284
Joined: 14 May 2014, 10:18
Status: Offline

Re: BiH u doba prve i druge Jugoslavije

Post by drugrankovic » 22 Nov 2014, 00:23

Istoriju krojis kako je vama volja. O prezimenima je smesno i pricat. Ispade bosnjak stariji i od ilira... A kad vlasku majku psujete znate na koga vi mislite. Kompleks krokodjkl i to veliki pokazujes upravo tom zastavom. Samo sto je mnogo bliza srbija opciji velike nego ti tvoji miljenici ili braca po alahu. Mi smo u srpskoj domacini a ti gost. Nezgodno a... Pa ti vidji i dalje pisi nove istorije
1
1 Image
"Ja, koji sam sve prisluškivao, od skupštine do spavaće sobe, zadnji sam saznao šta mi se sprema.”

User avatar
Zagorka
Žena, majka, forumašica
Žena, majka, forumašica
Reactions: 4958
Posts: 29549
Joined: 05 Oct 2011, 11:33
Location: Pije kahvu s podzidom.
Status: Offline

Re: BiH u doba prve i druge Jugoslavije

Post by Zagorka » 22 Nov 2014, 00:29

Ne znam mnogo o staroj jugoslaviji osim da su mi pradjedu uzeli zemlju a dali para koliko je dovoljno da kupis kosulju recimo.....uzmi,reci hvala ili se misli ko ce ti sutra pokucati
0
Pričaće ti o plovidbi, ti što nisu sidro digli...

User avatar
Podrinjac
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Reactions: 2748
Posts: 10954
Joined: 07 Jul 2014, 15:53
Location: raždeGo
Zodiac:
Status: Offline

Re: BiH u doba prve i druge Jugoslavije

Post by Podrinjac » 22 Nov 2014, 00:40

Jugo, Jugo, rodna grudo kućo moja jedinaaaaaaaa
0

User avatar
JCR
Osvježenje foruma
Osvježenje foruma
Reactions: 2
Posts: 1721
Joined: 30 Apr 2014, 10:45
Status: Offline

Re: BiH u doba prve i druge Jugoslavije

Post by JCR » 29 Nov 2014, 10:31

Rankovicu jel hoces da kazes da je hitler tada bolje znao genetiku nego profesionalni geneticari danas. Zna se kako se gleda evropska geneticka cistoca, a to je za vas nesto nepoznato. Pogledaj na netu stagod npr. o procentu ljudi u drzavi sa plavim ocima, svijetlom kosom... Vi srbi, ste dosljaci na balkan sa istoka kada su bile seobe slavena, dok su danasnji albanci, bosnjaci, pa dobrim dijelom i hrvati ovdje bili i prije vas. Naravno naziv Hrvat nije ilirski, ali genetski su i oni iliri. Logicno da ces sad ti rec da ste nastali od prije boga, al vas niko ne pita, vec se pitaju naucnici
1
1 Image

User avatar
mrki62
Inventar foruma
Inventar foruma
Reactions: 4
Posts: 7501
Joined: 26 Mar 2010, 07:23
Zodiac:
Status: Offline

Re: BiH u doba prve i druge Jugoslavije

Post by mrki62 » 29 Nov 2014, 10:52

Zagorka wrote:Ne znam mnogo o staroj jugoslaviji osim da su mi pradjedu uzeli zemlju a dali para koliko je dovoljno da kupis kosulju recimo.....uzmi,reci hvala ili se misli ko ce ti sutra pokucati
Da, tome se je tada reklo nacionalizacija - uzimali su onima koji imaju previše a davali onima koji nemaju dovoljno ili jednostavno podržavali a poslije raspada Yu se je dešavala denacionalizacija iliti vraćanja onog što je pduzeto.
Moje mišljenje; fino bi bilo opet oduzeti bogatima.
0
Najzaslužniji za slobodu naše zemlje su danas bez posla, gladni i žedni!
https://www.youtube.com/watch?v=vG8cSBpqHSM :pusi

User avatar
drugrankovic
Inventar foruma
Inventar foruma
Reactions: 5
Posts: 6284
Joined: 14 May 2014, 10:18
Status: Offline

Re: BiH u doba prve i druge Jugoslavije

Post by drugrankovic » 29 Nov 2014, 11:14

a djed joj bio ustasa... ili domobran... dok je on uzivao bilo lepo a... e pa narod je taj izeo borbu protiv tih zločinaca pavelićevih pa normalno da mu oduzmu i prehrane bjedu...
1
1 Image
"Ja, koji sam sve prisluškivao, od skupštine do spavaće sobe, zadnji sam saznao šta mi se sprema.”

User avatar
Zagorka
Žena, majka, forumašica
Žena, majka, forumašica
Reactions: 4958
Posts: 29549
Joined: 05 Oct 2011, 11:33
Location: Pije kahvu s podzidom.
Status: Offline

Re: BiH u doba prve i druge Jugoslavije

Post by Zagorka » 29 Nov 2014, 20:38

Šta pričate vi uopće? Šta lupate? Kakvo crno bogatstvo? Imao čovjek zemlje,sad se štedi da se mijenjaju auta i ide na more,tad se štedilo da se kupuje zemlja.Jao bogat :rol vic :D. a djed bio partizan ako vas bas zanima,ali nije fermo živo silu,niti su ga ratovi zanimali.

Išao što je morao,kad je imao priliku sklanjao se s prve linije,i nije se kleo ni u koga nikad do kraja zivota.

Onda ga odveli švabe i tamo proveo tri godine u zatvoru,svi mislili da je mrtav.

Inače bio izniman čovjek,poznat po inteligenciji i dobrom predviđanju događaja........













(napisah neke pa obrisah) :kafa
0
Pričaće ti o plovidbi, ti što nisu sidro digli...

User avatar
Zagorka
Žena, majka, forumašica
Žena, majka, forumašica
Reactions: 4958
Posts: 29549
Joined: 05 Oct 2011, 11:33
Location: Pije kahvu s podzidom.
Status: Offline

Re: BiH u doba prve i druge Jugoslavije

Post by Zagorka » 29 Nov 2014, 20:44

p.s. stekao kad je došao više nego što su uzeli,i bio bogatiji od oca mu(onog za koga ste smatrali da je bio bogat)......tako da fulate :kafa .........radio,sticao,kupovao i ostavljao do kraja zivota.......
0
Pričaće ti o plovidbi, ti što nisu sidro digli...

User avatar
Krokodil Behko
Globalni moderator
Globalni moderator
Reactions: 8667
Posts: 83374
Joined: 21 Apr 2010, 22:40
Location: nesto u čevljanovićima
Status: Offline

Re: BiH u doba prve i druge Jugoslavije

Post by Krokodil Behko » 16 Oct 2018, 19:14

TITOV GOVOR BOSANCIMA 1971. GODINE: „Ne dozvolite da vam razbijaju Bosnu, ne dozvolite da vam dolaze iz Beograda i iz Zagreba...“ (VIDEO)


Image

Zašto današnje političke, ne baš sve, naravno, stranke mrze Tita? Zato što je on još 1971. govorio o njima kao "tuđim igračima"

Korisnik Facebooka je prije nekoliko dana kao status postavio Titov govor Bosancima iz 1971. godine.

„Ne dozvolite da vam razbijaju Bosnu. Ne dozvolite da vam dolaze iz Beograda i iz Zagreba...“, rekao je, između ostalog, Maršal tada.


1
1 Image
online

Lotre
Na probnom
Na probnom
Reactions: 10
Posts: 47
Joined: 27 Oct 2012, 23:42
Status: Offline

Re: BiH u doba prve i druge Jugoslavije

Post by Lotre » 18 Oct 2018, 22:15

mrki62 wrote:
21 Nov 2014, 15:18
Kao i za sve novonastale države, tako i za BiH= u vrijeme SFRJ je BiH radila na industrijalizaciji a sad se radi na uništenju te industrije - na ovaj ili onaj način.
Ma kakvi. BiH je napustilo već u 60 i 70 godinama zadnjeg stoljeća dovoljno ljudi i otišlo za Njemačku i Austiju jer nije bilo nikakvog posla ovim na poljoprivredi. Industrija se nije danas uništila nego najviše u ratu od 1992 do 1995 godine. I da je prije rata bilo dovoljno industrije ne bi već od 1989 do 1991 godine napustilo još dodatnih 200 000 ljudi BiH šta je bio novi rekord koji je bio veći nego od ovih zadnjih godina u BiH.
0

User avatar
Krokodil Behko
Globalni moderator
Globalni moderator
Reactions: 8667
Posts: 83374
Joined: 21 Apr 2010, 22:40
Location: nesto u čevljanovićima
Status: Offline

Re: BiH u doba prve i druge Jugoslavije

Post by Krokodil Behko » 04 Nov 2018, 10:07

DRŽAVA KOJA JE NASTALA I NESTALA U 33 DANA: Zašto Država Slovenaca, Hrvata i Srba nije potrajala duže i šta se u to vrijeme dešavalo


Image

Dana 29. oktobra ove godine, proteklo je točno sto godina otkako je u Zagrebu Narodno vijeće Slovenaca, Hrvata i Srba proglasilo Državu Slovenaca, Hrvata i Srba. Ta je država nestala 33 dana poslije, 1. prosinca, ujedinjenjem sa Srbijom.

Često se u javnosti, ponajprije desnoj, naklapa kako je epilog mogao biti drugačiji – kako nije moralo doći do stvaranja Jugoslavije, nego da se mogla stvarati samostalna Hrvatska. U ovom ću tekstu pokušati prikazati kako je nastala Država SHS i kako je (ili kako nije) funkcionirala. Naposljetku, i kako je sve vodilo ujedinjavanju Hrvatske s tadašnjim austrougarskim zemljama Slovenijom, BiH i Vojvodinom te sa već postojećim državama Srbijom (i Crnom Gorom).

Još od početka Prvoga svjetskog rata vodeći ljudi hrvatske politike smatrali su da u budućnosti valja planirati neku širu integraciju, a ne samostalnu državu. Bili su uvjereni da je Hrvatskoj prioritetno riješiti “prokletstvo maloga broja”, odnosno da se u orkanskom nevremenu kakvo se moglo u Europi očekivati na kraju Prvog svjetskog rata mali hrvatski brod ne može sam održati na površini.

Frano Supilo, Ante Trumbić, Ivan Meštrović i drugi, shvativši već 1914/15. kakve su talijanske teritorijalne aspiracije na istočnojadranskoj obali, dogovorili su u proljeće 1915. sa slovenskim i bosanskohercegovačkim političarima osnivanje Jugoslavenskog odbora. Smatrajući da će se Austro-Ugarska na kraju rata raspasti, a kako bi prešli na stranu pobjednika, Jugoslavenski je odbor sebi kao cilj postavio stvaranje državne zajednice sa Srbijom i Crnom Gorom.

U svibnju 1917. Jugoslavenski klub zastupnika u Carevinskom vijeću u Beču tzv. Svibanjskom (Majskom) deklaracijom traži ujedinjenje svih zemalja Austro-Ugarske u kojima žive Slovenci, Hrvati i Srbi “u jedno samostalno, od svakoga gospodstva tuđih naroda slobodno i na demokratskoj podlozi osnovano državno tijelo, pod žezlom habsburško-lotarinške dinastije”.

Hrvatski su se političari u prethodnim desetljećima jako ugledali na Češku. Središnja osoba češkog nacionalnog pokreta bio je tada Tomáš Masaryk. On je zajedno s Edvardom Benešom i slovačkim astronomom i političarom Milanom Štefánikom1915. u emigraciji osnovao Čehoslovačko narodno vijeće i radio je na stvaranju jedinstvene Čehoslovačke. Njih trojica i krug oko njih smatrali su logičnim da jezično bliski Česi i Slovaci budu ujedinjeni u istoj državi.

Kako se bližio kraj rata, postajalo je sve jasnije da Austro-Ugarska neće opstati. Stoga su se početkom listopada 1918. u Zagrebu sastali izaslanici Slovenaca, Hrvata i Srba iz austrougarskih zemalja (današnje Slovenije, Hrvatske, BiH i Vojvodine) i osnovali Narodno vijeće (NV), političko predstavništvo tih naroda u Austro-Ugarskoj s programom ujedinjenja svih Slovenaca, Hrvata i Srba u neovisnu i demokratsku državu. Sve su “narodne stranke i grupe” prepustile NV-u da ih zastupa.


Image
Jedinice 7. pp Dunavske divizije odlaze u kasarne u Ilici nakon svečanog dočeka u središtu Zagreba, studeni 1918.


Car Karlo 16. listopada u manifestu “svojim vjernim austrijskim narodima” ponudio je da se Habsburška Monarhija organizira kao “savez slobodnih naroda”, odnosno da postane “savezna država u kojoj svako pleme na svojem teritoriju tvori vlastitu državnu zajednicu”. No, za takav kompromis bilo je prekasno. Središnji odbor NV-a 19. listopada odbacio je carski proglas te izjavio kako “preuzima u svoje ruke vođenje narodne politike” i zahtijeva “ujedinjenje cjelokupnog našeg naroda Slovenaca, Hrvata i Srba na čitavom njegovom etnografskom teritoriju, bez obzira na ma koje pokrajinske i državne granice, u kojima danas živi – u jednu jedinstvenu potpuno suverenu državu”. Zahtijevalo se i sudjelovanje na budućoj mirovnoj konferenciji.

Događaji su se odvijali vrlo brzo: pošto su 28. listopada Česi proglasili prekid svih državnopravnih veza s Austrijom, za sutradan, 29. listopada, sazvana je sjednica Hrvatskog sabora. Na sjednici, na kojoj su bili i predstavnici izvršne vlasti (Kraljevske hrvatsko-dalmatinsko-slavonske zemaljske vlade), bilo je egzaltiranih domoljubnih govora, ali i racionalnih analiza i prijedloga. Naposljetku je Sabor razvrg­nuo sve veze s Austrijom i Ugarskom te proglasio Dalmaciju, Hrvatsku i Slavoniju nezavisnom državom.


Image
Ante Pavelić, imenjak i prezimenjak zloglasnog vođe NDH, kao potpredsjednik Narodnog vijeća optirao je za ujedinjenje s Beogradom

Potom je Sabor priznao NV-u Slovenaca, Hrvata i Srba vrhovnu vlast. Kraljevska zemaljska vlada stavila se u službu Narodnog vijeća, a ono je potvrdilo bana i odjelne predstojnike te osnovalo neke nove odjele. Takvim je slijedom događaja stvorena Država Slovenaca, Hrvata i Srba (Država SHS). Ona je obuhvatila južnoslavenske zemlje unutar bivše Austro-Ugarske – Sloveniju, Hrvatsku, BiH i Vojvodinu. Upravno sjedište bio je Zagreb.

Teoretski, sve su mogućnosti novoj državi bile na raspolaganju – i da ostane samostalna i da stupa u saveze s drugim državama. Praktički, izbora gotovo i nije bilo. Kako se proglasila bez pokroviteljstva pobjedničkih sila, one je nisu htjele priznati (čak ni SAD, čiji je predsjednik Wilson inzistirao na načelu samoopredjeljenja naroda kao ključnom načelu međunarodnih odnosa).

Na teritorij Države SHS od početka studenoga ulazi talijanska vojska, kao članica savezničke koalicije. Načelno, time se nisu prejudicirala trajnija rješenja, ali je bilo jasno da će se ona u budućnosti iznalaziti na temelju stanja na terenu, dakle i na temelju svršenoga čina. Talijani su do sredine studenoga zauzeli Istru, Rijeku, kvarnerske i većinu dalmatinskih otoka, Zadar i Šibenik i njihovu okolicu (idućih su dana stigli čak i u Knin!). Kad bi stigli u neki grad ili na otok, talijanski bi zapovjednici rekli da dolaze u ime Antante, da njihova akcija ima samo vojni (oslobodilački), a ne i politički karakter. Čak su priznavali i odbore Narodnog vijeća. Međutim, čim bi se osjetili dovoljno snažni, što je uglavnom bilo vrlo brzo, raspustili bi odbore i proglasili okupaciju, odnosno zauzimanje po pravu osvajača.

Na neke je teritorije Italija polagala pravo prema Londonskom ugovoru iz 1915. godine, ali je grabila i mnogo više, čak i teritorije na kojima je hrvatsko (ponegdje i srpsko, a na sjeverozapadu slovensko) stanovništvo bilo u golemoj većini, dok Talijana gotovo nije ni bilo.


Image
Anton Korošec, prvi čovjek Narodnog vijeća nakon ujedinjenja postaje potpredsjednik prve Vlade Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca


U Rijeku je talijanska vojska ušla 4. studenoga, tobože kao dio Antantinih snaga, a sutradan je u grad ušla i srpska vojska. No “ubrzo je na prijevaru srpska vojska udaljena iz grada, u Rijeku 17. studenoga ulaze novi talijanski odredi”. Vlast je oduzeta Narodnom vijeću Države SHS i predana Talijanskom narodnom vijeću. Talijani su okupirali i Sušak (no u njemu su bile i jedinice drugih saveznika).

Narodno vijeće Države SHS poz­valo je 4. studenoga srpsku vojsku da uđe na njezin teritorij, a za pomoć se obratilo i vrhovnom zapovjedniku savezničkih vojski maršalu Fochu. I tako su od 9. studenoga odredi srpske vojske napredovali kroz Hrvatsku, dio je išao kroz Slavoniju prema Zagrebu, dio od Dubrovnika (koji je zauzet 13. studenoga) duž obale.

Istoga toga dana, 13. studenoga, u Zagreb je stigao potpukovnik Dušan Simović(1941. jugoslavenski premijer) kao delegat Vrhovne komande srbijanske vojske pri NV Države SHS.

Zbog talijanskog presezanja za hrvatskom obalom uznemirenje javnosti bilo je veliko, pa je Split očekivao dolazak srpske vojske (“Belih orlova”) kao “historički događaj (…) klicanjem i tutnjavom”. Kada je 18. studenoga srpska vojska ušla u grad, lokalni list Novo doba, pod velikim je naslovom “Dobro došli, braćo!”, na prvoj stranici objavio dobrodošlicu uredništva. Na dočeku je, prema navodima lista, bilo “barem dvadeset hiljada duša” (grad je 1921. imao 25.000, a zajedno sa Solinom, Kaštelima itd. blizu 38.000 stanovnika).


Image
Svetozar Pribičević. I drugi potpredsjednik Narodnog vijeća Slovenaca, Hrvata i Srba zagovarao je povezivanje s Kraljevinom Srbijom

U ovim prijelomnim tjednima, od listopada do prosinca, Hrvatsku je pogodila epidemija španjolske gripe. Iako je u početku smatrana bezopasnom, na vrhuncu svog puta kroz hrvatske zemlje nemilice je uzimala živote u svim socijalnim, spolnim, dobnim i etničkim skupinama stanovništva. Po intenzitetu, brzini širenja i posljedicama bila je to jedna od najtežih epidemija u hrvatskoj povijesti (iako mortalitet nije bio tako visok kao kod srednjovjekovnih kužnih zaraza). Procjenjuje se da je tada od gripe oboljelo gotovo 90 % stanovnika Hrvatske od kojih je najmanje 20.000 umrlo. Epidemija gripe pokazala je kako se hrvatsko društvo urušilo – ionako nedovoljan broj liječnika uglavnom je još bio na bojištima. Ograničeni bolnički kapaciteti bili su popunjeni ranjenicima, pa teže oboljeli od gripe nisu mogli biti ni primljeni u bolnice. Uz to, brojni vojnici, bilo u pokretu ili stacionirani u kasarnama, bili su lake mete za razbuktalu epidemiju. Najviše je smrtnih slučajeva bilo među najiscrpljenijima, a to su bili novopristigli srpski vojnici.

Sve u svemu, u Prvom svjetskom ratu poginulo je oko 137.000 vojnika iz Hrvatske, a još oko 109.000 stanovnika, uglavnom civila, umrlo je od bolesti i gladi (za usporedbu, tijekom Drugoga svjetskog rata stradalo je ukup­no 299.000 hrvatskih građana).

Kako su ratne godine prolazile, tako je hrane bilo sve manje. Potkraj rata sve se više gladovalo, a na jesen 1918. u nekim je područjima, pogotovo u Dalmatinskoj zagori i Hercegovini, glad dosegla vrhunac. Slala se pomoć, ali su pšenicu koja je krenula iz Zagreba u Dalmaciju opljačkali dezerteri, a drugu je u Rijeci preuzela već pristigla talijanska vojska.

Država SHS jedva je funkcionirala – telefonske veze bile su vrlo loše, gotovo u prekidu. Zemaljska vlada za Dalmaciju (sa sjedištem u Splitu) oglasima u novinama molila je osobe koje putuju u druge dijelove Dalmacije da prenesu službene spise.

Često se ni nove vlasti nisu najbolje snalazile. Naime, u mnogim su naseljima i gradovima izbile žestoke polemike i svađe oko toga tko će ući u mjesne odbore, dakle organe vlasti na toj razini. Kad se “domaći” ljudi nisu mogli dogovoriti, morao je presuditi Zagreb. A Narodno vijeće SHS dalo je naputak mjesnim odborima da njihovi članovi mogu biti samo Srbi, Hrvati, Slovenci te ostali Slaveni, ali Nijemci i Mađari nikako. Članovi odbora, prema toj preporuci, trebaju biti svakako načelnik, bilježnik, svećenik i učitelj i članovi dotadašnjih općinskih vijeća ako su ”narodni ljudi”. Ta nova vrsta “podobnosti” bila je i izvor novih nesporazuma i nevolja.


Image
Narodno vijeće. Vodeći ljudi hrvatske politike smatrali su da valja planirati neku širu integraciju, a ne samostalnu državu. Bili su uvjereni da je Hrvatskoj prioritetno riješiti “prokletstvo maloga broja”

Bilo je to doba beznađa i ogorčenja, ali i buntovnih raspoloženja. Pojavili su se i oni koji su tražili posve nove izlaze i rješenja iz naizgled bezizlazne situacije. Tek su poneki čuli da se u dalekoj Rusiji formirala vlast “radnika i seljaka”. Saznanje da negdje postoji takva vlast utjecalo je, posebno u slavenskim zemljama Austro-Ugarske, na podizanje samosvijesti najširih slojeva o njihovoj važnosti u društvu i na njihovu želju da se sruši država u kojoj su oni bili tek pijuni u igri neodgovornih elita. No to veliko nezadovoljstvo, ni u Hrvatskoj ni u drugim zemljama, najčešće nije bilo povezano s jasnim predodžbama o tome čime bi trebalo zamijeniti dotadašnje stanje, pa utjecaj Oktobarske revolucije na zbivanja ne treba prenaglašavati.

Kako se približavao kraj rata, u sjevernim dijelovima Hrvatske pojavio se ”zeleni kadar” – naoružane skupine što ih uglavnom čine dezerteri iz austrougarske vojske (bilo je tu pripadnika raznih naroda koji su se s fronte vraćali kućama), ali i siromašni seljaci. Ponajviše napadaju i pljačkaju veleposjednike, trgovce, lihvare, često i iz osvete. Učestale su pljačke i uništavanje trgovina i imovine praktički po čitavoj sjevernoj Hrvatskoj, na širokom potezu od Iloka do Slunja. Primjerice, 3. studenoga u Iloku je “množina siromašnijeg okolišnog življa i cigana nahrupila u grad te se bacila na uništavanje i pljačkanje židovskih dućana i stanova. Haračenje je trajalo sve do pred večer, pa je gotovo posve uništena pokretna imovina 27 židovskih obitelji. Mjesno oružništvo, unatoč pojačanja, bilo je preslabo da uspostavi red”. Dva dana poslije, kada je vojska intervenirala te ubila 8-9 pljačkaša, pljačkanje je prestalo.

Na meti su bili i Nijemci, Mađari, pa i muslimanski feudalci. Činjenica da su “domaće” vlasti odnedavna zamijenile “strance” pljačkaše, očigledno, nije odvraćala od njihove rabote. Prije bi se reklo da je efikasnije bilo kada je tvornica drvene građe “S. H. Gutmann” u Belišću (preteča današnjeg kombinata “Belišće”) organizirala radničke straže oko pogona. Naime, belišćanski pogon nije napadnut, za razliku od pogona iste tvornice u Voćinu, koji je bio temeljito opljačkan i spaljen.

Bili su to dani kad je prostor Države SHS ostao praktički bez regularne vojske i policije, jer su pod kontrolom NV-a bile dvije slabo popunjene domobranske pukovnije u Zagrebu, nešto hrvatskih i srpskih članova sokolskih organizacija, naoružani omladinci i studenti, odred mornara iz Pule, Narodna straža i poneke dragovoljačke skupine te jedinice srbijanskih ratnih zarobljenika. Na poziv NV-a na mobilizaciju (“sveta je dužnost svakoga sina naše domovine, da obrani od propasti svoju ljub­ljenu državu, koja se u mukama rađa”) isprva se gotovo nitko nije odazvao.


Image
Jedinice 7. pp Dunavske divizije odlaze u kasarne u Ilici nakon svečanog dočeka u središtu Zagreba, studeni 1918.

Pa ipak, idućih je dana od postojećih snaga i kroz regrutaciju u manjim sredinama organizirana Narodna straža. Ona je dosegla broj od oko 10.000 ljudi koji su trebali dobiti plaću. No problem tih jedinica nije bila samo činjenica da su bile preslabe da uspostave red nego su i same stvarale nered, jer se u njih uključilo mnogo ljudi sklonih ekscesnom ponašanju. Stanje u manjim sredinama stoga je bilo vrlo različito.

Državni su organi sredinom studenoga, posve neuspješno, apelirali na smirivanje stanja i zaustavljanje pljačkaša: “Ne znaju ti bjegunci, pokvarena srca i duše, da time uništavaju dobro cijelog svog naroda, dobro i sreću domovine svoje! Ne znaju ti jadnici, da je vlast dana od Boga i da se zakonitim domaćim vlastima svi pokoravati moramo!”

Takvi apeli i nisu mogli imati efekta jer se sredinom studenoga procjenjivalo da je “neposlušnika” u sjeverozapadnoj Hrvatskoj i Slavoniji najmanje 45.000. U nekim gradovima (Vukovar, Osijek i Zabok) osnovan je zbog toga i prijeki sud.

Prvi svjetski rat bio je velika katastrofa za Europu s kojom se većina europskih država i društava jednostavno nije mogla nositi, pa u tom smislu ni Država SHS nije mogla ni očuvati ni kontrolirati unutarnju stabilnost. Primjerice, i Italija je, iako je bila na strani ratnih pobjednika, utonula u kaos i anarhiju, pa su vlasti, kako bi uvele red, do kraja 1918. provele 870.000 krivičnih postupaka protiv vojnika, 190.000 procesa protiv dezertera i dosudile čak 4000 smrtnih kazni.

Nužno je bilo dovesti čuvare i u sjeverne dijelove zemlje, koji su bili na meti “zelenog kadra”, i na jug i zapad, koje su osvajali Talijani. Jedina sila koja je to mogla barem djelomično obaviti i koju je dobar dio hrvatskog stanovništva želio bila je srpska vojska. Iako je već u prvim doticajima srpske vojske sa stanovništvom bilo i incidenata, s njezinim dolaskom stanje će se u idućim tjednima i mjesecima smirivati.

(Jutarnji.hr/SB)
1
1 Image
online

User avatar
Mala_Mu
Urednik foruma
Urednik foruma
Reactions: 20462
Posts: 48692
Joined: 09 Feb 2014, 13:14
Location: Dolina Mumijevih
Mood:
Zodiac:
Status: Offline

Re: BiH u doba prve i druge Jugoslavije

Post by Mala_Mu » 09 Apr 2019, 19:06

Pogledajte kako je izgledalo Trebinje 1938. godine

3
2 Image 1 Image
Ja sa strane samo posmatram taj svijet..

User avatar
ElTriconi
Inventar foruma
Inventar foruma
Reactions: 4119
Posts: 6080
Joined: 24 Mar 2019, 14:13
Mood:
Status: Offline

Re: BiH u doba prve i druge Jugoslavije

Post by ElTriconi » 09 Apr 2019, 20:07

Mala_Mu wrote:
09 Apr 2019, 19:06
Pogledajte kako je izgledalo Trebinje 1938. godine
Prejako. Halal mu cufta ko je to retusiro :aplauzz :klanja
1
1 Image
Nu!

User avatar
Krokodil Behko
Globalni moderator
Globalni moderator
Reactions: 8667
Posts: 83374
Joined: 21 Apr 2010, 22:40
Location: nesto u čevljanovićima
Status: Offline

Re: BiH u doba prve i druge Jugoslavije

Post by Krokodil Behko » 06 Oct 2019, 10:29

BiH je u prvu Jugoslaviju ušla sa oko 90% vlasništva Bošnjaka, nad zemljištem.


Agrarna reforma i oduzimanje bošnjačke zemlje u monarhističkoj Jugoslaviji (1918 – 1941)


Razbijanje starih autokratskih država tokom i nakon Prvog svjetskog rata dovelo je do niza agrarnih pokreta širom srednje i istočne Evrope. Agrarna reforma u novofrmiranom Kraljevstvu Srba, Hrvata i Slovenaca imala je određene ciljeve: trebalo je razbiti latifundije (krupni privatni posjedi) čiji su vlasnici uglavnom bili stranci, naseliti višak stanovništva iz agrarno pasivnih krajeva, eliminisati glad i ukinuti zaostale feudalne odnose u Makedoniji, Srbiji, Sandžaku, Kosovu i Bosni i Hercegovini. Djelovati je trebalo veoma brzo iz razloga što su u nastalom neredu nakon rata buntovni seljaci samoinicijativno rješavali agrarno pitanje, naročito u BiH gdje stara vlast nije bila na dobrom glasu. Seljaci su otkazivali obavezu starim vlasnicima, zauzimali su im beglučke zemlje, palili su im kuća i imanja, a često je dolazilo i do ubistava vlasnika. Obzirom da su vlasnici zemlje uglavnom bili Bošnjaci, a seljaci Srbi, oni su smatrali da je konačno došlo “njihovo vrijeme” i da mogu da rade šta žele. Zbog toga je ovaj agrarni sukob u BiH poprimio i obilježja nacionalne i vjerske mržnje. Bošnjaci su se našli na udaru i u istočnoj Hercegovini kada su crnogorski komiti upadali na njihove posjede i pljačkali ih. Centralna vlast u Beogradu je upozorila Zemaljsku vladu u Sarajevu da bi “zločini nad Bošnjacima mogli biti kobni za unutrašnje odnose u zemlji kao i za položaj Kraljevine u inostranstvu”. Snažan pokret seljaka izazvao je reakciju regenta Aleksandra Karađorđevića koji 6. januara 1919. godine istupa u javnost sa proglasom: “Ja želim da se odmah pristupi pravednom rešenju agrarnog pitanja i da se ukinu kmetstva i veliki zemljišni posedi. U oba slučaja zemlja će se predati među siromašne zemljoradnike, sa pravičnom naknadom dosadašnjim vlasnicima njenim. Neka svaki Srbin, Hrvat i Slovenac bude na svojoj zemlji gospodar…”. Pokret seljaka iako je imao spontan karakter, već sredinom 1919. godine poprima obilježja organizovanog pokreta. Srpski seljaci utemeljuju “Težačku organizaciju Bosne i Hercegovine”, 25. avgusta 1919. godine u Sarajevu. Glavni zadatak im je bila podjela kmetskih selišta i begluka bez ikakvih uslova i odštete. Bošnjački zemljoposjednici, shvativši da su njihovi posjedi ugroženi, organizovali su stalešku organizaciju 2. maja 1919. godine u Derventi. Njhovu većinu su činili uglavnom muslimani što je i razumljivo jer su prema popisu iz 1910. godine nemuslimani posjedovali samo 9,9% zemlje, a u prvoj godini nove države 17%. Sve ostalo je bilo u rukama Bošnjaka.

Reklama


Prvo pravno načelo regulisanja agrarne reforme počinje sa objavljivanjem “Prethodnih odredbi za pripremu agrarne reforme” od 25. februara 1919. godine prema kojoj je određeno da se podijele svi veći posjedi (preko 100 jutara), da se raskinu kmetski odnosi i da će se za sve oduzete posjede odrediti naknada. Prednost su imali invalidi, udovice, siročad ratnika, vojnici i dobrovoljci koji su se borili za ujedinjenje i oslobođenje Srba, Hrvata i Slovenaca. Naredni normativni akti kojim se nastojala regulisati uredba, odnosno principi raspodjele zemlje, jesu tri uredbe donesene od Ministarstva za agrarnu reformu od 12. juna do 9. avgusta 1919. godine. Nakon previranja, 14. februara 1920. godine donesena je Uredba o postupanju sa beglučkim zemljama u BiH. Do 6. jula 1921. godine donijet će se 6 uredbi kojim se rješava problem postupka sa beglučkim zemljama u BiH. Ipak, sve što je doneseno nije imalo efekta pa je pravni temelj agrarne reforme fundiran tek 42. i 43. članom Vidovdanskog ustava donesenog 28. juna 1921. godine. Međutim, zemlja je i dalje samovoljno oduzimana od Bošnjaka iz razloga što je do 30. maja 1928. godine doneseno samo 8 pravnih akata o agrarnoj reformi, od čega se samo jedan ticao problematike BiH. Tek ulaskom Jugoslavenske muslimanske organizacije, na čelu sa Mehmedom Spahom, u Vukićevićevu vladu, poslije šestomjesečnih pregovora konačno je 11. septembra 1927. godine donesen Zakon o beglučkim zemljama u BiH i Naredba o provođenju tog zakona od 27. decembra 1928. godine. Zakonom se nastojalo ispraviti niz reformi koje su pogađale vlasnike begluka. Također, zakonom se pokušala regulisati odšteta za oduzetu beglučku zemlju. I pored intenzivnijeg rada i donošenja 6 novih akata do avgusta 1931. godine Vlada je odugovlačila sa poduzimanjem odgovarajućih koraka u cilju poboljšanja stanja begluka i njihovog dogovora sa seljacima. Novi udarac beglucima je zadan 12. avgusta 1933. godine kada je donesen Zakon o izmjenama i dopunama zakona za agrarnu reformu u BiH, po kojem su šume i šikare onih vlasnike koji nisu stavili zahtjeve na njih prešle u vlasništvo drugih beglučkih porodica, uz novu propisanu nadoknadu. Time je zapravo pokušano zavađenje među samim Bošnjacima. Ipak, i na ovom dopunjenom zakonu se nije radilo, pa je prestao svaki rad na rješavanju i likvidaciju agrarnih sprova. Do pomaka je došlo tek 2. oktobra 1936. godine kada je Vlada na sjednici ministarskog savjeta donijela novu uredbu, kojom se izmenjuju dosadašnji agrarni zakoni. Kao i prethodni i ova uredba je bila obično mrtvo slovo na papiru, a do početka Drugog svjetskog rata ostalo je neriješeno 17 000 agrarnih sporova.

Prema uredbi iz maja 1921. godine, odlučeno je da se za likvidaciju kmetskih odnosa u BiH isplati odšteta u visini od 255 miliona dinara i to: polovinu u gotovini, a drugu u obligacijama. Prema zvaničnim podacimaza za namirivanje štete beglučke zemlje bio je predviđen iznos u visini od 650 miliona dinara. Njihov rok za isplatu je iznosio 50 godina sa kamatom od 4%. Predviđeno je da se isplata vrši dva puta godišnje: 1. maja i 1. novembra, sa zadnjim rokom isplate do 1. novembra 1971. godine. U konačnici isplaćeno im je 171 milion dinara, dok je država ostala dužna nekadašnjim vlasnicima kmetskih selišta 32,6% od ukupne sume na koju se zakonom obavezala da će je isplatiti (83,2 mliona dinara), dok su vlasnici begluka prošli daleko lošije – oduzeto im je ukupno 1,85 dunuma zemlje, a do početka Drugog svjetskog rata naplatili su svega 139,5 miliona dinara, dok je 510,5 miliona dinara ostalo neisplaćeno. Sa danom 6. aprilom 1941. godine, kada je Njemačka sa svojim saveznicima pokrenula napad na Kraljevinu Jugoslaviju, država je ostala dužna 78,5% od ukupne sume. U procesu agrarne reforme od 1919. do 1939. godine od Bošnjaka je oduzeto 1 175 305 hektara zemlje. Kada se ovaj broj podijeli na 320 miliona dinara, koliko je isplaćeno, izlazi da im je država otkupljivala 1 hektar zemljišta po cijeni od 38 dinara, odnosno 1 dunum po cijeni od 3,8 dinara. Još kada uzmemo u obzir da je prosječna tržišna cijena zemljišta u to vrijeme iznosila oko 2 500 dinara, odnosno 1 dunum 250 dinara, ispada da im je država isplatila u prosjeku po hektaru svega 1,5% tržišne cijene. U konačnici, samo tokom tzv. prve faze reforme tokom 1918. i 1919. godine u Kraljevini SHS podijeljenu zemlju, uglavnom Bošnjaka, dobile su 614 603 porodice, uglavnom srpske, što će reći da metodom da svaka porodica ima četiri člana proizilazi da je 2 450 000 ljudi dobilo pokradenu zemlju a kao što vidimo iz priloženog većina te zemlje nikada nije isplaćena. Koliko je kompenzacija bila lažna svjedoči izjava narodnog poslanika Gavrana Kapetanovića poslana Ministru finansija Subotiću u septembru 1928. godine u kojoj stoji: “Sprovođenje agrarne reforme u Bosni i Hercegovini pauperizirano je na desetke hiljada zemljoradničkih porodica, jer im je oduzeta zemlja a da za to nisu dobili pravednu kompenzaciju u novcu uslijed čega im je presahlo glavno i jedino vrelo egzistencije. Štaviše ni ono što im se pozitivnim zakonima zagarantiralo, da će dobiti na ime naknade štete, još uvijek nisu dobili…”.

Država je vlasnicima begluga davala i određena prava, tako da su pojedini zahtjevi za zemlju odbijani, ali bi taj spor, bez ikakvih dokaza, nakon određenog perioda bio riješen u korist onoga koji traži zemlju. Kako je tačno izgledao zahtjev za otimačinu zemlje navest ćemo iz jednog primjera: “Milan Pekić iz Hrasnice, srez Sarajevo, službenik Direkcije željeznica podnio je zahtjev na tri katastarske čestice, nekretnine vlasništvo Nurije Zildžića iz Sarajeva i to na kuću sa dvorištem i bašćom površine od oko 5 dunuma. Te nekretnine su upisane u gl. ul. br. 408 k. o. Hrasnica. Pozivajući se pri tome na čl. 2 odnosno čl. 7. Beglučke uredbe od 12. 05 1921. godine. Nekretnine se nalaze uz glavnu cestu Sarajevo – Mostar, nedaleko od stanice Ilidža. Agrarni delegat donosi presudu 2. 05. 1922. godine pod br. 575/21 po kojoj sporne nekretnine uopće ne spadaju pod udar agrarne reforme…”. U konačnici Ministarstvo za agrarnu reformu, bez obzira na sve gore istaknute razloge, 15. maja 1925. godine, poništava odluku i dodjeljuje Milanu Pekiću traženu zemlju. Sličnih slučajeva je bilo na hiljade.
0
online

Post Reply

Return to “Historija”

Who is online

Users browsing this forum: No registered users and 2 guests