Seljak wrote:Veca wrote:"Dakle nek se dobro ogledaju po zemlji naša braća, koji toliko stoljeća u Bosni i Hercegovini stanuju i živu,
a hoće da su Srbi ili Hrvati. Neka ovo lijepo prouče i promozgaju."
Mislim da sve treba promatrati u kontekstu vremena i prostora i pripadajućih im okolnosti. Fra Antun Knežević je ovo pisao u vremenu kada u BiH , zaista, bosanskohercegovački hrišćani (dakle, pravoslavci), prvenstveno preko vjerskih krugova, ali i centara političke moći u susjednoj Srbiji - bivaju podloženi ideji da su pravoslavci, po prirodi stvari - Srbi. Bosanskohercegovački katolici su pod utjecajima katoličkog klera i političkih centara iz susjedne Hrvatske, ubjeđivani i objašnjavano im je da - budući da su katolici, po prirodi stvari mogu biti samo - Hrvati. Kod bosanskohercegovačkih muslimana, koji ni tokom 500 godina turske vlasti,nisu htjeli da se odreknu (niti su mogli) svoga slavenskog porijekla i nisu postali Turci, nacionalna svijest razvijala se usporeno. S jedne strane, islamu kao religiji stran je pojam nacije (ideja nacije proizvod je buržoaskih revolucija 18. i 19. stoljeća) i s druge strane, na njih je, također, vršen pritisak da se pridobiju na jednu ili drugu stranu: da budu Srbi - muhamedanci ili Hrvati muhamedanci. Pošto bosanskohercegovački muslimani nisu imali nacionalnog mentora, poput hrišćana/kršćana u BiH, njima je, po prirodi stvari,ostalo da brane ove bosanskohercegovačke vrijednosti o kojima govori fra Antun Knežević. Desio se, dakle, historijski proces prerastanja bosanskohercegovačkih pravoslavaca u Srbe i bosanskohercegovačkih katolika u Hrvate i na taj je proces stavljena tačka, a bogami i točka. Gonjeni historijskom nujnošću, bosanskohercegovački muslimani su osjećali bosanskohercegovačku historijsku baštinu kao svoju. Na žalost, najčešće samo od islamizacije, pa dalje, ignorirajući ili ne dičeći se predislamskom prošlošću BiH.
Ni u kom od tri spomenuta procesa, ne treba roviti po pepelu u potrazi za odgovorom - zašto se desilo baš tako. U društvenim odnosima vladaju društvene i historijske zakonitosti. Nema povratka natrag i stoga izgledaju neozbiljni, čak smiješni, političari koji misle da je moguće da u BiH danas ili u budućnosti bude stvorena jedinstvena bosanskohercegovačka nacija, kako god se ona zvala. Bosanskohercegovački Srbi ni bosanskohercegovački Hrvati nikad na nju neće pristati. S razlozima, naravno. Nacionalno osviješćenim Bošnjacima, ona bi odgovarala. S razlozima, naravno.
Ono što racionalnom pojmanju historijskih procesa ostaje nejasno,jeste činjenica da bosanskohercegovački pravoslavci i katolici, koji su postali Srbi, odnosno Hrvati, na BiH gledaju kao na srpsku, odnosno hrvatsku zemlju, odvajkada i smatraju prirodnim pripojiti je Srbiji, odnosno Hrvatskoj. Ne svi, doduše. Potomci, znači, bosanskohercegovačkih pravoslavaca i katolika.
Kao što rekoh, sve valja gledati u kontekstu vremena i prilika. Siguran sam da su - i kontekst i ''prilike'' za ovakve ideje, također - davna prošlost. Prazan kontekst i propale prilike.
Pravo naroda na samoopredjeljenje došlo je mnoogo kasnije, Poveljom Ujedinjenih Naroda.
Bez uvrede, naravno. 
![Forum [Bot]](./images/ranks/s.png "Forum [Bot]")
