Kulturno-historijsko naslijedje BiH i regiona

[Krokodil Behko]

Tema za sve iz oblasti navedene u naslovu...
Spomenici u vidu raznih zidina,kula,tvrdjava,sahat-kula,zvonika,arheoloskih pronalazista kao i svih vrsta artifakata.. (predmeta)
Ja bih samo zamolio forumase,da ne ubacuju stečke ili nesto o njima,jer to je nesto za sta nam treba u potpunosti zasebna tema koja ce i biti otvorena uskoro..

Poceo bih sa jednim manje poznatim ali krajnje misterioznim objektom iz srednjeg vijeka..
Rijec je o Teocanskoj tvrdjavi..kao i dzamiji sagradjenoj tik uz nju,nakon pada Teocaka pod tursku vlast



Iako je džamija registrovana kod Zavoda za zaštitu kulturnih spomenika u Sarajevu i stavljena pod zaštitu države 1959. godine, o njoj se malo zna, pa su i rijetki turisti koji je posjećuju. Džamija je uspostavljena nakon bitke sa Mađarima 1548. godine po sultan Bajazidu II.

Jedini izvor

Zadnji put je obnovljena 2003. godine gdje je zadržala svoj prvobitni oblik, a u radove je utrošeno skoro 200.000 KM. Zidovi su od kamena debljine 80 do 100 centimetara. Jedina novina je šadrvan, kojeg su napravili i hajir vodu u njega uveli hadži Harkan Husejdić (90) i njegova supruga Fatima.

Predanje kaže da je voda koja je sada u dvorištu džamije služila kao jedini izvor posadi grada, kojeg su presijecanjem vodovoda od Mađara preuzeli Turci. Priča se da je tu bio prvi vodovod u našim krajevima podzemno doveden drvenim cijevima na grad. Da bi grad osvojili, Turci su doveli žedna konja koji je zakopao kopitom na mjestu vodovoda, gdje su vodovod presjekli, a potom grad uzeli u svoje ruke, koji od tada više nikad nije osvojen.

Kruže priče

Povlačenjem sa tvrđave, svi otvori su zazidani i ni do danas više nikada nisu otvoreni. Pred sami rat 1992. godine, arheološka ispitivanja ovdje je započeo bijeljinski arheolog Mirko Babić, ali su ratna dešavanja spriječila da završi započeti posao. Još uvijek kruže priče da su unutar zazidane veće količine blaga. Tome ide u prilog i priča da su u blizini više puta pronalažene manje količine dukata i drugih vrijednih eksponata.

- Ljudi su u zadnjem ratu kopajući rovove tu nalazili sitne djeliće i predmete. Jedan čovjek iz Starog Teočaka bio je nekada u Rusiji u ropstvu i tu upoznao drugog zarobljenika koji mu je pričao da Teočak leži na zlatu. Kada se vratio, on je sa svojim sinom oko tvrđave danima kopao, a da li je šta našao nikome nije poznato. Grad se pomalo svake godine obrušava. U Sarajevu sam od nadležnih tražio pomoć kako bi to spriječili. Dobio sam odgovor da nema para - kaže mještanin Starog Teočaka i aktivista obnove Fethija džamije Ejub Rešidović.

Zainteresiran i Osmanagić

U podnožju grada je sedam kamenih kugli, takozvana đumladi, koja su služila odbrani grada. Njihov savršen oblik privukao je pažnju i Semira Osmanagića istraživača bosanskih piramida koji je istraživao njihovo porijeklo, nastanak i svrhu. Na samoj tvrđavi, odakle seže prelijep pogled na Stari Teočak, nalazi se još jedno đumle.

Džamija neoštećena

Iako je džamija bila na samoj liniji razdvajanja u zadnjem ratu i svakodnevno na meti agresorske artiljerije, ipak je ostala skoro neoštećena. Ostalih svih šest džamija u Teočaku skoro da je sravnjeno do temelja. U dvorištu je i mezarje staro koliko i džamija u kome su, prema pričama, sahranjeni šehidi i derviši iz Bagdada i Šama.

[Maja]

možda nije baš za ove teme ali ja volim stare spomenike. ovo su također moje slike



malo bliže

[Krokodil Behko]

Evo i jedan prekrasan muslimanski nisan,sa ornamentikom stecka..
Ljiljani nezaobilazni..Naravno..nekima ni to nece biti dovoljno..
Pa cak i sam naslov videa,vise je nego ocit o tome

[media]_Xy3t5jlctc[/media]

[media]TA8vIAiRPvY[/media]

[Krokodil Behko]

Nastavljena arheoloska iskopavanja kod Gorazda



Na lokalitetu Jagnjilo u Mjesnoj zajednici Zupčići, općina Goražde, ovih dana nastavljena su arheološka istraživanja neolitskog naselja starog između 5.400 i 5.000 godina prije nove ere.
Riječ je o nastavku radova započetih 2009. godine na kojima su angažirani arheolozi Instituta iz Kuehla (Njemačka) i Zemaljskog muzeja BiH. Trenutno se radi na otkopavanju neolitske kuće, a ono što pronađu trebalo bi dati jasniju sliku života, običaja i kulture naroda iz tog perioda.

Arheolog Robert Hoffmann podsjetio je da su izvršena određena geofizička i pomoćna arheološka istraživanja.

“Cilj je da po završetku istraživanja dobijemo kompletnu sliku. Sa istraživanjima iz 2009. dobili smo dosta dobro sačuvanu neolitsku kuću s kompletnim inventarom, nadamo se da će se to desiti i ove godine. U tom slučaju možemo stvoriti jednu sliku o izgledu naselja, ali i o svakodnevnim običajima i nekim socijalnim, međusobnim odnosima ljudi koji su naseljavali ovo područje”, pojasnio je Hoffmann, dodajući da se koriste i druge pomoćne metode kao što su paleobotanika i paleozoologija.

“Na osnovu njih se dobijaju podaci o tome šta su ti ljudi tada jeli, koje biljke i životinje, a na osnovu svega toga stvara se cjelovita slika ne samo načina života nego i okoliša, odnosa tadašnjih ljudi prema prirodi, ali i kako je ta priroda tada izgledala. Pretpostavka je da su ljudi koji su izgradili ovo naselje bili prvi farmeri u ovom regionu, da su uzgajali nekoliko vrsta žitarica, a od toga je najzanimljivije da se neke koriste i danas. Imamo nekoliko vrsta pšenice, ječma ili recimo lješnjak koji je bio isti kao ovaj današnji”, dodao je on.

Kustosica za latin-numizmatiku Zemaljskog muzeja Sarajevo Ana Marić izrazila je nadu da će se ovaj projekt nastaviti s obzirom na to da su rezultati iz 2009. bili više nego pozitivni i dobri.

“Svima nam je poznato u kakvoj situaciji se nalazi ne samo arheologija nego općenito kultura u Bosni i Hercegovini, tako da svaka prilika poput ove zlata vrijedi, ne samo za samu činjenicu što će se nešto istražiti i što ćemo dati još jedan doprinos poznavanju kako je to bilo nekad. Isto tako i zbog širenja kontakata i zbog stvaranja novih komunikacija koje su više nego potrebne nakon 20 godina neke stanke gdje nas nije bilo nigdje, mislim da je vrijeme da pokažemo da imamo i potencijal i ljude koji su zbilja vrijedni”, kazala je Marić.

[Krokodil Behko]

"Vitlejemski mozaici" u Skelanima

Pronalazak ostataka rimskog naselja u Skelanima kod Srebrenice za koje arheolozi kažu da je bilo jedan od administrativnih centara Rimskog carstva prije tri godine nazvano je senzacionalnim arheološkim otkrićem.



Malo pogranično mjesto Skelani na lijevoj obali Drine u opštini Srebrenica prije tri godine našlo se u centru pažnje arheologa i istoričara. Mirko Babić tada je doživio ono što sanja svaki arheolog, epohalni pronalazak.
Mozaik iz Vitlejema je skoro identičan pronađenom mozaiku u Skelanima
Nakon 112 godina pronašao je istorijsko blago dotad smatrano zauvijek izgubljenim. Naime, velika poplava Drine, 1896. godine zatrpala je rimske spomenike na ovom prostoru. Sve do tada spomenici su se mogli vidjeti, a opisani su i u mnogim putopisima. Po aneksiji Bosne od strane Austrugarske istraživao ih je bečki arheolog Karlo Pač, koji je pronašao nekropolu rimskog naselja i dvije kasnoantičke bazilike.

U jednu od bazilika smjestio je sve rimske kamene spomenike, njih 80, i napravio nadstrešnicu čekajući naredno ljeto kako bi ih prevezao u Sarajevo. Međutim, tada je došlo do velike poplave koju su izazvali Drina i okolni potoci. Bujice su ogromnim nanosom zemlje, kamena i šljunka zatrpale ovaj lokalitet.



Smatralo se da je bujica spomenike odnijela u korito Drine i iskopavanja nisu nastavljena. No, arheologu Mirku Babiću se posrećilo. O značaju otkrića tada nam je rekao: “Može se reći da je arheološko nalazište u Skelanima jedno od najsretnijih arheoloških nalaza i otkrića uopšte u istoriji arheologije”.

Isti neimari gradili bazilike u Vitlejemu i Skelanima?

Na vijest o otkriću u cilju zaštite nalazišta i za dalja istraživanja Vlada Republike Srpske će obezbjediti 1.000.000 KM i osnovati Arheološki muzej „Rimski municipium Skelani". Direktor muzeja Dragić Glišić nedavno je, u studijskoj posjeti
Glišić u Crkvi Hristovog rođenja u Vitlejemu
Izraelu i Palestini pri obilasku crkve Hristovog rođenja, ostao bez riječi kada je ugledao podne mozaike. “U toj crkvi sam vidio podne mozaike potpuno iste kao što su oni koje smo mi otkopali u Skelanima. Sličnost je očigledna, znači isti rad, gordijevi čvorovi, ornamenti i geometrijski oblici, boja i veličina kamenih kocki, sve je isto”, kazao je Glišić za Dojče vele.

Podudarnost podnih mozaika otkrivenih u Skelanima nije jedino što je Glišić prepoznao u bazilici u Vitlejemu: “Osim što se u Crkvi Hristovog rođenja nalaze bazilični mozaici, koji su, čak i oku običnog laika, gotovo identični s onima koji su pronađeni u Skelanima, četiri duga reda stubova koji se nalaze u jednoj od najstarijih hrišćanskih crkava na svijetu su istog prečnika, obima, pa čak i načina izrade kao oni koje smo pronašli u Skelanima”, kaže Glišić.



Nakon što je Rimsko carstvo 313. godine dalo slobodu vjeroispovjesti hrišćanima, rimski car Konstantin je zajedno sa majkom, caricom Jelenom 326. godine započeo izgradnju crkve na mjestu gdje se, po predanju, rodio Isus Hristos. Gradnja crkve u Vitlejemu završena je 333. godine, pa tako jedino ostaje otvoreno pitanje da li je bazilika u Skelanima nešto mlađa ili starija od svoje slavne 'sestre' u Izraelu, kaže Glišić i dodaje: “Previše je sličnosti u stilu i načinu gradnje ovih bogomolja da bi bila slučajnost. Možda su ih gradili isti graditelji ali to treba i naučno dokazati. To bi bio ogroman podsticaj daljem razvoju turizma koji je jedan od strateških resursa Srebrenice. Arheološko nalazište rimskog municpiuma nedavno je proglašeno i nacionalnim spomenikom kulture u BiH, kazao je Glišić za Dojče vele.

[Krokodil Behko]

OBIČAJ TETOVIRANJA KOD ILIRSKIH BREUKA I POSAVSKIH HRVATA

Ljudi su oduvijek nastanjivali područja pokraj rijeka i šuma, doline i padine planina. Naseljavanje pokraj rijeka i šuma bilo je jako bitno za naše daleke pretke jer su na tim područjima imali izvore pitke vode te obilje svježe hrane. Zbog obilja vode mogli su održavati osobnu higijenu te higijenu nastambi. Tu su gradili primitivna naselja od četverokutnih nastambi sličnim šatorima. Nastambe su pokrivali lišcem, sijenom, mahovinom a kasnije osušenim životinjskim kožama i slamom. Kasnije su počeli graditi nastambe od pletara i gline. Poznato je da na brčanskom prostoru osim rijeke Save postoji još rijeka: Brka, Tinja, Lomnica, Srnica i Lukavac. U neposrednoj blizini navedenih rijeka pronađeno je mnoštvo predmeta koji govore o životu naših predaka. Osim predmeta od keramike, bakra i željeza pronađeni su i drugi predmeti potrebni za svakodnevni život. Pronađeno je razlicito oružje i oružje, nakit, kameni žrvnjevi, bakarne igle i britve, strojevi za tkanje, sjekire, bodeži, novac i dr. Najpoznatija arheološka nalazišta u bosanskoj posavini su: Gradić u Matićima, Grbaci u Slatini, Živkovica Brda u Donjoj Mahali, Ćifutsko groblje u Tramošnici, Garulje u Grebnicama, Kulište u Kruškovu Polju te Lisnik i Mrke Njive u Žabaru, a na brčanskom području: Bašćurine u Rogozanu kraj sela Ulice, Bare, Kućište, Mađarsko groblje, Kamenik i Okućnica, sva u selu Vukšicu, Boljikovci u Krepšicu, Gornji Gaj u Goricama, Brdo u Laništima, Brdo u Poljacima, Janjkuša u Jagodnjaku, Kukan Grad u Bijeloj i dr.1 Osim predmeta za svakodnevnu upotrebu pronađen je i različit novac. Tu ponajprije mislimo na rimski (III.-IV. st.), srednjovjekovni i turski novac. Predmeti od keramike, bakra i željeza su osim u navedenim mjestima pronađeni su i u podmajevičkim brčanskim selima: Zoviku (Kalajdžije), Štrepcima, Bocu i Boderištu. U Štrepcima je pronađena i nekropola stećaka.

Sličnosti običaja Breuka i posavskih Hrvata

Kod običaja Posavaca (Hrvata) postoje neke sličnosti s običajima i navikama ilirskoga plemena Breuka. Tu prije svega mislimo na glazbene, graditeljske, higijenske i neke druge navike. Sličnost je ranije postojala i kod izgradnje nastambi, u uporabi glazbala, kod sahranjivanja umrlih osoba itd. Danas se ta sličnost još može zapaziti u nekim navikama poput brijanja brade, tetoviranja kože, odijevanja te redovitog održavanja higijene tijela i nastambi. Neki se od spomenutih običaja i danas vrlo malo ili nikako ne razlikuju od nekih običaja i navika Breuka.

TETOVIRANJE KOŽE

Tetoviranje je ljudske kože bio čest obicaj kod Ilira, posebno kod posavskih Breuka. Bio je raširen u svim krajevima bosanske Posavine, a za tu tvrdnju postoje arheološki dokazi - brončane igle. Breuci su po koži najcešce tetovirali geometrijske likove i zmije, tzv. «čuvare kuće».4 Slične motive možemo pronaći i na ilirskim nadgrobnim spomenicima na kojima je često uklesan reljef koji prikazuje zmiju. Iliri su vjerovali da će spomenute zmije «čuvarkuce» čuvati njihova tijela u zagrobnome životu. Kod katolika u brčanskome kraju postoji običaj da ne ubijaju zmije koje se skrivaju po podrumima i drugim ostavama, jer postoji vjerovanje da je grijeh ubiti takve zmije. Taj se običaj kao i mnogi drugi nije uspio održati do u 21. st. Tetoviranje kože u bosanskoj Posavini ima kontinuitet, Iliri su to radili prije dolaskaRimljana, za romanizacije i nakon propasti Rimskoga carstva. Dolaskom u ove krajeve Slaveni su prihvatili ovaj ilirski obicaj, posebno nakon pokrštavanja. Tada se kao motiv tetoviranja najčešce pojavljuje križ na rukama i prsima. Za vrijeme turske okupacije Bosne i Hercegovine tetoviranje se nastavilo. Hrvati katolici su po koži ruku i prsa tetovirali različite motive, a najčešce križ i zmije. Radili su to iz tradicije, ali i iz etičkih razloga. Iz povijesti je poznato da su mnogi katolici u to doba bili prinuđeni prijeći na islamsku vjeru iz praktičnih razloga, jer su jedino su tako mogli izbjeći teške radove i velike poreze koje je kršcanima nametala turska vlast. Osim toga, Hrvati su tetovirali kožu kako se ne bi zaboravilo njihovo podrijetlo. Taj se običaj održao kod katoličkoga pučanstva u bosanskoj Posavini sve do današnjega dana pa se često mogu zapaziti tetovirane ruke i prsa kod seoskoga brčanskog pučanstva. Danas se mogu vidjeti različiti motivi: ornamentika, zmije, križevi, osobni inicijali, licitarsko srce, stilizirani portreti zaljubljenih, godine rođenja i slični motivi. Tetoviranje se najčešce radi na stražnjoj strani podlaktice, a nešto rjeđe na koži prsa.

[Krokodil Behko]

Na širem pojasu Buturovice, iznad Ljubuškog, otkrivena je monumentalna suhozidna grobnica koja svojom organizacijom, dimenzijama i prilozima predstavlja novo poglavlje u proučavanju povijesti lokalnog ilirskog stanovništva.

Riječ je o prvim helenističkim zidanim grobovima u BiH, koji značajno odstupaju od tipičnih ilirskih tumula (gomila). Osim vanjskih monumentalnih blokova, grobnica ima i unutrašnje podzide od klesanog kamena koji zatvaraju kvadratni objekt s nešto više od 20 metara kvadratnih, saopćio je voditelji istraživanja magistar arheologije Mirko Rašić.

Po njegovim riječima, ovaj lokalitet, uz tri groba s nedavnih istraživanja na otoku Korčuli, predstavlja jedinstven primjer na čitavoj istočnoj obali Jadrana.

Tijekom istraživanja groba pronađena je brojna fragmentirana helenistička (grčka) keramika, pristigla najvjerojatnije iz obližnjeg grčkog, a poslije i rimskog trgovačkog središta u Naroni (Vid).

U grobu je pronađena i srebrena grčke drahma koja datira iz 3. stoljeća prije Krista, a kovala se u Apoloniji i Dirahiju. Osim keramike i stakla, uz bočne zidove pronađena su dva cjelovita željezna koplja i ukrasne igle od bjelokosti kao prilozi za muškarce, dok su uz ženske pokojnice pronađene perle (dijelovi ogrlica) izrađene od jantara, kamena i staklene paste te brončane aplike.

Kao iznimno rijedak i važan nalaz, Rašić izdvoja pronađeni zlatni nakit, tj. naušnica iz razdoblja helenizma s likom lava te sa stražnje strane stiliziranom rozetom izrađenoj u filigran tehnici.

Ovaj gotovo umjetnički savršen nalaz, helenistička te ilirska keramika govore u prilog vrlo ranoj i uspješnoj trgovini između grčkog i autohtonog stanovništa. Također, ovo nalazište promijenit će percepciju ilirskih zajednica kao marginalaca koje žive na ovom prostoru u vremenu kasnog željeznog doba, dodaje se u priopćenju.

Iskopavanja su u samim začecima i na volonterskoj osnovi, a već su elementarna iskopavanja polučilo iznimne rezultate koji direktno utječu na razumijevanje povijesti određenih ilirskih zajednica.

Voditelji istraživanja je magistar arheologije Mirko Rašić, asistent na odjelu za antičku arheologiju, te tajnik odjela i asistent za prapovijesnu arheologiju Filozofskog fakulteta u Mostaru Tino Tomas.

Na iskopavanju sudjeluje i student arheologije Tomislav Mihalj, te kustos Franjevačkog muzeja na Humcu fra Milan Jukić.



(FENA)

[Zagorka]

Ima li igdje slike nadjenih predmeta?

[lisko]

cudi me daj se zlato pojavilo mislim u javnosti ...

[Krokodil Behko]

Ima li igdje slike nadjenih predmeta?

Danas objavljeno:

[Pasaga]

Nadjoh,prijatno se iznenadih....

http://www.avaz.ba/clanak/210611/potomc ... nu-dzamiju

[Mohr]

„Kod Brđana i Arbanasa – kaže Stojanović – bratime se ljudi raznih „zakona“ (veroispovesti). Tamo je pobratimstvo svežije nego u staroj Crnoj Gori. Kuči se, uopšte, više od drugih Brđana bratime sa Turcima i Arbanasima. Pobratimstvo se drži jednako između pobratima istih kao i između pobratima raznih vjeroispovesti“. Tako je Marko Miljanov bio pobratim Šaban-bega iz Tuzi i Alila Bećova iz Tuđemila. Ceremonija bratimljenja bila je drukčija kada nisu bili u pitanju jednovernici. Pobratimstvo između crnogorskih glavara sveštenika i turskih dostojanstvenika, uprkos opštoj netoleranciji prema islamu, nije nikako izuzetna pojava. U doba Njegoša društvena svest bila je više opterećena tradicijom plemena nego dogmatikom pravoslavlja. Čak i Njegoš, uprkos kanonima pravoslavne crkve, bratimi se sa hercegovačkim Ali-pašom Stočevićem (prepiska između njih traje od 1838. do 1847). I katolički sveštenici u Albaniji bratimili su se, krvlju, sa muslimanskim bajraktarima. Pa i sam knjaz Miloš pobratim je Mustafa-paše Bušatlije i zalaže se za njega kod Crnogoraca; piše Njegošu da mu ukaže pomoć u borbi protiv sultana, a da ga u svakom slučaju ne uznemirava jer „Crna Gora ne može bez Skadra ni suščestvovati; ona i hranu svoju od njega ima i trgovinu svoju posredstvom njega rasprostranjava“.




http://pescanik.net/oko-kumstva-i-pobratimstva/

[Krokodil Behko]

U doba Njegoša društvena svest bila je više opterećena tradicijom plemena nego dogmatikom pravoslavlja.

Pa tako ti je inače i dan danas i to ne samo kod Crnogoraca, nego općenito na ovim prostorima. Čim zaroviš malo dublje ispod površinskog sloja na kojem se nalaze ove nacije i religije, dođeš do nekih običaja koji veze nemaju s tim religijama, pa ni s onom prastarom i otrcanom "živi, živi duh slovenski".
Đe ti tu oko tog pobratimstva i kumstva vidiš duh slavenski?

[Mohr]

U doba Njegoša društvena svest bila je više opterećena tradicijom plemena nego dogmatikom pravoslavlja.

Pa tako ti je inače i dan danas i to ne samo kod Crnogoraca, nego općenito na ovim prostorima. Čim zaroviš malo dublje ispod površinskog sloja na kojem se nalaze ove nacije i religije, dođeš do nekih običaja koji veze nemaju s tim religijama, pa ni s onom prastarom i otrcanom "živi, živi duh slovenski".
Đe ti tu oko tog pobratimstva i kumstva vidiš duh slavenski?

Paa... u jeziku, recimo npr. Ne vjerujem da su imali prevodioce prigodom bratimljenja Ili kad zarobljeni musliman svečano obećava kaurinu da će se zauzeti kod Turaka za nj, ukoliko ovaj pa'ne u ropstvo...

[Vjetar]

Kušlat džamija kod Zvornika

Džamija potiče iz 15. stoljeća iz vremena kad su Osmanlije osvajale Bosnu. Sagrađena na vrhu visoke stijene unutar utvrde, namijenjena je bila vjerskim potrebama osmanskih vojnih posada. To je specifičan objekat čiji su zidovi svjedoci gotovo 500 godina turbulentne bosanske historije. Zapaljena je u februaru 1993. godine. Do džamije se može doći samo pješice, iz pravca rijeke Pahljevići.

U prošlosti je bila popularno mjesto ne samo za vjernike. Putnike namjernike privlačile su i legende vezane za njen nastanak. Po riječima predsjednika Medžlisa islamske zajednice Zvornik Mustafe Muharemovića, tvrđava Kušlat je prije dolaska Osmanlija bila srednjovjekovni utvrđen grad. Iz utvrde su štićeni karavani, ali i obični putnici. Po dolasku Osmanlija izgrađena je džamija.

Za nju putopisac Evlija Čelebija kaže da je Ebul Fethova, što znači da je izgrađena za vladavine sultana Mehmeda II Osvajača. Muharemović podsjeća da su nedaleko od ove džamije zabilježeni prvi slučajevi prelaska lokalnog stanovništva na islam.

[Krokodil Behko]

U doba Njegoša društvena svest bila je više opterećena tradicijom plemena nego dogmatikom pravoslavlja.

Pa tako ti je inače i dan danas i to ne samo kod Crnogoraca, nego općenito na ovim prostorima. Čim zaroviš malo dublje ispod površinskog sloja na kojem se nalaze ove nacije i religije, dođeš do nekih običaja koji veze nemaju s tim religijama, pa ni s onom prastarom i otrcanom "živi, živi duh slovenski".
Đe ti tu oko tog pobratimstva i kumstva vidiš duh slavenski?

Paa... u jeziku, recimo npr. Ne vjerujem da su imali prevodioce prigodom bratimljenja Ili kad zarobljeni musliman svečano obećava kaurinu da će se zauzeti kod Turaka za nj, ukoliko ovaj pa'ne u ropstvo...

Jezik je najmanje bitan. On ti ništa u tradiciji ne može promijeniti.
Npr Peruanci govore španski, a oko 80% su Inke i svi nose one ponjave kao neke pelerine.

[Mohr]

Naravno da govore, ta bili su kolonizirani; pogledaj samo koliko je turcizama u našem jeziku iliti našim jezicima. Da je naš (slavenski ) duh ipak jak (u svakom slučaju jači od južno-američko-indijanskog) zorno svjedoči upravo fakat da smo mi svoj jezik uspjeli očuvati uprkos višestoljetnoj okupaciji


Nadam se da sad uviđaš kako si (ne htijući, naravno ) upravo istak'o snagu našega duha, zahvaljujući kom smo očuvali (maternji) jezik
Najvolim kad ljudi tako navedu argumente kojima zapravo dokažu ono što su htjeli opovrgnuti

[Krokodil Behko]

To je zato što izbor i nije bio neki. Ili ovaj jezik ili turski, a valja ti opet učiti arapski, pa su vjerovatno rekli, bolje je ipak učiti samo jedan jezik.
Nego, turska je okupacija trajala oko 450 godina, a zanimljivo, bila je još jedna okupacija, na ovim prostorima i trajala je čak i duže - oko 550 godina. Jesil šta upućen oko toga?
Petnaestak malih naroda bivaju okupirani i vremenom romanizirani. Naravno, njihovi izvorni dijalekti i plemenski identiteti, nestat će, jer 15 x malo a zasebno= nešto sasvim drugo. Latinski se morao znati, jer dobivaš "papire" da si državljanin (to je i dan danas jako bitno, zar ne ? ) i tako malo-pomalo svi su na kraju romani. I sruši se ta carevina, pa odjednom od hiper važnog statusa, latinski jezik postaje beskoristan.
Šta sad?
Tu su već bili raštrkani slaveni koje su Avari doveli, da im roblje budu. Glupi 1/1 ali imaju masu. Odjednom je puno slavena okolo i logika stvari govori, da će se narodi vremenom približavati na način, da će se govoriti nekim jezikom koji je živ i to je slavenski jezik, a sve ostalo u zajednocu unose domicilni, jer slaveni ništa drugo nisu ni imali.

Zato i pitah ima li još šta osim jezika? E da, još poneki mit, poneko božanstvo i to bi bilo sve, a i Bosna i Drina, Neretva i Una, još uvijek teku onako kako su tekle prije 2000 god.

[Mohr]

Pa dobro, daj nam ti reci šta je to drugo (još nešto, važnije), kod bilo kog naroda/plemena, što je krucijalno za njihov Manitu Svjetsko-historijski proces se mora posmatrati kroz (revolucionarne) epohe, kroz prizmu dijalektičkog prevrata, i ja tu (suštinski bitno) ne vidim ništa drugo doli klasni antagonizam

[Krokodil Behko]

Ti si ono Brčak? Šta misliš zašto se taj grad zove Brčko?