Njegovo Veličanstvo dr. Omebašić proglasio je 5.12.2012 godine Zakon o preuzimanju suvereniteta Bosne i Hercegovine, poznat kao Decembarski zakon.
Pri tome je važno napomenuti da je međunarodnopravno nebitno što kolonijalni organi uprave i državni mediji o tome šute (iako je tema ekskluzivna da ne može biti ekskluzivnija). Naprotiv - to je najjači argument da je "BiH" kolonija, te i najbolja potvrda opravdanosti povratka na poredak naše slavne Kraljevine.
Kraljevska himna - Royal anthem
IN MEDIO VIRTUS
Kad dušmanin krene
Prokletstvo navali,
Nadvija se usud nebom
Tama zavlada...
To stiže nas kletva
A munja ognjena,
K'o jedan ustaj'mo svi
U stroj borbeni...
Savom plove, nebom jedre
Hite sokoli,
Plavetnilom, nad oblakom
Moru sinovi.
Nikog se ne boj'mo
Ničijega zla,
Naša zemlja nebu mila
Dušmanima kraj.
Bukte, plamte, srca poje:
Ilirija!
Osnov predstavljaju Akt o konstituisanju Kraljevine, kog je Nj.K.V. donio 2010. te kao diplomatski protest uputio OHR-u, i norme međunarodnog prava za zemlje s nasilno uzurpiranim suverenitetom. U Bosni i Hercegovini ova uzurpacija se održava pravilno tj. vanjski suverenitet nad BiH uvijek obnašaju pojedinci-stranci i to u kontinuitetu od uspostave prve okupacione administracije tzv. Eyaleta Bosna 1527. pa sve do danas kad je nosilac te uzurpacije tzv. “Visoki predstavnik“ s ovlastima potkralja. Pravilna uzurpacija je na ispravan način konzervirala i pravo loze koje je tako neupitno.
Pri tome treba imati na umu da populizam u našoj zemlji nema tradiciju od barem 50-100 godina kao pravni standard za bezuslovni kraj monarhizma, i da se nijedan čelnik kraljevske loze nije dobrovoljno odrekao prava naše loze na suverenitet. Naprotiv, to juris sanguinis pravo je, u današnjem okružju poštivanja ljudskih prava i sloboda, zagarantovano kao i sva prava na imovinu, porodična prava i dr. Npr. Sekcija III Haške konvencije iz 1907. (član 43, 55. i dr.), kao i slične odredbe ranijih i kasnijih povelja i sporazuma, garantuje pravo restauriranja silom prekinute monarhije tj. određuje da su zakoni silom zauzete zemlje vječni, a da je okupator tek administrator okupirane zemlje. Pridržavajući se takvih odredbi međunarodnog prava, i svi dosadašnji suvereni de facto naše zemlje od 1527. su ostajali u okvirima izvanjskog administriranja, što predstavlja i potvrdu prava koje je Nj.K.V. sada preuzeo. Stoga je pravo Njegovog Visočanstva na suverenitet tj. svu vlast, najstarije pravo u BiH.
Na osnovu načela dinastičkog prava koja i suverenima de jure omogućuju da međunarodnopravno valjano donose i amendiraju ustavne zakone, Nj.K.V. je tako po isteku razumnog roka od 2 godine od gornjeg, dinastičkim pravom prepisanog, diplomatskog protesta (OHR-u), suspendovao Ustave u BiH i preuzeo puni de jure suverenitet: vanjski (međunarodno nezavisnu vlast) i unutarnji (teritorijalnu vlast). O donošenju Zakona obaviješten je i dosadašnji kolonijalni upravnik tzv. “Visoki predstavnik“, čija je funkcija Zakonom ukinuta. Istovremeno je i simbolički domaći “suveren“ tzv. Predsjedništvo, raspušteno.
Zakonom se nalaže Parlamentarnoj skupštini da započne rojalistički postupak restauracije Kraljevine. Istovremeno se nalaže Ustavnom sudu da naredi upis sve tzv. “društvene“, tzv. “državne“ i tzv. “vojne“ imovine na ime Nj.K.V., pošto je to većinom i suštinski uzurpirano kraljevsko zemljište (Krune).
Sve odluke svih komisija o toj imovini kao i granici poništene su. Ustavni sud mora naložiti nižim organima da poduzmu mjere u cilju povrata kraljevskog nakita: statusnih kruna, žezla, prstenja, ogrlica i dr., a koje je 1871. bespravno otuđio biskup Rimokatoličke crkve Josip Strossmayer te iste potom sakrio u Hrvatskoj i dr. zemljama gdje ih se danas lažno predstavlja kao “dio hrvatskog kulturnog nasljeđa“ npr. prošli mjesec od strane predsjednika Hrvatske Josipovića tokom njegove službene statusne posjete Francuskoj.
