Žrtve partizanskih zločina

[storm]

Sto je? Ub'o vas prstom u oko....otkrio i progovorio da niste ništa bolji od cetnika i ustasa

[Socrates]

A tragikomicno je kad govore o istorijskom revizionizmu kao nečem a priori negativnom.

A zašto ne bi bilo istorijskog revizionizma?

Jel' se to komunistička "istina" bez ikakvog kritickog osvrta uzima kao potpuno tacna?

Jel' to komunisti nisu bili u stanju da slažu, prikriju i zamute istinu o njihovom učesću u ratu?

Apsurdno je sve komunističko uzeti kao potpunu i nepobitnu istinu. Ako ni zbog čega drugog a ono zbog toga sto su u svakoj zemlji gdje su bili neki faktor imali jake propagandne mašine.

[Pasaga]

Mafiozi priznaju samo sud svoje partije

[posmatrac]

Kad Cetnici ( onaj nazadnji dio srpskog naroda) za 20 , 30 godina budu pravili reviziju istorije vezane za rat u Bosni ( mislim vec to rade) i kada budu iznosili netacne istorijske cinjenice( upravo je to revizija, kada se istorijske cinjenice silom prilagodjavaju svome interesu, tj kada se mnogo laze )onda ce ograniceni umovi koji vole da koketiraju sa Ustastvom(samo nek je protiv Komunizma) da kazu „ otkud pravo Cetnicima da imaju svoju istoriju, kada mi znamo ko je poceo rat u Bih, kako ih nije stid da lazu.

Istina je samo jedna, ona univerzalna koja kaze da su Partizani druga Tita bili jedina vojna formacija na ovim prostorima koja se suprostavila fasizmu i saradnicima okupatora koji su imali namjeru ( kao i u ratu u Bih 90tih) da totalno ociste odredjene etnicke grupe naroda koje zive na ovim prostorima ( Cetnici muslimane, Ustase Srbe, Jevreje i Rome), pa je jasno kao dan da stavljati u isti kos Partizane sa takvim polusvijetom moze samo neko ko je ili dobro priglup ili je gadno pokvaren.

[Mutevelija]

Ove komuniste treba UNESCOm zaštiti da ima koji primjerak

[posmatrac]

SAmo u Kini ih ima vise neho talibana po citavom svijetu

TAlibane treba ostaviti na milost i nemilost Cetnicima, a ne braniti ih ko 1945te

[Krokodil Behko]

Ćitam jutros tekst, nekog hrvatskog povjesničara, U Blajburgu je strijaljano cirka 40.000 hrvatskih vojnih formacija i oko 20.000 slovenačkih i srpskih kolaboracionista. Tito je po doznavanju svega, slao depeše, tražio objašnjenja i izjašnjenja, ali se morao pomiriti s tim da je to učinjeno i gotovo.

Navodno, ne bi ih pobili, da oni nisu činili zločine i u tih zadnjih nekoliko dnaa, poslije pada Berlina.

[Socrates]

Da, ali bez ikakvog sudjenja, pa zato nismo naučili nijednu lekciju nego sve otjerali pod tepih.

Pobili su i čitave porodice.

[Krokodil Behko]

Pronađeni ostaci preko tri hiljade osoba, žrtava pogubljenja (FOTO)






Posmrtni ostaci 3.200 žrtava pogubljenja po kratkom postupku u periodu nakon Drugog svjetskog rata pronađeni su proteklih mjeseci u jami kod Macesnove Gorice u šumama Kočevskog roga u Sloveniji.

Vijest je objavila slovenska novinska agencija STA.





Na tom se mjestu navodno dogodio najveći broj ubistava Slovenaca nakon 1945., rekli su medijima u petak predstavnici slovenske vladine komisije zadužene za istraživanje masovnih grobnica nakon 1945. godine.





Nakon višegodišnjih istraživanja i priprema, iskopavanja u Mačesnovoj Gorici započela su u maju, a završila u oktobru.

Žrtve skrivene na tom mjestu uglavnom su bile državljani Slovenije, rekao je historičar i član komisije Mitja Ferenc, prenosi "Ansa".

[Taare]

Krvavi 14. februar 1945. – Zločin partizana nad Bošnjacima Nevesinja

https://akos.ba/krvavi-14-februar-1945- ... nevesinja/

[Kai]

A ustasa kad si ih strane zemlje deportovale sta su sa njjma radili?

[Pasaga]

Krvavi 14. februar 1945. – Zločin partizana nad Bošnjacima Nevesinja

https://akos.ba/krvavi-14-februar-1945- ... nevesinja/

ihhhh,da je to samo Nevesinje
gdje je istocna bosna,krajina .....
ne zaostaje ni hercegovina,cetnici,koji su okrenuli kapu tamo 43.44,islo se ciljano po kucama
pravile se sacekuse,tamanilo stanovnistvo u ime zakona

[Tokmak]

https://kamenjar.com/zlocin-bez-kazne-t ... siteljima/

Zločin bez kazne Titu i izvršiteljima


Kako je rudarski inženjer iz Srebrenice otkrio jamu sa tijelima žrtava Bleiburga


Nakon partizanskih likvidacija u lipnju 1945. godine, rudnik je ponovo otvoren već 1. studenog iste godine i radio je sve do 1992. godine. Tamošnji su rudari svakodnevno ulazili kroz okno kroz koje su posljednji put prošle žrtve i prolazili su pokraj zatrpanih rovova u kojima su bili posmrtni ostaci među kojima je bilo i mnogo žena, o čemu svjedoče i pronađene ženske pletenice.

Kada je u siječnju 2008. godine pokrenuta inicijativa za otkrivanje istine o Hudoj Jami i partizanskim zločinima nad ratnim vojnim zarobljenicima i civilima u kojima je samo na ovom mjestu u Sloveniji 1945. godine ubijeno približno 3.000 osoba, posao na otkrivanju posmrtnih ostataka povjeren je Mehmedaliji Aliću, rudarskom inženjeru koji je kao dijete iz Srebrenice odselio u Sloveniju.

“Dugo se o tome šutjelo, pričalo se potiho. Međutim, zahvaljujući tome što je otkrivena Huda Jama, sada čitav svijet zna za to što se dogodilo u Bleiburgu”, ispričao je Alić za Stav.

Drugog ožujka 2009. godine Alić je prvi ušao u dugo skrivanu grobnicu. “Svuda vidim na desetine ostataka cipela, kaiševa, crvene žice za vezivanje. Ubrzo, na lijevoj strani u kanalu ugledah kostur čovjeka na čijim su nogama još bile cipele. Kad sam došao bliže i pogledao prema njegovoj glavi, nisam se uplašio od kostura, ali onako otvorena usta ostala su na izdisaju i odlikovala su svu bol i patnju. Bio je to jeziv smrtonosni krik”, napisat će kasnije Alić u svojoj knjizi „Niko i ništa“.

Tek je sutradan, kada su i drugi rudari s lampama ušli u jezivu prostoriju, Alić vidio razmjere stradanja u rudniku Huda Jama. “Mumificirana ljudska tijela, složena jedna preko drugih preko cijele širine hodnika i u dužinu… Sva gola ljudska tijela koja su se vidjela bila su kao prelivena gašenim krečom, bijela, s očuvanom kožom i muskulaturom.”

Nakon što je s ekipom rudara pronašao 467 skeleta, nadležni su razmatrali mogućnost obustave radova zbog nesigurnosti jamskog prostora. Ipak, Mehmedalija Alić ustrajao je u borbi protiv predstavnika slovenskih vlasti te krenuo s istraživanjem okna.

Nakon što je otkrio posmrtne ostatke oko 1.500 ljudi, Alić se dugo morao boriti da se, šezdeset godina nakon što su počinjeni, progovori o zločinu partizana te da se pronađeni ostaci dostojno pokopaju. U isto je vrijeme očajnički pokušavao naći posmrtne ostatke svoja dva brata koji su nestali nakon pada Srebrenice, u ljeto 1995. godine.

“Tad nisam uspijevao u svojoj nakani da se ljudi iz Hude Jame pokopaju. U isto vrijeme, ni jedan moj brat nije pronađen i pokopan. Nakon godina borbe sam uspio, pokopao sam oba svoja brata u Potočarima, a i ljudi iz Hude Jame, njih oko 1.500, pokopani su u Mariboru”, priča Alić.

Alić je kao dječak došao iz Srebrenice na školovanje u Sloveniju ne znajući da će biti upisan u školu za rudare. Partizani su mu na kraju Drugog svjetskog rata ubili dva djeda. Snage Vojske Republike srpske u Srebrenici, točno pedeset godina poslije, dva brata.

O svojoj je borbi Alić napisao knjigu „Niko i ništa“. U njoj pripovijeda o svom djetinjstvu u Srebrenici, odlasku na školovanje u Sloveniju, pokušaju uspostavljanja kontakta s porodicom u Srebrenici u julu 1995. godine, susretu s majkom nakon godina odvojenosti, radu u rudniku Huda Jama…


O Aliću će godinama kasnije biti snimljen i film pod naslovom Rudar, koji je 2017. bio slovenski kandidat za Oscara, u režiji Hanne Antonine Wojcik Slak. “Huda Jama i Srebrenica su me obilježile. Čitav moj život bio je obilježen ubistvom mojih djedova. Ne znam ko su osobe koje sam otkrivao u Hudoj Jami, ali to mogu biti moji ili naši djedovi. Puno se toga dogodilo i ispreplitalo u tih 50 godina. U Sloveniji sam vjerojatno jedina osoba koja je povezala lijevo i desno. Iako sam ja u duši ljevičar, desničari su me bolje prihvatili ovdje. Iako sam ja socijalista, shvatio sam da je Titov režim napravio strašne stvari, greške koje je trebalo iznijeti na svjetlo dana. I imao sam puno problema ovdje kada sam govorio o ubijenima u Hudoj Jami. Sada me i jedni i drugi podržavaju”, kaže Alić.

Zbog napora i upornosti na otkrivanju masovne grobnice u rudniku Huda Jama, Mehmedaliju Alića tadašnji je slovenački predsjednik Borut Pahor odlikovao 2014. godine. Dvije godine kasnije, u listopadu 2016. godine, na groblju Dubrava kod Maribora pokopano je 796 posmrtnih ostataka iz rudnika.

“Za razliku od Bleiburga, mi smo uspjeli u Srebrenici uspostaviti memorijalni centar najviše zahvaljujući naporima srebreničkih majki i trenutku u kojem je to bilo izvodivo. Nisam siguran da bi danas tako nešto uspjeli napraviti. Groblje je naš najveći krik”, kaže Alić, koji je u rodnom selu izgradio mali memorijal i nogometno igralište.
O zločinima partizana u bleiburškim marševima smrti vrlo je malo pisano sve do raspada Jugoslavije, a tek su početkom 21. stoljeća otkrivene brojne masovne grobnice na tlu Hrvatske, Slovenije i Bosne i Hercegovine. Zahvaljujući državnim komisijama za istraživanje komunističkih zločina iz Drugog svjetskog rata, u Hrvatskoj je obilježeno i sondirano oko 900 masovnih grobnica, a u Sloveniji 620.

U Bosni i Hercegovini još ne postoji državna komisija sa sličnom ulogom. Međutim, prema podacima povjesničara, do sada je u BiH obilježeno oko 250 masovnih grobnica za koje su odgovorni komunisti.

[insomnia]

Istini za volju ne bih ja bas poredio genocid u Srebrenici sa partizanskim zlocinom u Baljburgu

[seln]

Istini za volju ne bih ja bas poredio genocid u Srebrenici sa partizanskim zlocinom u Baljburgu

Dogadjaji u Bleiburgu sredinom maja 1945. su nesumnjivo bili ratni zlocin, ako ni zbog cega drugog, onda zato jer je sigurno medju ubijenima bilo i neduznih ljudi.
Samo, isticati Bleiburg kao "komunisticki zlocin" u vremenu kad se sirom Evrope provodio revans nad kolaboracionistima je bas onako "a sta je radila SDA".
Aktuelno je jer su na Balkanu, za razliku od Evrope, na vlast dosli ideoloski potomci pobijenih.

[insomnia]

Naravno da su ratni zlocin no mi ovo glupavo poređenje zasmeta

Za razliku od Bleiburga, mi smo uspjeli u Srebrenici uspostaviti memorijalni centar najviše zahvaljujući naporima srebreničkih majki i trenutku u kojem je to bilo izvodivo. Nisam siguran da bi danas tako nešto uspjeli napraviti. Groblje je naš najveći krik”, kaže Alić, koji je u rodnom selu izgradio mali memorijal i nogometno igralište.